Pregled posta

Pa tako uglavnom kuham juhe i blitvu/špinat uz meso, ali kako mi radni dan traje dvanaestak, a vikendom bar šest sati – nekad popustim. Pa se ubijemo ćevapima, pizzom, špekom... A najveće od sviju zala, hrenovke i pommess frittes, pokušavam izbjeći koliko god mogu. Osim kad je riječ o – rođendanu...



Rokatanski Fish Junior slavio je u utorak rođendan. Deveti. Dva dana prije toga je obavio igraonicu, ali na pravi biološki rođendan je bio kod mene. Pa sam mu pozvao najbolju vanškolsku frendicu, njenu savršenu mamu, dao im poklon – kutiju s kemijskim pokusima, opremio naočalama i kutama, i onda smo krenuli kuhati. Hrenovke sam kupio na poniženju, nevjerojatno je koliko im variraju cijene, ali svako će se dijete složiti, pa i ja prvi, da u biti i nema puno loših hrenovki... Skuhali smo ih i narezali da čine ogradu oko sredine kalupa, u koju smo ubacili dvije šarže ne do kraja isprženog pomfrita.



Za vezivno tkivo je kolegica predložila vrhnje, ja sam bio skloniji jajima, ali trebalo je napraviti trojstvo s brašnom, jer se četiri jaja baš i nisu pokazala kao kvalitetan stiskavac. Držao sam tortu 20 minuta na 180 stupnjeva dok se završni, isto tako nekvalitetan cement – naribani sir, nije počeo smeđiti na vrhu.

Kako su djeca bila više nego gladna, jedva smo stigli zabiti svjećicu u tortu, a onda je ista bila razgrabljena. Koliko sam nisko pao, pila se i kola, a kasnije jeo i sladoled, ali reakcije su bile više nego pozitivne. Nije me smetalo čak ni što su kao umakala djecu služili kečap i majoneza, i što nitko nije htio probati ludbreški hren ni Wasabi, a djelić torte je ostao čak i da doručak. Meni, ipak se ja prvi dižem, Rok je dobio pahiuljice i Veronika svježe mlijeko, ipak se treba paziti na zdravlje. Nakon rođendana...