::ribafish - čovjek krnje jetre::

petak, 29.06.2007.

Vikend busom na moru i standardno glup upit...

Junior Svežderko Razmažensky je s mamom i njenima na moru.
Ja krećem ujutro.
Ako sad ne propliva...

Ma dobro, ko da sam i ja prije...
Da me nije baba hitila u more iz barke nasred vale, još bi dan danas kenjavio na obali, Purger razmaženi...

Clio mi je obolio na bobinu, što god to bilo, pa me sutra očekuje autobusno druženje s Radio Marijom, Katoličkim Radiom ili eventualno Narodnim Radiom.
Rađe bi kamenac ispišo...
Ma isplako...

Dobio sam zadnje od zadnjih mjesta u busu i sve slutim da će onkraj moga mirišljavog tijela sjest:

1. baka od 93 godine, odeblja i oogromnija tako da me dira tijekom vožnje po nozi, trostruka udova s tri sloja znojne užegle crnine, tužnom pričom koju će zasigurno ispričat u dvije verzije i košarom punom mogranja, moruzgvi i mocarele za praunučiće koju drži pod nogama ili u krilu
2. narkoman (mršav, bejzbol kapica) diler mobitela koji ide utjerat dug i vrlo je nervozan te se trese i
3. striček koji se ne pere od tjemena naniže, kašlje na glas i hrče tri minute nakon sjedanja naslonjen na mene
4. dijete koje iritira i riga u desnim zavojima
5. neko ko će me gurat koljenom, vonjat na cigarete, bit veći od mene ili htjet pričat o politici

To su dosadašnja iskustva.
Potrgana sjedala i zavjese u koje ne bi pokojnike na Bountyju hitali u more - neću ni spominjat
Al hoću ono bijelo što bi trebalo bit bijelo pod glavom na vrh sjedala, a što se ne mijenja ni za izbore.

Zašto Ariel za to ne napravi reklamu?

Serem vam i na fleke od vina i trave i blata...
Operite hrvatsko vlasište!!!

Anyway, dok sam danas išao na fuš i gnječio se onako mokar i okašnjen u tramvaju, pogled mi je sasvim slučajno pao na desetke prekrasnih curetaka koje su kretale na upis na faks sa svjedodžbama u rukama, pa sam se mam sjetil nenadmašne DMJ-ove ideje za majicu:

"LEGALIZIRAJTE MALOLJETNICE!"

Zloćko, zloćko...


Dakle, žicam.

1. Kaj je bobina?
2. Zna li kogod jeftin i brz način za doć do Azerbajdžana?


Pivili!!!

srijeda, 27.06.2007.

RHCP u Inđiji

Podne
Piva
Autocesta
Piva
Pišanje
Piva
Sljepljena Domaćica
Autocesta
Granica
Piva
Sendviči
Gužva
Piva
Inđija
Kolona
Pišanje u kukuruz i trka za autom koji je otišao naprijed
Vesela gomila
Ulaz
Masa
Nevjerica
Piva za kupit iz gepeka za sto dinara sumnjivog porijekla
Pljeskavica još sumnjivijeg porijekla
Piva
Probijanje naprijed
Probijanje naprijed
Probijanje naprijed
Nemreš dalje...

Iako sam preskočio pokoju pivu i pišanje, to je manje više bilo to.
Stajali smo stotinjak metara od stejdža, pričali stiješnjeni s domaćom ekipom o tome kako oni navijaju za Zadar protiv Cibone i kako je ovo uvjerljivo najveći koncert ikad na Balkanu, a onda je počela svirka.

Navodno najveći rnr bend na svijetu uz Stonese prvi put na ovim prostorima.
Red Hot Chili Peppers.
Koje sam obožavao za vrijeme Blood Sugar Sex Magica pa nakon njega preslušo i sve odprije uključujući i gledanje onog besmislenog teen filmića u kojem Pepersi glume plažni bend.

Nisu mi bili nikad broj jedan, ali su se slušali, pogotovo kad je izašao Californication, nakon čega slijedi komercijalizacija i veliki pad u mojim očima.
Svejedno, kad sam čuo kako blizu (šatro blizu, još me kosti bole od tandrkanja) dolaze, karta je kupljena, ekipa skupljena i eto Ribe na nekoj livadi i šljunčari par kilometara od nigdje usred ničeg s još škvadre kolko živi u cca Osijeku.

Kako smo kasnili, nažalost nisam vidio nit grada nit ljudi, iako nikad neću zaboravit Acu s kojim sam trulio u JNA davne 1990.

Prva pjesma skakanje.
Druga pjesma skakanje i slikanje.
Treća pjesma – vidim stejdž čestoćom ko Grubnić picu, pa se odlučujem povuć jer me gnječu.
Probijam se nazad dobrih 20 minuta i nigdje kraja ljudima.
Kakva gužva, koliko raje, zakonodavstvo!!!

Konačno pišanje.
Mirno gledanje sljedećih pol sata i debelo razočaranje odabirom sentiša i nebitnih stvari a zanemarivanje starih albuma (osim Higher ground) te forsiranjem zadnjeg koji mi nikako nije lego (deeejo, lalalala, seljoooo - halo!?).

Tako mi nisu svirali ni Soul to squeeze, ni Sicamicanico, ni Aeroplane, ni Knock me down… Uglavnom – sve koje obožavam.

Sve do bisa kad je pala Givrrraway i kad sam se raščagal, a to je bio i kraj.

Nisam razočaran, htio sam ih vidjet uživo, čuo sam da su dosta hladni (što i jesu), čuo sam i da sviraju preko kurca (što i sviraju, jebala vas solo ABBA) i da nemaju pojma di su – a ni to nije daleko od istine.

Profesionalno, bez duše, bez interesa.
Pitaj boga jel znaju u kojoj su državi i na kojem kontinentu bili.
To malo vrijeđa.

Velik koncert ali praznina u duši.

Deset minuta nakon kraja rastvara se nebo i tjera 60.000 ljudi na trk i ostalih 40.000 u aute i nevjerojatno retardiranu organizaciju usmjeravanja vozila koja je dovela do ogromne gungule i besmislene gužve zbog koje su ljudi do Zagreba putovali cca 7-8 sati.

A 12.7. Prodigy na Exitu…

Prestar sam ja za ovo.

utorak, 26.06.2007.

Priredba, izdaja i kritika vlade

Nakom posla u subotu vozio sam do Preluka na koncert.
NoMeansNo su mi jedan od najdražih bendova.
Imam čak dvije majice na njih.
Obje sam zaboravio, naravno…

Ali ionako se ne ide na koncert benda u njihovim majicama.
Neko nepisano pravilo.
Koje je vjerojatno nenapisao neko ko je zaboravio majicu baš ko ja…

Parkiramo, skužimo da koncert manjih bendova počinje za sat vremena i tražimo dućkas za pivuše dućandžije jer je na koncertu piva po velikih 15
Vozimo od Preluka prema Rijeci jer je jedan od nas mudro rekao da ak je tu reklama za Billu, Billa nemre bit daleko.
Uglavnom, pive smo kupili u Željezničarskom domu 15 kilometara dalje, vratili se prilično drkoviti, ali je skok u more popravio dan, mjesec i godinu.
Isuse, kako je divno skočit u tu slanu tekućinu i besmisleno lamatat udovima dok ti se tijelo odmara a duša puni…

Pijuckamo Karlovac u kupaćim gaćama, more piči po obali, slušamo neki divlji pank iz auta s parkinga pomiješan s Mišom Kovačem na svadbi, družimo se s Kutinjanima (znate Ricka? Pa ko ne zna Ricka) i sa žaljenjem zaključujemo kako Klik patrola nikad nije posjetila taj grad kao ni Krapinu ni Zabok.
Vesela ekipa odlazi u kamp na vince, mi dokrajčujemo pivce i polako krećemo na mjesto zbivanja.

Priredba je fantastično organizirana manifestacija skoro bez ijedne primjedbe.
Iako se kupovanje bonova od pet kuna i daljnje kupovanje pive u omjeru: 1 piva = 3 bona mogla i jednostavnije organizirat…
Bilo je zakupit cd-ova, majica, bedževa, prostor je ogroman, ekipa sjajna (pozdrav i isprika simpatičnoj Riječanki kojoj sam za vrijeme poganja pogano doskočio na nogu), ozvučenje mrak, a izbor bendova i raspored malo čudan, ali sve ide u prilog tome da festival definitivno prelazi u tradiciju.

I onda NoMeansNo.
Prestajem cugat da uživam u najboljem klupskom bendu čovječanstva
Idem naprijed i veselim se sijedim glavama kanadskog trojca koji valjda i spava s instrumentima.
Počinje.

Damn…
Znao sam da će svirati stvari s novog albuma, ali da će svirati SVE stvari s novog albuma plus tri stare (od kojih i I am an asshole, koju ne volim), e to fakat nisam očekivao…

Nedobro…
Osim dvije nove - In her eyes i Till I die koje su naglo postale favoriti.

Vladaju instrumentima ko niko, škvadra su i dišu zajedno, ali kud baš cijeli zadnji album koji im je jedan od tri najgora u karijeri… Mrmlj…
Al ajde, obožavam ih pa im je oprošteno.

Jedva sam dovezo do doma oko pol pet, Smile je spašavao stvar pričajuć nebuloze samo da ne zaćorim, a u deset sam već imao Jarunsku ligu (novi rekord, 26.02, s tim da me Bane dobio za mrkli mali zaveslajčić), šljakicu i odlazak Junioru u Petrinju te povratak na šljakicu.

Dan i vikend mi je uspjela usrat hrvatska vlada i ti bijednici koji vladaju i upravljaju ovom čokoladnom bananom od države.
Kasnio sam na posao i ganjao klitu, kad me jedan murijak usmjeri desno, pa drugi lijevo i treći mi kaže da stanem.
Jedan sat sam stajao u čepu.
Jedan sat sam gledao u praznu cestu po kojoj bi trebao neko proć.

Djeca su plakala, ljudi nervozno vikali i trubili, neki naručivali taksije, neki čak i plakali od muke…
Otkud vam pravo da na sat vremena zatvorite grad?
Pa to ni Tito nije radio?

Vi ste tu da brinete o svojim građanima a ne da ih vrijeđate i tretirate poput pasa!
Ko da je Putin pješke doma išo.
Sramota.

Sat vremena života su mi oduzeli nekakvi Kirini, Šeksovi, Sanaderi…
Nisam izlazio na izbore deset godina, ali zbog ovih pokvarenih, korumpiranih lopovskih ljiga bez trunke morala, koje ponižavaju građane Hrvatske kako bi se uvukli u šupak bilo kome s lovom, bogami ću se aktivirat.
Žalosno.


Poveznica NoMeansNoa i Hrvatske:

Canada is Pissed
We'll fade and won't be missed
Our country got so poor
When the people are so rich


Postoje li pošteni političari?

subota, 23.06.2007.

Koncertna sezona

Bio na Kaiser Chiefsima i QOTSA! Urrra!!!
Propustio sam Placebo jer sam se išao igrat u park s Juniorom.
Mudra odluka.

Ne zato što ne kužim Placebo

nego što mi Slinivoj puni baterije.

Sam Radar Fest u organizaciji InMusica

je nešto sjajno.
Livadica, pivica, sendviči, majice za kupit (katastrofalno li ružnih majica, majko mila – izdaja, uvreda, neudača!), pijana vesela banda…
Ko da mi je opet 25 let!

Sjajna organizacija i nažalost premalo ljudi.
Dogodine će bit puno bolje, svaka čast organizatorima, drugi put ću pitat jel smijem unijet fotić pa ćete se zato sad morat zadovoljit Neletovim fotkama. Fala Nele!

Kaiser Chiefs su me oduševili jednostavnošću i energijom, iako pjevač ima karizmu tratinčice s fotosintezom.

Sive čehla i crni lajbek?
Alo dečko, di ti živiš?

Grubnić bi se prekrižio da ga je vidio, Cigi posegnuo za viagrom…
A tek gitarist s vunenom Gibon kapicom na +35!?
Jezivo.

Sva sreća da dobro sviraju.

Queens of the stone age

su bili izvrsni.
Tvrdi, hladni, žestoki.

Falilo mi je nekakve komunikacije i konzistentnosti pjesama (i dalje mi je grozan zadnji album, ali su mi svi rekli da će mi sjest nakon petnaestog slušanja), ali odgrmili su Zagreb kako već dugo niko nije.


Zato će danas NoMeansNo

(i dalje mi je grozan zadnji album, ali su mi svi rekli da će mi sjest nakon petnaestog slušanja) isprašiti Preluk.

Svi u Rijeku na PRIREDBU!!!!



Isuse, kako su ti ljudi divlje dobri.
Samo da još odsviraju neke stvari i od Hanson Brothersa (to su isto oni - ali žešći) i ja najsretniji na svijetu.


Priredba na otvorenom pod šatorima imenom PRIREDBA traje još od jučer, pa se vidimo!

Ja pikčim drito s posla oko 7, pa ak treba nekog skupit na rotoru – pjevajte!!!

Forza Fiume!


Gledam jučer Jugaše kako za picinu dlaku (ala gušta!!!) dobivaju Partizana i sjetim se one milijarde četveraca koje sam pucao ja Darku i Darko meni na Rabu, taman prije nego što bi zašlo sunce, a onda na hladni Zlatorog na Velu Kamenu.
Desnica ti se vuče po podu, mrtav umoran a sretan...
Jebate, kako ti je taj gol mali kad pucaš, i kako je ogroman kad treba branit…

Frane, Supermenu, rasturite Digiće tunajt!!!

petak, 22.06.2007.

Spot the Janez!

Spot the Janez!

Dobrodošli u kviz Slovenska veselica!


Otkrijte koliki ste Slovenoljubac i probajte odgonetnut svih 20 poznatih Slovenaca kroz povijest.

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.


Pobjednik osvaja rabljeni runolist s Triglava i moju duboku naklonost!

Potpitanje: Koliko Slovenija ima otoka?

srijeda, 20.06.2007.

Tost naš svagdašnji

Jednom davno neki je voditelj na tada sjajnom radiju imao besmrtnu izjavu.
Glasila je otprilike ovako:

"A sada pjesma grupe Film, jedinog hrvatskog filma u kojem nema Ive Gregurevića."

Na stranu to što je čovjek daleko najbolji hrvatski glumac (iako mu se opus svodi na dvije uloge – nadrkane pijandure i nadrkanog oca familije), ali ništa drukčije nije ni u jednoj od najboljih svjetskih kinematografija – onoj francuskoj.

Jutros se budim u 6 glede nezavršenog fusha, odvrnem radio a tamo najava za film "La vie en rose" o životu, radu i djelu nezaboravne Edith Piaff.

I sad onako nikakav odjednom krenem razmišljat o Ivi Greguroviću i Ivi Gregureviću Trikolora iliti sjajnom glumcu koji ima nos u obliku masnog pimpeka, i je li moguće da bi on... Kad me spiker preduhitri rečenicom:

"U glavnoj ulozi Žerar Đeprđe…"

Pa nemreš vjerovat…



Kad se budiš radi nekog posla koji moraš poslat do 9 jer si noć prije zakrmio s lapom na jajima, onda si mudro ostaviš i bar pol sata za kakicu, kaficu, đusić i ono nešto što se samo nameće kad upališ kompjuter radi posla.

Zanemarimo li radnje u kupaoni i sobi, u kuhinji je zgodno usput i nešto ćalabrcnut, e ne bi li mozak radio na nešto kruto a ne se vrtio u prazno.

Pa si Riba radi ili muesli ili tost s onim skupim kruhom posutim sitnim govancima u vidu žitarica, sjemenki, hrane za konje i onog nečeg crnog kojem ne znam svrhu.


Dvije se šnite onda ne pretanko namažu još uvijek nenadmašnom Gavrilovićevom jetrenom paštetom u tubi, otkad su 1983. naši prestali s uvozom one Čokine iz nekog sela u Vojvodini.


Pašteta u tubi ima prednost nad onom u aluminijskoj posudici (ima li to svoje ime!?) jer se ne mora pod mus ubit cijela pa ni ne pozeleni nakon par tjedana kad padne u zaborav.

Pašteta u tubi ima nedostatak jer ako je stiščeš od sredine, onda je vremenom moraš i ispeglat dlanom da bi iskoristio i ono s dna tube, što je vrlo slično postupku kad živiš s nekim tko na isti način tretira pastu za zube i što zna jako jako nervirat.

Najveći nedostatak paštete u tubi je to što dok je onako krmeljav peglaš dlanom kako bi izvukao zadnji trzaj onih tako finih kravljih sljepoočnica, konjskih kurjih očiju i daždevnjakovih benignih tumora ukomponiranih s brdom E-ova i NaCL.Dihidr.Gluk.Smrvlj.Nečim, vrlo lako srušiš čašu đusa kojeg si upravo 6 minuta cijedio.


No, ni to nije sve!

Ako vas u stanu ubija temperatura od 37 stupnjeva, i šećete se goli ko od doktora izvučeni, čuvajte se proklete šnite Kalničkog kruha (gore detaljnije opisanog) netom izvađene iz tostera.

Naime, dok prebacujete vrelu šnitu iz ruke u ruku, shvatite da vam je komad užarene prepečene vrele heljde veličine nokta na malom prstu pao iz tostera na golu kožu tik do lijevog testisa pa reagirate mahnitim skakanjem.

I tako ste postali ponosni vlasnik opekotine drugog stupnja koja mi upravo bridi u gaćama i nabija ritam uz nove Jinxe.


Inače, čestitke Ivy na točnom odgovoru i osvojenom CD-u Jinxa - javi se na mail.

Bubnjar Berko je ostao upamćen po legendarnoj izjavi na vježbama iz botanike te davne 1992. kad je dosta udaljena asistentica primila u ruke neku čudnu vitku i tananu biljku i pitala nas jel znamo koja je.

“Pa dobro, kolege, to stavljamo na pizzu!” (aludirajuć na origano koji joj je stvarno i bio u ruci)

A Berko se prodere iz zadnje klupe:

“Kapulaaaaa!”

Kralj.



Držte fige da stignem na QOTSA ili još bolje i na Kaiser Chiefse i QOTSA, a ako mi bilo koji bend spomene da oni ne vole Busha gađat ću ih Žujom.



Živili.

Al peče ovo otestisje, mamumu…

utorak, 19.06.2007.

Jinx - Nagradnjača!!!!

Tko prvi pogodi odgovor na nagradno pitanje osvaja novi CD Jinxa


u izdanju Dallas Recordsa koji se inače može i kupit na ovoj adresi !



Pitanje će kao i obično biti retardirano i komplicirano.

Dakle:



Kako se zove prvi sing... Ne, ne... S kojim je članom Jinxa Ribafish sjedio na kojem kolegiju kojeg smjera kojeg faksa davnih devedesetih!?

Vrijeme sad!

ponedjeljak, 18.06.2007.

Plivanje, otkazi, dedlajn i tri male najave

Počela je Jarunska liga.



1500 metara kraula i koječega, plus minus koji metar zahvaljujući odokativnom postavljanju bove

svake nedjelje na malom jezeru, iza tribina i prije rukometnog terena.

Jedna je stvar plivat u bazenu i stat kad ti se ne da, al kad naletiš na 54 plivača

koji imaju za cilj doć na cilj prije tebe, to u meni budi zvjerku u rangu tasmanijske nemani ili Zazoona kad ga povučeš za repić.

Krećem kao hajduk Veljko, Dennis Leary, Sandokan i Veli Jože zajedno i nakon stotinjak metara (tih prvih sto metara baš fino, pravilno klizim - ono, ko masni inćun) ulovim neku grupaciju profića u arena badićima s jednobraznim kapama i naočalama

I onda se nenadano zapiknem na samo zamah od neke oble ženske guze (koliko jarunska voda dozvoljava vidljivost... ma nije valjda... ma nije...) koja je popapala pol badića i tako postala polutanga te dobio neviđenu snagu.

Ko magare na šargarepu...

Do bove sam doplivao ko Supermen na spidu a onda je moja vjerna pratiteljica jetra odnekud iz dubine tijela zakucala i rekla:

“Halo, Ribice, pa di si navro!? Stani malo, pa kokica mi smo stari i istrošeni, ta deca papaju proteine, ne piju pivu i ne rade 10 sati dnevno, eeej…”

“Jetro, ne Thulli”, zavapih, a neki me malj presječe dijagonalno desno gore od desnog jajeta i onda sam morao usporit i disat ko kad zaboravim ventolin i gledat kako me prolaze starci, djeca, lopoči i vrijeme.

Bem ti godine.

Sva sreća pa sam našao malo snage za doć do cilja i ne bit zadnji.

I ne bit među prvom polovicom, bem ti dvaestosmo mjesto 28 puta…

Suhi trening baš i ne pomaže pri mojim nastojanjima da budem svjetski prvak,

ali ganjanje Juniora Sladoledoubojice Zmazanog veseli na neki potpuno drugi način...
Preksutra ujutro Rok ode na more s bakom i didom, na otok do kojeg treba minimalno pet sati vožnje, dakle 7, a za povratak trebaš složit zvijezde i vodostaj i opet ćeš doć tri sata kasnije od planiranog.

Jel me neko hoće kupit da mu radim nešto s nekog broda u Jadranu i da mi da 15.000 kuna a ja da mu nešto pišem i da se svaki dan kupam, brčkam i igram sa sinom?
Ponude slati na ribafish@gmail.com
Odmah.

Bem ti život...

Uostalom, da sad krenem u teretanu, pazim na prehranu, meditiram i dam otkaz, za tri mjeseca bi plivao oko 24.00 što bi bilo dovoljno za 23. mjesto. Tak da Jarunska liga ostaje samo podloga za mirnu dušu i izbacivanje loše energije uz dva posjeta bazenu tjedno. Odnosno nijedan kad je dedlajn.

Pojeo sam plivajuć više lopoča nego kupus salate u zadnje dvije godine
A Ribafish jako voli kupus salatu.
Jel u zatvoru onaj crv koji je uzeo 6 milijuna kuna za stroj protiv lopoča, djeca mu ih doručkovala, ručala i večerala bez kvasine i ulja bučinog dabogda?

Uglavnom, svi sretni, zadovoljni i s ponekim muskulfiberom (Bane, jel pomogo andol?) te orni za rušenje rekorda sljedeće nedjelje!



Cibona je zbog kvara na semaforu u subotu otkantala Zadrane, Pljusak je otkantao Tompsona.
Kako su profitirale Hrvatske Ceste i Hrvatski Poluautoputevi s onih stotinjak buseva s nesretnicima koji su klatarili vamo-tamo, mamicu im monopolističku…



Ulazim u opaki dedlajn
Svima je sve teže radit kako stiže ljeto.
A takvi prokleto dobri koncerti u igri…

Karta za Inđiju i Pepperse 26.6. je v žepu (ide cijela redakcija, to nam je ko timbilding), karta za Kaiser Chiefse i QOTSA u srijedu je također v žepu (iako mi nije sjeo novi album – ko da su u nekoj depri), a bogami i karta za priredbu zanimljivog imena “Priredba”

koja se održava u petak i subotu u Kampu Preluk između Rijeke i Opatije.
Tamo u subotu (za sve koji su preživili rokačinu večer prije) u sumrak nastupa najkvalitetniji i najluđi rock-punk-jazz sastav planete imenom NoMeansNo, suludi Kanađani poodmakle dobi koji su po meni (i po Dinku koji me navuko na njih) definitivno najbolji koncertni bend danas na svijetu.

Nikako, nikako, ali baš nikako to ne smijete propustit ako ste bar jednom u životu slušali Deep Purple i Led Zeppelin.

Vidjet ćete vjerojatno ponekog infantilnog čudaka kako zatvorenih očiju uživa u nekoj stvari i piči airguitar,

a bit će i veliki turnir u Graničaru!


E sad, sve ima i svoju tamnu stranu.
Kako je ipak riječ o dedlajnu na poslu (zbog kojeg radim i petak i subotu i nedjelju i ponedjeljak), poslu od kojeg hranim više usta, barem dva od tri koncerta će propast.
To ko da ide u kompletu s jetrom i godinama…
Ali ak neko ide, nek snimi pa pošalje.

NoMeansNo
MeansNo
No


Hvala na slikama, kurtezi of www.pk-posejdon.hr, www.priredba.net, Igi & Miha

petak, 15.06.2007.

Reprize - Ljeto na TV

Dolazi ljeto, gamad s HTV-a je već otišla na more i banja se na račun naše pretplate, nama ostaju prežvakane, milijun puta viđene reprize, RTL-ovi filmovi (od dvije riječi u naslovu) budžeta džeparca nekog tajkunovog tinejdžera, dosada Nove TV i uglavnom – teška sranja.

A neke se stvari, dobre stvari – nikada ne repriziraju.

Pa sad otvoreno pitam – kojih se serija, emisija, filmova i tekmi sjećate a da nisu bili na telki nekih desetak godina?

Ja ću krenut, pa vi uletite. Al obavezno obrazložite zbog čega bi da se to reprizira!


Janošik – Poljska serija za klince, čak bolja i od Sandokana
Smjehotresna Olimpijada – Crtić s nažalost, srpskom sinkronizacijom koji je uz Sport Bilija, Viking Vikija i Mravoklopa bio odmah uz bok Tomižderiju i Dušku Dugoušku
Hajduk – HSV ili Tottenham, Varteks – Herenveen, Dinamo – Ajax… Pa ko to ne bi pogledao!
Crveni Patuljak – Drkica u Svemiru! Zakon!
Šljam – Odvratno, a nemreš prestat gledat i urlat…
Mak i Zak – najdosadniji šou na svijetu kao preteča Top liste Nadrealista
Zagreb fest 1979. – odoljeli bi ne pogledat?
Blakeova sedmorka – kakve mrtve Galaktike, kakvi Star drekovi…
Cibona – Žalgiris, Jugoplastika – Maccabi…

Jel vas pukla nostalgija, a?

četvrtak, 14.06.2007.

Generalka

Počela je jarunska plivačka liga.
Svake nedjelje se pliva 1500 metara.
Dolazite odmah, sve informacije naPLIVAČKI KLUB NOVI ZAGREB
Ko me dobije, ima pivu!

Ja sam u totalnom penisu jer mi je počelo štekat rame.
Na Farosu mi je odustala podlaktica, na Rtini lakat, u Veloj Luci grč u oba lista (kad se Riba ide kurčit baterflajom. Kukom su me izvlačili) i sad ovo.
Nakon kilometra počne neko krvavo bolno zatezanje i jedino kaj mogu je trljat rame prstićima ko da ćevape mijesim.
Užas. Već vidim da me raja zeza - Ribo, Račane...
A taman sam mislio skidat ovih 89...


Evo jedna forvarduša. U biti i nije - to sam pisao za novi Playboy, pa ako ga već niste kupili...


Generalka

Ljudi, ljeto je tu! Jeste li svjesni da je krajnje vrijeme da se dotjerate kako biste zablistali na plaži! Lako je dovesti bijesnu pilu do hotela, nabaciti najskuplje krpice, naručivati steakove i mahati karticom… Ali treba se i skinuti na plaži, a da ne spominjemo krevet. Proučite li pomno vodič i budete li se striktno držali pravila - garantiramo uspjeh!

Skidanje kila
Sitni i veći valjušci koji su se nepozvani nastanili u području vašeg trbuha, stražnjice i prokletog podbratka najlakše bi se maknuli nježnim potezom lasera, ali nažalost je to još uvijek preskupo za naše pojmove. Zato uvijek postoji teži, duži i mukotrpniji način uništavanja masnih tvari. Uz obaveznu dijetu koja uključuje izbjegavanje svega što je dobro, fino i što volite te obavezno izostavljanje alkohola, morate se baciti i u neko od zala koje uništava vaše teško stečeno slobodno vrijeme i u prvo vrijeme umanjuje dužinu seksualnog čina zbog iscrpljenosti i muskulfibera. Dakle, na vama je da izaberete želite li trčati, biciklirati, rolati, plivati, topiti u saunama ili se pak terorizirati teretanom. Trčanje u prirodi je fikcija jer je prirode sve manje i zapravo cijelo vrijeme udišete smrad ispušnih plinova obližnjih automobila. Da ne spominjemo da nije pametno trčati po bilo čemu tvrđem od trave, da je travu teško naći, a kad se i nađe po njoj se skrivaju krtičnjaci, rupe i da je općenito kliska, našto će vaši zglobovi i ligamenti naprosto pucati od sreće. Bez sreće. Voziti bicikl po gradu je ruski rulet kraj nervoznih vozača automobila uz već spomenute plinove, a za kvalitetnih staza za rolanje ima manje nego staništa Čovječje ribice. Još kad vas napadnu hipermutirani jarunski komarci ubojice veličine omanje rode… Katastrofa. Kako zatvorenih bazena u Hrvatskoj ima kao i vitamina u čvarcima, čeka vas katastrofalna gužva i bitka za metar staze s divljom djecom, neplivačima, amaterima, djedicama koji vonjaju po češnjaku i neizbježnim bakama s makrameom na tintari koje bezglavo vrludaju širom vodene površine poput meduza s Alzheimerom. Saune su super stvar ali zovu na obžderavanje, a u teretani ćete biti izloženi pogledima sumnjivih ljudi koji pretjeruju s pumpanjem i pogledima nesretnika koji kao i vi žele do linije stići u 12 dana, što je naravno nemoguće. A da ipak razmislite o sitnoj liposukcijici?

Solarij
Ta riječ najčešće podsjeća da večer nakon izlaganja lažnim zrakama sunca ne smiješ dirati svoju izgorenu polovicu jer em ju sve peče, em potroši tisuće kuna na revitalizaciju kože pa je nervozna, em od tih kremica sjaji kao obnovljeni reflektor na Maksimiru pa ne možeš ni pošteno odspavati. Donedavno je indoors sunčanje bilo vezano samo uz ženski spol, ali vremena se mijenjaju. Tako ćete danas puno bolji dojam na poslovnom sastanku ostaviti ako bleščite (zagorski, naglasak na i) kao drugi oficir palube s Tenerifa ili maslinar sa Sardinije nego da imate imidž bljedunjavog kancelarijskog mišića kojem se vide kraljevski podočnjaci i pokoja žilica. A ako bez zaštite nečeg u rangu žive ili katrana takvi izletite prvi dan na plažu - ne gine vam solidnije pregorijevanje i ostatak ljetovanja u društvu mrzlog jogurta po ramenima. Pripazite na jeftinije varijante koje vam obećavaju brda i doline (postani Bantu za 10 minuta), i pripremite se na zlobna dobacivanja klinaca na ulici zbog prvotnih nuspojava u vidu glatke kože boje kuhane mrkve. Nakon desetog tretmana imat ćete look latino lovera, i uz dobru priču da ste upravo vlastitom jahtom uplovili u u jadranski akvatorij (iako se niste maknuli dalje od Dalmatinske ulice), imate barem 20 posto veće šanse za plažni ulet od konkurencije.

Zubi
Koliko god u faci i tijelu imali boju ulaštene ebanovine, ako se ispod fasade krije nečišćeno groblje sjekutića – ništa od odmora u ugodnom društvu. Zato se što prije treba baciti na dotjerivanje griznog područja. Kako je kompletno preuređenje unutrašnjosti dug, zahtijevan, skup i predan posao koji će vaš zubar mudro proširiti na barem tri mjeseca, ostaje vam par finti koje će donijeti trenutni efekt - DM, TV prodaja i izbjeljivanje kod zubara. Ako kupujete preko TV prodaje, znači da vam je prvi put i da se još niste opekli pa radije probajte s onim trzajnim trbušnjacima bez znojenja, u DM-u se također može nabaviti čudesna maska za izbjeljivanje ali kakav je kiselkast osmijeh Toše Proeskog na jumbo plakatima – i nije neka sreća, pa je najisplativije otići do čika zube. Kad ste već sredili zube, a imate vremena, volje, novca i prijatelje koji su fizički slabiji pa vas se ne usude podjebavati u stilu da “to pravi frajeri nikad ne rade”, možete se odlučiti i za opciju pilinga usana. Navodno su žene oduševljene kad osjete senzualnost i mekoću nakon takvog tretmana. Nažalost, u redakciji nismo našli pokusnog kunića za taj podhvat, koji će uslijediti tek nakon još jednog teško prihvatljivog zahvata u vidu čišćenja jezika…


Depilacija
Klasičnim podlim odlaskom nakon tridesete godine života s najisturenijeg muškarčevog vrha (osim kad imate erekciju gdje ni inače ne uspijevaju), dlačice kao da namjerno traže mjesta gdje bi htjele rasti na ostatku našeg tijela na kojim ih ne želimo i to im uspijeva kao ambroziji u parkovima ili onom bijelom šugavom paperjastom što leti okolo svako proljeće i nevjerojatno nas iritira. Kako kosmatost nekako i nije epitet koji slobodne žene navode kao plus u upitniku za traženje partnera, a i ne želite da lastavice i čiope na plažama Jadrana koriste izdanke s vaših leđa ili prsa za gradnju svojih gnijezda, predstoji vam bolan ali koristan izlet kod teta koje rade s voskom. Uz već opisanu brazilsku depilaciju (Playboy br. 112), možete se odlučiti i na klasičnu (čupavu) ili elektro depilaciju, a svaki vaš hrabri čin bit će višestruko nagrađen pri prvom izlasku na plažu. Sandokan, Rasputin, Che Guevara i George Best su stvar prošlosti, baš je slatko da se nosi glatko!


Pedikura / Manikura
Koliko god smiješno zvučalo, žene pri prvom kontaktu s muškarcem najčešće zapažaju prste, oči i stražnjicu. Kako ćete oči i stražnjicu teško poboljšati u mjesec dana, preostaje vam džoker “posjeta salonu za koji ste mislili da postoji samo zato da tamo vodite svoje bake i djedove na remont” baš onda kad vam se to najmanje da. Srećom da muški rod ne pada na modna osvježenja poput žena te ne želimo na svojim rukama ugradnju ultra elastično senzibilnih 7,2 inčnih umetaka od korejske terakote za 400 i više kuna koje, normalno, niti jedan čovjek nikad neće primijetiti jer ima puno važnijih stvari za gledanje na svakoj ženi. A to, tako teško dohvatljivo obožavano leđno škakljanje od takve žene nećete nikad doživjeti jer ju je strah da se zlatom plaćeni implatant ne otkine prilikom bilo kakve fizičke upotrebe. Što znači da ćete i sami prati suđe ako ste uzeli apartman, kao i propadanje svake mogućnosti za picigin u dvoje. Ali vratimo se na temu. I noge također trebaju tretman, jer se svega nakupi na vašim umornim tabanima koji 350 dana u godini nose lijepe i skupe, ali svejedno – zatvorene cipele, pa im ipak treba posvetiti mrvicu pažnje za udobnije šetanje po, recimo plaži u Baškoj ili Zrču. Manikura ne traje dugo i uglavnom je obavljaju simpatične mlade djevojke u bijelim kutama, koje vas diraju svojim nježnim ručicama i od vaših škrbavih sokolovih kandži koje oblikujete ili zubima ili ničim, stvaraju nešto što će definitivno ostati zabilježeno u očima vaše odabranice dok je držite za ruke na večeri na terasi skupog luksuznog restorana onkraj mora. Osim ako ste zaboravili novčanik…

Kad čovjek bolje promisli, puno je lakše nabildati bankovni račun nego izgledati kao Julio Iglesias između trećeg i četvrtog albuma, ali o ukusima se ne raspravlja, pa kako bude neka bude. Uživajte na masaži! Pardon, na plaži!


...pa ako već niste kupili novi Playboy, kupite ga jer ima još teksta! A i puno slika tete Danielle


Ajde, ajde...

utorak, 12.06.2007.

Majke ti ga sTallinn

Glavni i najveći grad te luka Estonije, najmanje baltičke države nastale otpuštanjem od majke Rusije devedesetih, u biti je jedno stvarno prekrasno turističko mjestašce



koje svoj brzi procvat bazira na alkoholnom i seksualnom turizmu.

Iako je stari grad vrijedan tri sata hodanja i slikavanja svakojakih čuda arhitekture.

Kako sam preškrt a i imam dovoljno visoko mišljenje o sebi da bi ikad u životu platio seks, iskušao sam ono drugo te se fino razočarao jer su im piva na čelu s razvikanim A le Coqom i Sakuom u trideset okusa, boja, boca, rodova i brojeva – teže smeće.

Zato tisuće finskih posjetitelja deru votku i sve jače alkoholno u kombinacijama s tonicima ili bez ičeg, što se odražava na bauljavim stvorovima koje možete vidjeti svakih deset metara čim padne mrak.

A mrak pada jako kasno.

Najveća većina Finaca (curetci pirsani po cijeloj faci, stariji rokeri te dedeki u natikačama s bilim bičvama) se uopće ni ne iskrca na kopno nego loče na trajektu s vrtićem i kakaonom za cucke uz Cotton Eye Joea i Gloriu Estefan na palubi, pleše u unutrašnjosti broda na šlagere,

igra casino igrice i spava po palubama te se doma vraća s duplo jeftinijim gajbama piva iz djutića.

A kako se do samog pristaništa ne može doći autom, nerijetke su slike da žene u Helsinkiju dolaze po svoje muževe s – invalidskim kolicima.

Osim što Tallinn širokogrudno prima Fince koji sa svojih piva od 5 eura, što na trajektu koštaju 4 (u djutiću 1,5 ali tople, sva sreća pa je Zeljo imao pola litre komovice) dolaze u prekoskandinavski eden po cijeni od 3 eura u prosječnoj birtiji, jako zgodne i uminjene tete

su prisutne na svakom koraku, a kako su miksevi naroda općenito nešto najljepše na svijetu, morate se na svoje oči uvjeriti u ovu turbulenciju plavih skandinavki i jedrih slavenki.

Majko mila...

Jedino što te može razvaginit je to da se iskrcaš u gradu koji slovi za Meku alkoholičara – na Children's day i zabranu prodaje alkohola, što se upravo dogodilo nama, pa nismo mogli do ponoći kupiti pivce u cijeloj državi.

Estonci su jako pristojni i fini ljudi s kojima se da veselo popričati pa i zapjevati sjedeći na zidiću nasred ulice koja je svega 100 metara udaljena od glavnog gradskog trga, gdje smo sreli i cimera iz sobe za svega 13 eura (u Helsinkiju nema ispod 20)

ali ne i zgodne Engleskinje koje su ćorile preko puta nas.

Rekao sam Zelji da smo im se, da nismo sretno zauzeti, mogli uvaliti u krevet s riječima: «Vi hev džast krosd d čenl!»

Joso, stari frend sa zbora nas je vodio na ručak povodom rođendana u najskuplji restoran u zemlji (Olde Hansa) u kojem smo probali kunića s pekmezom od višanja, spajsi brusnicama i ričetom te više nego zanimljivu pivu s medom i travaricom.



A konobarica ko da ju je Vermeer prije seksa sliko!

Osim divnog srednjevjekovnog ugođaja (nema struje, samo svijeće) i gomile kostimiranih konobarica i ljudi (u Tallinnu su se održavali dani starih običaja – tik nakon children's daya, 'bo ih children's day), u mozak mi se urezao i unikatni pisoar. Zakon!


Zasjeli smo na zidić,

dobili karte od Srebrića (nažalost nisu svi navijači bili te sreće pa su njemu i Markoviću skandirali "Nula glasova, ša la la la la...), počeli pijuckat dućandžije i navijat

te slikavat s ljudima na cesti. I ljude na cesti...

Kako je to meni dobro. Uf...


Spot the Croat!


Krenuli smo na stadion pjevajući sa svim navijačkim skupinama koje su prevalile taj fakat dugi put (pozdrav svim ljudima, vidimo se u Andori!), a ostatak ste pročitali pred dva posta.

Na povratku smo se po dogovoru uvalili Josi i Aniti u auto, obišli bajkoviti Vilnius

probali se okupati u Baltiku,

i odustali zbog ledare, te se općenito samo tu i tamo nervirali zbog sitnih gluposti.

Osim što na svakoj benzinskoj sve do Slovačke odnekud izbaulja pet i više satranih kronera koji te žicaju pljugu ili pare, na granici Latvije i Litve skupina graničara ruskog izgovora bez znanja engleskog i bilo kojeg svjetskog jezika zaustavila s neopisivom nadrkanošću.

Sredovječna graničarka nas je uz pasoše tražila i nešto što je zvučalo kao «zdravstveno medicinsko».

Na Josino pitanje «Sorry», bakac se zaderao «Što sorry? Van!». Nakon pola sata pregovaranja i gledanja naših zdravstvenih iskaznica(!), na kombinaciji Ruskog i ruku, shvatili smo da se kroz Litvu mora imati nekakvo njihovo osiguranje, ali kako je kućica di se to trebalo kupit bila zatvorena, nismo preveć žurili i na kraju stigli na vrijeme izać u Poljsku bez ikakvih problema.

Dakle, i u EU vas čekaju sitni pokušaji krađe i šverca državnih službenika. Sramota...

Inače, od Poljske pa naviše, ako vas murija kazni - dobijete uplatnicu koju morate odnijet u specijalnu banku i tek onda doć po prometnu u stanicu. Nije za zezanje, pogotovo ako putujete vikendom...

U Vilniusu, inače, nema mjenjačnica koje rade nedjeljom pa ćete uživati samo u pogledu.

Drugo i veće sranje je put kroz Poljsku koja nema autocestu nego neki polupokušaj sa semaforima na svakih dva kilometra i ograničenjima na 50-80 km na sat.

Nema nadvožnjaka, (ona dva su baš šalovali kad smo prolazili), a najveća su opasnost traktori i auti iz sačekuša – sporednih cesata koje se ulijevaju u našu veliku cestu jer u Poljaka vrijedi pravilo «ako sam ušao na veću cestu, prednost je možda moja".

Sva sreća pa je Joso čeličnih živaca a Anita ga tako dobro navodila da bi nam GPS spavao u gepeku.

Ja bi ubio nekog.

Ne nadajte se da ćete do Zagreba doć za ispod 25 sati vožnje.

Naime, šatro autocesta ide KROZ glavni grad Poljske, pa čak i pored ZOO-a te možete mahat grizlijima dok čekate na milijun i sedamstotisućitom semaforu.

Doma sa žigovima fin, est, lat, lit, pol, ces, slv, hun i sjeverne Hrvatske u dva dana.

Guštaaaa....

Ipak, što dalje i više putujem, sve mi se ljepše vratit kući.

Evo vam slike Finkinja, bando napaljena...


Hvala Josipu iz Primoštena na slikama, te Josi i Aniti na vožnji, slikama i svemu. Vidimo se u Andori!!!

petak, 08.06.2007.

San proljetne noći

Dakle, ovo sam fakat sanjao sinoć:


Severina i ja rasturamo u novoj sezoni Žlijezde zijevaju.

Redom ispadaju Duško Lokin i Elizabeta Gojan, Neven Ciganović i Marko Grubnić, Ibrica Jusić i pas, Vlatka Pokos i Tito, Mirko Filipović i Brigitte Nielsen (ne znam stvarno otkud ona u hrvatskom šou, ali u snu je sve dozvoljeno), a Barbara i Dule srezani NATO dijetom po 30 kila svaki nemaju riječi hvale na to koliko smo usklađeni te prekrasni.

U polufinalu gazimo Elia Piska i Hlo - No, u finalu Radojku Šverko i Mislava Bagu pjevajući Roxeanne u obradi Flying Picketsa iako je to u biti teško za pjevat.

Svi slave, svi urlaju, žene čupaju kosu, muškarci tetoviraju moje ime a Sevka mi sva onako nježna i sretna priđe i šapne na uho: "Želim biti tvoja!"

Ja se osmijehnem i kažem: "Ma daj, kaj ti je..."

Puf...



Budim se znate već s čim...



Doktore, astrolože, zvjezdoznanko, Severina fan clube, Sur Dženet, pomozite!!!

srijeda, 06.06.2007.

Balada o Ivici i Marici + Helsinki antivodič

Stadion Arena A. Le Coq u Tallinu.
Razgovor između Ribafisha i securityja na ulazu na tribinu.


Dobar dan.
Dobar dan.
Želio bih ostaviti ruksak sa stvarima u boksu.
Nema problema, obratite se policiji.

Dobar dan policijo, želio bih ostaviti ruksak sa stvarima u boksu.
Nema problema, dajte nam putovnicu.
Zbog čega?
Takva je procedura.
Izvolite.
Hvala, pričekajte trenutak našeg šefa.


Više trenutaka kasnije…


Dobar dan šefe.
Dobar dan. Evo izvolite vašu putovnicu. Možete pogledati utakmicu u bilo kojem pubu u gradu.
Molim?
Da, ne smijete na stadion, takva su pravila.
Zašto ne smijem na stadion?
Estonska pravila. Kad vas jednom evidentiramo na policiji, ne smijete taj dan ući na nikakvu sportsku priredbu.
Ali ja sam VAMA prijavio da želim ostaviti ruksak na VAŠEM stadionu, što se može napraviti na svakom drugom stadionu na svijetu gdje se igraju međudržavne utakmice!
Vi to vičete na mene?
Ne vičem…


Slijedi pola sata razgovora, izraženi rast moje čeone žile kucavice, spominjanje nekakvih prava, dva velika stričeka u uniformama koja nisu imala razumijevanja da nisam prešao nekakvih 2000 kilometara da bi gledo tekmu u pabu (iako nisu upotrebljavali silu i čak su me otpratili do TOI-TOIja) te plijenidba većine stvari iz ruksaka uključujući i zadnja dva sendviča, kišobran i jetrenu paštetu.
I kako to obično završi, puste oni mene, naravno, nakon tekme. Jebate, za njihovu muriju je naš Ivica Ajnštajn.


Sva sreća da tekma nije bila toliko važna i da je bila toliko loša (po pričama, ne sjećam se detalja osim face estonskog šefa policije), pa da život lakše ide dalje. Kao što ću se i ja drugi put potrudit da NE ZABORAVIM ostavit ruksak u hostelu.

Svejedno, pale su dvije nove države!



Put
Do Budimpešte vozi vlak
Povratnu kartu ćete platiti 219 kuna
Čiko na šalteru će vam objasniti da morate uzet povratnu kartu iako mu vi objašnjavate da se ne vraćate vlakom
Retardirano, ali opet jeftino
Kad razmislite koliko košta karta za vlak unutar države...

Bez frke i bez straha od Letenye prelazimo granicu i smijemo se uniformi i kapici mađarskog konduktera - sweet home Alabama...

Sedam i pol sati čekanja na avion i odmaranje uz Dreher

te neizbježno gledanje prekrasnih Mađarica
Izbjegavajte transilvanijski restoran i ne pijte transilvanijsko vino u Mađarskoj, ma koliko god vas to intrigiralo
Nemojte kasnit na avion kompanije Blue1 iako su izrazito pristojni i susretljivi
Stvarno jeftine karte i više nego ugodno osoblje

Kad u avionu sretnete fantastičnu ekipu Primoštenaca i prijatelja (i popijete im pola mađarskog pelinkovca – hvala ljudi!),

nemojte počet pjevat jer će se stjuardesa ljutit
Kad sretnete prve Finkinje, nemojte se trenutno zaljubit nego ostavite nešto i za kasnije

Finska

Pogađate što sam prvo primjetio u Finskoj –


Najveći problem s kasnim slijetanjem u Helsinki leži u tome da do grada možete jedino taksijem, koji zahvaljujući našoj ekipi i ne ispada tako skup (cca 7 eura po lubanji)
Kao ni sama Finska, uostalom – piva u dućanu je dva eura, pizza od 5-8, magnetići za frižider 5, a majice 10-12 na otvorenom.
Votka je po 20 eura, a piva u birtiji oko 5.
Kava 2,5 eura uz nadrkane konobare u Sports Academyju koji ne dolaze kod vas po narudžbu i ne donesu vam cugu za stol nego vam se deru sa šanka da dođete po nju.
Općenito se po cugu mora za šank, i onda su naši konobari lijeni...
I još ne znaju pisat tako da kavanu zovu kanava a kiosk - kioski!

Pokušali smo uvalit Fincima i malo stručne literature

ali neuspješno...

Ako nosite svoje sendviče, nemojte ih punit majonezom i omekšajte ih originalnim finskim jogurtom na klupici u parku


Helsinki je lijep

ali nedorečen, fali topline i života, žene su prelijepe, ulice čiste, kazna ako vas ulovite kako nuždite 1000 eura, a cijeli se grad bez problema prođe u jednom danu
Što će vas koštati dva žulja na tabanu ako imate mjesec dana stare VANS tenisice za 430 kuna…

Osim spomenika Sibeliusu koji izgleda kao Omar Shariff,

olimpijskog stadiona Paave Nuurmija

veličine onog u Velikoj, prekrasnoj ruskoj,

zatvorenoj kamenoj i bjanko finskoj katedrali, nema baš nečeg čime bi se putnik namjernik oduševio.
Osim već spomenutim bombonjerasto slatkim plavušicama koje na dvadesetak stupnjeva i orkanskom vjetru hodaju okolo golotrbušne i u japankama bez čarapa (kako ledeni moraju bit ti listovi...), oduševio sam se još jedino starim tamnociglenim zgradama u luci i otočiću Suomenineštoštonisamzapamtio

koji je izgledao fakat predivno s trajekta.
Nešto kao minijaturni Petrovaradin...


Finci vole pit, obožavaju hokej i formulu jedan, ali im je i dalje heroj Maty Nykaenen

Piva im je užasna, u što smo se desetak puta moj skoro pa nerazdvojni cimer Stjepko i ja uvjerili iskušavajući sve njihove dućandžije u parkovima kojih u Helsinkiju ima na stotine
Tako je Lapin Kulta prekršten u Lapim Kur*a, a za izdvojit fakat nemam nijednu, osim zanimljive etikete Karhua.
Blažena kasnija Poljska piva...

Najbolja je scena bila kad smo hodali obalom i čuli navijanje stotinjak ženskih glasova, pogledali na more i vidjeli dva čamca kako se utrkuju i stotinjak studentica kako urlaju na tribinama - njih sto gleda trku, nas dva buljimo u njih sto plavih te uznuđenih... Ajme majko...

Pa smo se slikali i uz ostale bitne znamenitosti...

i lovili spomenike zaslužnim ljudima

te uspjeli pokvariti zalazak sunca u 22.35...


Upoznali smo sjajni bračni par Jannija i Katarinu

koji su nas vodili u genijalnu autentičnu pizzeriju

na finsku pizzu i estonsku pivu i pokazali nam grad te nam ukratko objasnili povijest Finske koju su par stoljeća guzili Šveđani (ne vole ih - metroseksualci) a onda još gore i Rusi koji su im bar dozvolili jezik, da bi se obogatili na industriji celuloze i onda krenuli s Nokijom.
Dalje znate...

Finkinje inače najranije u Evropi ulaze u spolni odnos
Pitao sam tetu u hostelu jel joj 9 ujutro prerano, ali me nije skužila...
I ta prokleta moda gdje komadi nose crne čipkaste tajice gležnjače s ornamentima paške čipke... užas...

Za kraj i prije posta o Estoniji, riješite rebus

i nabavite mi kartu za istok - plaćam suhim zlatom!

utorak, 05.06.2007.

Baltic tour

Prije nego što se raspišem kako sam u pet dana prošao devet država, završio u marici i propustio tekmu - KUPUJEM HITNO DVIJE KARTE ZA ISTOK SUTRAAAAA!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv