Roditelji su ono zbog čega smo sad tu di jesmo.
Beskrajno im hvala na tome.
Uglavnom ih razumiješ sve dok ne odrasteš.
Nažalost, nekad je to prekasno, nekad su oni sami krivi za nesporazume, neki su fakat kreteni i ispucavaju svoje komplekse na klincima koje nekad slome. Nekad ih i proslave. A neki nikad ne odrastu.
Uglavnom, svim roditeljima je zajedničko da te najlakše mogu izbaciti iz takta i natjerat žilu ludaru nasred čela na bujanje.
A sve to samo zato jer nas vole…
Najbolji starci na svijetu (s kojima se pokoljem nakon cca 3,5 minuta provedenih u istoj prostoriji) došli su na jednotjednu posjetu s daleke Korčule.
Ja lud jer i dalje ne znam kako s njima.
For igzampl:
Ribafish ocu nakon što ovaj nije bio u Zagrebu godinu dana: Di si stari, šta ima!
Otac: Ja dobro, ali vidim ti ne mijenjaš navike.
Ribafish cijedeć đus zbunjeno: Molim?
Otac: Pa dvadeset piva u fridžu, dvadeset u špajzi, sve ja to vidim…
Ribafish: Šta hoćeš reć da sam alkos?
Otac: Nisam ja ništa rekao, tu su činjenice.
Ribafish: Kakve činjenice?
Otac: Pa popikavam se po pivi!
Ribafish: Ali da sam alkos ne bi našao nijednu jebenu bocu jer bi sve već pocugao!
Otac: Ne, ne… Boce su na vidljivom mjestu, tako da te to mora stalno rajcat pa sigurno ne možeš odoljet...
Ribafish hrptimice prosipa mizlije i mlijeko od nervoze dok mu čeona žila ludara poprima oblik nabujale delte Gangesa: Ali nisi me vidio da pijem jer ne pijem solo i ne pijem kad sam s Rokom i općenito pijem jedino jebenim četvrtkom ili kad nisam u gradu!!!
Otac: Ne znam ja… Ja samo vidim pive...
Ribafish odlazi na posao i usput zubima kida koru s pokoje žalosne vrbe...
Iste večeri nakon fusha oko 22 sata stiže mrtav strgan:
Mama: Pusaaaa, kako siiii! Pus pus. Vidi što ti je poslala teta Zdenka!
Ribafish otpakirava četiri sitna predivna medaljončića za četiri zalogaja janjetine, i to teta Zdenkine janjetine: To, to, ljubi je Riba!
Mama: Najedi se, mi smo to papali za ručak
Ribafish grije dvije šnite kruha na koje je stavio obožavanu mesinu u tosteru i melje nešto neobavezno o zdravlju i vremenskoj prognozi o čemu se već i razgovara s ljudima koji su ti najdraži na svijetu ali i dalje ne kužiš kako je moguće da nemate ništa zajedničko nakon svih tih godina. Vadi prvi sendvičić s vrelim jankovim stegnom i sprema ga se uslast proždrat
Mama: Joj, i ja ću s tobom, baš sam ogladnila
Ribafish, nakon što je već u mozgu rasporedio sva četiri ugriza polunevoljko mijenja plan, diže se i vadi drugi tanjur i stavlja pred majku veći sendvič te grize svoj
Mama završi priču o kišnoj sezoni: Joj, ma ja ću pojest jagodice, najedi se ti janjetine
Ribafish: Nemrem se najest, tu ti je, rekla si da bi jela, jedi.
Mama: Ne ne ne, ja ću jagodice.
Ribafish: Uzmi sad sendvič jer se sad ohladio i jer si rekla da ćeš ga pojest, meni više nije gušt.
Mama: Ma neee, sam si ga ti pojedi…
Kad pomislim da je najgore prošlo, odvedem Rokinja na Bebe Ribe i onda Mihi. Sjednem u auto i krenem prema starcima kad – mobitel. Miha. Rekoh, nešto je važno i parkiram nasred Nehajske te palim sva četiri jer ne pričam i vozim istovremeno (jer onda nije dobro ni jedno ni drugo). Javljam se sav unezvjeren dok mi prvi auto koji me obilazi jebe sve živo.
Ribafish: Halo, kaj je bilo?
Miha: Gdje su mu gaće?
Ribafish odmahuje rukom dvojici vozača koji blinkaju da je riječ o životu i smrti: Kakve mrtve gaće?
Miha: Rokove kupaće gaće, ne mogu ih naći u ruksaku!
Ribafish: Ali, vozim i nasred ceste sam, nemam pojma di su mu jebene gaće, neće ić dva dana na bazen, sad je došo s bazena, ne trebaju mu…
Ribafish za to vrijeme rukom kopa po svom ruksaku u kojem nema gaća dok mu neki tip struže retrovizor i izgovara ne pretjerano pristojne prosto krnje rečenice. Lovi se za volan i kreće za kretenom dok mu mobitel ispada na pod. Ne stiže ga. Vrlo lud.
Miha se ne javlja na mobitel sljedećih par sati i užasno je povrijeđena i nadurena.
Gaće nalazim sutra na bazenu jer Junior voli bacat stvari oko sebe na pod.
Sve sređeno.
Za nekih sat vremena počinje svečana večera na kojoj se skupljaju svi gore navedeni osim govneta koje mi je sastrugalo retrovizor, kao i Mihin tata (mama je u bolnici s novim kukom - Zdenči oporavi se što prijeee!), moje najdraže teta i sestrična te moja malena kost iza koje je tjedan dana u opisanim okolnostima.
Isuse, kako ne volim obiteljska okupljanja, gužve, stare priče u kojima ja redovno ispadam debil...
Zašto se ne kužimo?
Molite za mene…
Post je objavljen 12.05.2007. u 16:43 sati.