Marketing
Finland, Finland, Finland…
Finland, Finland, Finland,
pjevali su onomad Pythoni u vrijeme kad sam već dobrano bio obožavatelj skijaških skokova i neponovljivog Matija Nykenena, a zbog njega i zemljaka mu poput Mati Vainia, Juhe Mieta, Keke Rosberga, dok mi je nešto kasnije uvijek bilo žao Jarija Litmannena što je tako dobar napadač a neće nikad zaigrat na svjetskom ko ni Giggs.
Kak se sad nemrem sjetit nijednog bacača koplja koji su stalno titrali pokraj Železnog pa nestali ko votkom odnešeni?
Danas se pak uvijek nasmijem kad čujem za plivača imenom i prezimenom poput Dalmatinca koji glumi u pornićima – Jere Hard, a još uvijek u većini sportova (hokej – Salo) navijam za istu naciju, pogotovo u skijaškim skokovima.
Starci su me ko klinca filali geografskim pojmovima što me u prvo vrijeme iritiralo, ali i ostalo urezano do danas, iako jebeš zemlju tisuće jezera (kojih ima cca 6 tisuća) ako se ni u jednom nemreš okupat.
Dok sam skupljao poštanske marke, negdje u isto vrijeme kad i otpale mliječne zube, a osim Nippona, jebalo me i to Suomi, ali srećom, postoje stariji i mudriji koji ti svešta objasne ako ih pitaš…
Nešto kasnije sam gledao i finski film o kopačima zlata koji je bio topliji i iskreniji od svih američkih sranja zajedno, a još kasnije i Kaurismaekijevu predivnu priču o taksistima nakon koje mi se Helsinki učinio totalno dalek, hladan i sam. I tu sam odlučio da ga moram vidit!
I ta Skandinavija mi je uvijek bila čudna. Dijelio sam ih na štreberaste Norvežane koji stalno mašu onim papirnatim zastavicama (ko da Tileta čekaju), intelektualne Šveđane – olfo mudri a u biti dosadni filmovi uz fen frizure te alko Fince. S tim da su Skandinavke sve redom divne plavuše s riječju snošaj na ustima, osim one koja je bila drugo A u ABBA-i, i bila i zgodnija od prvog. A karala ih ona dva retrivera na B. Katastrofa…
Finci u stripu bili su zastupljeni samo kao Turi i Tolk. Radilo se o dva Laponca koji izgube najdražeg soba i onda ga traže pa ga nađu promrzlog pa tajna otpuhanog šatora, šepava lisica, tko je popio votku, sami Sami itd… Pa sam odusto nakon dvije epizode.
Kad je Sarajevo bilo prvak Juge, popušilo je od tih nekih istih Laponaca koji su poslije tekme i votkice otišli ravno na poso kovinotokarit. Sramota.
Finci baš i nemaju dara za muziku osim one jedne Sibeliusove, a Him i Lordi su ipak stvar marketinga, pa baš i nema nekog kruha od posjete cd shopu.
Ratovali i nisu nešto, umjetnici im se i nisu proslavili, tako da ne očekujem puno od muzeja, a u neku ću crkvu sigurno uć jer je ipak red.
Muškarci predano rade do vikenda a onda se satiru alkoholom i natjeravaju terencima po zaleđenim jezerima. Simpatičan narod. Ali ako te murija zaustavi pijanog, oduzmu ti pola sljedeće plaće. Aferim!
Samo da im žene nisu bledunjave ko zastava…
Jebate, kako u stvari malo znam o toj Finskoj. Jedva čekam naučit nešto novo. Imate boljih iskustava? Koji im je specijalitet? Ima li neki drugi birc za posjetit osim onog koji ima deset Zetora? Jel u tvornici Nokije daju dva nova za stari? Kako se kaže “deset ćevapa s više luka”, “daj mi pivu” i “stara, ja ti delam u Playboyu”? Hilfe!!!
Prognoza u Tallinu? Kad ja idem na gostovanja, dajemo maksimalno jedan gol, osim kad sudi Poll. Dakle, jedan nula za nas ili ne daj bože nula nula. Mašem!
PS: Već sam mislio putovat i do tekme za sreću ne skidat dres repke, kad me mudar glas upozori da se isti dan kad mi igramo s Estonijom, u Helsinkiju sastaju Finska i Srbija. Pa nemreš vjerovat… Glumit ćemo Slovačke turiste.
A kad se vrne, Ribafish ide na:
Jebote, Queensi... Jedva čekam!
Post je objavljen 29.05.2007. u 11:23 sati.