::ribafish - čovjek krnje jetre::
utorak, 30.12.2014.
Nije dete dupe da ga ima svako
Rijetko nešto šeram, ali ovo je predivno...
Nije dete dupe da ga ima svako
Ja sam dete razvedenih roditelja. I jedinac. Nažalost. Bio je to tužan brak dvoje veselih ljudi. Bila je to ćopava porodica još i pre nego što je prohodala. Ta moja porodica vraćana je defibrilatorima iz kome i kliničke smrti nekoliko puta. Onda je još bolesnija nastavljala da pati od raznoraznih malignih tumora. Od nepoverenja, sujete, loše komunikacije, straha, gluposti, tuđih saveta, ličnih nesigurnosti i velikih očekivanja.
Nije preživela. Umrla je na svom punoletstvu i na mojim maloletnim rukama. Dugo je trajala pa se zbog toga gubitak još duže i osećao. A ja, tada sedamnaestogodišnjak, tumarao sam u nekom ličnom, tuđom odlukom meni nametnutom mraku. Bežao od kuće, tražio krivce, tražio opravdanja, zahtevao izvinjenja, taktizirao, ćutao… Ukratko, tada, u tom trenutku, nisam ni znao da sam zapravo jedino i najviše od svega – patio.
Danas, okruglo deset godina nakon tog razvoda moja majka i moj otac su dobro. I ja sam dobro. Samo mrzim praznike. Ne podnosim Božiće i Nove godine. Tad mi nekako najviše fali to čega više nema. Tada se najjasnije setim jedne daleke porodice i praznične atmosfere. Mirisa tamnjana, pijukanja oko kuće, džaranja vatre, kićenja jelke i spavanja između njih dvoje nakon ponoći…
Dobro sam. Samo prezirem ove fertilne napaljene materice i dignute kurčeve koji nagonski štancuju decu kojoj nisu spremni da daju ljubav. Gadim se nad pokušajima zajedništva koja se završavaju kao po protokolu tako što nečije slabosti pobede jačinu karaktera. Imam poriv da uradim kastaciju svim muškarcima koji prave decu jer im je vreme, a histerektomiju ženama koje rađaju decu jer misle da im isto to vreme ističe.
Nisu deca za svakog, iako svako može da ih ima. Ne morate ostajati u brakovima koji su loši, ali morate i nakon razvoda biti dobri roditelji. Dobri roditelji imaju strpljenja, pažnje i ljubavi za svoju decu. Dobri roditelji komuniciraju međusobno zarad dobrobiti svoje dece. Dobri roditelji ne seru loše jedno o drugom i ne bore se za naklonost deteta jer vaspitanje nije takmičenje nego čast. Dobri roditelji su svesni da deca, ma koliko bila mala, sve znaju jer osećaju svet oko sebe mnogo više nego odrasli.
Ne znam da li ću ikada imati svoju decu. Ili ću gajiti tuđu. Ili ću voleti tuđu kao da su moja. Ali znam jednu stvar. Ne izrastaju deca u loše ljude zbog loših brakova, nego zbog loših roditelja. Ne može dobar brak zamaskirati lošeg čoveka, niti loš brak može uništiti dobrotu u čoveku. Zato i danas volim i poštujem svoje roditelje. Bilo nam je teško. Preživeli smo. Ne znam još uvek koliko toga smo prevazišli i međusobno oprostili jedni drugima. Ja radim na tome. Zato nam želim da dolazeća decenija bude pitomija nego prethodna jer kad najgore prođe jedino što preostaje je bolje sutra.
Živeli,
B.
Blog 17 dan
srijeda, 22.10.2014.
Danas kad sam pod sicom pronašao mandarinu koja je evoluirala...
...da se prisjetimo jednog starog posta iz 2007., dok je Rok još u vrtić išo...
Rok i tata u potrazi za Žar pticom
Kako sam prvi put tražio Teatar Žar Ptica, jer sam mislio da je to reklama za neki slavonski specijalitet - čuo sam Žar Pica!
Nasred Bijeničke sam za svaki slučaj pitao napirlitanu bakicu od svojih 70 jel zna di je to (ko kaže da muškarci ne pitaju, a, a, a!?)
Ona je klimnula glavom u stilu, ah kako su glupi ti mladi, i rekla mi da se okrenem jer sam fulao i da je to na broju 10.
Okrećem, psujem sve živo i parkiram na slobodno mjesto kod broja 14.
Roditelji koji se koriste sjedalicom, znaju kako je zanimljivo vaditi dijete iz iste.
To ide otprilike ovako:
makni kiflu iz ruke
makni sok iz krila
makni kiflu koju je on uzeo dok si mu otimao sok
izvadi jednu ruku iz pojasa
uvjeri ga da surađuje
reci mu da tata ne voli prst u oko
izvadi drugu ruku
digni sok s poda
vrati kiflu
uzmi sok
puhni u kiflu koja je pala na pod i provjeri da te niko ne vidi dok mu je vraćaš
digni dijete
toleriraj njegov udarac tvrdom cipelicom u predjelu prepona jer mu se ne ide na hladno
izvadi jaknu lijevom rukom boreći se s mini gnjevnom urlajućom slinavom hobotničicom punom mrvica
zabrini se što dijete ima u rukama dvije kifle od kojih je jedna sumnjivog porijekla
ispričaj se djetetu što si lupio njegovom glavom o krov auta
lupite zajedno zločesti krov auta
obuci mu jaknu
zatvori vrata
zaključaj vrata
otključaj vrata
zamijeni stalagmitnu kiflu za mlađu
zatvori vrata
otvori vrata
uzmi sok
kreni prema kazalištu
vrati se po kapu kad vidiš drugo dijete s kapom
ne stišči dijete zbog nervoze nego lupi nešto na podu, mačku, kamen, gumu...
obriši znoj o djetetovu kapu
zanemari svoju jaknu koja je ostala na prednjem sjedalu jer ti se sad stvarno ne da još jednom otvarat auto
zaboravi ključeve u vratima
ignoriraj što je dijete moguće kakano i moli za prdac
dođite skupa do broja 10
obične kuće...
Ribafish drugi put dokazuje da je napredno muško i sad pita osobu iz iste ciljane skupine (majka, 30+, troje djece divlje trčkara dok ona bubri) gdje je to kazalište.
"Žar Ptica!? Uuuu, fulali ste, to vam je još par kilometara uzbrdo, na broju 97."
Jedeš kiflu, uzimaš jaknu, bio je prdac, zaspiš u kazalištu, dijete sretno...
Divan dan
Oznake: Ribafish, dijete, kifla, kazalište
ponedjeljak, 13.10.2014.
Torta od hrenovki – nezdrav recept za presretno dijete
Kao rastavljen otac često muku mučim kako nahraniti svoga jedinog trećaša. Znam koliko je bitna raznovrsnost, piramida, zelenilo, vitamini, ribe i kalciji. Ali tko nije imao doma devetogodišnjaka, ne zna ni da oni obožavaju sve suprotno. Uostalom, kad smo mi imali desetak godina, osamdesetih, da nam je netko dao karfiol ili kelj pupčar, mislim da bismo mu razbili glavu s istim. Još imam traume od poriluka, helou!
Pa tako uglavnom kuham juhe i blitvu/špinat uz meso, ali kako mi radni dan traje dvanaestak, a vikendom bar šest sati – nekad popustim. Pa se ubijemo ćevapima, pizzom, špekom... A najveće od sviju zala, hrenovke i pommess frittes, pokušavam izbjeći koliko god mogu. Osim kad je riječ o – rođendanu...
Rokatanski Fish Junior slavio je u utorak rođendan. Deveti. Dva dana prije toga je obavio igraonicu, ali na pravi biološki rođendan je bio kod mene. Pa sam mu pozvao najbolju vanškolsku frendicu, njenu savršenu mamu, dao im poklon – kutiju s kemijskim pokusima, opremio naočalama i kutama, i onda smo krenuli kuhati. Hrenovke sam kupio na poniženju, nevjerojatno je koliko im variraju cijene, ali svako će se dijete složiti, pa i ja prvi, da u biti i nema puno loših hrenovki... Skuhali smo ih i narezali da čine ogradu oko sredine kalupa, u koju smo ubacili dvije šarže ne do kraja isprženog pomfrita.
Za vezivno tkivo je kolegica predložila vrhnje, ja sam bio skloniji jajima, ali trebalo je napraviti trojstvo s brašnom, jer se četiri jaja baš i nisu pokazala kao kvalitetan stiskavac. Držao sam tortu 20 minuta na 180 stupnjeva dok se završni, isto tako nekvalitetan cement – naribani sir, nije počeo smeđiti na vrhu.
Kako su djeca bila više nego gladna, jedva smo stigli zabiti svjećicu u tortu, a onda je ista bila razgrabljena. Koliko sam nisko pao, pila se i kola, a kasnije jeo i sladoled, ali reakcije su bile više nego pozitivne. Nije me smetalo čak ni što su kao umakala djecu služili kečap i majoneza, i što nitko nije htio probati ludbreški hren ni Wasabi, a djelić torte je ostao čak i da doručak. Meni, ipak se ja prvi dižem, Rok je dobio pahiuljice i Veronika svježe mlijeko, ipak se treba paziti na zdravlje. Nakon rođendana...
Torta od hrenovki
10 hrenovki
˝ kg krumpira
250 grama sira
4 jaja
1 vrhnje - opcionalno
2 jušne žlice brašna - opcionalno
sol
papar
Oznake: torta, hrenovke, dijete
