Pregled posta

Ultimativni test parizera

Mi djeca smo se u maglovita nedjeljna jutra grijala kraj kaljeve peći, i jedva čekala da se s placa vrati otac, rumen, brkat i nasmijan, noseći u punim rukama foi gras i svjež kavijar albino jesetre nerotkinje iz prvog okota. Hm, ovako ipak pišu neki drugi ljudi, a danas u Ribafisha možete čitati o bitki za talijan, odnosno francuz, između dva parizera koje sam tog jutra zateko u dućanu...

Da pojačamo napetost, zvat ćemo ih, s lijeva na desno broj 1 i broj 2, a koji su – pogledajte na dnu.



Dakle, danas smo se suočili s modernom i klasičnom školom parizera, glatkom i sofisticiranom, protiv porozne i grublje na žvak. Temeljito testiranje provedeno u tročlanom žiriju na terasi Four Rosesa preko puta Nove TV, uz razgovore o Hrvatinu Gudelju, braći i rođacima Mujčin-Karić te o tome kako je dron viđen iznad Pančeva. Dakle, više nego ugodna atmosfera, pače...

Parizer 1
Fluorescentno ružičasta boja, glatka, plemenita struktura - ne zapinje u mašini, elegantan, fin fićfirić. Mekan na dodir, otporan na savijanje, na prvi ulazak u usta i dodir s jezikom je preslan, i kao da je isisana sva aroma po kojoj je parizer i bitan, odnosno različit od hrenovke. Unatoč ljepoti tijela i strukture, poput Petrekovića u TLZP, ostaje samo slanoća i podrig light. I bolji je sam nego u kruhu gdje se gubi zanavijek. Poput manekenke, no i one ipak nađu svog fudbalera ili mafijaša...

Ocjena 6,5/10

Parizer 2
Manje svjetleća boja, isprana prema sivkastoj, opora struktura, poput rudara nasuprot menadžeru u FINI. Na opip tvrđi, teži, grublji, a i puno manje slan. Odmah slijedi atak začina, nešto između lošeg papra, stare paprike i baruta Johna Waynea. Retro. Rupičast, prožet točkicama, tvrđi i žilaviji. U sendviču se ponaša kao gazda i preuzima glavnu ulogu. Podrig konzistentan, after podrig kao da si se ljubio s Benderom iz Futurame. Nakon tuluma. Onako vedečetrdesetkasti... Nije vrh, ali vuče na srednju školu, pobjednik dana.