Marketing
Balada o Ivici i Marici + Helsinki antivodič
Stadion Arena A. Le Coq u Tallinu.
Razgovor između Ribafisha i securityja na ulazu na tribinu.
Dobar dan.
Dobar dan.
Želio bih ostaviti ruksak sa stvarima u boksu.
Nema problema, obratite se policiji.
Dobar dan policijo, želio bih ostaviti ruksak sa stvarima u boksu.
Nema problema, dajte nam putovnicu.
Zbog čega?
Takva je procedura.
Izvolite.
Hvala, pričekajte trenutak našeg šefa.
Više trenutaka kasnije…
Dobar dan šefe.
Dobar dan. Evo izvolite vašu putovnicu. Možete pogledati utakmicu u bilo kojem pubu u gradu.
Molim?
Da, ne smijete na stadion, takva su pravila.
Zašto ne smijem na stadion?
Estonska pravila. Kad vas jednom evidentiramo na policiji, ne smijete taj dan ući na nikakvu sportsku priredbu.
Ali ja sam VAMA prijavio da želim ostaviti ruksak na VAŠEM stadionu, što se može napraviti na svakom drugom stadionu na svijetu gdje se igraju međudržavne utakmice!
Vi to vičete na mene?
Ne vičem…
Slijedi pola sata razgovora, izraženi rast moje čeone žile kucavice, spominjanje nekakvih prava, dva velika stričeka u uniformama koja nisu imala razumijevanja da nisam prešao nekakvih 2000 kilometara da bi gledo tekmu u pabu (iako nisu upotrebljavali silu i čak su me otpratili do TOI-TOIja) te plijenidba većine stvari iz ruksaka uključujući i zadnja dva sendviča, kišobran i jetrenu paštetu.
I kako to obično završi, puste oni mene, naravno, nakon tekme. Jebate, za njihovu muriju je naš Ivica Ajnštajn.
Sva sreća da tekma nije bila toliko važna i da je bila toliko loša (po pričama, ne sjećam se detalja osim face estonskog šefa policije), pa da život lakše ide dalje. Kao što ću se i ja drugi put potrudit da NE ZABORAVIM ostavit ruksak u hostelu.
Svejedno, pale su dvije nove države!
Put
Do Budimpešte vozi vlak
Povratnu kartu ćete platiti 219 kuna
Čiko na šalteru će vam objasniti da morate uzet povratnu kartu iako mu vi objašnjavate da se ne vraćate vlakom
Retardirano, ali opet jeftino
Kad razmislite koliko košta karta za vlak unutar države...
Bez frke i bez straha od Letenye prelazimo granicu i smijemo se uniformi i kapici mađarskog konduktera - sweet home Alabama...
Sedam i pol sati čekanja na avion i odmaranje uz Dreher
te neizbježno gledanje prekrasnih Mađarica
Izbjegavajte transilvanijski restoran i ne pijte transilvanijsko vino u Mađarskoj, ma koliko god vas to intrigiralo
Nemojte kasnit na avion kompanije Blue1 iako su izrazito pristojni i susretljivi
Stvarno jeftine karte i više nego ugodno osoblje
Kad u avionu sretnete fantastičnu ekipu Primoštenaca i prijatelja (i popijete im pola mađarskog pelinkovca – hvala ljudi!),
nemojte počet pjevat jer će se stjuardesa ljutit
Kad sretnete prve Finkinje, nemojte se trenutno zaljubit nego ostavite nešto i za kasnije
Finska
Pogađate što sam prvo primjetio u Finskoj –
Najveći problem s kasnim slijetanjem u Helsinki leži u tome da do grada možete jedino taksijem, koji zahvaljujući našoj ekipi i ne ispada tako skup (cca 7 eura po lubanji)
Kao ni sama Finska, uostalom – piva u dućanu je dva eura, pizza od 5-8, magnetići za frižider 5, a majice 10-12 na otvorenom.
Votka je po 20 eura, a piva u birtiji oko 5.
Kava 2,5 eura uz nadrkane konobare u Sports Academyju koji ne dolaze kod vas po narudžbu i ne donesu vam cugu za stol nego vam se deru sa šanka da dođete po nju.
Općenito se po cugu mora za šank, i onda su naši konobari lijeni...
I još ne znaju pisat tako da kavanu zovu kanava a kiosk - kioski!
Pokušali smo uvalit Fincima i malo stručne literature
ali neuspješno...
Ako nosite svoje sendviče, nemojte ih punit majonezom i omekšajte ih originalnim finskim jogurtom na klupici u parku
Helsinki je lijep
ali nedorečen, fali topline i života, žene su prelijepe, ulice čiste, kazna ako vas ulovite kako nuždite 1000 eura, a cijeli se grad bez problema prođe u jednom danu
Što će vas koštati dva žulja na tabanu ako imate mjesec dana stare VANS tenisice za 430 kuna…
Osim spomenika Sibeliusu koji izgleda kao Omar Shariff,
olimpijskog stadiona Paave Nuurmija
veličine onog u Velikoj, prekrasnoj ruskoj,
zatvorenoj kamenoj i bjanko finskoj katedrali, nema baš nečeg čime bi se putnik namjernik oduševio.
Osim već spomenutim bombonjerasto slatkim plavušicama koje na dvadesetak stupnjeva i orkanskom vjetru hodaju okolo golotrbušne i u japankama bez čarapa (kako ledeni moraju bit ti listovi...), oduševio sam se još jedino starim tamnociglenim zgradama u luci i otočiću Suomenineštoštonisamzapamtio
koji je izgledao fakat predivno s trajekta.
Nešto kao minijaturni Petrovaradin...
Finci vole pit, obožavaju hokej i formulu jedan, ali im je i dalje heroj Maty Nykaenen
Piva im je užasna, u što smo se desetak puta moj skoro pa nerazdvojni cimer Stjepko i ja uvjerili iskušavajući sve njihove dućandžije u parkovima kojih u Helsinkiju ima na stotine
Tako je Lapin Kulta prekršten u Lapim Kur*a, a za izdvojit fakat nemam nijednu, osim zanimljive etikete Karhua.
Blažena kasnija Poljska piva...
Najbolja je scena bila kad smo hodali obalom i čuli navijanje stotinjak ženskih glasova, pogledali na more i vidjeli dva čamca kako se utrkuju i stotinjak studentica kako urlaju na tribinama - njih sto gleda trku, nas dva buljimo u njih sto plavih te uznuđenih... Ajme majko...
Pa smo se slikali i uz ostale bitne znamenitosti...
i lovili spomenike zaslužnim ljudima
te uspjeli pokvariti zalazak sunca u 22.35...
Upoznali smo sjajni bračni par Jannija i Katarinu
koji su nas vodili u genijalnu autentičnu pizzeriju
na finsku pizzu i estonsku pivu i pokazali nam grad te nam ukratko objasnili povijest Finske koju su par stoljeća guzili Šveđani (ne vole ih - metroseksualci) a onda još gore i Rusi koji su im bar dozvolili jezik, da bi se obogatili na industriji celuloze i onda krenuli s Nokijom.
Dalje znate...
Finkinje inače najranije u Evropi ulaze u spolni odnos
Pitao sam tetu u hostelu jel joj 9 ujutro prerano, ali me nije skužila...
I ta prokleta moda gdje komadi nose crne čipkaste tajice gležnjače s ornamentima paške čipke... užas...
Za kraj i prije posta o Estoniji, riješite rebus
i nabavite mi kartu za istok - plaćam suhim zlatom!
Post je objavljen 06.06.2007. u 09:27 sati.