::ribafish - čovjek krnje jetre::

utorak, 29.05.2007.

Finland, Finland, Finland…

Finland, Finland, Finland,

pjevali su onomad Pythoni u vrijeme kad sam već dobrano bio obožavatelj skijaških skokova i neponovljivog Matija Nykenena, a zbog njega i zemljaka mu poput Mati Vainia, Juhe Mieta, Keke Rosberga, dok mi je nešto kasnije uvijek bilo žao Jarija Litmannena što je tako dobar napadač a neće nikad zaigrat na svjetskom ko ni Giggs.

Kak se sad nemrem sjetit nijednog bacača koplja koji su stalno titrali pokraj Železnog pa nestali ko votkom odnešeni?

Danas se pak uvijek nasmijem kad čujem za plivača imenom i prezimenom poput Dalmatinca koji glumi u pornićima – Jere Hard, a još uvijek u većini sportova (hokej – Salo) navijam za istu naciju, pogotovo u skijaškim skokovima.

Starci su me ko klinca filali geografskim pojmovima što me u prvo vrijeme iritiralo, ali i ostalo urezano do danas, iako jebeš zemlju tisuće jezera (kojih ima cca 6 tisuća) ako se ni u jednom nemreš okupat.

Dok sam skupljao poštanske marke, negdje u isto vrijeme kad i otpale mliječne zube, a osim Nippona, jebalo me i to Suomi, ali srećom, postoje stariji i mudriji koji ti svešta objasne ako ih pitaš…

Nešto kasnije sam gledao i finski film o kopačima zlata koji je bio topliji i iskreniji od svih američkih sranja zajedno, a još kasnije i Kaurismaekijevu predivnu priču o taksistima nakon koje mi se Helsinki učinio totalno dalek, hladan i sam. I tu sam odlučio da ga moram vidit!

I ta Skandinavija mi je uvijek bila čudna. Dijelio sam ih na štreberaste Norvežane koji stalno mašu onim papirnatim zastavicama (ko da Tileta čekaju), intelektualne Šveđane – olfo mudri a u biti dosadni filmovi uz fen frizure te alko Fince. S tim da su Skandinavke sve redom divne plavuše s riječju snošaj na ustima, osim one koja je bila drugo A u ABBA-i, i bila i zgodnija od prvog. A karala ih ona dva retrivera na B. Katastrofa…

Finci u stripu bili su zastupljeni samo kao Turi i Tolk. Radilo se o dva Laponca koji izgube najdražeg soba i onda ga traže pa ga nađu promrzlog pa tajna otpuhanog šatora, šepava lisica, tko je popio votku, sami Sami itd… Pa sam odusto nakon dvije epizode.

Kad je Sarajevo bilo prvak Juge, popušilo je od tih nekih istih Laponaca koji su poslije tekme i votkice otišli ravno na poso kovinotokarit. Sramota.

Finci baš i nemaju dara za muziku osim one jedne Sibeliusove, a Him i Lordi su ipak stvar marketinga, pa baš i nema nekog kruha od posjete cd shopu.

Ratovali i nisu nešto, umjetnici im se i nisu proslavili, tako da ne očekujem puno od muzeja, a u neku ću crkvu sigurno uć jer je ipak red.

Muškarci predano rade do vikenda a onda se satiru alkoholom i natjeravaju terencima po zaleđenim jezerima. Simpatičan narod. Ali ako te murija zaustavi pijanog, oduzmu ti pola sljedeće plaće. Aferim!

Samo da im žene nisu bledunjave ko zastava…

Jebate, kako u stvari malo znam o toj Finskoj. Jedva čekam naučit nešto novo. Imate boljih iskustava? Koji im je specijalitet? Ima li neki drugi birc za posjetit osim onog koji ima deset Zetora? Jel u tvornici Nokije daju dva nova za stari? Kako se kaže “deset ćevapa s više luka”, “daj mi pivu” i “stara, ja ti delam u Playboyu”? Hilfe!!!

Prognoza u Tallinu? Kad ja idem na gostovanja, dajemo maksimalno jedan gol, osim kad sudi Poll. Dakle, jedan nula za nas ili ne daj bože nula nula. Mašem!

PS: Već sam mislio putovat i do tekme za sreću ne skidat dres repke, kad me mudar glas upozori da se isti dan kad mi igramo s Estonijom, u Helsinkiju sastaju Finska i Srbija. Pa nemreš vjerovat… Glumit ćemo Slovačke turiste.

A kad se vrne, Ribafish ide na:

Jebote, Queensi... Jedva čekam!

subota, 26.05.2007.

Norijada '89.

Tog posrano hladnog kišnog svibanjskog dana u postuniverzijadsko skockanom Zagrebu, pred skoro pa točno osamnaest godina, izvadio sam iz frižidera brižno čuvano pokvareno jaje, unutra ulio dvije bombice tinte za naliv-pero, obukao gusarsku/mornarsku majicu koju je mama kupila dan prije u Nadi Dimić i otišao u školu.

Dan prije toga sam odradio zadnju ocjenu, četvorku iz predmeta Povijest Civilizavije kod brkatog erudita u bordo odijelu koji se upucavao svemu što ima sisu ili plavu kosu a tko mu ne bi zapamtio ime i prezime Đurđevko Opačić.

Tako prokleto zanimljiv predmet i tako samodopadan iritantan tip koji nam nije uspio prenijeti ni milijunti dio svog foldera i zauvijek mi usadio sliku kako se NE predaje.

Napravili smo svoje razredne, relativno bezvezne novine - kako to već i doliči novinarskom razredu, stavili povez na jedno oko, uzeli dvije zastave s mrtvačkim glavama koje je nacrtao buraz od Kore u koju sam bio zaljubljen i kao i ostalih 5.000 nezrelih prištajlija, bistrih i željnih provoda – krenuli slavit Norijadu, zadnji dan našeg obaveznog školovanja.

Petnaesti svibnja 1989. godine, 30 cura (među kojima i Zrinsko pismo - pizdo, obećala si i ti nekaj napisat, ovo pišem jer si me ti podsjetilaaa) i tri tipa (mislim da je Ćurčija bio bolestan taj dan) otišli smo masovno do zbornice i pjevali profačima neke, njima namijenjene a samo nama smiješne pjesmice koje su njih iritirale, ali su nam se svejedno ipak smješkali jer im je to u opisu posla.

U ruci sam relativno čvrsto stiskao smrdljivo jaje ne bi li ga na kraju predstave zafitiljio u zbornicu ili barem na svježe okrečenu fasadu Kulture, današnje druge odnosno sedme Gimnazije, koja mi nikako nije sjela nakon osnovnjaka u kojem mi je bilo bolje iako mi je u vrtiću bilo još bolje, a ni tamo mi nije bilo nešto...

Izašli smo na školsko igralište s još par razreda i pjevali neke druge pjesmice, kad je skupa s prvim kišnim kapima na teren došlo i petstotinjak tipova u crnim majicama koji su radili dosta veću buku.

Malo smo se usrali, ali Tesla tog dana nije imala nikakve loše namjere osim zbariti pokoju našu curu.

Nakon što sam potrošio maturalnu večer i noć čuvajući te iste cure od likova iz Prvomajske (koji su nakon pet mirogojčeka u Beli prilično surovo išli šlatat sve kaj hoda, a hodalo se po prvi put u štiklama, pa se dobro izgledalo, pa je bilo: “Riba, daj im reci”, pa je Ribafish išo s njih deset na šank i pukim se čudom izvuko od šore samo s žešćim mamurlukom iako se nadao bar pusi od Irene K, Maje J, Andree K ili Maje Ć u koje je tih dana bio nesretno zaljubljen), totalno su mi pale u očima, pa sam smireno gledao hordu koja nadire.

Onda sam prepoznao Teslad Tomšića i Benčića u gomili, razveselio i zaurlao te krenuo frajerski skočit sa zidića visokog cca metar osamdeset pozdravit se s njima.

Ali sam pritom zanemario faktor glave nekog tipa koji je stajao ispod zidića i za kojeg sam zapeo vrškom tenisice te prekrasnom lastom opizdio facom na košarkaško igralište.

Srećom pa mi je udarac obrazom u asfalt ublažilo trulo jaje u bojama oteklih grizlijevih mandula i takvog smrada da me čak ni onaj moron iz Končara nije htio mlatit kad me iz čistog mira primio za majicu pokraj Manduševca.

Dignuo sam se s poda i onako krvav i prljav potrčao prema frendovima ne bi li izbjegao blamažu zbog pada, pa sam sutradan čuo i simpatične tračeve da se “Riba išo sam šorat protiv cijele Tesle”…

Onda smo izvadili rakiještine, kupili brašno i likvi, štrcali ljude, izbjegavali iritantne idiote koji bi išli mlatit grupe u kojima su bile cure i poneki osamljeni mužjak, urlali, skakali, mislili da smo frajeri...

Kako je temperatura bila oko desetke, vrijeme kišuljivo, razred zakurac (nikad se poslije nismo našli, samo jednom nas desetak Kod Gige u šupi), tako sam se vrlo brzo nalokao i zaspao nasred Zrinjevca umotan u zastavu.

Još sam par dana liječio glavobolju, smrdio, vadio brašno iz uha, potvrdio zaključak da su cure iz razreda većinom govna (tipova nije ni bilo – i Goc i Sare su bili zaljubljeni te hodajući, a Ćurliju nikad više u životu nisam vidio) jer mi ne daju a ja bi htio, upisao Novinarstvo i Agronomiju te otišao na Korčulu.

Zastavu je stara bacila par godina kasnije prilikom čišćenja balkona.

Nikad joj nisam oprostio, kao ni baki one kupaće...

Sam razred nikad vjerojatno neće imat proslavu godišnjice jer nismo ni bili ni š od škvadre, pa se i ne prisjećam Norijade 4e i 34 “Suradnika u sredstvima javnog informiranja” kao nekog sretnog događaja.

I osjećam se mrvu zakinut…

Kako danas živim vrlo blizu te iste škole, i ove me godine probudilo zviždanje sretne, blesave i divlje mladeži koja zasluženo slavi svoj zadnji dan škole uz hrpu alkohola i droge (jebote, prvi sam joint primio u dvaesdrugoj, a danas kikići cuclaju bonkase ko supermint) i u stvari ne zna da je najbezbrižniji dio života od večeri tog dana upravo iza njih.

Čuo sam buku zviždaljki ležeći u krevetu i pogledao u nebo.

Bio je sunčan, topao, prekrasan dan i osmijehom sam dotaknuo krmelje.

Bio sam sretan zbog svih tih divnih mladih ljudi i na trenutak poželio obuć kratke hlače, majicu s glupom porukom (koju je između deset boljih prijedloga odabrao najveći štreber ili šupak čiji je tata u saboru), uzet kilu oštrog, pivce, ostavit mozak u škrinji i otić skakat do besmisla…

Ljudi, dobro došli u zajeban svijet punoljetnih.

I sretno!


PS: Da se neko ne uvrijedi, post je napisan iz čiste ljubomore i zavisti, ali da infantilac ostaje infantilac dokazuje i sinoćnji primjer s proslave Bartolovog nultog rođendana na Jarunu kad se par idiota sjetilo da bi nedostatak mjuze mogli nadoknaditi dovoženjem auta do roštilja što je povuklo za sobom micanje žardinjera od tri tone, bruh, muskulfiber i krajnji, sasvim ugodan razgovor sa zaštitarima nakon samo dvije odslušane pjesme.

Boris, hvala za sve, drugi put ne stavljaj nitroglicerin u šiš-čevape, pozdrav Aleksu, nadam se da je uspješno završilo!!!


Kladionicaaa!!!
Samo vas toliko želi osvojit cd Asian Dub Foundationa!?

Bobika Slaven Belupo-Dinamo 2:1 (Zahora,Vručina/Eduardo)!
Toni Slaven - Dinamo 1:2 Vručina, Eduardo, Eduardo
Fićo slaven : dinamo 3 : 0 (zahora,mumlek,vručina)
Orka Slaven: Dinamo 0:3 Eduardo ce dat dva komada, onaj Modric jednog
Majstorica 1:3
!"#WEX#"! 0:0
G. Loop S.I. Slaven Me Lupo: Dinamo 0:2 Drpić, Da Silva
Kaskader Slaven Dinamo 0:4 Strijelci: 2x Eduardo, Sammir i Modrić
Nikad kao Bane S. Belupo : Dinamo 1 - 2 (Zahora / Dudu i Modrić)
Jebali smo tajči Slaven - Dinamo 2:0 (Zahora, Drpić autogol škaricama)
Dida99 Vručina i Ćorluka za 1:1.
Aparatczyk 1:3 Mumlek za Slaven ali Eduardo za Dinamo dva, jednoga Mikić.
Murinjo slaven - dinamo 2:0 (vručina 2 gola)

Mislim, uozbiljite se!

petak, 25.05.2007.

Dvije nagradne igre!!!

Prva:

CD Asian Dub Foundationa je nešto što se ne sluša u autu. Jer je tako jebeno ritmično i zarazno da se mam spizdiš u nekog ispred sebe. Iako nema moje najdraže stvari (mislim da je Oil ime), kompilacija je zakoooon!

Tko pogodi točan rezultat i strijelce na tekmi Slaven : Dinamo u subotu u 8, osvaja ovaj sjajan cd koji može u slučaju loše prognoze kupit na Dallas Records !


Druga:

Zagrebačka Pivovara me častila ulaznicom za Hladno Pivo, ali kako je Ribafish u dedlajnu i večeras šljaka do daljnjeg, sretnik slonovskog pamćenja koji nabroji 5 Afroamerikanaca koji su igrali u Hajduku i Jugoplastici osvaja vrijedni papirić i garantirani provod na Šalati!

Jeste li vidjeli novu reklamu za Todorića!?

Mogli su i torticu ugurat...


Ako vam se nije svidjela moja klimakterična donja kritika Pirata s Kariba, tu je osvrt kolege zanimljivog nadimka koji se s njom ni najmanje ne slaže, nego iznosi svoje argumente zbog čega je njemu film dobar. RIBAC je rekao!


Hitno tražim pomoć nekog ko se kuži u dizajn da mi hiti jedan banner u .swf u box. Nek se javi na ribafish@gmail.com, plaćam zlatnim pivom!


Ko je bio u Helsinkiju nek javi di se jeftino jede, spava i pije. Vrijedi i za Tallin. Samo brzoooo!!!

srijeda, 23.05.2007.

Posrati s Kariba 3

Ne bi bilo lijepo reći da su Pirati s Kariba 3 najgori film u povijesti, ali za 300 milja dolara to je apsolutno najskuplje smeće čovječanstva

Naravno da će film zahvaljujući reklamama zaraditi trostruko, no to samo dokazuje koliki su ljudi potrošači koji nemaju nikakve veze s kvalitetom

Divne maske, savršeni kostimi, velebna kamera i sve zakurac kad je scenarij potpuna katastrofa

Najbolja uloga je majmun (kao i uvijek u američkim blokbasterima), a pozitivce ćete prepoznati po tome što imaju bijele zube

Depp je polupozitivac pa ima srebrne navlake

Keira “nemam nijednog mitesera” Knightley u svakoj sceni pući usta ko Renata Sopek kad se upali svjetlo, a glumi kvalitetno i nadahnuto poput Nade Gaćešićiveljićgnjićgnjać na Xanaxu

Johny Depp se cijelo vrijeme kilberi ko dupe na papir i njiše okolo glumeći alkosa (popije tri gutljaja ruma u cijelom serijalu) što je zanimljivo u prvom, naporno u drugom i potpuno imbecilno i iritantno u trećem nastavku

Glavni negativac, navodno zločesti Englez je opasan i strašan ko šaka pudera i akter je najdebilnije scene šore svih vremena - ima sto topova više od Pirata ali kad treba reć "Pali" on razmišlja i razmišlja i šeće palubom dok ga ovi kolju a posada umjesto da okine salvu viče - bježmo!

Glavni pozitivac Orlando Blam kao najgnjecaviji i najnikakviji glumac današnjice uz Đast in Kejs Timberlejka (Mlikota je za njih Spacey) i pozitivka KK su po scenariju besprijekorni krvavi borci, a u stvarnom životu valjda ne znaju ni grejpfrut prerezat. Orlando ni tepihe doma ne klofa kolko je mlitav i nikakav, a KK ni salenjake nemre umjesit…

Zašto biraju te pederkaste tipove da glume muškarčine? Pa pozlije mi kad vidim onog spajdermena koji si još gura drvene bojice u guzu prije spavanja. Zar samo zato što američki homoseksualci drže svjetsku filmsku industriju ja moram biti osuđen na gledanje govnjivih nazovi glumaca? Njima bi Rojsa glumio Frodo, seljačine kretenske...

Orlando, kojem bolje pristaje ime Korijandol padne u more od Deppovog zadaha, a onda 15 minuta razgovara u facu s čovjekom hobotnicom i nikom niš

Niko ne pofuka prekrasnu crnkinju sa sipljim zubima i retardiranim naglaskom

Genijalna scena rasprskavanja drveta po brodu (koji će kao i svaki auto svakog zločestog lika u svakom američkom filmu na kraju eksplodirati) najbolje je snimljena u povijesti akcionog filma, čak bolja i od one u prvom Matrixu kad štrca mermer u predvorju banke

Po difoltu apriori smiješan Depp više nikom nije smiješan, pa se uvode Stanlio i Olio u vidu simpatičnih Britanaca koji čuvaju škrinju s dva topa bez ikakvog smisla i krevelje se na silu do kraja filma

Tip s drvenim okom je sve fore ispucao na polovici prvog dijela, ali ga se forsira do kraja

Kapetan koji urla na posadu ima glas jačine kašlja bolesnog Lastinog repa, ali ga na jedrenjaku svi čuju i kuže

Britanska armada s miljardu masnih brodova se povlači pred deset slovenskih ribarica

Mislio sam da su Pirati neki zločesti ljudi koji kradu, siluju i ubijaju, a u biti su ih Ameri shvatili kao simpatične kljaste debile koji ne peru ni zube ni sebe ali i takvi potuku glupe pohlepne Britance

Ako lik morskog psa ima zube morskog psa, zašto lik hobotnice ima ljudske, žute zube

Čemu ona scena s deset multipliciranih Deppova? Čudo tehnike, ali bez mozga i duha

Zašto samo Orlando i Keira imaju četkice za zube i sredstva za depilaciju?

Zašto pola likova umre šest puta u toku trilogije i onda ih opet oživljavaju pa opet ubijaju pa ovi opet odnekud izniknu ko ambrozija?

To ne bi pas s majkom polovio i shvatio. Trebaš imat logaritamske tablice da znaš ko je kome dužan život, ko je koga ubio, ko je kome u rodu i broju, ko kome dođe čveger i ko je kapetan na kojem brodu

Dijalozi su duboko debilni kao da ih je Prdoljak s erekcijom piso...

Član Roling Stonesa (koje moji najbolji frendovi obožavaju a ja ne i koji bi u glas rekli - najbolja epizodna uloga ikad!) je jedini glumac kojeg nisu trebali maskirati u ružnog gusara nego su mu stavili par kila pudera i periku. Na kraju promrmlja tri besmislene rečenice buljeći u prazno kamenog lica. Doduše, Clint Eastwood i Tom Hanks su za takve izvedbe dobivali Oskare pa bolje da šutim

Najgora je od svega scena kad jedan od kapetana na brodu koji tone a gusari i ribe i Britanci letaju okolo ko na ringišpilu ženi Keiru i Korijandola a oni kolju zločeste i glupe Britance i ljude ribe i plešu ko Fred i Đinđer

Sva sreća da je bilo mukte Stelle na kraju



Najskuplji film u povijesti s apsolutno najgorim scenarijem u povijesti…

Obavezno pogledati!

ponedjeljak, 21.05.2007.

Bowling

Jednom davno, stari mi je u otvorenom i iskrenom razgovoru rekao – sine, ti si Jakopović i kao takav nikad ne buš imal para. Sve ostalo možda, ali para na bacanje nikad.

To je bilo u vrijeme dok sam krvario u noćnoj smjeni na traci Leda i onda išao drito na predavanja a s krvavo zarađenim Hrdima kupovao knjige i pive za ispred dućana.

Prošlo je otad puno Bajrama, promjenile su se mnoge stvari, ali kletva se ispunila i imam taman toliko love koliko mi treba i vrlo malo za kurčenje sa strane

U jednu sam ruku zavidan kad me prešiša neka mrcina od auta ili skužim da se nemrem jednostavno sjest na prvi avion iz reda vožnje koji putuje tamo di mi se sprdne, ali s druge strane, bar mi je savjest čista i ne brinem da će mi neko nešto ukrast kad ne zatvorim prozor niti zaključam vrata.

Takva mi je i škvadra. Uživa u onom što ima, ne stavlja sa strane, troši na zemaljske sitnice i uživa u prezentu, bez ikakve namjere da krade, laže, pljačka, siluje ili ubija kako bi ušla u neki viši stalež, klasu ili kastu.

Pa me ni nećete vidjet na mjestima gdje se sluša primitivna muzika, zalaze mafijaši i djeca političara, niti dolaze klinke u minicama dati nekome od njih u svrhu prodavanja duše i tijela za varljiv ugovor s đavlom koji će im omogućiti da nosi Pradu.

Ne poznajem niti se družim s ljudima koji imaju puno love jer me ne zanimaju a niti ja njih. Ali ako neko od njih čita ovo, evo mu ideje.
Pred mjesec dana sam bio u Ljubljani na prvenstvu hrvatske u bowlingu. To je američka varijanta kuglanja s kuglom koja je nešto veća od evropske i ima tri rupe, dok se za razliku od evropske ruši deset a ne devet čunjeva. Ameri su malo zakomplicirali bodovanje, ali nakon treće pive ti je svejedno i jako te veseli kad srušiš cenera.

E sad, kako to obično biva, Ribafish se zakačio na Bowling onog dana kad je shvatio da se staze za isti nalaze u centru grada – podrumu Importaneta, gdje smo se polako navukli na duge četvrtke i ponekad rušili rekorde staza a stalno trusili gajbe i divno izbacivali višak energije

Kako sve što je dobro kratko traje, tako je i gazda prodao bowlinganu Benetonu, spakirao staze u kontejner i u Hrvatskoj od 2003 više nema Bowlinga.

Za to vrijeme, Bowling otkrivaju Slovenci i u zadnje se 4 godine otvorila tri centra u Ljubljani, tri u Mariboru, po jedan u Postojni, Celju, Kranju... Slovenci potpuno poludili, kupuju knjige, kugle, profi šlape, a Hrvati putuju subotom na ligu i ponekad na prvenstva


FRKACHUA, inače prvaka države, blogera i mog osobnog trenera (osobno popije više od mene), nedavno je streso neki tip koji mu je rekao da se nedavno u Zenici otvorio Bowling centar s deset staza.

Zagreb nema niti jednu stazu za Bowling, kao uostalom ni Hrvatska.

Računica je jednostavna. Uložiš 500.000 do 2.000.000 eura, ovisno o lokaciji i lova ti se uz kvalitetnu vrati za tri do pet godina. Zašto? Zato jer je tako dobro da se navučeš ko beba na kinder pingui (pozdrav Rokovoj baki uz želju za što brži oporavak), idealno je za after party onih zalizanih nesretnika u kravatama i odijelcima (što su u neki dan tisućama curili iz Lisinskog s Jacka Welcha), tim bilding, natjecanja, žene, djecu, alkose, škvadru...

Zašto bi sjedio u lokalnoj birtiji i kukao kak niš ne valja i da su političari govna kad možeš pritom i rušit čunjeve i bar jednom u životu u nečemu bit najbolji?

Možda jednog dana postanete i prvak države bez puno treninga i odricanja!

Ili se bar slikate kraj pehara - Kruno je bivši prvak, a ja sam u paru s njim za pišljivih sedam mjesta fulao postolje na prvenstvu parova...
Frki, sretno na svjetskom u Beču!

Staza za Bowling ide u simbiozi s birtijom, pa se financijska konstrukcija vrlo brzo složi...

Jebate, ima li neko nosa za nanjušit kako dić pare na malo dugoročnije vrijeme, a ne svi ko ovi Bandićevi rođaci koji grade šugave kuće umjesto parkova? Neću trgovački centar, oću bowlinganu!!!!!!!!!


PS: Skateru, svaka ti dala, a od mene samo CD. Van Morrison dakle ide u ruke čovjeku koji je pogodio da sam lud za Where are we running - by Lenji Glavitz. Javljaj se na mail. Živ bijo!

subota, 19.05.2007.

Bitka za cd + priče sa bazena!

Dakle, nisu:

Jimi Hendrix
Taj Mahal
Bill Withers
Fela Kuti
Femi Kuti
Maj Kuti
Niko u kuti
Barry White
R. Kelly
Muf Daddy
Otis Redding
Screamin' Jay Hawkins
James Brown
Bob Marley
Jim Jones
Akon
Prince
Majkl Đekson
Luj Amstrong
Nil Armstrong
Lens Armstrong...

Al je mali i ima nekad sjajne rock žestoke uradke! Ajmo, Van Morisson će mi se izlizat u plejeru... Gloooooorija....



Bazen stories, stoti put...


Jučer me namlatilo sa svih strana jer nas je bilo 7 u stazi
Izgubiš ritam, pa volju, pa opizdiš nekog, pa mu se ispričavaš...
Tražim neki klub da me usvoji i stavi me u stazu s još najviše dvojicom koji imaju zeru opće kulture i mrvu kompasa u glavi

Neki dan je jedan tuljo

ipak nadmašio sve živo

Naime, u karijeri sam (osim na Piši Trovaču - ne svojom krivicom) imao gljivice od plivaćih naočala na nosu, a mislim da mi i dan danas neki sitni fungh životari na malom nožnom prstiću
Pred desetak sam godina radio kao spasilac na bazenu a samim time i kao čistač i održavatelj istog, i mogu vam reć da je jako teško održavati higijenu objekta i okolice jer se pedantna ribanja ne vrše tako često koliko se gljivice mogu brzo razmnožavat
Najgore je mjesto za pokupit nešto ona rešetka gdje se izlijeva voda i kam odlaze svi hrački, gornji sloj epiderme, dlačice iz nosa i štošta što ću uvijek spominjat samo da bi smanjio gužvu

Uglavnom, tipus je skočio u zatvoreni bazen Utrina, otplivao 75 metara i onda izašao van, legao na te rešetke i počeo radit trbušnjake te meditirat
Legenda
Da sam žensko, mam bi se zaljubil u njega...

petak, 18.05.2007.

Malo o krvnim zrncima i posjeti Estoniji i Finskoj

Nisam rasist
Niti šovinist

Osim u mjuzi

Jednostavno mi pašu bjelački muški glasovi uz koje urlam dok se vozim ili kupam
Jedan od njih je i Van Morissonov
Kako me taj čovjek smiri…

Tko za promjenu pogodi koji mi je Afroamerikanac ipak svaki dan na tapeti kao himna dok palim Kliota i s kojom pjesmom, osvaja ovaj svježi cd:


Možete si vi to i KUPIT u Dallas Recordsu, ali ako vam se da igrat ko s onim evrovizijskim…

Imate vremena do ponedjeljka!

Ili ako mi neko objasni što oglašivači žele reći ovom reklamom?


Podijelite s nekim da vam se na krov penje čupavi crnac s luđačkim kezom? Jel to za SOS telefon?


Ono kaj bi danas žical od vas je ideja kako do Estonije
Imam vremena i love, odnosno imat ću vremena jer ću taman završit broj (do 29-og nemam apsolutno vremena), ali nema nikakvih pametnih avionskih veza s Tallinom ili bar Helsinkijem za male pare
Pa ako neko putuje kombijom ili ima žnoru ili plan za jeftinu avio-kartu nek mi se hitno javi na ribafish@gmail.com i ima da putujemooo!

Jer mislim da bi do tam kihnul ili Klito ili ja, a i ne vozi mi se dva dana

Konačno dobra reklama za Klitu s nosatim tipom koji putuje s čakijom
I ona za Fantu s fućka-murijakom, iako ne bi to govno kupio da mi je nudi polugola mulatkinja u prozirnom kombineu

Zašto se sve žene u američkim serijama i filmovima fukaju u kombineima?


Hoću u Estoniju i Finskuuu!
Išo bi i Zeljo sa mnom
Ne pušimo, nismo nešto naporni ali meljemo i ločemo (fala ti Bogek na pivi…)


Meanwhile, spremaju se stvarčice koje stvarno treba vidit
Volim ta ljetna događanja koja se tolko skoncentriraju u tri mjeseca da već polovicom srpnja lipsam od pretulumarenja i idem na jetrene probe...

Redom:

19.5. Texas Holdem poker Seminar - Hemingway Bar Rijeka POKERICA
2.6. Tekma Estonija – Hrvatska
8. i 9. 6. Hartera festival u Rijeci TULUMBA
20.6. Radar Festival s QOTSA, Kaiser Chiefsima i Placebom SATIRANJE OPEN-AIR
26.6. Inđija i Peppersi
Negdje u sedmom: KULT MAGAZIN Izbor za Miss dubrovačke županije - do tad slobodno glasajte za svoje favovritice!

Dugo ljeto…
Jedva čekam!


Jel vas nasmije kad skužite pravopisnu grešku tamo gdje je ne bi trebalo biti?



Ozbiljno, dajte se javite ako znate neki jeftin let do Baltika in nazaj. Falaaaa!

srijeda, 16.05.2007.

And the winner is...

Athena Air, stara kvalitetna blogerica je iz trizdrugog pokušaja pogodila da se u ovom mom, pivom istrošenom mozgu, satkala britka forma od dvije riječi koja glasi:

Pokušaj Sise

Nemam ništa protiv Barbare Kolar, dapače, jedna je od najboljih voditeljica iza Danijele, ali me iritira što ju ne znaju obuć, pa stalno pokazuje one safaladaste ručetine i dekolte u kojem bi se izgubio indijanac s plemenom.

Jebate, ko da ja ovakav grbav i škembav nosim bijele pripijene kašmirne dolčevite...

Pa je sve ovo bila reakcija na groznu haljinu.


A apropos Evrovizije, za one koji ne čitaju komentare:

Zašto se Marija Šerifović prijavila na Eurosong?
Da izbjegne vojsku!



Inače, moram se pokurčit da sam pio Chimay iz 2001. godine

u HopDevilu (hvala Mario!) i vozio novi EOS!

Po EOS-u smo išli jer smo trebali slikavat nešto za Playboy, a nije ga imao niko pokupit.

Pa smo Igi i ja otišli do Gorice, svratili u Zen na ćevape po preporuci Nikoline i onda leđere nazad u firmu.

Kako sam već nebrojeno puta naveo, oduševljavam se sitnicama.

I ta mi je 20-minutna vožnja nedohvatljive skupe nabrijane mrcine sa spuštenim krovom dok motor zvuči tako meko ko prdac nevine Vijetnamke a vjetar vijori kroz kosu

(dobro, pokušaj kose) - instant vratila osmijeh na lice.

Al treba šljakat dalje. Athena, javi se za cede, hvala svima na sudjelovanju!


Bog i ćevapi!

No. 30.

Ćevabdžinica: Zen, Fabijanićeva 1, Velika Gorica
Cijena: 17 kunjki
Ćevapi oblik: Pojedinci, sićušni
Ćevapi okus: Solidno prosječni, malo prekosani te gumenasti ali zadovoljavajuć after podrig
Luk količina/okus: Nedovoljno, malo presuh, neposoljen
Lepinja: rskava i dovoljno pečena ali nije pokupila vonj mesa nego samo ulje
Opći dojam: Idealan odnos cijene i usluge - za male pare čisto solidan uradak. Ipak su vizualno malo presitni i bez jače arome da bi ušli u top 5. Najveća je zamjerka - nedostatak kajmaka u ponudi (konobar me pogledo ko da sam tartufe tražio), pa zato ocjena dolje. Ali vozit EOS-a i podrigivat po ćevapima - neprocjenjivo...
Ocjena: 6,5

utorak, 15.05.2007.

Traži se dobitnik!

Moooolitvaaa, kao pekmez kao nutelaaa...

Kaj ću samo ja slušat???

A stvar je još bolja kad se samo sluša! I nema veze s albanskom stvari čija je navodno kopija, samo kaj je Albanka zgodna do bola pa se isplati pogledat!


Ajmo, ajmo, blizu ste. Za pomoć:

Po..... sise (ne, nisu poletne, pomodne ni postmodernističke...)



PS: Kako Crnogorac baca drkicu?

Pljune na Pišu i kaže:
"Aj sad ti mene!"



PS2: Nisam se dugo ovako ispišo od smijeha na forvardušu, još od onog Nizozemca koji intervjuira ljude s nevoljom i plače od smijeha (ekskuze, ekskuze), iako je to nenadmašno...


TORN MIME (ne stisnut na sliku nego na torn mime, fala.)

ponedjeljak, 14.05.2007.

Apdejt Evrovizije

Kako do sad niko nije pogodio kaj znači PS iz prošlog posta, povisujem ulog i osoba koja pogodi tajanstvenu kombinaciju će dobit na poklon CD "Eurosong 2007.

u izdanju Dallas Recordsa!!!

Aj sad!

Evrovizija

Zbog obiteljskog druženja (prošlo je sjajno, hvala) sam propustio Evroviziju.
Zbog loše pjesme Hrvatska nije bila u finalu iste.
Da je Hrvatska bila u finalu, okrenuo bi sve prisutne na gledanje i ismijavanje, a ovako sam do 11 vozio najdražu tetu i sestričnu doma.
Teta je spekla onu tortu od naranče zbog koje sam do dugo ujutro ćoril s facom i obraščićima oplođenog hrčka te je obećala da se samo najavim kad mi se oće još.
Obožavam svoju tetu.

Uglavnom, stigao sam doma taman na vrijeme da čujem Ducu PufPant Ćućurlića kako meketa gugutavim glasom najeden finskim masnim punjenim bajadericama i pokušava biti duhovit.
Prije bi Barbara Kolar bila seksi nego on duhovit, al kad Hrvati to puše, eto im...
Vidio sam tako pet Šveda koji kao da su iz Mlinova Krke ili Gumenjaka na fajrunt izašli, hrpu Ukrajinaca koji kao da još nisu iz Oza izašli, tri Ruskinje kojima bi proljev žlicom iz ruke jeo i još hrpu transvestita, pedera, lezbi, nakaradnih grešaka i tonu dobrih popratnih plesačica.

Kaj se pederi bune kaj su im ukinuli gay parade?
Pa ovo je njihov festival!
Da je i prošo Adolf Topić s onim skrotumom od napjeva neko bi ga još i napao kaj je star i heteroseksualan!

I taman kad je Čućurlić pojeo i zadnju, dvadesetu krafnu i skoro se zagutio, proglasilo Srbiju najboljom.
Kako sam u međuvremenu Evroviziju varao s Terminatorom 2, taman sam naletio kako pobjednički Srbin kreće otpjevat pobjedničku za kraj.
Reko, biće neka ljiga ko i svaka pobjednička (Rok mi bejbe!?!??!??), al kako mi je Linda Hemilton ružna ko pita od rogača, a i onaj mali ima toliko debilnu frizuru da film nikad nije dotako jedinicu - ajd da poslušam.

Kad ono, pjesma i pol.
Pjevač jes ružan ko Minja Subota u nedjelju, ali glaščina... Dvije od pet pičadi u pratećim vokalima dobre za zamislit, refren zarazan, nema slabe točke i ja se ljudi moji naježio...
A rijetko se ježim na pjesme, to jest, ježim se samo na dobre pjesme.

Pa sam se zateko da me s jedne strane mlati kad se sjetim kako je onaj retard maho s tri prsta kad ga je isključilo jer je primio Jarnija za jaja na punom Maksimiru, a Jugoslavija dobila tekmu neriješeno, a s druge strane sad neka bekvokal pevaljka isto leprša troprstićem na dodijeljivanju bodova na nekakvoj gnjecavoj paradi kiča i pederštine, pa te opet to bode u oko.

A opet, ne znam kako ću ja mahat na Olimpijadi u Verhojansku ili Keflaviku 2016 kad više osvojim to jebeno zlato za Hrvatsku u curlingu...
Mislim da ću samo spustit ruke i plakat od sreće.

I Barbara PS Kolar (ko pogodi kaj je PS ima 6 pivi) koja na perfektnoj engleštini dodijeljuje ispred hrvatskog žirija treću godinu za redom Srbiji 12 bodova.
Ko sjedi u tom žiriju?
Ko je Hrvatska?

Može li se to dobiti napismeno pa da upoznam ljude zbog kojih će mi jednog dana laponski transeksualac reć da smo mi ona balkanska govna koja dijele međusobno bodove ko spolne bolesti?

Kao što mi je bed što Ćiro nemre napalit svoje prebogate sinove da dobiju Jugoslaviju na Maksimiru, tako mi je i bed što svake godine na tom smiješnom natjecanju od Evrovizije ne znam ko me predstavlja.

I kaj sad.
Pobijedila je dobra pjesma.
Pobijedila je pjesma s pet bekvokala
Dakle, dogodine će Lilići, Grašad i Huljići poslat na Doru po pet klapa od kojih će pobjedit neka koja pjeva s tamburicom
Ili će Tajči dat biserku i lijericu da pjeva hajde da ludujemo unazad?

Ili pak Riba and the Fishes s pjesmom:

Krenuo sam u Arenu
Da pronađem svoju djevu
Klasni mir i takve trice
Ustajala žabokrečina.

Bog iz Utrechta neće zamerit, pobjeda garantirana...

subota, 12.05.2007.

Kako ispizditi Ribafisha

Roditelji su ono zbog čega smo sad tu di jesmo.
Beskrajno im hvala na tome.

Uglavnom ih razumiješ sve dok ne odrasteš.
Nažalost, nekad je to prekasno, nekad su oni sami krivi za nesporazume, neki su fakat kreteni i ispucavaju svoje komplekse na klincima koje nekad slome. Nekad ih i proslave. A neki nikad ne odrastu.

Uglavnom, svim roditeljima je zajedničko da te najlakše mogu izbaciti iz takta i natjerat žilu ludaru nasred čela na bujanje.

A sve to samo zato jer nas vole…

Najbolji starci na svijetu (s kojima se pokoljem nakon cca 3,5 minuta provedenih u istoj prostoriji) došli su na jednotjednu posjetu s daleke Korčule.

Ja lud jer i dalje ne znam kako s njima.
For igzampl:

Ribafish ocu nakon što ovaj nije bio u Zagrebu godinu dana: Di si stari, šta ima!
Otac: Ja dobro, ali vidim ti ne mijenjaš navike.
Ribafish cijedeć đus zbunjeno: Molim?
Otac: Pa dvadeset piva u fridžu, dvadeset u špajzi, sve ja to vidim…
Ribafish: Šta hoćeš reć da sam alkos?
Otac: Nisam ja ništa rekao, tu su činjenice.
Ribafish: Kakve činjenice?
Otac: Pa popikavam se po pivi!
Ribafish: Ali da sam alkos ne bi našao nijednu jebenu bocu jer bi sve već pocugao!
Otac: Ne, ne… Boce su na vidljivom mjestu, tako da te to mora stalno rajcat pa sigurno ne možeš odoljet...
Ribafish hrptimice prosipa mizlije i mlijeko od nervoze dok mu čeona žila ludara poprima oblik nabujale delte Gangesa: Ali nisi me vidio da pijem jer ne pijem solo i ne pijem kad sam s Rokom i općenito pijem jedino jebenim četvrtkom ili kad nisam u gradu!!!
Otac: Ne znam ja… Ja samo vidim pive...

Ribafish odlazi na posao i usput zubima kida koru s pokoje žalosne vrbe...
Iste večeri nakon fusha oko 22 sata stiže mrtav strgan:

Mama: Pusaaaa, kako siiii! Pus pus. Vidi što ti je poslala teta Zdenka!
Ribafish otpakirava četiri sitna predivna medaljončića za četiri zalogaja janjetine, i to teta Zdenkine janjetine: To, to, ljubi je Riba!
Mama: Najedi se, mi smo to papali za ručak
Ribafish grije dvije šnite kruha na koje je stavio obožavanu mesinu u tosteru i melje nešto neobavezno o zdravlju i vremenskoj prognozi o čemu se već i razgovara s ljudima koji su ti najdraži na svijetu ali i dalje ne kužiš kako je moguće da nemate ništa zajedničko nakon svih tih godina. Vadi prvi sendvičić s vrelim jankovim stegnom i sprema ga se uslast proždrat
Mama: Joj, i ja ću s tobom, baš sam ogladnila
Ribafish, nakon što je već u mozgu rasporedio sva četiri ugriza polunevoljko mijenja plan, diže se i vadi drugi tanjur i stavlja pred majku veći sendvič te grize svoj
Mama završi priču o kišnoj sezoni: Joj, ma ja ću pojest jagodice, najedi se ti janjetine
Ribafish: Nemrem se najest, tu ti je, rekla si da bi jela, jedi.
Mama: Ne ne ne, ja ću jagodice.
Ribafish: Uzmi sad sendvič jer se sad ohladio i jer si rekla da ćeš ga pojest, meni više nije gušt.
Mama: Ma neee, sam si ga ti pojedi…

Kad pomislim da je najgore prošlo, odvedem Rokinja na Bebe Ribe i onda Mihi. Sjednem u auto i krenem prema starcima kad – mobitel. Miha. Rekoh, nešto je važno i parkiram nasred Nehajske te palim sva četiri jer ne pričam i vozim istovremeno (jer onda nije dobro ni jedno ni drugo). Javljam se sav unezvjeren dok mi prvi auto koji me obilazi jebe sve živo.

Ribafish: Halo, kaj je bilo?
Miha: Gdje su mu gaće?
Ribafish odmahuje rukom dvojici vozača koji blinkaju da je riječ o životu i smrti: Kakve mrtve gaće?
Miha: Rokove kupaće gaće, ne mogu ih naći u ruksaku!
Ribafish: Ali, vozim i nasred ceste sam, nemam pojma di su mu jebene gaće, neće ić dva dana na bazen, sad je došo s bazena, ne trebaju mu…
Ribafish za to vrijeme rukom kopa po svom ruksaku u kojem nema gaća dok mu neki tip struže retrovizor i izgovara ne pretjerano pristojne prosto krnje rečenice. Lovi se za volan i kreće za kretenom dok mu mobitel ispada na pod. Ne stiže ga. Vrlo lud.

Miha se ne javlja na mobitel sljedećih par sati i užasno je povrijeđena i nadurena.
Gaće nalazim sutra na bazenu jer Junior voli bacat stvari oko sebe na pod.
Sve sređeno.


Za nekih sat vremena počinje svečana večera na kojoj se skupljaju svi gore navedeni osim govneta koje mi je sastrugalo retrovizor, kao i Mihin tata (mama je u bolnici s novim kukom - Zdenči oporavi se što prijeee!), moje najdraže teta i sestrična te moja malena kost iza koje je tjedan dana u opisanim okolnostima.

Isuse, kako ne volim obiteljska okupljanja, gužve, stare priče u kojima ja redovno ispadam debil...

Zašto se ne kužimo?

Molite za mene…

petak, 11.05.2007.

Let 3 vs Zadruga

Isti jebeni dan u isto jebeno vrijeme

Riječani vs Zagorci

KSET vs Jedinstvo

Košarku je igral Plečaš, ti se toga ni ne sećaš vs svršit ću s vrha katedrale



Do kseta mogu pješke, do močvare valja vozit

Slušat trijezan, ko i karat s kurtonom

Tipovi od 42 godine vs tipovi od 45 let



Zabočki dogradonačelnik koji je iritantno dosadan na telki vs riječki luđaci koji vješaju mrtve ciple oko vrata i guraju si ruže u čmar

Kontinent vs Kontinentio

Zajebancija vs zajebancija



DMJ i Von Smile na Zadruzi, svi ostali na Letu

Zadrugu mi je ispljuvo spiritus movens Kaina, Let 3 su bili zakurac u Samoboru

Tata (u posjeti) mi je reko da su mu Let 3 vulgarni, a za Zadrugu nikad nije čuo

U Društvu prijatelja piva svi loču i boli ih penisić za moju dvojbu



Teška ali pripita srca, prevaguje Let 3 iako bi najrađe sve to spojil


Let 3, 90 kuna, debi u dvorani Jedinstvo u kojoj su do sad samo cirkusi nastupali

Tomislav crni po 13 kuna, 1500 ljudi i ventilacija koja se zagubila u planovima retardiranog arhitekta, djecu mu ja odgajo u noćnim satima dabogda...

Čudan odabir pjesama, zajeban stejdž di se nemreš sakrit, mnoštvo flaša na podu i zgodnih žena koje se znoje ali nisu dočekale brnjice i ono što ide uz njih

Kao ni pokvarenu ženu...

Kao gost se pojavila ona iritantna Brmrbos (koja je fala bogu nestala s televizije) koja je fantastičnim glasom fakat unijela boju u neke stvari. Bingo!

Nakon pola sata skakanja i cupkanja od majice sam na pod iscijedio lokvu vode da bi Tex Viler, Tajanstveni Alan i Kurdi mogli preživit tri godišnja doba u Nju Meksiku, jaja su mi dva sata softbol igrala, a svaki put kad bi se počešo po relikvijama kose - zašprico bi 4 reda obožavatelja do ruba sljepila

Koji je retardirani mozak zaboravio ostavit otvore za zrak u dvorani?

Ko da sam jebeni debeli masni kakadu u grijanom ZOO-u u Kuala Fakin Lumpuru kojem su sa selotejpom zavezali obrezanu ćunu i sad drčan skakuće oko sipine kosti nebil nešto jebo...

Svaka čast na svirci, svaka čast na trudu, ali ko da su stavili vokmen u akvarij

Nakon skakanja na "ekvator i paralele" (maj fejvorit) me stisnula astma, tlak, kuga, herpes i godine i nakon toga sam imo radijus kretanja ko platfusni taban od moruzgve i gledao kako mi se piva u ruci grije stupanj po minuti

A nije da nisam htio skakutat jer su stvarno dobri


Sve ovo sad seruckam jer nisam mogao bit na dva mjesta istovremeno, a kako me sad peru tablete za alergiju pomiješane s Tomislavom, ko zna kak ću sjutra reagirat na ovo kaj sam napisal...


Imate nešto protiv?
Mislim, alergije...


Dobar koncert, standardan performans, debilna organizacija s dvoranom bez zraka

Jedva čekam nastavak u Rijeci i okolici

DMJ i Von Smile, čekam odgovor!

Aj živili!

srijeda, 09.05.2007.

Otvoreni dani forvarduša!

APDEJT!!!

Moja osobna dizajnerica majica, banera i tuluma po Splitu sutra ima otvorenje izložbe na Džamiji pa vas molim da se nacrtate!

Fala!

http://sonjecka.blog.hr

Vrijeme: u četvrtak, 10.05. u 18 h
mjesto: HDLU - Džamija
manifestacija: 42. zagrebački salon


Reklama mjeseca:
Tamponi OB

Koka si tura tampon u zahodu.
Kad si ga turi, izađe van i shvati da ga je krivo turila.
Pa se vrati da provjeri nije li ga turila u tur.
Nakon kraće torture ponovnim turanjem izađe van iz zahoda.
I shvati da je možda umjesto tampija turirala prstić u tur.
Pa se opet vrati isturenu kabinicu.

Nakon dužeg zahodskog toura na ekranu piše:
Provedite vrijeme s prijateljima a ne s tamponom.

Turbo reklama!

Mi tamponi iz udruge HTV "Hrvatski tampon u (hrvatsku) vulvu"

oštro smo povrijeđeni i
poniženi ovom naglašeno neprijateljskom reklamom te tražimo njezino micanje s
televizije.

I tamponi su ljudi!

Danas je u svijetu marketinga važno imati probitačno ime!


Jumbo plakat mjeseca:
Queer festival Zagreb

Pred desetak sam godina vršio baridbu prekrasne djevojke koja nije pila pivu.
I ja sam retardirano kao i obično pokušao preobratit djevojče na svoju vjeru tako
da sam pobijedio u okladi koju sam namjestio a ona je morala kao poražena jednu
večer pit pivce koje joj ja serviram.

I kreten odabro Tomislav.
Jes da je genijalan dok ga piješ, ali sutra ga boli glava grdo...

Dakle, probao sam biti radikalan i dobio loš seks, zriganu kupaonu i bolnu nogu jer ju
je glava nakon toga trgala još deset dana.

Queer festival je pokušaj da se ljudi koji su drukčiji mainstreemu nekako pokažu u
nekakvom svjetlu da su i oni sasvim normalni iako misle, izgledaju i žive ne onako
kako je masa navikla.

I onda umjesto nekakvog lijepog i zanimljivog poziva postave usred grada sto plakata na
kojima se vidi odvratan šupak golog frajera, našto će svaki rabijatniji tip s IQ-om
manjim od broja cipele krenut mlatit svakog homoseksualca, tranvestita ili bilo koga ko
želi ne biti svakodnevan. Nemam namjeru mlatit nikog ko misli suprotno od mene,
ali mnogi ne misle tako. Čemu onda izazivati?

Možda nije dobra paralela s Tomislavom, ali sila ne rađa ništa dobro...



Otvoreni dani forvarduša!

Kad sam se već nasmijao, zašto da ne podijelim! Ima starih, ali i novijih!















I šećer za kraj!



Na štandu Ferrarija



Na štandu KIA-e



Kad maler tera malera. Dobro da nije ulje za pomfrit prevozio...

utorak, 08.05.2007.

Čunjaši brončani!!!

Završeno je drugo prvenstvo Hrvatske u Curlingu. U oštroj konkurenciji pet klubova, CK Čudnovati Čunjaš



zauzeo je fantastično treće mjesto i ponosno se vratio kući s peharom i medaljama.

Jesam li spomenuo da su se natjecala tri kluba u muškoj i dva u ženskoj konkurenciji?

Dakle, bolje umrijet od srama nego od metka.

Kako nam zbog sitnih porodičnih neprijatnosti (ženi se) nije bilo kapetana, skipa, mozga, igle na kompasu, itd, a još trojica Čunjaša nisu mogla na put zbog raznoraznih obaveza, igrali smo Sin, ja i Branko

koji je ribafishovskom blickrig taktikom „E, oš igrat za nas!?“, bio jedan od naša tri najbolja igrača i odigrao par vrhunskih poteza.

Što ipak nije bilo dovoljno da obranimo srebro od prošle godine i da nas CK Vis (čestitke na drugom mjestu) dvaput razbije ko gajbu, a novi i stari prvaci Hrvatske CK Zagreb jednom.

Jednom a ne dvaput? Slijedi objašnjenje.

Kako smo se prije putovanja nadali jedino fino zapit i zaždrat te osvojit barem jedan end (što smo obilato nadmašili već u prvoj tekmi kad smo zgubili 9:2 od Višana),

ono što se dogodilo protiv Zagrebaša je bilo ravno senzaciji. Ko da je čovjek ugrizo ajkulu!

Naime, poveli smo 4:0.

I sve nam je išlo.

Njima se spojio valjda najgori dan u karijeri, a nama najboljih sat i pol u Budimpeštanskoj Curlingani otkako je ime Čudnovati Čunjaš tijesno izabrano na povijesnoj osnivačkoj skupštini uz 54 pive ispred „Crvenih Mundira“ i „Afrike“.

Branko je stavljao kegle u krug ko konobar kafućino na stol, Sin je izbijao protivničko kamenje ko da šamare dijeli, a čak je i mene, koji sam do tad gađao kao kljasta i slijepa beračica papaje, posrala kegla par puta i kad su Zagrebaši trebali baciti zadnju keglu – mi smo vodili 5:4.

Ne znam koji se Uran poklopio s Neptunom, na kojim je podzemnim vodama smještena dvorana i o čemu je razmišljao njihov kapetan kojem je zadrhtala ruka, ali su osvojili samo jedan bod i završilo je neriješeno!!!

Ljudi, slavlja...

Ko kad Naftaš dobije Dinama!

Pa smo išli slavit uz zvukove Živog Blata i nove himne čunjaša:

Mene zovu Čunjo
Što po ledu pada
Od svih Curlingaša
Najveća smo banda.

Usput smo opet sreli tri crvenokose prostitutke, a Dino okinuo samo jednu


(ko ima najbolju futrolu za volan, a, a, a?) koje za kruh zarađuju na autobusnom stajalištu sporedne ceste kojom iz Tesca ulazite u Budimpeštu kod okretišta tramvaja br. 41 i razdragano im mahali.

A zgodne za popizdit. Da rade u Amsterdamu dali bi im i socijalno, izlog s dva reflektora, zavjese i teglu kikirikija pride.

Osobno smatram da samo nesposoban mužjak plaća za seks. Kad to može besplatno skinut na netu...

Kako je Mađarska ipak zemlja kontrasta, niti 100 metara dalje, ispred kvartovskog dućana lokalna škvadra nateže dućanske pivice cijeli dan, osim kad ujutro dođu još jači alkosi pa vade njihovu ambalažu iz smeća.

Nedjeljom ordinira samo jedna Crvenka. Da nismo bili užasno umorni, stali bi i razmijenili mailove...

Ako vas put nanese u predgrađe Budimpešte i ako ćorite u plastičnom hotelu bez frižidera u sobama imenom Etap (lokali smo etapno – Smile), vjerojatno se tamo i nećete vraćat.

Negostoljubivost, doručak koji ne bi ni sušičavog vrapca zasitio, tuš kabina koja je spojena sa zahodom bez daske na kojeg obavezno doleti barem tri litre vode iz tuša, pa je poželjno israt se prije tuširanja a nikako ne obratno zbog faktora spužnjavanja u isti.

Srećom, u blizini je dvorac-restoran čije će mi ime Sin sutra javit, gdje se uz konobaricu koja se ne smije ni na tringlt (radno ime Brunhilda) jedu takvi pohani batačići i šampinjoni i pačetina i Isuse... Da ne zaboravim točeni pšenični Paulaner...

Drugi dan kad smo trebali igrat tekmu biti-ne biti s Visom, Višani su nam se napili krvi i satrali nas s 10:1. Da je ona kegla ušla malo lijevo kod 3:1 bilo bi 3:2 i gustiš, ali kako smo već dan prije učinili čudo, stisnuli smo ruke boljima i nakon podjele

krenuli doma.

Ovaj put sam junioru kupio puno pametniji poklon od prošlomjesečne kape za broj premale - slatku slikovnicu s dinosaurusima kojima se miču oči. Na mađarskom, al jebat ga... Šta dijete zna...

Play of the day je bio naš graničar koji nas je dočeko s osmijehom.

"Ma jeste vi Čunjaši?"
"Je... jesmo", odgovaram zbunjeno
"Čitao sam vas na blogu, svaka vam čast!"
"Da, ali zadnji smo..."
"Ma znam i to, rekli mi ovi prije vas, ajd brišite..."

I tako smo prošvercali pokoji podočnjak i 12ak praznih flaša Zlatnog Bažanta koje su satrala ova trojica (DMJ i Von Smile u funkciji osnivača kluba i čirlidersica), dok sam ja kao i obično pauzirao kad vozim.

Jer sam nakon napunjene 35-e skontao da se u tim godinama i nije baš pametno nalokavat dva dana za redom... A i nakon tulumarenja u subotu mi je u jednom trenutku organizam rekao ne, i samo sam se u jednom trenutku osjetio ko da mi je neko iščupo kabel iz struje.

Pa se jedva smirio uz Velkopopovicky Kozel (koji se puni u Mađi, pa je Božesačuvaj). Doktore, recite...

Zagreb, razmišljanje, podcrtavanje, kadica, ono što se rimuje s kadicom i radi u njoj a počinje na dr i nije drdica, umor, krevetac...

Zaključke ćemo donositi kad prođe sjednica Saveza.

Do tad odmor od leda i vožnje. Kako je nostradamuski rekao uskoro naš oprstenjen kapetan Stokili u sms-u podrške - 2008. je godina Čunjaša. We will be back!

Pozdrav i čestitke svima, hvala HPB-u što nam je bio sponzor, hvala Carlsbergu što nas je opremio!!!


Dobar onaj Paulaner...


Apdejt!

Kako je i Sin imao fotić, tu su i druge slike drugih autobusnostajališnih kurava


Mislim da nam ova nije mahala...


Gošćenje u hostelu, jebete, kako ja volim taj prezvuršt. Dvaest deka - 4 kune!


I konačna nagrada za trud - plata za šestoro u restoranu http://www.lovagkiraly.hu/#!


Ponovilo se!

subota, 05.05.2007.

Usput...

Dok čitate ovo, mi smo u Budimpešti i branimo čast Čunjaša...

Kako će nas vjerojatno rastrgat u paramparčad ko beba zvečku jer smo krnji da krnjiji nemremo bit, idemo skroz opušteni pa možda i iznenadimo. Ali ako i zgubimo, popit ćemo štogod da sagledamo pogreške i sljedeće sezone budemo ubojiti poput osica!

Sad trenutno trulim na poslu i razmišljam o novim temama dok besmisleno buljim u kišno nebo iznad Zagreba i pokoju munju koja raspara sivilo. Nimalo stvaralačka atmosfera...

Jebate, koliko je ljepše gledat kišu na moru.

I to ljeti...

Nikad neću zaboravit onih 15 dana srpnja kad smo pjevali Carminu Buranu u pulskoj Areni i kad smo jedno popodne legli na stijene, uboli par kutija Domaćica i tetrapaka Alpskog mlijeka i čekali tako izvaljeni da stigne nevera.

Tako dobro a tako skupo mlijeko.

Tako dobar keks, a tako retardirana reklama.

Ja bi na moreeee...


PS: Sve više kužim da mi dijete odlazi kombijem - GoToVan...
PS2: Spremite se za Bowling!!!

petak, 04.05.2007.

Nevezano s ičim

Oprali ste poveću hrpu skorenog suđa koje niste isprljali osobi kod koje ste bili u posjeti kako biste mogli oprati krumpir jer ste kuhali ručak.

Kad je ta osoba vidjela oprano suđe, rekla vam je:

"Hvala, ali nisi trebao, to bi ionako stavila u suđericu."

Kako se osjećte nakon gore spomenute rečenice?
	Zadovoljno, dobili ste pohvalu i svjesni ste da ste napravili dobro djelo
	Ravnodušno, dobili ste pohvalu, ali vam je stavljeno do znanja da ste bez veze gubili vrijeme i da je trud bio sasvim nepotreban
	Posrano, unatoč tome što ste pomogli, dobili ste upozorenje da ste kreten jer gurate nos tamo gdje vam nije mjesto
	Glupo, koji sam ja idiot, pokušavam pomoć a dobijem jezičnu kurčinu u prkno
	Nekako peto, molim opisati svojim riječima u komentarima
Free polls from Pollhost.com

srijeda, 02.05.2007.

Praznik rada

Iako moji doživljaji prvog dana mjeseca svibnja, u katoličkom kalenaru poznatog i kao Praznik Rada i nisu tako emotivni kao kod mog glazbeno-spisateljskog gurua DMJ-a, vrate se tako neke lijepe uspomene

Pogotovo dok mi je škvadra u Maksimiru na grahu a ja bdijem uz najdražeg Slinivoja Prvog Viroznog kojem temperatura nikako da padne ispod 38.4

Što ga ne opravdava da mi moj extra virgine intacta deluxe tre quori domaći pire začinjen salatnom majonezom, svojim najslađim prstićem gura u oko

Sarma je, naravno, svugdje unaokolo osim u želucu, a samo je proviđenje da njegova majka nikada ne sazna koliko je maslina pojeo za predjelo pod oružanom prijetnjom suzama (jel smiju bebachi jest masline!?)

Da mi je neko pred par godina rekao da ću pol sarme pojest plastičnom žličicom iz Vini D Pu tanjura a drugu polovicu stojećki iz rajngle uz špaher, grohotom bi se nasmijao...

Tu dolazimo do top 10 najljepših stvari koje ti može priuštit zakoniti nasljednik u dobi od godine i pol:

1. Tko je ljut? – na tu se zapovijed njegove obrvice kao po komandi mršte nakon čega prasne u smijeh i on i svi oko njega. Morat ću ga furat na botoks kad krene u vrtić kolko iskorištavam tu foru pred ljudima...

2. Kad mu kupiš slanac, ne želi jest onu gumenu sol pa tebi ostane sve!!!!!! Da sam bar s takvim curama hodo...

3. Kad guliš krumpire i on ti ih sve hiti na pod, ti mu kažeš «Rok, dodaj mi krumpir» i on ti ih doda!!!! Dobro, dva od šest, ali ipak nešto

4. Kad mu se tata izbelji i kaže Wozaaaaap, inspiriran genijalnom reklamom za jezivo lošu pivu, izbelji se i on!

5. Kad hoda i pokušava savladati prepreku koja je viša od mrtve žabe, pruža ti onu svoju malu slatku ručicu da ga pridržiš – jes da to budi onih 20% ženskih hormona duboko skrivenih u ovom nabildanom tijelu sure kosmate mrcine, ali jebat ga...

6. Vodoskok ima tajni kod – «Kako ide velika voda?» i onda Žmrmbljivivoj Plačislavski odma digne ruke u zrak i kaže nešto neartikulirano kao «Adoooo!». A to je tak hercig!

7. «Što rade majstori?» - A Rok u maniri Dragana Nikolića (onog Dragana Nikolića, najlošijeg glumca bivše Juge uz Božidara Alića, a ne kolege Lamije Alečković) iz Otpisanih stavi ruke u položaj kao kad Prle primi šmajser a Švabe padaju abecednim redom ko da ih je Anakin mačom satro, te počne prduckat jezikom!

8. Kad kaže «Tata», to već u 30% slučajeva stvarno i znači tata, a ne avion, mjesec, govance ni patkica za kupanje

9. Kad se iskeziš ti, iskezi se i on i pokaže svih 12 i pol nepravilno raspoređenih zubića dok mu slina nemilosrdno curi po tvojoj svježe obučenoj majici što zamijetiš tek kasnije kad odeš intervjuirat Master Blendrea Chivas Regala (kupite novi Playboy, to mi je kruh!), a Škot ti, kad vidi maću, kaže kako mu je to navodno baš simpatično

10. Sve ove stvari su mu usadili baka i djed, kao i slanje puse i mahanje, ali kad sam neki dan uletio kod njih i išao kušnut Juniora u obraz – Rokinho je po prvi put dao MENI pusu. Sočnu, coktavu i slinavu u obraz! Kakve jahte, kakvi mercedesi, kakve vile, kakve Serverine... Ovo je kraj svijeta!

Bonus track - spava najslađe na planeti...


Dakle, Prvi Maj
Škvadra mi po parkovima i planinama loče na klupicama, proljeva im se grah u krilo, gledaju komade koji igraju badminton i spremaju se bacit nogač
Navečer će otić bacit štogod kod Mekija ili nekog sličnog na roštilj prljavi od blata, znoja, prašine i trave, a onda pred jutro kud koji mili vanili...
Rulja na Rabu odlazi barkom u neku uvalu i roštilja, bere šparoge, cvrči na suncu, a oni dovoljno pijani će se i hitit u more
Jedva čekam kupanje...


Zanimljivo je da sam kao student uvijek slavio Praznik Rada, a da otkako i sam šljakam imam sve manje vremena za njega


Srećom, uvijek mi ostaje sarma i Tabisi s Krmeljislavom
Samo da ozdravi...

Sretan vam bio praznik!!!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv