Nakom posla u subotu vozio sam do Preluka na koncert.
NoMeansNo su mi jedan od najdražih bendova.
Imam čak dvije majice na njih.
Obje sam zaboravio, naravno…
Ali ionako se ne ide na koncert benda u njihovim majicama.
Neko nepisano pravilo.
Koje je vjerojatno nenapisao neko ko je zaboravio majicu baš ko ja…
Parkiramo, skužimo da koncert manjih bendova počinje za sat vremena i tražimo dućkas za pivuše dućandžije jer je na koncertu piva po velikih 15
Vozimo od Preluka prema Rijeci jer je jedan od nas mudro rekao da ak je tu reklama za Billu, Billa nemre bit daleko.
Uglavnom, pive smo kupili u Željezničarskom domu 15 kilometara dalje, vratili se prilično drkoviti, ali je skok u more popravio dan, mjesec i godinu.
Isuse, kako je divno skočit u tu slanu tekućinu i besmisleno lamatat udovima dok ti se tijelo odmara a duša puni…
Pijuckamo Karlovac u kupaćim gaćama, more piči po obali, slušamo neki divlji pank iz auta s parkinga pomiješan s Mišom Kovačem na svadbi, družimo se s Kutinjanima (znate Ricka? Pa ko ne zna Ricka) i sa žaljenjem zaključujemo kako Klik patrola nikad nije posjetila taj grad kao ni Krapinu ni Zabok.
Vesela ekipa odlazi u kamp na vince, mi dokrajčujemo pivce i polako krećemo na mjesto zbivanja.
Priredba je fantastično organizirana manifestacija skoro bez ijedne primjedbe.
Iako se kupovanje bonova od pet kuna i daljnje kupovanje pive u omjeru: 1 piva = 3 bona mogla i jednostavnije organizirat…
Bilo je zakupit cd-ova, majica, bedževa, prostor je ogroman, ekipa sjajna (pozdrav i isprika simpatičnoj Riječanki kojoj sam za vrijeme poganja pogano doskočio na nogu), ozvučenje mrak, a izbor bendova i raspored malo čudan, ali sve ide u prilog tome da festival definitivno prelazi u tradiciju.
I onda NoMeansNo.
Prestajem cugat da uživam u najboljem klupskom bendu čovječanstva
Idem naprijed i veselim se sijedim glavama kanadskog trojca koji valjda i spava s instrumentima.
Počinje.
Damn…
Znao sam da će svirati stvari s novog albuma, ali da će svirati SVE stvari s novog albuma plus tri stare (od kojih i I am an asshole, koju ne volim), e to fakat nisam očekivao…
Nedobro…
Osim dvije nove - In her eyes i Till I die koje su naglo postale favoriti.
Vladaju instrumentima ko niko, škvadra su i dišu zajedno, ali kud baš cijeli zadnji album koji im je jedan od tri najgora u karijeri… Mrmlj…
Al ajde, obožavam ih pa im je oprošteno.
Jedva sam dovezo do doma oko pol pet, Smile je spašavao stvar pričajuć nebuloze samo da ne zaćorim, a u deset sam već imao Jarunsku ligu (novi rekord, 26.02, s tim da me Bane dobio za mrkli mali zaveslajčić), šljakicu i odlazak Junioru u Petrinju te povratak na šljakicu.
Dan i vikend mi je uspjela usrat hrvatska vlada i ti bijednici koji vladaju i upravljaju ovom čokoladnom bananom od države.
Kasnio sam na posao i ganjao klitu, kad me jedan murijak usmjeri desno, pa drugi lijevo i treći mi kaže da stanem.
Jedan sat sam stajao u čepu.
Jedan sat sam gledao u praznu cestu po kojoj bi trebao neko proć.
Djeca su plakala, ljudi nervozno vikali i trubili, neki naručivali taksije, neki čak i plakali od muke…
Otkud vam pravo da na sat vremena zatvorite grad?
Pa to ni Tito nije radio?
Vi ste tu da brinete o svojim građanima a ne da ih vrijeđate i tretirate poput pasa!
Ko da je Putin pješke doma išo.
Sramota.
Sat vremena života su mi oduzeli nekakvi Kirini, Šeksovi, Sanaderi…
Nisam izlazio na izbore deset godina, ali zbog ovih pokvarenih, korumpiranih lopovskih ljiga bez trunke morala, koje ponižavaju građane Hrvatske kako bi se uvukli u šupak bilo kome s lovom, bogami ću se aktivirat.
Žalosno.
Poveznica NoMeansNoa i Hrvatske:
Canada is Pissed
We'll fade and won't be missed
Our country got so poor
When the people are so rich
Postoje li pošteni političari?
Post je objavljen 26.06.2007. u 09:01 sati.