Zanimljiva su saznanja koja donosi odrastanje. Zanimljivo je na koje se sve načine mijenjaju mišljenja o različitim stvarim kako godine rastu. Neki žale za nekim razmišljanjima, neki ih pod svaku cijenu žele mijenjati, neki ih uopće ne zamjećuju, a ona su non stop tu, kao oblačić poviše glave s velikim upitnikom... Čini mi se kao da sreća u životu puno ovisi o tvom pogledu na taj oblačić. Hoćeš li pronaći odgovore na sva ta pitanja koja se pojavljuju na tvom životnom putu ili ćeš ih jedva zamjećivati ili će ona za tebe biti preteška...
Ja pričam sa svojim oblačićem svaki dan, nekoliko puta... Kad god naletim na pitanje postavljam ga i grčevito pronalazim odgovore, pronalazim rješenja. Na žalost nekad ih nađem nakon što već postupim kako mi prvo padne na pamet i tu se javljaju greške... Greške su se dogodile, na njima ne možeš ništa drugo nego se potruditi ih prepoznati i drugi put kad se proba dogoditi i nasmijati se kao ono... mene si našla zajebavat... i ispraviti je...
U veeeelikim vam je Riba razmišljanjima ka . I lipo mi je, lipa su mi sva ta saznanja. Lip mi je osjećaj kad mi se prioriteti smjenjuju, greške ispravljaju i prilike pružaju...
Što mi se dogodilo zadnjih dana:
1. Radila puno
2. Nervirala se malo
3. Dobila povišicu
4. Našla svoj poslovni cilj
5. Dobila krasnog kolegu
6. Organizirala svoj prvi event 75%
7. Bančila naravno kad god sam stigla
8. Napuvala 1,16 i izgubila vozačku
9. Bila cilu nedilju na Pučišćima i JEBENO UŽIVALA
10. Našla auto koje ću nadam se kupiti
11. Procijenilo mi moje sadašnje auto na 0 kn
12. Onom sto nije nikad bio spomenut na blogu pokusala objasniti da nije za mene, shvatit će nadam se zašto
I eto...Nisam loša ha. A di su detalji hahahahaha
Što sam shvatila zadnjih dana:
1. Za ljubav još uvijek imam vremena
2. Za karijeru vrijeme brzo leti
3. Da dan traje 48 sati ja bih bila čudo
4. Da mi je jako bitno da muškarac bude moćniji od mene, psihički i intelektualno
5. Da mi je JEBENI problem naći takvog muškarca
6. Da mi je sve teže razmišljati da ću nekog pustit u svoj perfect world
7. Da je vrijeme da u svom ovom nedostatku vremena pokrenem biznis s mojom Go
8. Da želim za 10 godina biti na Bori Bori s koktelom u ruci na godišnjem
Vrijeme je novac. Nisu zaludu to govorili. A vremena je malo za sve. Zato postoje prioriteti. Ja sam otkrila svoje. Ljubim vas. I moram vam se ispričati što me nema i što vas ne stignem čitat, ali dobila sam JEBENU priliku da si napravim nešto od svog života kako najbolje znam. Propustiti takvo nešto nitko ne bi smio, samo iskoristiti situaciju i napraviti je još boljom se uvažava u mom svijetu. Zato Blog nije baš ušao u listu mojih prioriteta, ali to ne znači da odustajem, ja sam tu, samo se nemojte brinuti što me nema. Često vas pročitam i ne stignem ostaviti komentar, a i nije mi to to. Kad moram preletit preko postova jer ne želim nikog zaobić... Bit će vremena za ćaskanje. Na Bori Bori s laptopom na koljenima.
Mala Chi mi je nešto poslala, nešto lijepo:
MOJ TOP 5 LOVE SONGS
Djordje Balasevic ... |
Bajaga-Poljubi me.... |
Croatia - Oliver D... |
Daleka obala - ŠTO... |
Klapa Crikvenica -... |
Naslov sam ukrala, ali znam da mi On
neće zamjerit. Jednostavno mi paše uz tematiku.
Postoje li uistinu prepreke ili ih samo mi tako vidimo jer je lakše reći da nam je to prepreka nego promijeniti sebe . Ne znam hoćete li shvatiti moje misli koje su malo neuhvatljive i meni samoj. Letim iz sfere u sferu, iz vrijednosti u vrijednost, pronalazim sebe i svoju smisao, otkrivam psihu i dušu, te njihovu međusobnu povezanost koja je za mene neupitna . Čitam vas i pronalazim svoje misli među vama, odgovore na moja pitanja. I pitam se zašto je tako teško da svi ovo virtualno živimo i stvarno, da sve ove pozitivne vibre, osmijehe, želje i misli prenesemo na svoj svakodnevni svijet... Eh kad bih samo mogla doprijeti do duša, do psihe i do razmišljanja ljudi oko mene. Da u mojim riječima ne prepoznaju lošu namjeru, jer je nema , da se ne boje istine i da za nju ne krive mene. Zašto ljudi lakše prihvaćaju zlo od dobroga iako jako dobro znaju što je što... Zar je tako teško pokušati prodrijeti u sebe i početi kopati tamo gdje mislimo da je sve u redu, a u stvari ništa nije kako triba, ali nećete to priznati jer je lakše kriviti mene.
Ja i dalje ne odustajem od istine koliko god ona bolila, jedino sam tako na kraju krajeva sigurna da oko mene ostaju samo iskreni i vrhunski ljudi, vrijedna ljudska bića koja razumiju moju potrebu za istinom. I jedni drugima činimo život boljim, činimo da se zajedno i pojedinačno osjećamo bolje i budemo bolje osobe... Lip je taj osjećaj kad shvatiš da su tvoje riječi utjecale ne nečiji osmijeh, na nečije životno zadovoljstvo, da sam nekog uvjerila da se trgne, da ne odustaje od sebe...
Imala sam dosta situacija gdje sam osjećala neopisivu sreću kad sam vidjela da sam utjecala na nečije odluke koje su se ispostavile pravima, koje su nekoga odvele tamo gdje je prije samo sanjao o tome... A mislim da sam to uspjela vjerom u sebe prije svega, a onda i u ljude... Imala sam snage za oboje onda kad ju je pomanjkalo.
Na tom mom putu se ipak puno češće nađu ljudi koji ne razumiju moju namjeru, koji osuđuju moju iskrenost, koji okreću tada iz svojih nekakvih zlih ljudskih pobuda i drugi dio svijeta protiv mene jer ja ne zaslužujem da me se poštuje, postajem jadnica i zlo, postajem loš primjer ljudima jer sam bila iskrena, a nima se nije svidjelo kako njihov bijedni život i njihovi načini bježanja od života i istine izgleda u mojim očima... Znam teško se pomiriti s tim, ja sam tražila odgovore da vidim ima li smisla nastaviti tzv. prijateljstvo ili ipak sve ostaviti u lijepoj uspomeni...
Ne krivim nikoga, ne osuđujem, i ne tražim da me svi shvate. Svi smo mi drugačiji, svaki na svoj način i ne postoje dvije identične jedinke u ljudkom obliku na ovom svijetu... I ja vas prihvaćam sve onakve kakvi jeste dokle god svjesno ne naudite mom životnom putu. Samo ipak, svi oni koji se boje istine ni meni baš ne pristupaju drugačije, ipak sam ja jedina koja im je rekla, svi ostali mudro šute i nazivaju se prijateljima, provode vrijeme zajedno, uživaju u svakodnevnim sitnicama, ali uvijek s istinom negdje zakopanom, negdje ispod kreveta...
Jebeš takva prijateljstva...
Otišla sam daleko od prepreka o kojima sam mislila pisat... Nema veze. Reko bi Slave opet pišem iz srca jer ništa nije ispalo kako sam mislila, ali mi se sviđa kako je ispalo...
Sretan Uskrs svima ljudi dragi.
Imam toliko tema o kojima bih željela pisat... I nemam pojma kako će ovaj post na kraju izgledat. Previše analiziranja, seciranja, previranja i odluka se mota po mojoj glavi već nekoliko mjeseci. Nisam željela o tome pisat, jer sam željela sama sa sobom shvatiti tko sam, što želim, kako i zašto... Na dobrom sam putu da postanem nova osoba i jako sam ponosna na to, sve se okrenulo odjednom i bez ikakvog razloga, to mi je još draže . Jer mrzim kod nas ljudi što mislimo da se loše stvari uvijek događaju drugima, dok nam se ne dogode... E pa ja želim spriječiti stvari koje mogu da mi se dogode, želim postati bolja osoba radi sebe... Želim više cijeniti sebe i čvrsto odlučujem tako živjeti. Faza prilagodbe i pronalaženja načina je još u tiijeku, ali ovo je definitivno jedan od najvećih izazova i ciljeva u mom životu .
Danas sam nakon dugo vremena bila na misi. Odavno već mislim kako ću otić Bogu zahvalit na sreći koju mi pruža, ali nikako da odem. Danas sam otišla i osjećala nekakav neobičan spokoj, nikad u životu nisam toliko emocionalno doživjela taj obred, prolazili su me trnci, a oči su se punile suzama... Osjećam veliko olakšanje i mir u sebi...
Nedavno sam iz čista mira bacila cigarete koje pušim 10 godina. Jednostavno sam shvatila da one mom životu ne daju nikakv smisao, osim ubrazanja smrti, a moj život mi se previše sviđa da bi ga i dalje nastavila svjesno uništavat. Zapalim još koju jednu-dvi dnevno ali sve manje uživam i u toj jednoj...
Ja sam velika, ooooogrooooomna spavalica . I cijeli život se dižem 10 minuta prije nego trebam krenit i uredno svugdje kasnim jer mi onih 5 minuta sna znači više od ičega. Mrzim to kod sebe. Želim se ujutro dizat, napravit nekoliko vježbi, duboko udahnit svježi zrak, popiti kavu, baciti se pod tuš i s osmijehom na licu, zadovoljna zbog vlastitog života krenut u nove radne pobjede. To mi je slijedeći zadatak. Dok tako ne počnem živit neću neću sebe dovoljno cijenit. Mrzim navike kojima smo postali robovi, mrzim ovisnost o automobilu, čija sam ovisnica već 7 godinu, mrzim ljudsku lijenost da uživa u Božjim darovima, u prirodi, životu, sitnicama... Raduju me takve stvari, ali ih nikad nisam gledala tako ozbiljno, uvijek su bile sporedne umjesto da se od njih sastoji moj život .
Još mi se puno toga mota po glavi... Ljudski odnosi su mi posebna preokupacija. Nekad imam osjećaj da na zemlji imam misiju. Nekoliko puta sam bila u situaciji gdje bi neki izgubili život, ja sam prošla bez ožiljka, ali istovremeno skoro svaki dan dobijem priliku da nekome nešto učinim, pomognem, priuštim i to me ispunjava nevjerovatnom radošću. Znate one filmove, kad anđeli hodaju po zemlji u ljudskom obliku, žive kao ljudi i svojim djelima opravdavaju svoje postojanje u obliku anđela, ako zeznu prestaju biti besmrtni i postaju dio nas, obični smrtnici... E pa nekad se osjećam kao da sam anđeo. Sad će te mislit da je Riba pukla ka , ali ovo su najintimnije i iskrene misli jedne djevojke koja počinje prezirati suvremeni svijet, i našu ovisnost o razno raznim stvarima, te zaboravljanje na one prave i istinske životne vrijednosti . Voljela bih da mogu svojim riječima prodrijeti u vaše duše, da vam mogu vratiti nadu u bolje sutra, da vam mogu izmamiti osmijeh na lice, vratiti vjeru u sebe i ljubav prema sitnicama...
Možda tražim previše, možda ću zbog izljeva iskrenosti i traženja načina da vam približim loše i dobre strane našeg življenja u slijedećih par postova izgubiti neke od čitatelja. Nekima se možda neće svidjeti način mog razmišljanja, pa će odmahnuti rukom i nastaviti tražiti srodne virtualne duše na drugom mjestu... Ako bude takvih, želim im sreću, a vama ostalima da počnemo duboko razmišljati o životu kojeg smo dobili na dar i našem načinu na koji ga uništavamo svjesno ili nesvjesno...
Baš sam znatiželjna da vidim vaše komentare na jednu novu ribu_ka...
Imam toliko tema o kojima bih željela pisat... I nemam pojma kako će ovaj post na kraju izgledat. Previše analiziranja, seciranja, previranja i odluka se mota po mojoj glavi već nekoliko mjeseci. Nisam željela o tome pisat, jer sam željela sama sa sobom shvatiti tko sam, što želim, kako i zašto... Na dobrom sam putu da postanem nova osoba i jako sam ponosna na to, sve se okrenulo odjednom i bez ikakvog razloga, to mi je još draže . Jer mrzim kod nas ljudi što mislimo da se loše stvari uvijek događaju drugima, dok nam se ne dogode... E pa ja želim spriječiti stvari koje mogu da mi se dogode, želim postati bolja osoba radi sebe... Želim više cijeniti sebe i čvrsto odlučujem tako živjeti. Faza prilagodbe i pronalaženja načina je još u tiijeku, ali ovo je definitivno jedan od najvećih izazova i ciljeva u mom životu .
Danas sam nakon dugo vremena bila na misi. Odavno već mislim kako ću otić Bogu zahvalit na sreći koju mi pruža, ali nikako da odem. Danas sam otišla i osjećala nekakav neobičan spokoj, nikad u životu nisam toliko emocionalno doživjela taj obred, prolazili su me trnci, a oči su se punile suzama... Osjećam veliko olakšanje i mir u sebi...
Nedavno sam iz čista mira bacila cigarete koje pušim 10 godina. Jednostavno sam shvatila da one mom životu ne daju nikakv smisao, osim ubrazanja smrti, a moj život mi se previše sviđa da bi ga i dalje nastavila svjesno uništavat. Zapalim još koju jednu-dvi dnevno ali sve manje uživam i u toj jednoj...
Ja sam velika, ooooogrooooomna spavalica . I cijeli život se dižem 10 minuta prije nego trebam krenit i uredno svugdje kasnim jer mi onih 5 minuta sna znači više od ičega. Mrzim to kod sebe. Želim se ujutro dizat, napravit nekoliko vježbi, duboko udahnit svježi zrak, popiti kavu, baciti se pod tuš i s osmijehom na licu, zadovoljna zbog vlastitog života krenut u nove radne pobjede. To mi je slijedeći zadatak. Dok tako ne počnem živit neću neću sebe dovoljno cijenit. Mrzim navike kojima smo postali robovi, mrzim ovisnost o automobilu, čija sam ovisnica već 7 godinu, mrzim ljudsku lijenost da uživa u Božjim darovima, u prirodi, životu, sitnicama... Raduju me takve stvari, ali ih nikad nisam gledala tako ozbiljno, uvijek su bile sporedne umjesto da se od njih sastoji moj život .
Još mi se puno toga mota po glavi... Ljudski odnosi su mi posebna preokupacija. Nekad imam osjećaj da na zemlji imam misiju. Nekoliko puta sam bila u situaciji gdje bi neki izgubili život, ja sam prošla bez ožiljka, ali istovremeno skoro svaki dan dobijem priliku da nekome nešto učinim, pomognem, priuštim i to me ispunjava nevjerovatnom radošću. Znate one filmove, kad anđeli hodaju po zemlji u ljudskom obliku, žive kao ljudi i svojim djelima opravdavaju svoje postojanje u obliku anđela, ako zeznu prestaju biti besmrtni i postaju dio nas, obični smrtnici... E pa nekad se osjećam kao da sam anđeo. Sad će te mislit da je Riba pukla ka , ali ovo su najintimnije i iskrene misli jedne djevojke koja počinje prezirati suvremeni svijet, i našu ovisnost o razno raznim stvarima, te zaboravljanje na one prave i istinske životne vrijednosti . Voljela bih da mogu svojim riječima prodrijeti u vaše duše, da vam mogu vratiti nadu u bolje sutra, da vam mogu izmamiti osmijeh na lice, vratiti vjeru u sebe i ljubav prema sitnicama...
Možda tražim previše, možda ću zbog izljeva iskrenosti i traženja načina da vam približim loše i dobre strane našeg življenja u slijedećih par postova izgubiti neke od čitatelja. Nekima se možda neće svidjeti način mog razmišljanja, pa će odmahnuti rukom i nastaviti tražiti srodne virtualne duše na drugom mjestu... Ako bude takvih, želim im sreću, a vama ostalima da počnemo duboko razmišljati o životu kojeg smo dobili na dar i našem načinu na koji ga uništavamo svjesno ili nesvjesno...
Baš sam znatiželjna da vidim vaše komentare na jednu novu ribu_ka...
< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ne sanjam svoj život, nego živim svoj san... Ne vjerujem ženama, one vjeruju meni... Ne igram se sa sudbinom, samo je ponekad izazivam... I živim od danas do kraja... Meni ništa nije nemoguće... A pogotovo ne LJUBAV...
Tko sam ja da opisujem samu sebe... Blog je tu da pokušam i samoj sebi objasniti sebe...
Ninoch
Tija
Beauty queen
Sestrušina
012 station
Hrki
Karlovački blog
Buba
Zvonjava
Mala Chi
Amazonka
Slave
Suncokreta
Zanimljiv mladić
Pupak svijeta
PMS
Snovi o boljim noćnim morama
Lipota zore
mALa309
Britnica
Turmalina
Crkveni Miš
Ribarnica
Trantičica
Oko tamno
Alenitsu
Reggie
Daniela
une goutte
kenguur
Blog.hr