petak, 31.10.2014.
Test tirolskih salama - help me mama...
Kako u dućanu onkraj posla nema više vrsta parizera, bio sam prisiljen prijeći korak više - na test žlundrolikih delicija besmisleno nazvanih tirolskim salamama. Koje su vidjele tirola ko ja Jenne Jameson uživo. Nevermind, nadam se da ćete uživati u čitanju i dati svoje prijedloge te se ne zamarati koja je četnićka a koja ustaška. Ajd pivili!
1. Tirolska PIK Vrbovec
cijena/kg 55.99 kn
Polutrajna kobasica; svnj. i gov. meso, svinj. mas. tkivo, voda, kuh. sol, konc. sojin protein, začini, emulg 450I, 451, antioks, E300 i E316, poj. okusa, E621, reg. kis. E575, konz. E250, bojilo, proizvodi PIK Vrbovec d.d.
Veliki obujam, široka koka, suha, manje slana od kolegice, pikantnost na kraju. 80% ružičastog, 10 % valjda mesa i 10% bijelog. Dosta sitnih rupica i malo vidljivog papra. Na okus je teška, dehidrirana, i ostaje samo okus užeglog papra. Pravi probleme pri žvakanju i gutanju, podrig je papreno papričast, osjeti se do dvije tramvajske stanice...
Ocjena 6,5
2. Tirolska kobasica Sljeme
cijena/kg 46.99 kn
Polutrajna kobasica; svinj. meso, gov. meso, svinj. mas. tkivo, voda, sol, konc. prot. soje, začini, stabe 450I, 451, antioks, E300 i E316, poj. okusa, E621, reg. kis. E575, konz. R250, bojilo E120, proizvodi PIK Vrbovec d.d.
Mala, slana, puna crnih piknjica. Dosta rupičasta, više šarena od velike sestre. 60% ružičastog, 20 % valjda mesa i 20% bijelog. Slanoća prelazi u kiselost, ali je nešto sočnija. Vizualno ljepša, da nema previše slanoće - bila bi bolja za punu ocjenu, ovako samo za pola. Nedorečenost, ali manje negativnosti nego kod kolegice. After podrig poput žene na peronu do koje ti i nije stalo...
Ocjena 7
Uz ovo bih tradicionalno balkansko jelo sljubio hladno dućansko pivo. Obzirom na povišenu kiselinu kojom očigledno ubijaju okus kljunova, papaka i hernija, da ne budem nepristojniji, nekako bi mi sjelo pivo s manje kiselina u sebi, dakle ili Pan ili Žuja, svijetlo, nikako tamno. Zanimljivo je da obje tirolske proizvodi PIK Vrbovec, ali da su smjesa i omjer stvarno drugačiji, kao, uostalom - i sam okus.
Tirolska i dalje ostaje parizer za muškarce s maljama na prsima, masnoća više nije kao osamdesetih, ali nema ni tamno crvenih totalno neapetitlich dijelova. Za gablec s frendovima i neobaveznu spiku o nogometu i ženama u prolazu. Nastavak uskoro...
Oznake: salama, tirolska, Ribafish
31.10.2014. u 11:40 •
10
Komentara •
Print •
#
utorak, 28.10.2014.
Kad ti život pruži hmelj – ti pokreni Malu pivsku školu...
Teško da ću ikada zaboraviti trenutak kad sam na maturalcu u Sovjetskom Savezu prvi put smogao hrabrosti da mamu pitam jel smijem popiti pivo. Stara, inače raska razreda s kojim sam se švercao po punoj cijeni, slegnula je ramenima i rekla nešto u stilu, a ko ti kriv, sinko... a ja sam povukao gutljaj gorke hladne tekućine u nekoj prčvarnici u Kijevu. Etiketa, loša poput dotičnog Kijevskog piva, sama mi je od sebe pala u krilo, i tako je krenula nova era. Nakon znački i markica, počeo sam skupljati pivske etikete. A tek sam napunio osamnaest...
Godinama sam pijuckao, zapisivao, skidao i čuvao, a onda sam za Klik jednom nečim izazvan napisao kako mi je bilo savršeno na putu u Belgiju, gdje smo s lokalcima testirali njihove pivkane. Nakon toga smo testirali sve hrvatske, pa sve pive koje se mogu kupit u Hrvatskoj, i na kraju je Puf pokrenuo Društvo prijatelja piva. Gdje sam se učlanio i danas vršim funkciju glasnogovornika. Za mjesec dana nam je deseta godišnjica, ali o tome više drugom prilikom.
U međuvremenu sam s Andrejem Čapkom skuhao svoje pivo, počeo pratiti ljude na pivarstvo.info koji ga i znaju napraviti do bola, voditi pivske fešte poput Pivkana, i općenito – jako sam se uživio u napitak na bazi ječmenog slada. Toliko da sam završio i jedan tečaj za pivskog sommeliera u Londonu, kušajući 40 različitih pivskih stilova, od kojih sam za neke čuo prvi put...
I tako sam objeručke prihvatio poziv naše poznate sommelierke Jelene Šimić Valentić koja je pokrenula svoju
vinsku školu, i u sklopu nje mi pružila priliku da držim pivske radionice, odnosno neku vrstu uvoda u svijet piva i pivarstva.
Vođen idejom da me do sada barem 20 ljudi pitalo koju da pivu naruče u našim birtijama i restoranima, je li Vukovarsko stvarno najbolje i je li San Servolo genijalno ili samo reklamni trik za zagrebačke snobove, odlučio sam nabaviti desetak najboljih hrvatskih brendova i napraviti slijepo kušanje njihovih svijetlih piva koja su i najpopularnija u Hrvatskoj. I pri kojem u interakciji s polaznicima dolazimo do zajedničkih zaključaka, odnosno – koje njima pivo najbolje prija. Na prvoj radionici tako je pobijedilo pivo Zlatni medvjed iz pivovare Medvedgrad, ali ni druge nisu bile daleko, a bilo je tu i par zgodnih iznenađenja za sve koji su preživjeli kušanje i uspoređivanje.
Pivske radionice, odnosno mala pivska škola neće od vas napraviti pivskog eksperta, boljeg muža, niti kvalitetniju osobu, ali će vas u ugodnom druženju i zabavnoj atmosferi dovesti do nekih zaključaka i možda usmjeriti u nekom drugom pravcu kad loševoljni konobar nevoljko poput menžne papige izdiktira koje tri vrste piva ima u frižideru. Od kojih je jedna mala.
Pa ako vas zanimaju vrste piva, temperature točenja, oblici čaša, povijest pivarstva, današnji trendovi u nas i u svijetu, i još puno toga – vidimo se srijedama u Vlaškoj 70E u prostorijama HUB-a. Sve informacije, datume, cijene i štogod vas još zanimalo – potražite na Facebook stranici Male pivske škole, powered by
Pupitres!
Ajd pivili, budite faca i imajte svoju pivu. Ili pivo. Nikak se naučit pravilno pisat...
Oznake: Ribafish, pivo
28.10.2014. u 15:28 •
8
Komentara •
Print •
#
srijeda, 22.10.2014.
Danas kad sam pod sicom pronašao mandarinu koja je evoluirala...
...da se prisjetimo jednog starog posta iz 2007., dok je Rok još u vrtić išo...
Rok i tata u potrazi za Žar pticom
Kako sam prvi put tražio Teatar Žar Ptica, jer sam mislio da je to reklama za neki slavonski specijalitet - čuo sam Žar Pica!
Nasred Bijeničke sam za svaki slučaj pitao napirlitanu bakicu od svojih 70 jel zna di je to (ko kaže da muškarci ne pitaju, a, a, a!?)
Ona je klimnula glavom u stilu, ah kako su glupi ti mladi, i rekla mi da se okrenem jer sam fulao i da je to na broju 10.
Okrećem, psujem sve živo i parkiram na slobodno mjesto kod broja 14.
Roditelji koji se koriste sjedalicom, znaju kako je zanimljivo vaditi dijete iz iste.
To ide otprilike ovako:
makni kiflu iz ruke
makni sok iz krila
makni kiflu koju je on uzeo dok si mu otimao sok
izvadi jednu ruku iz pojasa
uvjeri ga da surađuje
reci mu da tata ne voli prst u oko
izvadi drugu ruku
digni sok s poda
vrati kiflu
uzmi sok
puhni u kiflu koja je pala na pod i provjeri da te niko ne vidi dok mu je vraćaš
digni dijete
toleriraj njegov udarac tvrdom cipelicom u predjelu prepona jer mu se ne ide na hladno
izvadi jaknu lijevom rukom boreći se s mini gnjevnom urlajućom slinavom hobotničicom punom mrvica
zabrini se što dijete ima u rukama dvije kifle od kojih je jedna sumnjivog porijekla
ispričaj se djetetu što si lupio njegovom glavom o krov auta
lupite zajedno zločesti krov auta
obuci mu jaknu
zatvori vrata
zaključaj vrata
otključaj vrata
zamijeni stalagmitnu kiflu za mlađu
zatvori vrata
otvori vrata
uzmi sok
kreni prema kazalištu
vrati se po kapu kad vidiš drugo dijete s kapom
ne stišči dijete zbog nervoze nego lupi nešto na podu, mačku, kamen, gumu...
obriši znoj o djetetovu kapu
zanemari svoju jaknu koja je ostala na prednjem sjedalu jer ti se sad stvarno ne da još jednom otvarat auto
zaboravi ključeve u vratima
ignoriraj što je dijete moguće kakano i moli za prdac
dođite skupa do broja 10
obične kuće...
Ribafish drugi put dokazuje da je napredno muško i sad pita osobu iz iste ciljane skupine (majka, 30+, troje djece divlje trčkara dok ona bubri) gdje je to kazalište.
"Žar Ptica!? Uuuu, fulali ste, to vam je još par kilometara uzbrdo, na broju 97."
Jedeš kiflu, uzimaš jaknu, bio je prdac, zaspiš u kazalištu, dijete sretno...
Divan dan
Oznake: Ribafish, dijete, kifla, kazalište
22.10.2014. u 10:29 •
11
Komentara •
Print •
#
utorak, 21.10.2014.
Danska Kraljica 1,2 3...
Makar me kući vozili maricom,
Ja bih na večeru s danskom Kraljicom.
Pa besramno žicam pozivnicu,
Da upoznam milu staricu.
Pa da meljemo o onom stvoru
Što za lektiru napisa Noru,
Ili što danas radi drski frajer,
Peter Schmeichel ili Preben Elkjaer.
Ili o nekom drugom zanimljivom stvoru,
Brigitte Nielsen, Ulrichu il Bohru!
Te zašto je među gladnim ribicama,
Skončala sirota djevojčica sa žigicama.
Ili je to bila Mala Sirena?
Ali eto, bez puno laganja,
Ja bih s vama jeo jastoga i daganja,
Pričao i mljeo baš o svemu živom,
S milom Margaretom i velikim Ivom.
Pa ako gore čeljad nije bijesna,
Sjedio bih rado Kraljici sa desna.
No ako ne zovu, nije neka bol,
Popiti ću pivkana, pivili vi, skoll!
Oznake: kraljica, Danska, riad, Ivo Josipović
21.10.2014. u 11:05 •
8
Komentara •
Print •
#
četvrtak, 16.10.2014.
Ultimativni test parizera
Mi djeca smo se u maglovita nedjeljna jutra grijala kraj kaljeve peći, i jedva čekala da se s placa vrati otac, rumen, brkat i nasmijan, noseći u punim rukama foi gras i svjež kavijar albino jesetre nerotkinje iz prvog okota. Hm, ovako ipak pišu neki drugi ljudi, a danas u Ribafisha možete čitati o bitki za talijan, odnosno francuz, između dva parizera koje sam tog jutra zateko u dućanu...
Da pojačamo napetost, zvat ćemo ih, s lijeva na desno broj 1 i broj 2, a koji su – pogledajte na dnu.
Dakle, danas smo se suočili s modernom i klasičnom školom parizera, glatkom i sofisticiranom, protiv porozne i grublje na žvak. Temeljito testiranje provedeno u tročlanom žiriju na terasi Four Rosesa preko puta Nove TV, uz razgovore o Hrvatinu Gudelju, braći i rođacima Mujčin-Karić te o tome kako je dron viđen iznad Pančeva. Dakle, više nego ugodna atmosfera, pače...
Parizer 1
Fluorescentno ružičasta boja, glatka, plemenita struktura - ne zapinje u mašini, elegantan, fin fićfirić. Mekan na dodir, otporan na savijanje, na prvi ulazak u usta i dodir s jezikom je preslan, i kao da je isisana sva aroma po kojoj je parizer i bitan, odnosno različit od hrenovke. Unatoč ljepoti tijela i strukture, poput Petrekovića u TLZP, ostaje samo slanoća i podrig light. I bolji je sam nego u kruhu gdje se gubi zanavijek. Poput manekenke, no i one ipak nađu svog fudbalera ili mafijaša...
Ocjena 6,5/10
Parizer 2
Manje svjetleća boja, isprana prema sivkastoj, opora struktura, poput rudara nasuprot menadžeru u FINI. Na opip tvrđi, teži, grublji, a i puno manje slan. Odmah slijedi atak začina, nešto između lošeg papra, stare paprike i baruta Johna Waynea. Retro. Rupičast, prožet točkicama, tvrđi i žilaviji. U sendviču se ponaša kao gazda i preuzima glavnu ulogu. Podrig konzistentan, after podrig kao da si se ljubio s Benderom iz Futurame. Nakon tuluma. Onako vedečetrdesetkasti... Nije vrh, ali vuče na srednju školu, pobjednik dana.
Ocjena 7/10
Parizer 1: Piko parizer Vrbovec; 56,99 kn/kg
Obarena kobasica, sastojci: svinj. Meso i svinj. Masno tkivo, voda, goved. Meso, kuhinj. Sol, začini i eks. Začina, stab. E450, pojačivač okusa E621, E631, E627, Zgus. E407, E 4 1, E415, Antioks. E301, bojilo, E120, konz. E250
Parizer 2: Parizer Sljeme; 30,99 kn/kg
Sv. I gov. Meso, voda, sv. Koz., emulg., kuh. Sol., zač., stab E450, reg. Kis. E451, poj. Ok E621, E300 antioks. Bojilo E120, konze 250.
Tablica 16.10.2014.
1. Sljeme 7
2. Piko 6,5
Nastavlja se...Oznake: parizer, salama, sendvič, Ribafish
16.10.2014. u 13:42 •
10
Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 13.10.2014.
Torta od hrenovki – nezdrav recept za presretno dijete
Kao rastavljen otac često muku mučim kako nahraniti svoga jedinog trećaša. Znam koliko je bitna raznovrsnost, piramida, zelenilo, vitamini, ribe i kalciji. Ali tko nije imao doma devetogodišnjaka, ne zna ni da oni obožavaju sve suprotno. Uostalom, kad smo mi imali desetak godina, osamdesetih, da nam je netko dao karfiol ili kelj pupčar, mislim da bismo mu razbili glavu s istim. Još imam traume od poriluka, helou!
Pa tako uglavnom kuham juhe i blitvu/špinat uz meso, ali kako mi radni dan traje dvanaestak, a vikendom bar šest sati – nekad popustim. Pa se ubijemo ćevapima, pizzom, špekom... A najveće od sviju zala, hrenovke i pommess frittes, pokušavam izbjeći koliko god mogu. Osim kad je riječ o – rođendanu...
Rokatanski Fish Junior slavio je u utorak rođendan. Deveti. Dva dana prije toga je obavio igraonicu, ali na pravi biološki rođendan je bio kod mene. Pa sam mu pozvao najbolju vanškolsku frendicu, njenu savršenu mamu, dao im poklon – kutiju s kemijskim pokusima, opremio naočalama i kutama, i onda smo krenuli kuhati. Hrenovke sam kupio na poniženju, nevjerojatno je koliko im variraju cijene, ali svako će se dijete složiti, pa i ja prvi, da u biti i nema puno loših hrenovki... Skuhali smo ih i narezali da čine ogradu oko sredine kalupa, u koju smo ubacili dvije šarže ne do kraja isprženog pomfrita.
Za vezivno tkivo je kolegica predložila vrhnje, ja sam bio skloniji jajima, ali trebalo je napraviti trojstvo s brašnom, jer se četiri jaja baš i nisu pokazala kao kvalitetan stiskavac. Držao sam tortu 20 minuta na 180 stupnjeva dok se završni, isto tako nekvalitetan cement – naribani sir, nije počeo smeđiti na vrhu.
Kako su djeca bila više nego gladna, jedva smo stigli zabiti svjećicu u tortu, a onda je ista bila razgrabljena. Koliko sam nisko pao, pila se i kola, a kasnije jeo i sladoled, ali reakcije su bile više nego pozitivne. Nije me smetalo čak ni što su kao umakala djecu služili kečap i majoneza, i što nitko nije htio probati ludbreški hren ni Wasabi, a djelić torte je ostao čak i da doručak. Meni, ipak se ja prvi dižem, Rok je dobio pahiuljice i Veronika svježe mlijeko, ipak se treba paziti na zdravlje. Nakon rođendana...
Torta od hrenovki
10 hrenovki
˝ kg krumpira
250 grama sira
4 jaja
1 vrhnje - opcionalno
2 jušne žlice brašna - opcionalno
sol
papar
Oznake: torta, hrenovke, dijete
13.10.2014. u 16:02 •
3
Komentara •
Print •
#
četvrtak, 09.10.2014.
Tražimo najbolji hamburger Zagreba! (prvi dio)
Rijetki se još sjećaju kad su u Zagrebu osvanuli prvi hamburgeri u Hambyju, nastavili se u Ham-Hamu, da bi do dana današnjega to krenulo u mali milijun raznih smjerova. Mini hamburgeri, XXL, na pačjoj masti, dekorirani, klasični... Okružen gastrofilima, mladeži gladeži i ljudima koji vole papati, krenuli smo jesti po Metropoli!
(Papa's)
U moru brojnih fast-food i inih restorana, krenuli smo na put bez povratka – pronaći najbolji zagrebački, pa onda i hrvatski hamburger. Kriteriji su izgled, okus, usluga, atmosfera, cijena i opći dojam, a pokušat ćemo savladavati po tri objekta u jednom danu vikenda. Ali tek nakon što se oporavimo od prvog naleta u kojem su na tapetu bila tri komada, redom, Šalša, Dream Team i Papa's. Evo kako je to otprilike izgledalo.
1. Šalša d.o.o.
Kostelska 11 (kod Trešnjevačkog placa)
Restoran je na katu, biramo urednu terasu i škicamo u kuhinju u kojoj dominiraju tetovirani mladi kuhari. Vrlo kulturan i nasmijan konobar nam objašnjava što je u ponudi i da je hamburger od čistog ramsteka. Nudi i prženi krumpir i BBQ umak koji rade sami. Uz Vukovarsko pivo (između tridesetak vrsta) brzo dolazi i ljepotan solidne visine i debljine, kosan, krupnozrnat, okićen svim živim – krastavci, rotkvice, paprika, čak i slanina u tragovima. Pecivo je hrskavo, suhonjavo, ali friško, na dnu je mrvica majoneze, tako da bi se dalo razgovarati o jačoj sočnosti. Meso je fantastično, samo sol i ništa od dodataka, krumpirići debeli, solidni, hrskavi, ljuti i s cimetom. Najveće primjedbe idu na BBQ umak koji je preagresivan i pun kima, daleko presladak. Ali kad se vratimo na osnovni hamburger, uz mrvu nesočnosti – apsolutno sjajan. Prava ga je šteta jesti nakon izlaska, ovo je za početak tuluma!
Hamburger - 35 kn
Pommes Frites - 10 kn
Vukovarsko 0,5 l - 14 kn
Ocjena 8,5
2. Dream Team
Trakošćanska 41 a
Na nagovor kolege Enogastroseksualca koji je i idejni začetnik ovog testiranja, idemo u ovu zanimljivu pizzeriju/restoran u kojoj svako jelo ima ime po košarkašima. Šteta što nemaju bananu split Toni Kukoč, ali mi smo naručili hamburger Larry Bird. A kad tamo, home made pogača iz krušne peći, savršeno meko pecivo, ali za – ćevape. Čudna zamisao pizzaburger lagano nestaje u našim ustima uz jeftin kečap i industrijski, ali fini pommes frites. Meso je iz kombinata, bez želje, volje i ljubavi, salate ni u tragovima, nema umaka, suhonjavo. Močimo sa strane u ajvar, seciramo i nalazimo špek i kulen te vrhnje u daljini. Srećom pa je tu pecivo koje je čista fantastika, ali opći je dojam – ovdje se dolazi nakon jačeg tuluma kad treba dovesti doma čitav.
Hamburger (+ krumpirići) - 43 kn
Tomislav točeno 0,3 l - 9 kn
Ocjena - 5,5
3. Papa's American bar
Tuškanac 1
Svi govore o Papa'su, svaki hipster se kune u njega, a kako mi volimo i hipstere, i hopstere, i yuppieje, i svakoga tko nam preporuči išta novo i fino – dolazimo i do Tuškanca. Lijepa terasa uz pokoju padajuću loptu s igrališta, unutra ugodno, drveno, gužva samo takva. Konobar, o prokletstva - loše volje. Nije imao vremena ni snage razgovarati o hrani, samo je šturo odgovarao na naša pitanja kao da smo tu samo zato jer ga mrzimo. Život je prekratak da bi se zamarali glupostima, pa s oduševljenjem naručujemo Brooklyn pivo za velikih 29 kuna te s nestrpljenjem očekujemo The hamburger. Nažalost, Papa's Burger je sasvim prosječan uradak s prenaglašenim postotkom luka i pogotovo češnjaka, koji uz dodatni tabasco, umjesto užitka uzrokuju - tek znojenje. Od priloga - dva koluta luka na salveti!? No, konačno ima dovoljno salate i paradajza, koji je doduše debljine gume od FAP-a, pa stalno ispada iz solidnog peciva. I tako, kilavi, spašeni faširanac u kojem može biti i soja i Angus govedina, ali se zbog preprženosti to - ne osjeti, nikako ne opravdava ocjenu kojom ga kite po gradu. Nije to sad nešto loše, dapače, otmjeno je i uredno, a i bio je treći hamburger u nizu, no stvarno je prezačinjen. šteta, ali dat ćemo mu i drugu priliku!
Hamburger - 34 kn
Pommes Frites - 10 kn
Brooklyn Pale Ale 0,3 l - 29 kn
Ocjena 6,5
Oznake: hamburger, fast food, Ribafish
09.10.2014. u 13:31 •
9
Komentara •
Print •
#
nedjelja, 05.10.2014.
Kako sam izabrao najbolju pizzu Hrvatske!
U prekrasnom hotelu Panorama u Prelogu, na samoj obali akumulacijskog jezera, pred nekoliko je stotina gostiju i uzvanika održano natjecanje 10 pizzerija iz svih krajeva Hrvatske. U strogi i profinjeni žiri, nekako se uvukla i moja malena kost. Evo detalja!
Kolega iz žirija me potapšao po ramenu i rekao - stari, još samo ovu moraš probati, ja je radio - pizza od konopljinog brašna s konopljinim uljem, sjemenkama i rukolom!
No, dvadesetak kriški pizza koje sam pojeo u par sati prije toga, nikako nije željelo napraviti mjesta ovoj zdravoj i prelijepoj deliciji, tako da Pizzu Konopljicu Nikole Planinića iz CannaBia - jednostavno više nisam mogao nigdje ugurati. Pun kao John Cleese u Smislu života Montyja Pythona, jedva dišuć, predao sam zadnji papir s ocjenjivanjem i par kila teži otišao se naganjati s dječurlijom po dvorani u sklopu restorana/hotela/dvorane Panorama u potpuno umirujućem Prelogu. Čekali su se rezultati...
Start
A početak dana - nije obećavao... Navigacija me dovela s krive strane jezera, pa kako nemam amfibiju nego Clia, tako nisam uspio testirati prvih par natjecateljica. Ali sam se odmah bacio na posao, vođen stručnim packama predsjednice žirija Loreene Mede, koja ima iskustva i sa samog svjetskog prvenstva u pizzarenju! Tako sam u društvu vječnog gastronauta i alkofila Renea Bakalovića, poznatog kuhara u genijalnom outfitu otkačenog golfera Časlava Matijevića, i desetogodišnjeg otkrića - Tomislave Tommy, krenuo otkrivati najbolju Capricciosu. Naime, prvo je trebalo ocijeniti deset miješanih, a onda deset autorskih pizza istih pizzerija, za prvo izdanje natjecanja - okupljenih iz cijele Hrvatske.
Pizzajoli su bili u prizemlju, žiri na katu, potkupljivanja nije bilo, a pizze su se ocjenjivale na sljedeći način: prvo se pogleda je li ravnomjerno ispečeno dno, a ne da grickate gumu od FAP-a, zatim kušate komadić tijesta s ruba, pa pogledate pod vršak trokuta je li gnjecavo, tanano, predebelo ili ravnomjerno, probate umak vrškom nože, procijenite ima li dovoljno file, i tek onda odrežete komad iz sredine pizze, odnosno vrha trokuta.
Povijest zdravlja
Po vjeroispovjesti sam hedonist, izjelica i požderuh, a pizze volim od svoje desete, kad sam naravni šnicl i pomfrit teškom mukom zamijenio miješanom pizzom u zagrebačkoj Astoriji preko puta mog osnovnjaka i zagrebačke Burze. Ljubav je rođena debelim tijestom, prešanom šunkom, pokojom gljivom i hrpom sira. Kasnije se krenulo po ostatku Zagreba, sve do odlaska u hvaljenu Karijolu. Do tad sam se i sam ispraksirao u spremanju pizza, iako doma u kilavom špaheru nikad nisam došao ni blizu okusa iz krušne peći. A onda je došlo do raskola. Naime, shvatio sam da ne volim hrskavo, tanko, odnosno tijesto koje puca poput sirovih mlinaca... Svaka čast fili, ali kod pizze cijenim kvalitetnu, sočnu debeljucu, tvrdu i krckavo lomivu na dnu, pa sam uvijek spreman za konstrukivnu svađu i pokoje pivo, uz pizzu, razumije se. Cijenim protivnike, ali i stojim iza svojih argumenata!
Natjecanje
Tako je na natjecanju bilo dvije ture po devet mesnatih, i tek jedna mlinac-pizza, ali je baš ta imala najbolji šmek i štih. Našlo se tu vrhunskih tijesta, jednu smo nazvali i DJ Tijesto, potpunih promašaja, rajčice iz konzerve, čudesa u vidu šunke punjene tunom, flambiranih kocaka šećera, šumskog voća i cijelog priobalnog pojasa na natjecateljicama. Žiri je zamjerao pretvrda tijesta, pregorenost, sirovost, otkoštene masline, prerano stavljeno vrhnje i općenito - nemaštovitost. Na kraju, kad se sve zbroji, i uzme u obzir da je ovo prvi Panorama pizza kup, rezultat je više nego dobar. Stručni i novinarski žiri preselili su u dvoranu u kojoj se održavao pravi show s live bendom, neuništivi Drele je kraljevao mikrofonom, a ljudi s nestrpljenjem očekivali proglašenje pobjednika.
Ja sam bio podvojen. Jedna mi je pizzerija radila savršenu filu, druga genijalno tijesto, ono nakon težeg tuluma kad na moru čekaš zoru da pekar tutne vrelu štrucu za par kovanica... Stvarno sjajne stvari, a za nagradu, jedna je pobijedila, a druga bila treća. Volim kad prepoznajem dobro!
Tada je obznanjeno kako je žiri odlučio da su pobjednici pizza kupa u organizaciji DG - SPORT d.o.o. i G.E.T.- udruge za kulturu stola te pokrovitelja: Turistička zajednica Međimurske županije, a sponzori su Podravka, Premes, Bohnec, OPG Kišić, mesnica Kiš, austrijski Krainer - sljedeći:
1. Restoran O'Hara, Zagreb - Dejan Plišo
2. Pizzeria Pancho & Toro, Sesvete - Davor Žagar
3. Pizzeria Luca's, Zagreb - Jere Rubelj
4. Konoba-pizzeria Zora Bila, Split - Dane Tahirović
5. Hotel Panorama, Prelog - Mario Lovrek
6. Pizzeria Rošo, Ivanić Grad - Mario Kopejtko
7. Restoran TiM, Zagreb - Zvonimir Igor Jurković
7. Hotel Panorama, Prelog - Ivan Korent
8. Restoran Domenico, Varaždin - Ivica Ivanušec
9. Pivnica Mejaši, Ludbreg - Tomislav Oršić
Režime
Žiri od prisutnih novinara prvo mjesto dodijelio je Pizzeriji Luca's, a Panorama pizza kup ide dalje. Kreće se s natjecanjima po regijama, a najbolji iz tih natjecanja će se susresti u finalu sljedeće godine. G.E.T. report je pokrenuo vrhunsku lavinu! Čestitke pobjedničkoj O'Hari, zbog čijeg sam umaka s češnjakom vidio djetinjstvo kao Chef štakor u Ratatouilleu!
Punog želuca i proširenih horizonata, vozimo sat vremena do Zagreba, riješeni da opet posjetimo Prelog i obavezno pratimo naredna natjecanja - ma gdje se ona održala. A sad, debelo ili tanko tijesto, o tome u ugodnom društvu u nekoj od navedenih, ili pak pizzeriji koju vi predložite. Izazov je počeo, dobar tek!
Oznake: Ribafish, pizza, prelog
05.10.2014. u 07:10 •
14
Komentara •
Print •
#