Kako u dućanu onkraj posla nema više vrsta parizera, bio sam prisiljen prijeći korak više - na test žlundrolikih delicija besmisleno nazvanih tirolskim salamama. Koje su vidjele tirola ko ja Jenne Jameson uživo. Nevermind, nadam se da ćete uživati u čitanju i dati svoje prijedloge te se ne zamarati koja je četnićka a koja ustaška. Ajd pivili!
Veliki obujam, široka koka, suha, manje slana od kolegice, pikantnost na kraju. 80% ružičastog, 10 % valjda mesa i 10% bijelog. Dosta sitnih rupica i malo vidljivog papra. Na okus je teška, dehidrirana, i ostaje samo okus užeglog papra. Pravi probleme pri žvakanju i gutanju, podrig je papreno papričast, osjeti se do dvije tramvajske stanice...
Mala, slana, puna crnih piknjica. Dosta rupičasta, više šarena od velike sestre. 60% ružičastog, 20 % valjda mesa i 20% bijelog. Slanoća prelazi u kiselost, ali je nešto sočnija. Vizualno ljepša, da nema previše slanoće - bila bi bolja za punu ocjenu, ovako samo za pola. Nedorečenost, ali manje negativnosti nego kod kolegice. After podrig poput žene na peronu do koje ti i nije stalo...
Ocjena 7
Uz ovo bih tradicionalno balkansko jelo sljubio hladno dućansko pivo. Obzirom na povišenu kiselinu kojom očigledno ubijaju okus kljunova, papaka i hernija, da ne budem nepristojniji, nekako bi mi sjelo pivo s manje kiselina u sebi, dakle ili Pan ili Žuja, svijetlo, nikako tamno. Zanimljivo je da obje tirolske proizvodi PIK Vrbovec, ali da su smjesa i omjer stvarno drugačiji, kao, uostalom - i sam okus.
Tirolska i dalje ostaje parizer za muškarce s maljama na prsima, masnoća više nije kao osamdesetih, ali nema ni tamno crvenih totalno neapetitlich dijelova. Za gablec s frendovima i neobaveznu spiku o nogometu i ženama u prolazu. Nastavak uskoro...