Počela je Jarunska liga.
1500 metara kraula i koječega, plus minus koji metar zahvaljujući odokativnom postavljanju bove
svake nedjelje na malom jezeru, iza tribina i prije rukometnog terena.
Jedna je stvar plivat u bazenu i stat kad ti se ne da, al kad naletiš na 54 plivača
koji imaju za cilj doć na cilj prije tebe, to u meni budi zvjerku u rangu tasmanijske nemani ili Zazoona kad ga povučeš za repić.
Krećem kao hajduk Veljko, Dennis Leary, Sandokan i Veli Jože zajedno i nakon stotinjak metara (tih prvih sto metara baš fino, pravilno klizim - ono, ko masni inćun) ulovim neku grupaciju profića u arena badićima s jednobraznim kapama i naočalama
I onda se nenadano zapiknem na samo zamah od neke oble ženske guze (koliko jarunska voda dozvoljava vidljivost... ma nije valjda... ma nije...) koja je popapala pol badića i tako postala polutanga te dobio neviđenu snagu.
Ko magare na šargarepu...
Do bove sam doplivao ko Supermen na spidu a onda je moja vjerna pratiteljica jetra odnekud iz dubine tijela zakucala i rekla:
“Halo, Ribice, pa di si navro!? Stani malo, pa kokica mi smo stari i istrošeni, ta deca papaju proteine, ne piju pivu i ne rade 10 sati dnevno, eeej…”
“Jetro, ne Thulli”, zavapih, a neki me malj presječe dijagonalno desno gore od desnog jajeta i onda sam morao usporit i disat ko kad zaboravim ventolin i gledat kako me prolaze starci, djeca, lopoči i vrijeme.
Bem ti godine.
Sva sreća pa sam našao malo snage za doć do cilja i ne bit zadnji.
I ne bit među prvom polovicom, bem ti dvaestosmo mjesto 28 puta…
Suhi trening baš i ne pomaže pri mojim nastojanjima da budem svjetski prvak,
ali ganjanje Juniora Sladoledoubojice Zmazanog veseli na neki potpuno drugi način...
Preksutra ujutro Rok ode na more s bakom i didom, na otok do kojeg treba minimalno pet sati vožnje, dakle 7, a za povratak trebaš složit zvijezde i vodostaj i opet ćeš doć tri sata kasnije od planiranog.
Jel me neko hoće kupit da mu radim nešto s nekog broda u Jadranu i da mi da 15.000 kuna a ja da mu nešto pišem i da se svaki dan kupam, brčkam i igram sa sinom?
Ponude slati na ribafish@gmail.com
Odmah.
Bem ti život...
Uostalom, da sad krenem u teretanu, pazim na prehranu, meditiram i dam otkaz, za tri mjeseca bi plivao oko 24.00 što bi bilo dovoljno za 23. mjesto. Tak da Jarunska liga ostaje samo podloga za mirnu dušu i izbacivanje loše energije uz dva posjeta bazenu tjedno. Odnosno nijedan kad je dedlajn.
Pojeo sam plivajuć više lopoča nego kupus salate u zadnje dvije godine
A Ribafish jako voli kupus salatu.
Jel u zatvoru onaj crv koji je uzeo 6 milijuna kuna za stroj protiv lopoča, djeca mu ih doručkovala, ručala i večerala bez kvasine i ulja bučinog dabogda?
Uglavnom, svi sretni, zadovoljni i s ponekim muskulfiberom (Bane, jel pomogo andol?) te orni za rušenje rekorda sljedeće nedjelje!
Cibona je zbog kvara na semaforu u subotu otkantala Zadrane, Pljusak je otkantao Tompsona.
Kako su profitirale Hrvatske Ceste i Hrvatski Poluautoputevi s onih stotinjak buseva s nesretnicima koji su klatarili vamo-tamo, mamicu im monopolističku…
Ulazim u opaki dedlajn
Svima je sve teže radit kako stiže ljeto.
A takvi prokleto dobri koncerti u igri…
Karta za Inđiju i Pepperse 26.6. je v žepu (ide cijela redakcija, to nam je ko timbilding), karta za Kaiser Chiefse i QOTSA u srijedu je također v žepu (iako mi nije sjeo novi album – ko da su u nekoj depri), a bogami i karta za priredbu zanimljivog imena “Priredba”
koja se održava u petak i subotu u Kampu Preluk između Rijeke i Opatije.
Tamo u subotu (za sve koji su preživili rokačinu večer prije) u sumrak nastupa najkvalitetniji i najluđi rock-punk-jazz sastav planete imenom NoMeansNo, suludi Kanađani poodmakle dobi koji su po meni (i po Dinku koji me navuko na njih) definitivno najbolji koncertni bend danas na svijetu.
Nikako, nikako, ali baš nikako to ne smijete propustit ako ste bar jednom u životu slušali Deep Purple i Led Zeppelin.
Vidjet ćete vjerojatno ponekog infantilnog čudaka kako zatvorenih očiju uživa u nekoj stvari i piči airguitar,
a bit će i veliki turnir u Graničaru!
E sad, sve ima i svoju tamnu stranu.
Kako je ipak riječ o dedlajnu na poslu (zbog kojeg radim i petak i subotu i nedjelju i ponedjeljak), poslu od kojeg hranim više usta, barem dva od tri koncerta će propast.
To ko da ide u kompletu s jetrom i godinama…
Ali ak neko ide, nek snimi pa pošalje.
NoMeansNo
MeansNo
No
Hvala na slikama, kurtezi of www.pk-posejdon.hr, www.priredba.net, Igi & Miha
Post je objavljen 18.06.2007. u 16:52 sati.