Jednom davno neki je voditelj na tada sjajnom radiju imao besmrtnu izjavu.
Glasila je otprilike ovako:
"A sada pjesma grupe Film, jedinog hrvatskog filma u kojem nema Ive Gregurevića."
Na stranu to što je čovjek daleko najbolji hrvatski glumac (iako mu se opus svodi na dvije uloge – nadrkane pijandure i nadrkanog oca familije), ali ništa drukčije nije ni u jednoj od najboljih svjetskih kinematografija – onoj francuskoj.
Jutros se budim u 6 glede nezavršenog fusha, odvrnem radio a tamo najava za film "La vie en rose" o životu, radu i djelu nezaboravne Edith Piaff.
I sad onako nikakav odjednom krenem razmišljat o Ivi Greguroviću i Ivi Gregureviću Trikolora iliti sjajnom glumcu koji ima nos u obliku masnog pimpeka, i je li moguće da bi on... Kad me spiker preduhitri rečenicom:
"U glavnoj ulozi Žerar Đeprđe…"
Pa nemreš vjerovat…
Kad se budiš radi nekog posla koji moraš poslat do 9 jer si noć prije zakrmio s lapom na jajima, onda si mudro ostaviš i bar pol sata za kakicu, kaficu, đusić i ono nešto što se samo nameće kad upališ kompjuter radi posla.
Zanemarimo li radnje u kupaoni i sobi, u kuhinji je zgodno usput i nešto ćalabrcnut, e ne bi li mozak radio na nešto kruto a ne se vrtio u prazno.
Pa si Riba radi ili muesli ili tost s onim skupim kruhom posutim sitnim govancima u vidu žitarica, sjemenki, hrane za konje i onog nečeg crnog kojem ne znam svrhu.
Dvije se šnite onda ne pretanko namažu još uvijek nenadmašnom Gavrilovićevom jetrenom paštetom u tubi, otkad su 1983. naši prestali s uvozom one Čokine iz nekog sela u Vojvodini.
Pašteta u tubi ima prednost nad onom u aluminijskoj posudici (ima li to svoje ime!?) jer se ne mora pod mus ubit cijela pa ni ne pozeleni nakon par tjedana kad padne u zaborav.
Pašteta u tubi ima nedostatak jer ako je stiščeš od sredine, onda je vremenom moraš i ispeglat dlanom da bi iskoristio i ono s dna tube, što je vrlo slično postupku kad živiš s nekim tko na isti način tretira pastu za zube i što zna jako jako nervirat.
Najveći nedostatak paštete u tubi je to što dok je onako krmeljav peglaš dlanom kako bi izvukao zadnji trzaj onih tako finih kravljih sljepoočnica, konjskih kurjih očiju i daždevnjakovih benignih tumora ukomponiranih s brdom E-ova i NaCL.Dihidr.Gluk.Smrvlj.Nečim, vrlo lako srušiš čašu đusa kojeg si upravo 6 minuta cijedio.
No, ni to nije sve!
Ako vas u stanu ubija temperatura od 37 stupnjeva, i šećete se goli ko od doktora izvučeni, čuvajte se proklete šnite Kalničkog kruha (gore detaljnije opisanog) netom izvađene iz tostera.
Naime, dok prebacujete vrelu šnitu iz ruke u ruku, shvatite da vam je komad užarene prepečene vrele heljde veličine nokta na malom prstu pao iz tostera na golu kožu tik do lijevog testisa pa reagirate mahnitim skakanjem.
I tako ste postali ponosni vlasnik opekotine drugog stupnja koja mi upravo bridi u gaćama i nabija ritam uz nove Jinxe.
Inače, čestitke Ivy na točnom odgovoru i osvojenom CD-u Jinxa - javi se na mail.
Bubnjar Berko je ostao upamćen po legendarnoj izjavi na vježbama iz botanike te davne 1992. kad je dosta udaljena asistentica primila u ruke neku čudnu vitku i tananu biljku i pitala nas jel znamo koja je.
“Pa dobro, kolege, to stavljamo na pizzu!” (aludirajuć na origano koji joj je stvarno i bio u ruci)
A Berko se prodere iz zadnje klupe:
“Kapulaaaaa!”
Kralj.
Držte fige da stignem na QOTSA ili još bolje i na Kaiser Chiefse i QOTSA, a ako mi bilo koji bend spomene da oni ne vole Busha gađat ću ih Žujom.
Živili.
Al peče ovo otestisje, mamumu…
Post je objavljen 20.06.2007. u 12:11 sati.