::ribafish - čovjek krnje jetre::

utorak, 01.12.2015.

Oproštaj s blogom

Dragi prijatelji, poznanici, braćo i sestre blogeri...

Nakon dvije godine peripetija, pokušaja, pogrešaka, bugova i bugovih drugova, od danas više nisam na poziciji glavnog urednika portala Blog.hr.

Nisam od onih koji ruši mostove, pa ćemo samo o lijepim stvarima, stvarno mi je drago da sam upoznao dio vas, kako kroz poruke, tako i uživo, nasmijao se, naljutio, ne spavao noćima, borio se, žicao... Žao mi je što nisam tehnički popravio sve stvari koje ne funkcioniraju na stranici, ali ipak sam tek profesor geografije. Sigurno će nova struktura napraviti nešto u tom pogledu, držim fige!

Uglavnom, neke stvari se jednostavno ne mogu napraviti, o nekima ne odlučujemo mi, meni je savjest potpuno čista i presretan sam što se u CV-ju mogu hvaliti s onim što sam postigao, a to je komunicirati s ljudima koji vole pisati i znaju izražavati svoje emocije na ovakav, nimalo lagan način.

Žao mi je što nije bilo više druženja, ali i sami znate da je jedno pisati, a drugo pričati u četiri ili više očiju, kao i da je okupiti više od pedesetoro vas na jednom mjestu posao koji zahtijeva 12-satno radno vrijeme, pa se samo nadam da će moj nasljednik imati puno više uspjeha u tome i da se uskoro vidimo na jednoj fakat pravoj blogerskoj tulumčini!

I tako, pozdrav svima, Dalmošima, Purgerima, gerijatriji, dijaspori, majkama, razvedenicama, gastraćima, pjesnicima, spisateljima, fotografima, putopiscima, zaljubljenima, infantilcima (meni :)), svima vama različitih karaktera s divnim pričama, i općenito jednom mini univerzumu samo s jednom porukom - nemojte se ljutiti, svađati i duriti. Ovo je prekrasno mjesto na kojem ostavljate samo svoj trag, sve drugo je nebitno.

Volite se blogeri, čak i onu jalnu i nesretnu nakazicu iz Miljevaca koja ne razumije da će mu svaki novi admin (a ne ja) uvijek blokirati blog nakon što ovaj prostački i necivilizirano izvrijeđa pola naseljenog svijeta. Kao i svakom drugom hejteru. Nadam se da će i on početi voljeti svijet oko sebe i ne mrziti svakoga tko ne misli isto kao i on.

Puno vas ljubim, čitamo se i dalje, puno pišite i veselite životu!

Srdačno Vaš Ribafish

Oznake: Ribafish, blog, otkaz, pa pa

četvrtak, 19.11.2015.

Da nije bilo njega, ne bi bilo ni mene...

Profesor Friganović je ušao u aulu, ugasio svjetla i počeo predavati uz dijapozitive.

Kako se netom vratio iz Indije, tako je imao svježu zalihu divnih fotografijaa i mozak genija koji je to objašnjavao smireno i eruditno, vjerojatno najbolje na planetu. Bila je milina upijati njegove riječi.

Po prvi puta u životu te davne 1968. mladi studenti povijesti i geografije sjedili su jedno kraj drugoga, a kad su se svjetla upalila, Zvonimir je rekao Mirni, stavivši svoju ruku na njenu: "Jednog dana ćemo zajedno ići u Indiju."

Godinu-dvije iza toga, nakon što je Zvonimir zaprosio Mirnu, a vrckasta Dalmošica rekla "da" zgodnom Križevčanu, rodio sam se i ja.

Dvadesetak godina kasnije uživao sam u istom predavanju, na istom studiju, samo s malo starijim dijapozitivima, ali s istom energijom i užitkom.

Još dvadeset godina nakon toga dana, ovog trenutka, puštam poneku suzu, jer starog Frigija više nema.

Hvala puno profesore, divno je za života bilo upoznati takve veličine...

In memoriam

Oznake: in memoriam, pmf, geografija, friganović

subota, 07.11.2015.

Nastavak vinske turneje Makedonijom - kako dobiti pet kila u četiri dana

U blizini Negotina, poznatom po opusu benda Let 3, pogledali smo, kao uostalom i svugdje na putu, prekrasne vinograde na brdu Lepovo - ipak smo došli u berbu, a zatim mezili u vinariji Bovin. Prva privatna vinarija u Makedoniji (1988) šampion je u brojnim kategorijama crnih vina, a možete ih piti i u slavnom Monte Muliniju. Za poklon nam domaćini nude zlatnu rakiju lozovaču, čisti nektar, ali i finu višnjevaču. Svi biraju rakiju osim mene, a ljudi iz vinarije su u čudu – gledajte, rakija je za muško društvo, a višnja ipak za dame. Smijeha nije nedostajalo, kao ni vina, a toplo preporučam Alexandar 2013 (vranec, cabernet sauvignon, merlot), kao i ubojitog Imperatora. Za kraj, ako imate 150 eura viška, nabavite kupažu My way za okruglu godišnjicu nečega. Božanstveno, puno, kompleksno, konkretno - poput poljupca Monice Bellucci!

Vinarija Popov nas je dojmila najboljom atmosferom, u kojoj sam se osjećao kao Tito s Nehruom i Naserom, bez Jovanke, a i konačno smo pojeli prve prave makedonske ćevape - dotad smo „morali“ uživati u brancinima, pastrvama, steakovima... Slobodno me mrzite, ali kako sam rekao u uvodu, vjerojatno sam to nečime zaslužio. Dakle, divota. 200.000 litara nektara odavde godišnje ode u Makedoniju, SAD i Japan, a uživali smo ponajviše u Temjanici (žuti muškat), Sauvignonu, Cabernet sauvignonu 2011... Dakle, Temjanika je mirisno slatko vino idealno za kraj menija... Blaža verzija istarskih muškata, milina!



Prespavali smo u Strumici uz kratak posjet ovom gradu kojeg brojni Zagrepčanci pamte po služenju u JNA. Osramotio sam se slikajući sa zvijezdom u asfaltu Darka Pančeva, jer je to bila zvijezda Gorana Pandeva, ali čovjek nakon 25 godina zaboravi čitati ćirilicu. Odmorili smo i pijuckali u prekrasnoj, modernoj i nevjerojatno visokoj vinariji Dalvina, uživajući u bogatom izboru vina, i kolaču za kraj – fantastičnom portu koji samo što nije ugledao svjetlo dana!

Predzadnja vinarija na putu je bila pored Štipa, a ime joj je Ezimit. Tu bi bilo dobro prezimit, pomislih, i doživim konačno prosvijetljenje kad su nam na stol nakon fantastične Temjanike iznijeli i pastrmaliju, tradicionalnu štipsku pogaču sa pečenom govedinom. Čamčić sreće okupan vrhunskim vrancem koji poput srca na pladnju daje sve što i Makedonija - slatkoću, toplinu i ljubav. Duga priča s ekscentričnim vlasnikom, cigare, rakijica, porschei, vinarija, barique... A što smo sve saznali o Štiplijama - ostat će zauvijek u Štipu...



Budimo se u lovačkom hotelu Kamnik iznad Skopja, snimamo prekrasan grad ove zemlje sretnih ljudi, pozdravljamo se sa starom poznanicom, enologinjom Josipom Andrijanić koja je nakon bosansko-hercegovačkih, hrvatskih, australskih i američkih vinarija svoje mjesto našla u vinariji Chateau Kamnik, smještenoj na obroncima iznad metropole. Dakle, stvarno dvorac, kule, impresionisti po zidovima, aluminijske etikete za butelje od 8 eura.... Čist luksuz i dostojan oproštaj. Terroir Vranec Grand Reserve za kraj. Nema dalje... To je Makedonija u čaši!

Uglavnom, četiri dana i 300.000 tona grožđa kasnije, gotova je i ova berba, a ja pet kila teži i još toliko puta psihički puniji laskam teti na aerodromu jer imam pokoju kilu viška u kuferu – gospođo, bolje da niste i mene izvagali, ne bih se nikad vratio kući. Šarm prolazi, mašemo Makedoniji, zemlji gdje se divno jede i fantastično pije, a teško da ćete igdje na svijetu sresti bolje i nasmijanije ljude. Došli smo da bi se vratili, ponovit će se..

Oznake: foto, vino, Makedonija

Vinska turmeja Makedonijom - kako dobiti pet kila u četiri dana

Teško je tijekom života saznati jesi li bio dobar čovjek, ali kad te ničim izazvani ljudi koje ne znaš pozovu na obilazak osam elitnih makedonskih vinarija – vjerojatno je svevišnji mislio da zaslužuješ nekakvu nagradu. Pa kako je pritom riječ o jednom totalnom hedonistu i bonkuloviću o čijim ste se podvizima često uvjeravali, eto i jedne iskrene, sočne i slasne fotoreportaže nekih tisuću kilometara istočno od kuće...

Da je Makedonija zemlja gdje vječno sunce sja, uvjerila nas je svojom slatkoćom većina od 96 vina koja smo uspjeli probati tijekom četverodnevnog posjeta ovoj prekrasnoj zemlji. Sve je počelo mailom iz Makedonske zajednice vinara koja mi je u pretinac došla iz Slovenije.

No, kako je riječ o vrhunskoj PR agenciji koja djeluje u cijeloj regiji, trenutak kasnije sam izašao na terasu, pogledao prema nebu i rekao – hvala, o hvala, jer za svakog ljubitelja mesa, sira, povrća i vina, Makedonija je jednostavno destinacija iz snova.

Kao pivski sommelier sam ipak malo više upoznat s tom scenom, ali kako i o vinima učim već desetak godina, spremio sam se samo za najbolje. Kufer je bio polupun, osmijeh zapečaćen na licu, baterije pune, a još mi je i prelijepa stjuardesa Croatia Airlinesa ničim izazvana dala dvije boce piva – izgledate kao da to volite... Skopje nas je dočekalo toplo i veselo, i bili smo spremni za osvajanje!



Makedonija je zemlja duhana i vina, jer su upravo to dvije najvažnije grane poljoprivrede. Pod vinovom lozom je 33.500 hektara, a po godišnjoj proizvodnji od 100 milijuna litara su na 25. mjestu na svijetu. Za razliku od Hrvatske koja ima gotovo 1400 proizvođača vina, Makedonija ih ima tek 84, no kako ih je 2003. bilo 28, vidljiv je velik napredak. A i proizvedu ga duplo više... Najviše vina u buteljama izvoze – upravo u Hrvatsku, a sve smo to saznali u vinariji Tikveš u koju smo igrom slučaja došli na samom početku putovanja.

Smještena u Kavadarcima, primjer je starije, neuništive gradnje, a deseci traktora kojima su bile zakrčene ceste, dale su nam do znanja da je riječ o totalno vinskom području. Sala za kušanje izgleda kao u nekom dvorcu, a kako nas je čekalo 17 etiketa za degustaciju, dan je počeo bajno. Oduševljenje je izazvala kupaža Bela voda white (grenache blanc i chardonnay) te Bela voda red (plavec, vranec) svilenim mekanim i punim okusom. Kao kad gledaš košarkašku utakmicu, a klub ti vodi 20 razlike... Da, u Tikvešu se radi veličanstvena rakija Žolta, ona koju osjetiš tek u želucu, poput najfinije votke. Da, probali smo, više puta...

Vinarija Stobi je najmodernije dostignuće vinarijske arhitekture, proizvodi 5 milijuna litara godišnje i smještena je odmah pored predivnog arheološkog nalazišta. Bilo je divno iskapiti čašu ledene Temjanike nakon obilaska na plus 40, ali stvarno se isplati obići ostatke pravog rimskog Pantovčaka. Enolog Đoko Jovanov upućuje na povijest sorte i brend Rkacateli kojeg su sadili za vrijeme dobrih odnosa Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, a kad se već tako dobro pelcalo... Loza, ne odnosi... Sjajni Cabernet, Syrah i Vranec za kraj, uz najbolji kozji sir u životu, ikad!



Mlada vinarija (2004.) Popova Kula u Demir Kapiji na jugu Tikveške regije, bila nam je domaćin za konak (a ne konjak), a ovaj OPG, hotel (33 sobe), odmaralište i vinarija u jednom, ostat će zapamćen kao savršena ideja hrvatskim vizionarima kako da unaprijede turističku sezonu. Dođi kušati vino, probaj lokalne specijalitete (paprika punjena sirom, npr.) i ostani prespavati - vinski vikend! I ovdje pijemo Žilavku, Sauvignon, Chardonnay (od 23 etikete!), divimo se podatku o 300 sunčanih dana godišnje, uništavamo salatice, namaze i gravče na tavče, a ponosni direktor Lazar Petrov s ponosom ističe da jedini na svijetu proizvode Stanušinu – totalni autohtoni vinski hit večeri!



Nastavak uskoro...

Oznake: Makedonija, foto, vino

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv