::ribafish - čovjek krnje jetre::

srijeda, 31.05.2006.

Rok is back!

Pričaju 2 bebe u rodilištu:

pavas?
ne pavam

ta jadis?
papam keks

dat meni?
pavam

Junior se danas vraća s mora. Kako sam ga se zaželio... Navodno je propuzao! Nakon tri-četiri seksa (potezi karlicom naprijed nazad uz osmijeh, baš kako je tata to nekad radio), krene prema naprijed dok ne opadne. Fala bogu, završila je rikverc faza kad bi se raspekmezio čim bi zaglavio u radijatoru.

Jedva čekam. Sutra slike stavljam!

Sinoć sam zaglavio na prezentaciji novog Carlsbergovog točionika. Obožavam prezentacije gdje ti zgodne hostese nose dobru pivu a za klopu služe pizzu koja je dole hrskava, nije predebela i ima dosta sadržaja na vrhu. Razvila se i zanimljiva teorija po kojoj je danas u Hrvatskoj Lager No1 iza Velebitske (koja je ipak van konkurencije) postao Pan ispred Karlovačke, ali smo se prije svađe ipak nekako zaputili doma.

Teorija da od Tuborg Greena ne boli glava i dalje stoji, pa od srca preporučam!

Jeste vidli reklamu za Viledu? Mama savjetuje trendsetericu kako da mete a da se ne praši. I onda mršava plava sponzoruša mete po stanu raspuštene plave kose u večernjoj haljini. Na kraju komentator kaže - sad imam više vremena za prave stvari a ona igra odbojku. Završetak je slika 4 metle i obris plavuše koji postaje profil u kojem se vidi da ima male cice.

1. Trendseterice ne metu. Mislite da Yo ili Minea znaju primit metlu? Znaju kurac.
2. Žene ako i metu, metu neugledne. Bez šminke i bez osmijeha.
3. Koja plavuša s ogromnim stanom igra odbojku?
4. Čemu onaj jebeni obris na kraju?

Neću kupit Viledu.

Ovo je dobra reklama.

utorak, 30.05.2006.

Prodajem tri karte za Hrvatska - Brazil

Hitno!

Prodajem tri karte za Hrvatska - Brazil.
Iskrsli su neki problemi pa nemrem ić.
Sjedala su grijana u slučaju kiše.

Cijena 100 Eura za komplet.

Evo i slike gdje se nalaze sjedala...



Nego, da mi napravimo Enciklopediju trasha ex-yuge?
Pazi manekena!!!

Miki Jevremović, svojevremeno jedan od najpopularnijih pjevača zabavne glazbe na prostorima bivše države, miljenik naročito ženskog dijela publike, završio je snimanje kompilacije koja će se uskoro pod etiketom Croatia Records naći na tržištu.

Osijek, Hrvatska : Iran

Kasnije istog dana...
Zašto svake godine kad spremim sve jakne pod krevet i iskopčam plin u pećima doleti neki kurac iz Sibira i smrzne mi svaku kost u tijelu. I glavić mi poljubičasti od muke.

A sve je počelo na stadionu. Kažu mi lege da je pred desetak godina gostovao Dinamo i napunio Gradski vrt (Maribor ima - Ljudski vrt!!!), s čak 35.000 ljudi, a onda uvelo obavezno sjedenje pa je maksimum 18.000. I bilo skoro puno. Mi odužili s čobancem i s pozdravljanjem s ekipom, sliko se konačno s Bobikom (žao mi ko psu što se nismo zapili ko ljudi, ali bit će prilike),
(e jes ti aparat...)
uručio Liftboyu Jameson Viski za vic mjeseca u Playboyu i dobio sendvu od kraljevskog kulena, (žao mi ko psu što se nismo zapili ko ljudi, ali bit će prilike), popili po koju dućansku Osječku (nije se popravila, ali kad si u Rimu...) i taman kad smo našli mjesto za stajanje na istoku - puhne vjetrusina i Iranci daju gol.

Prođe deset minuta, taman naši izjednačili, kad eto kišurine, one potopne ladne od koje nema bijega. A Gradski vrt ima neke betonske početke nekih početaka gradnje krova nad tribinama, ali će se morat neki novi izbori pričekat pa da se natkrije. Uglavnom, 50 posto hrabrih se šćućurilo i prepričavalo citat iz reklame za Karlovačko (kažu da je u Berlinu natkriven cijeli teren), dok je druga polovica pobjegla u birtije, pod tende i samu tribinu stadiona.

Taman smo bili toliko mokri da smo konačno odustali od tekme i krenuli prema stanu od jednog čovjeka iz Vjevine ekipe, kad smo došli do dućana i zaključili da više ne pada toliko jako da se ne bi vratili te kad smo već tu - i drmnuli još jednu za zagrijavanje. Naime, bili smo mokri do kože a takvi smo se i vratili do stadiona.

E sad mi je već jako smetao vjetar, jer Gradski vrt, na žalost, nema ni neke ograde sa strane, pa sam lagano molio sve živo da se više završi tekma i da krenem u suho. A onda je opet počelo padat. I sudac je svirao penal. I bilo je smiješno jer je golman s tribine bio isti Hamdija. I gol, i sprečavanje blamaže, i kiša, i kraj i tutanj u auto.

Da, na kraju smo ipak iskopali auto, tako da smo se sušili uz klimu. Zaustavila nas je murija da vozimo 71 di je dozvoljeno 50 i pitali - A šta ćemo sad. Vozač je rekao - Vi recite, vi ste gazde. Murjak golobradi je rekao - Možete li izaći na trenutak. Dalje znate kako je bilo. Divna država...

Danas šmrćem i bolucka me nešto u kostima.

Tekma. Ah tekma.

Nakon kondicijskih priprema, ne igra se baš najbolje jer vas bolu noge i mišići.
Rezultate prijateljskih tekama ne treba shvaćat ozbiljno jer se protivnici biraju tako da sliče na neku ekipu za koju se treba pripremiti (Austrija je tako glumila Australiju jer se slično zovu, a Iran je iz Azije kao i Japan...).
Iran je čisto solidna ekipa kojoj više imponira da dobije Hrvatsku nego obratno.
Jebo pripremne prijateljske utakmice.
Ako je tata izbornik, a sin više nego prosječan igrač, logično je da tata stavi sina da igra. Sjetite se koje je levate Ćiro stavljao kako bi digao postotak od njihove prodaje. Ni Jozić Ni Barić nisu imali sinove zrele za repku, pa im je svejedno besposlena raja našla neku falingu i otjerala ih.

Barić i Jozić nisu imali još jednu stvar. Zvijezdu. Čovjeka koji će poginut na tekmi, koji zna, želi, hoće ali i tko zna koliko dugo može. Jer su koljena Dade Prše kao ligamenti od Ivice. A ja u životu nisam uživo vidio nikog ko igra tako čvrsto, prima loptu tako magnetno meko i djeluje tako ubojito i nezaustavljivo. Kralj. O njemu sve ovisi. Ako Pareira odluči igrati prljavo, dovoljno je da stavi nekog Pamića ili Krpana s brojem 23 na grbači koji će strgat Dadu u osmoj minuti, i mi smo u kurcu. Svaka čast i Klasniću kojem treba dodat loptu, i Oliću koji bi trebao tu i tamo i gledati nešto drugo a ne travu, ali strah me je da je Pršo prejak igrač i da ovisimo o njemu. I baš me zanima o čemu taj čovjek misli dok Istok viče Za Dom!, a Zapad - Spremni!... Nikad nisam kužio tu politiku i nogomet.

Pregrizo ja jezik dabogda, neka Tokić bude najbolji strijelac prvenstva, a mi prvaci. Ali eto, o tome sam razmišljao cijelim putem nazad.



Pa da ne duljim, ajmo mi završit Enciklopediju. Ovom bi se prilikom htio zahvaliti Amebi, čovjeku koji je dao popriličan doprinos cijeloj stvari ali i dalje odlučio ostati anoniman. Remek djelo za kraj!

Dražen Zečić - izgleda kao mlado od Mile Hrnića, tj. reinkarnacija šefa sale u istočnometohijskoj slastičarni bez ventilatora. Bordo sako, zlatno lanče od Liburnija i geste šakom posuđene od samoga Dalibora Bruna. Koji u stvari glumi epileptičnog Mišu Kovača. Mišu, jedinog boga dalmatinske estrade. Sve dok se nije pojavio Vasilije Mitu...

Dražen Žanko - poletniji brat Kevina Costnera. I puno bolji glumac...

Sad vi!

ponedjeljak, 29.05.2006.

Osijek, kiša, Ali Na Karimi...

Vrte kanibali malog Cigu na ražnju. Dođe poglavica i kaže:
"Koji vam je kurac? Zašto vrtite tako brzo, nije vam to propeler!"
Kaže jedan od okretača:
"Ma šefe, kad ga vrtimo sporije, sve nam krumpire pokrade..."

Izvještaj iz Osijeka kad dođem doma. Idem sad kod čika Zube. Mrzim čika Zubu...

subota, 27.05.2006.

Novosti...

Jutarnji, danas:
"Prometna nesreća skupocjenog Ferrarija kod Gospića, registriranog u Vanuatuu...

"Pisalo je nešto kao Winnetou, šarene su bile pločice", rekao je lički policajac nakon očevida na autocesti."


To me podsjetilo na snimanje istoimenog njemačkog šatro westerna po romanima Karla Maya, kad su Švabe došle s kamerama na Plitvice i krenuli snimat, a za indijance odabrali par bauštelaca iz riječkog Škvera koji su taman bili pocrvenili od prvog proljetnog sunca. I sad dali oni jednom jačem, kršnijem i zgodnijem crnu periku i rekli mu da će on bit poglavica.

Počinje snimanje, poglavica na konju a Švabo mu kaže:
"Ajd povedi pleme."
Kaže tip: "Pa kako?"
Kaže režiser: "Pa reci nešto kratko al da zvuči indijanski."
Frajer razmišlja i kaže: "Dobro, daj kamere."
Švabo uključi kamere, ton, sve živo i kaže: "Može!"
Poglavica digne ruku u zrak i kaže: "Homo ća!"

Mislite li da je to obična urbana legenda?

petak, 26.05.2006.

Čuo sam da je vani lijepo vrijeme...

Kad sam bio mali, nerviralo me kaj me mama tjera van da se igram čim zasja sunce.

Sad kad sam matora drtina, gledam iz ureda kako dan prolazi i izdao bi i državu i par frendova (koji ne plaćaju cugu kad je red na njih) da mogu ić naganjat loptu na livadu i onda onako znojan popit orošenu dućansku pivu na klupici... Kad bolje razmislim, kurac je 1985 bila orošena. Morali smo ih prije fuce u frizer s knedlama švercat.

U nedjelju je tekma. Bio sam na nekih pedesetak utakmica hrvatske reprezentacije u zadnjih desetak godina, a ostatak grčevito gledao na telki. U biti, nije nogomet taj koji je bitan, nego atmosfera, raja, urlanje, pjesme, smijeh, podjebavanje, piva i najviše od svega - odlazak od kuće na neko vrijeme... Jebo i nogomet i nogometaše i njihove sponzoruše i bijesne aute.

Dva najbolja frenda nisu valjda u životu bila na tekmi. Druga garnitura frendadi isto tako. Od ekipe s kojom sam projahao Japane, Latvije i Portugale, jedan ima dijete kao i ja, drugi je u sekti a treći se zaposlio. Sretnem ih po Bugarskama, Islandima, vidim kako ih zatvaraju po Maltama. Ja sam se najviše povukao. Sve me pere na to da sam prestar za to, ali kad se pruži ovakva prilika - onaj crvuljak pri vršku čmara vrluda i vrluda, i nikako mi ne da mira. Valjda se rodiš s tim.

I tak. Sutra se još šljaka, ali u nedjelju na vlak. Pivica, sendviči, dres, kapica, kratke hlače, sve onako kao nekad kad se spavalo pod mostovima i na plažama sjevernog i istočnog dijela Honšua. Pa nać ekipu, zapivit i zaurlat. Mislim da bi psihijatrijski izvještaj glasio - punjenje baterija i infantilitis nedojebicus. Ali, ionako, ti doktori...


Evo friško iz Beograda jednog malog vica. Danas mi je došao na mail. To znači da on postoji. Vjerojatno postoji i duže vrijeme, ali je tek sad došao do mene koji sam ga čuo prvi put i fino me nasmijao. I to bi htio podijeliti s vama koji ga možda još niste čuli.

E, sad, ko mi u komentarima napiše da ga je već čuo, da je star i da je od mene očekivao nešto više, može mi se elegantno nagrickati suspermice s aromom smegme i dabogda mu prva sljedeća žena deset sekundi nakon seksa (dok još dahće) rekla da se već tako par stotina puta izjebala sa svim njegovim prijateljima i to odavno i da je očekivala od njega nešto kreativnije i bolje.

Zadržite to za sebe, jebem vas mediokritetne i nesposobne da sami napišete nešto što mislite da bi nekoga moglo razveselit nego idete okolo i zajebavate poštene kreativce i one koji se trude da nekom bude bar malo bolje. Hvala.

Trči zeka kroz šumu i urla:
- "Pederi! Pederi!..."
Vidi to medo i upozorava ga:
- "Stani Zeko, nemoj tako, nije kulturno, ne viči toliko..."
Na to će zeka opet:
- "Pederi! Pederi!"
A medo:
- "Nemoj bre zeko, vidi kolicni si, a takve ružne reči od tebe. Pa još mleko imaš na usne, a tako vičeš ..."
Zeko:
"Nije mleko!!! Pederi! Pederi!"


I još jedna forvarduša

10 Zen pravila
1. Ne hodaj iza mene, ne mogu te voditi. Ne hodaj ispred mene, ne mogu te slijediti. Ne hodaj pored mene jer je staza uska. U stvari, odjebi i pusti me na miru.
2. Put od tisucu milja pocinje praznom gumom i zakuhanim motorom.
3. Seks je kao zrak - nije ti bitan sve dok te ne zadesi nejebica.
4. Nikad ne zaboravi da si jedinstven. Bas kao i svi drugi.
5. Ako mislis da nikoga nije briga jesi li ziv ili mrtav, probaj ne platiti par rata kredita.
6. Prije nego krenes pljuvati po nekome, probaj hodati kilometar u njegovim cipelama. Ako ga onda popljujes, bit ces kilometar daleko i imat ces njegove cipele na nogama.
7. Daj covjeku ribu i jest ce cijeli dan. Nauci ga ribariti, pa ce cijeli dan sjediti u camcu i piti pivo.
8. Iskustvo je ono sto imas kad ti vise ne treba.
9. Ne propusti nijednu priliku da zacepis gubicu.
10. Rađamo se goli, mokri i gladni i pljuskaju nas po guzici... a onda sve postane jos gore.

četvrtak, 25.05.2006.

Prijateljska utakmica - Hrvatska : Iran

Datum: 28.5.2006.

Dan: Nedjelja

Vrijeme: 18.00

Ekipa: Kom se ide, dobro došo je. Za sad smo u igri Muf i ja, a i konačno ću upoznat Bobiku - The Alkosa!

Put: Bilo kako samo da ne moram vozit i da se sukladno tome mogu strgat. preferiram jeftinije oblike prijevoza i neku dobru osječku dušu koja će me ubacit na vlak ili bus

(povećati i pročitati ovo sitno ispod čovječuljaka)

pri povratku jer u ponedjeljak delam.

Plan: Krenut u Billu oko 9 i nakrcat se za put pivama i prezvurštom. Vrijeđat konduktera, pjevat hitove Ksenije Erker i Vjekoslava Jutta unisono a capella unazad na eritrejskom uz obavezno skidanje, te mahat penisima snašama u polju. Ne naginjat se kroz prozor.

Osijek: Bobika nosi prase koje cemo okretat u parku preko puta hotela di spavaju Iranci, locemo, zderemo, urlamo. Propustimo pijani tekmu ili bar poluvrijeme i onda nekako nazad. Ali to ionako nije bitno.

Javite se ko bi išo odma na ribafish@hotmail.com da rezerviram kupe ili dno busa!

P.S. Miha je s Rokom otišla na more, pa koristim priliku. Jebat ga, dijete...

CRO Trash Enciklopedija, svezak 14: U-V

Prvo vic:

Dolazi plavuša na autobusnu stanicu i vidi da bus upravo kreće. Potrči ona za njim i jedva ga stiže. Vidi šofer da netko trči pa malo uspori i taman na zebri otvori vrata. Sva zadihana, plavuša reče:
Je li ovo trica?
Ne, ugazila si na crtu.
A kvragu, uzalud sam trčala.

Bliži se kraj enciklopedije. Žao mi ko psu. Kaj sad?

Žak ugradio balon i smršavit će do zime. Ima da me na ćevape vodi, koliko mu medijske pažnje posvećujem. Držim fige da mu uspije. Još da se Severina zaredi i Blažičko ode u mornare i ode sve u pizdu materinu…

Prošle je godine Evroviziju ćopila Grčka. Istu tu pjesmu, samo malo retardiraniju je ove godine otpjevala Serverina. Dakle, seljačija s polugolom fufom i pop aranžmanom uz puno ojkanja narodnih nošnji i pokazivanja međice i dražice prepunoj dvorani, tj. nedojebanim štreberima s George Constanza sindromom.

Zamislimo sad sljedeću situaciju – kako će se odvijati pripreme za Doru 2007. Za par mjeseci netko mora napraviti skandal – kao već spomenuta “Cipal-usta” kad je namjerno dala svoj film na net. Dakle, Točni Huljić uhvaćen kako fuka vuka Jasmina Tafrosa ili Jelena Drozga u turskoj kupelji snubi kršćansku malonogometnu momčad sa zamjenama.

Nakon toga, slijedi kopiranje lika i djela ovogodišnjih pobjednika i maskiranje u čudovišta. Rog na Huljinom čelu, klavijature u čmaru bočno, bubnjar na kolcu ispod peke i Drozga bez šminke. Rasturaju hrvatski izbor pjevajuć pjesmu “Pop-fank očenaš” i zauzimaju konačno izvrsno 17. mjesto u domu djeda mraza.

Pobjeđuje Moldavski jednonogi eunuh - albino distrofičar na neparnim bongosima, a Duško Ćućurlić sav zadihan objavljuje da je skinuo jumf sa sobom. A ni dalje se nitko ne smije. Kriste, zabavnije je gledat vlažni krmelj kako se kori na sobnoj temperaturi nego slušat njegove umotvorine. A bolji je deset puta od Konstantindindonova…

Nego, CRO Trash Enciklopedija, Tom predzadnji. Navalite s nadopunjavanjem. Kad izdam knjigu i podlo se obogatim, svi citirani idu sa mnom na tjedan dana na jahtu. Aj ž!

CRO Trash Enciklopedija, svezak 14: U-V
Uragani - Pioniri riječke scene šezdesetih, zapamćeni po karakteristično blesavom hitu Deborah. Ali, povijest im nikada neće oprostiti što su estradi i svijetu dali Dalibora Bruna.
DMJ

Ungar Miro - 1/4 4M. (Ne nije grafiterski potpis prolupalog ferovca). Jos jedan iz cijele ekipe koja je simbolizira muzicko samoupravljanje. Poznat po tome sto je bio muz Terezije Kesovije.
Pero Panonski
Ungar Miro - opet jedan brko iz muzeja naših staraca, čijim smo uratcima samo djelomično ošinuti u djetinjstvu ili još uvijek po svadbama ("volim jednu crne kose..". No, mora se priznat, Miro je štancao ploče čak i po Švabiji i Francuskoj a i bio oženjen Terezom u naponu njene snage (za što dobiva i strahopoštaovanje i sućut :)) c'est mois, Nemetz

Urban Damir - sto reci za covjeka koji si je skuril blahjanjem vlastitu kosu, koji nosi suknje i ciji spotovi su light-homo-pornjava. Fakat, kaj reci ??? (Ovi su u Rijeci opsjednuti seksom)
Pero Panonski
Urban Damir - meni izgleda ko došljak iz svemira, čelo mu zauzima previše glave, slično ima B. Leiner, samo ga je on uokvirio frizurom
Al saroukh
Urban Damir – Kako bi rekao Milojko Pantić – večiti talent, bio i ostao.
Ameba

Ukraden Neda - Nekad navodno Hrvatica, sada navodno Srpkinja, jedino ziher da je nish-koristi pjevacica. Jedan od dijelova namjestaja Splitskoga festivala za vrijeme SFRJ. Beznacajna muzicka figura koja misli da je velika pjevacica, a cesto je mozemo vidjeti na domacim redcarpetima i spicama, a zasto, samo Bog to zna.
Pero Panonski

Valić Paola - kcer Jasne UVB (Ulaga Valic Buric). Jos jedan produkt horrora zvanog Stori-super-nova-vatever-sit-sov. Veoma lijepa cura, pristojnoga glasa. Ali, zadnje vrijeme na tapeti zbog afere "zela ju droga".
Pero Panonski
Valić Paola – divan pokazatelj kako je svaka kuna koju dajemo za hateve pretplatu korisno utrošena (“Trošila sam 1000 kuna dnevno na heroin”). Pjevačica? Ko ju je ikad čuo da pjeva? Ta samo laje…
Ameba

Valentina - zagorska kraljica trasha. Jos jedan horror devedesetih. Ma imala je udarnih hitova kao prici. Meni uvijek bila i ostala seljancica.
Pero Panonski

Valentin Zdravko - bilo je to sredinom devedestih... On je bio nešto kao muška inačica Ivane Brkić. Mislio je da je zgodan, i pjevao je ljiga-pop s čvrstim uvjerenjem da je to rock. U biti je bio loš kao Katalenić i Robert -sretan ti rođendan- Mareković zajedno. U magli mi je jedan spot snimljen (čini mi se) na neboderu u Sopotu ili tak negdje - panorama grada u pozadini, a Zdravko s vjetrom u plavoj kosici i sunčanim očalama pjeva o tinejđerskoj ljubavi. Čisti trash!
Shmizlaa
Valentin Zdravko - muvao se čak i po telki, al izgleda da je potonuo u bespućima crotrash zbiljnosti… Al imao je jadan i svoj fan club :) sastavljen od prištavih teenagerki, koje su mu postere vješale na zidove svojih soba po Zagorsko-Krapinskoj županiji. Od stvari s jedinog CD-a kojeg sam uspio trackirati (ima Zdravac sigurno toga još), izdvajam "Hoću da mi budeš vjerna", "Tulipan i jorgovan" i "Svemirci".
c'est mois, Nemetz

Valter - Loš polumetal osamdesetih. Kad sam vidio likove na ploči bio sam uvjeren da je riječ o nekoj bosanskoj još goroj kopiji Hari Mata Harija, na osnovu slike benda. A onda sam shvatio da jedna od pjesama govori o Stjepanu Radiću... Može li gore od toga?
DMJ

Vanessa? - Neki tamnoputiji clon Veline koliko se sjećam u magli (više cicica i nogica, naravno nego ikakve glazbe...)
c'est mois, Nemetz

Vanna - žena nije otpjevala niti jednu zanimljivu pjesmu od «Tek je 12 sati». Podsjeća na sapun umotan u prozirni celofan koji ste dobili za rođendan pred deset godina i koji vam stoji u dnu ormara, skuplja prašinu, smeta i ne znate kaj bi s njim. Nemreš ga poklonit dalje, a nije ni za upotrebu, miris je izgubio odavno i općenito - čemu...
Ribafish
Vanna – već vidim boga i batinu ove jadne kifle od zemlje, starog Prdoljaka kako ulazi na HTV u studio i zapovijeda nekom sirotom asistentu tona da pusti spot njegove snahe direktno u eter iako je u toku kraj drugog poluvremena neke tekme. Gnjila slika hrvatskog nepotizma bez boje, okusa i mirisa.
Ameba
Vanna (Ivana Ranilovic Vrdoljak) - uh sto bjese ona meni i mojim puckoskolcima cool. Super pjevacica, jos jedno dijete Podravine, sto se vidi jerbo se ne znam dobro obuci nakon E.T.-a. Nekako nema neke dobre pjesme da je pogurne. Tonci Vrdoljak je godinama nije mogao podnijeti (skup sa svojim sinom), ali na kraju ipak popustio pa postala sasvim dijelom klana Vrdoljak.
Pero Panonski

Vatra - momci iz provincije koji nastupaju na svim rock festivalima u Hrvatskoj, odnosno na oba i to uvijek kao prvi. "To su oni što se furaju na Ekaterinu" je jedini zaključak koji da ekipa, a onda obično svi odu na pivu do početka pravog koncerta. Nepamtljive stvari ali imaju pirotehničara u grupi da im pali vatre sa strane stejdža. U publici još nikad nikog nisu zapalili.
von smile

Vatrogasci - Kao smiješno. Ma za popišat se. Ku'iš, narodnjačke verzije zabavnjaka... Smiješno kao humoristički program s Moslavačke TV, OTV-a, Z1, ili TV Krajine studio Knin.
c'est mois, Nemetz

Vitasović Alen - ok momak, odsvirao šta je imao i to dobro, barem sada ne davi ko neki sa comebackovima, obradama, pičkama materinama itd. Osvajač grand slama u jednoj godini, osvojio MIK, melodije jadrana i splitski festival.
Al saroukh
Vitasovic Alen - Kao heteroseksualno musko, pamtim ga kao besramno lijepoga tipa. Ja bi to nazvao Sean Connery effect. Dignuo se sa ca-valom. Ko ne pamtim legendarnu izvedbu Vatrogasaca "Jenu noc" na dve tisuce zapadnoslavenskih jezika. Kako je ca-val propao, tako je Vitasovic spal na ostarije i nezbjezni putujuci cirkus MIK.
Pero Panonski
Vitasović Alen - dok ga (navodno) droga nije zela, mrmljao je nekakve "žbalja" i "come va" sebi u bradu... E sad, žene su kao "svršavale" na to, i kako se on više mrgodio, manje brijao, bio što masnije kose i imao više nerazumljivijih "Daghe oio" i sl., tako su ga svi kovali u zvijezde sredinom 90-ih, kad si samo trebao bit pametan i ako si iz Istre, uzet tamburu pa nošen "ča-valom", kupit nagrade na seoskim festivalima...
c'est mois, Nemetz

Vetma Nenad - Koja je uopće etimologija prezimena Vetma? (Jel na engleskom!? op.a.) Genijalan naziv jednog starog albuma od istog: "Boliš me dušo" :) Vođa svih zadar i inih festova sa svim postojećim clicheiziranim "Adio mare", "Jadrane moj", "Oprosti mi", sklopljenim očima i životnim razočarenjima...
c'est mois, Nemetz

Velina - Ponavljam za "Šeri Šeri noćas me poderi" Velinu ono kaj sam već prije napisao... Jer to je već opakija spačka Huljića & co... on je naime gladnih ranih 90'ih smislio "projekt" u kojem ne postoji jedna Velina, nego više njih i ne zna se ni koja je prava ni tko to uopće pjeva; ona bokata teenagerka je izgleda samo statirala u spotu. Tak da Hulja može u istu večer, uz tada nezaobilaznu matricu, "Velinu" mirno poslat da istovremeno nastupa i u disco clubu u Podgariću i Šašinoj Gredi i Štakorovcu i Kozari putevima II odvojku... otuđeni kapitalizam u esencijalnom obliku....
c'est mois, Nemetz

Viki Viktorija Đonlić – Sa 16 je postala pratilja, par mjeseci poslije je snimila jeziviju pjesmu i od Slatke Kokos – Bounty (Nema veze) i uhapsila legendu splitske i svjetske košarke. Dino nije obrao Boston nego oženio koku bolju i od Ane Sasso 1976., a ona se uvalila u gliser i više ne pjeva. Konačno jedan happy end!
Ribafish

Vještice - manje kreativna polovica autorskog tandema Haustora udružila se s nekreativnim otpacima iz Haustora i Azre. Totalno drukčiji od drugih? Da. Od dobrih bendova.
DMJ

Voća Elvira - Mitski lik estrade, svi su čuli za nju (tko ne bi zapamtio tako glupo prezime), no nitko ne zna niti jednu pjesmu, iako karijera navodno traje tridesetak godina. Oni boljeg sjećanja možda se ipak sjete albuma groznih prepjeva hitova osamdesetih (Karma Kamilija, a zanam da je i Moonlight Shadow prepjevana, ali se ne sjećam naslova).
DMJ
Voća Elvira - legenda čiju niti jednu stvar nikad nisam čuo, a preko 20 godina znam za nju.
Kaco Mortale
Voća Elvira - alter ego Lidiju Prcam. Ili obratno?
Ribafish

Vuco Siniša - teža kategorija... moglo bi se reći i genijalac. U isto vrijeme vu(c)če za nos i posjetioce disca u Zmijavcima i Močvare, jer oba kluba puni bez beda ekstatičnim obožavateljima. I zapravo pokriva naoko suprostavljene polove zabave u Hrvata (i šire). Nacionalna pomirba kroz trash mjuzu (doslovce i preneseno) :)
c'est mois, Nemetz
Vuco Sinisa - Khm, najbolje poceti sa engleskom verzijom "Volim piti" koju je ovaj najozbiljnije snimio. "Love&drinking, love&drinking, that's the way I'm thinking, that's the way I was born and gonna die". E sad jel sam ja to tocno zapamtio, ali toga 4. razreda gimnazije, to je bio glavni hit u maloj prostoriji za komp gdje sam "pisao" maturalnu. Koliko moras biti ludi da balkanski folk snimas na engleskome. Inace za Vucu moram kazati da ima fascinantne glasovne mogucnosti, da znam pjevati i da je steta sto pjeva to smece, ali kako sam kaze, mora prehraniti svoju obitelj.
Pero Panonski
Vuco – Bog u koži Generala Vasilija Mitua na koncertima Živog Blata pretvara se u ortodoksnu seljačinu kad zareve retardirane narodnjake za populaciju koja po danu guzi stoku sitnog zuba a navečer iz hobija tuče žene. Ma to su sigurno blizanci…
Ameba

Vuica Alka - Sve u svemu glavna jugo-jebacica u osamdesetima. Balegina draga, sve krevete prosle od svih jugo faca. Inace nadarana pjesnikinja (khm, onda mi padne Kad svira radio i Dotakni me usnama), ali u stanju napisati svaki srot pa tako za Tajci napisala "Hajde da ludujemo" /Zrinko Tutic : muzika/. Uvela srpski izraz "lazi me" u hrvatski jezik i sad svaki neobrazovani kreten (a Hrvatska ih prepuna) govori "lagati nekoga", umjesto "lagati nekome".
Pero Panonski
Vuica Alka – Simentalka Vulvica stara je bendovska drolja koja bi dala ako bi joj snimili pjesmu. Pa koliko su joj pjesama snimili, dobro joj je išlo…
Ameba

Vujica Matija - sastavni dio grupe Grazia. Opicena modna kreatorica koja je snimila Stiklu prije Stikle. Naime, stvar se zvala Lindjo i fakat ne razmem kako se to nitko nije sjetio. Vesele poskocice bez pretenzije da budu nesta vise. Nezvao se ja Pero Panonski.
Pero Panonski
Vujica Matija – najveći gabor scene Balkana uključijući i zemlje crnomorskog sustava uz Dejana Petkovića, Seju Kitića i ružnijeg Halida. Očajan glas, jezivo ružne kreacije koje podsjećaju na masakr hrđavom motornom pilom u kavezu sifilitičnih tropskih papiga i općenito, rječju i djelom - definitivno najgori kič koji se ikad pojavio na ovim prostorima.
Ameba

Vucic Maja - 1/4 Divas. Jos jedan u nizu razloga zbog cega bi Filozofski trebalo sravnit sa zemljom, tj. od zgrade napraviti konjusnicu. Godinama definitivno najseksi clanica spomenutog Divasa. Sve dok nije dobila emisiju i progovorila. Bila u duetu s Gabi Novak, ali covjek nije dobro razumio koja je koja jerbo je originalnom duetu bila Gabi Novak i Radojka Sverko, pa se dobro kuzila razlika, a ovako to nije imalo smisla. Koje tupavo stvorenje.
Pero Panonski
Vucic Maja – Iako stoput bolje pjeva nego vodi show, tragedija je takvo nešto bezlično, kiselo, učmalo, blijedo i nikakvo držati i u susjedstvu, a kamoli puštati na televiziji. Inače najzanimljivija od svih Divasica.
Ameba

Winter Vanda - prvo prezime joj je s V, znam jerbo sam isao s njom 4 godine u istu gimnaziju, gledao je i slusao dok nitko nije cuo za nju. Izvanredne glazbene sposobnosti, jedina zena koja je na skolskim priredbama imala totalnu tisinu jerbo su svi bili ocarani njenim glasom. Problem je u tome, sto je nisu nasli nekoga dobroga skladatelja, jer vidite da je tu znam pjesme za koja vecina vas nije u cula a zivotu, a njezinih se nemrem setit. Nastupala u Komedijim mjuziklima. U zivo petneast puta ljepsa.
Pero Panonski
Winter Vanda - riba zvana bevanda, otpjevala jednu pjesmu sa Dinom, poslje se nije za nju čulo.
Al saroukh

srijeda, 24.05.2006.

Žak na mukama!

Na muci se poznaju Houdeci!!!
(Nema "Liganj" takav tiganj)

Jutarnji List 24.05.2006.
Jacques Houdek je jučer u bolnici "Liganj" ugradio balon u želudac. To je učinio s namjerom da do zime smršavi 60 kilograma. Operativni zahvat je koštao 3100 Eura, a sam Jacques nije imao komentara.

Jacques prije operacije

Balon prije operacije


Četveročlana posada balona je očajna i kune zlu sudbu što nenadano ostade bez posla, kruha i toplog zraka nad glavom... Za Ivanom Kindl, razglasom i kombijem se još uvijek traga.
(to nije iz Jutarnjeg)

utorak, 23.05.2006.

Evo od čega žive studoši u EU!

Nacional br. 549 od danas
Novinar: Maroje Mihovilović - Čiča
Tema: Lordi - sotonisti na Eurosongu

Detalj: Bubnjar Kita - izvanzemaljac

Tekst: Bubnjar Kita pravim je imenom Sampsa Astala, a njegov kostim predstavlja međugalaktičkog predatorane (?????). Za Kitu se kaže da je izvanzemaljski čovjek zvijer, ralje terora, pripadnik intergalaktičke alijenske rase, ratnik orka, jebeni predator.

Isuse mili Kriste, s čega je taj tip to prevodio? Svahilija?

Iako mi ova teta više odgovara za Ki... bubnjanje.

Ima tak nekaj slatko Alavanjasto, a cecka joj svako malo pobegne u dekolte. Mrmlj...

Vid Slovenaca!

To morate prebrati!

Zgodilo se je na letalu med Johannesburgom in Londonom.

Belka, okoli 50 let stara, je sedela poleg črnca. Očitno jo je to zelo motilo, saj je poklicala stevardeso:
“ Je kaj narobe, gospa, “ jo je nagovorila stevardesa.
“ Vi očitno ne vidite kaj,” ji je le ta odgovorla. “ Sedež ste mi določili poleg črnca. Odločno nasprotujem temu, da sedim poleg nekoga iz tako osovražene skupine. Zahtevam drug sedež!”
“ Pomirite se, prosim,” ji odgovori stevardesa, “ Skoraj vsi sedeži v letalu so zasedeni. Pogledat grem, če je kako mesto prosto.”
Stevardesa je odšla. Kmalu se je vrnila:
“ Gospa, kakor se mi je zdelo, v ekonomskem razredu ni nobenega prostega mesta. Govorila sem s kapitanom in ta mi je zagotovil, da tudi v poslovnem oddelku ni prostega mesta. Je pa eno prosto mesto v prvem razredu.”
Preden je ženske lahko rekla karkoli, je stevardesa nadaljevala:
“ V naši letalski družbi sicer ni v navadi, da presedamo ljudi iz ekonomskega v prvi razred. Vendar, glede na okoliščine, je kapitan začutil, da je res škandalozno, da nekdo sedi poleg tako ogabne osebe.”
Obrnila se je k črncu in rekla:
“Tako da, gospod, če želite, lahko vzamete svojo ročno prtljago. V prvem razredu vas čaka prost sedež.”
V trenutku so drugi potniki, ki so bili šokirani nad dogodkom, vstali in zaploskali.

To je resnična zgodba. Če si proti rasizmu, pošlji, prosim, to sporočilo vsem svojim prijateljem. Prosim, ne izbriši tega sporočila, ne da bi ga poslal vsaj enemu človeku.

Zaploskajmo kapitanu!
Hvala!

ponedjeljak, 22.05.2006.

Cro Trash U-V, najava

Hvala čovjeku kojem sam ukro avatar. Svaka mu čast. Također, hvala svima na savjetima za parking, ali postoji jedna sitnica kojom se baš i ne ponosim preveć. Naime, s još dva frenda čije ime također počinje na D, trenutno organiziram udrugu ljudi koji ne znaju vozit bicikl, pa vaše ideje padaju u vodu. Ali fala! Slobodno me počnite zajebavat. Zaslužim. Najdalje je otišao Cavor koji je rekao da će mi, kad se po običaju zapijem i zaćorim na stolu ili klaviru - istetovirat bicikl ispod dupina na ramenu...

Bio sam jučer kuma. Sve je prošlo ok, osim što sam pred oltarom skužio da nisam iskopčao mobitel, pa sam ga izvana rastavljao u džepu sveudilj se smješkajući popu koji me klao pogledom kao da je znao da nisam ni kršten, ni firman ni ono treće i da se križam tako da si ponavljam – sjever jug, zapad istok. Srećom, bio je tu i kum s rakijom, pa je sve prošlo po dobru.

Jedino je kuma bila ružna, u šanerovom odijelu i crnim istrošenim martama koje su sjajile pljuvačkom vulgaris i općenito nisu bile na visini slavlja, ali je mlada bila toliko prekrasna, pa da sam i u japankama ili mungosicama mogao doć - svejedno me niko ne bi skužio. Čak nisu ni čestitku komentirali koji sam jureći s posla kupio pola sata prije svadbe u kiosku u Importanetu. Stid. Potpisivali smo je za stolom... Kad smo kod potpisivanja, ovo je reklama za BIC flomiće. The Reklama!


Pred nekih desetak godina kad sam preživljavao najteži ljubavni brodolom u životu (Titanik je Maestral za to) na plažici u Puli jako sam se napio i išao plivat u pizdu materinu da me nešto zgazi ili pojede. Nakon tri sata plivanja sam se zrigao negdje na pučini i počeo davit te kukavički pojurio prema obali. Ali, rakija s pivom i još malo rakije i nije neki redbull, pa sam, umjesto da izađem na obalu (a nisam se mogao popest jer sam bio polumrtav), grčevito stiskao neki gigantski priljepak i pokušavao držat glavu iznad vode. A užasno mi se spavalo i svako malo bi klonuo. I onda je došla Cat (inače Mihaela, ali kako je došla na maskenbal u IGK kao Cat Woman, ostala je zauvijek Cat), vidjela da nešto nije u redu i pričala sa mnom pol sata dok nisam našao neke snage da izađem van i zaspao ko klada. Spasila mi žena život i ostali mi frendovi i do danas. Neki mjesec me zvala da joj budem kuma. I bi Riba kuma.

Umjesto da budem ljubomoran na tipa koji ju ote, Drago je kralj! Legenda koja hoda, čovjek od riječi i kulena, mate za tekme i pivicu - tako da je blagoslov pao trenutno. I tako, sinoć u elegantnom i prostranom Lidu uz kolače, pršutić, kasnu janjetinu i jeziv «Pijana kornjača se okrenula na leđa» ples kume, udao sam najbolju frendicu u jako dobre ruke. Neka im je sa srećom.

Ubio sam se hranom, čak sam i jedini jeo gulaš (to ne propuštam), a do jutra nisam mogao spavat jer nisam znao jesam li dao korektnu kuvertu ili je unutra bilo premalo zelembaća. Srećom, ujutro me kuma pohvalila, pa sam sretan s juniorom zbrisao na plac.

Pojeo sam sinoć toliko mesa da mjesec dana neću moć nijedno tele pogledat u oči. A kamoli janje. Trebat će mi tamne naočale... Danas se sa svoje 93 kile otprilike ovako osjećam.

Ko hoće na bazen sa mnom, mamaaa...

Nego, jel i vi mislite da oni nas malo jebeju u mozak s tom Paškom janjetinom? Svaki dan se u Hrvatskoj pojede bar 1000 Paških janjaca, a vikendom još trostruko toliko. Pa ne bi jebeni Madagaskar s Mauricijusom, Reunionom i Sejšelima bio dovoljno velik da odgoji i othrani tolike milijune jebenih ovaca? Kolko mi pasa lutalica pojedemo...

Zato sam danas kuhao kelj light. Mrvu špeka za aromu i šampinjončići kao nadomjestak za mesinje. I nakrko se ko mlado od tuljana i zaspo ko beba. U stvari, ko dvije bebe.

Kad, iznenađenja - u pol devet navečer dolaze mladenci i nose kilu mesa i litru rakije od sinoć– kao ostalo je...

Kad si već u godinama kad više nema seksa (Kazzo Mortale mi je snimio 8 filmova s Jennom Jameson. Život je tako lijep. Hvala brate!!! Još da ovakvog miša iskopam...),

ima li išta ljepše od slane janjetine i tvrdokožnog odojka s lukom i tostiranim kruhom (s onim govancima od buće odozgo) u devet navečer? Mislim da ćemo sutra imati «Moj razgovor s hemeroidom #2», ali ko mu jebe mater. Baš je bilo dobro!

A još kad vidiš da si posijao kvalitetne gene...


Nego, mogli bi lagano počet s predzadnjim krugom hrvatske glazbene trash enciklopedije. Ne znam što će bit poslije toga. Enciklopedija loših hrvatskih glumaca? U mjuzi bar ima poneki biser, svijetla točka, pa ovo ne bi bilo ni približno tako zanimljivo...

Pa, krenimo. Preko onih nikakvih:

Velina,
Valentina,
Viktorija,

pa Urban,
Vanna,
Nenad Vetma,
Alka Vulvica,
Matija Vujica,
Vuco...

Meni pustite Vannu - žena nije otpjevala niti jednu zanimljivu pjesmu od «Tek je 12 sati». Podsjeća na sapun umotan u prozirni celofan koji ste dobili za rođendan pred deset godina i koji vam stoji u dnu ormara, skuplja prašinu, smeta i ne znate kaj bi s njim. Nemreš ga poklonit dalje, a nije ni za upotrebu, miris je izgubio odavno i općenito - čemu...

Nego, još niste glasali za najljepšu Dubrovkinju s okolicom na KULTPUBLISHEROVOM BLOGU!!!

petak, 19.05.2006.

U paukovoj mreži...

Vic dana by Duda

Sjedi Švarceneger u nekom kafiću i pućka cigaru. Mišići mu blješte na suncu, žile bildanke poiskakale, ukratko - frajer i po.

Odjednom, u blizini začuje neko dijete kako glasno plače.

Okrene se i vidi malog Ivicu kako tuli. Ode do njega i pita:
"Šta ti bi, dijete milo?"

Ivica odgovara uplakanim glasom:
"Tukli su me!"

Švarceneger problijedi, žile mu se poboldale, lice zacrvenilo. Polulud zasuče rukave i
zaurla frajerskim glasom: "Ma tko te tukao?!?"

Mali Ivica prostenje još uvijek uplakan: "Chuck. Chuck Norris me tukao..."

Švarceneger kao po komandi sjedne, spusti rukave, uzme sportske i kaže:
"E jebiga sinko. Šta si ga išo zajebavat..."

Jučer mi je trebao jedan Chuck. Ma bio bi i Zhuck dobar. Radim u firmi u kojoj radi i još 1200 ljudi. Garaža ima mjesta za 50 odabranih. Ostali se moraju snalazit po kvartu oko FER-a, Martinovke, bivšeg Cappucina itd.

Uglavnom, jezivo je teško nać parking, pa rađe idem pješke. Ali, ima dana kad odem naplatit fuševe, pa krstarim gradom i onda prije posla ne stignem otić doma iskipat Kliota. E onda slijedi "Sivi Soko kruženje" oko firme, kad si u stanju zbog slobodnog mjesta, nakon nekih 40 minuta kruženja nekom zubima iskidat grkljan ako ti pred nosom uleti na kibicirani parking.

Tu je i opcija "B", da se sparkaš na mjesta koja nisu rezervirana za parking, dakle - rizole, cestu, dvorišta, negostupe, travu, vrbu. E, tu nastaje katastrofa. Ljudi pauci. Zagreb Parking. Na jedno dobro djelo (ako i jedno - je li iko ikad vidio da su digli bemburu ili mečku?), dođe na tisuću izmišljanja i rađanja tople vode, jer je zakon napisan tako mudro da u Zagrebu ima sve skupa 150 parkirnih mjesta na koja možeš parkirati a da ti ga ne smiju dignut.

Sve ostalo je samo njihova dobra, odnosno loša volja i trenutak u kojem biraju koji im se auto najmanje sviđa (svaki je auto ili na cesti, ili na travi ili na nogostupu - dakle, imaju ti ga pravo dignut), pa ga nakrcaju na kamion i onda za njega traže prljavo pokvarenih i niskih 800 kuna. A ti si potpuno bespomoćan jer ti ne daju sliku, a kad ispotpisuješ sve papire, onda je već kasno.

Ima li većeg osjećaja bijede nego kad si shvatio da ti auta nema, da moraš ić po njega na drugi kraj grada, da te u kućici čeka nadrkani službenik koji ti mahne s nekakvom fotkom tvog auta i traži te jako puno para koje nemaš pa moraš ić do bankomata, da bi ti isti činovnik rekao da sad moraš podmirit i policiju i da opet moraš na bankomat, i da ti niko ne želi ništa objasnit niti te pogledat u oči, zato jer znaju što ti rade ali ih zaboli kurac. I onda sjedneš u auto i plače ti se i ogorčen si na to di i s kakvim ljudima živiš.

Jučer sam do svog tutača došao minutu prije pauka. Stajao je tamo u nekom dvorištu, kraj njega metar prostora za pješake, nikom na putu, nikom na smetnji. Parkiran metar ispred njega stajao je drugi Clio koji se sada, vođen spretnom rukom Paučka, klatio u zraku i padao na grbu kamiona. Bio mi je dosta naporan dan i išao sam na još jedan sastanak nakon desetosatnog radnog dana, da bi tada vidio kako neki primitivni tip s cigaretom u ćubama diže nečiji auto i samim time petinu plaće iz čiste obijesti - jer može. I jer ga neko štiti. Taj isti kojem plaćam porez da štiti mene.

I tako neki tip digne pedesetak auta u smjeni, uz desetak tisuća kuna na mjesec uzme još i par stotina kuna dnevno sa strane kad uleti neki gazda u zadnji čas i fino si gradi kuću u okolici nečega. Ima tri osnovne, vjerojatno slovka, tuče ženu i uživa u svojoj nedodirljivosti jer ga ova država štiti kao Kina Pandu s konstantnom kolosalnom erekcijom.

Nisam agresivac, ali došlo mi je da ih sve porazbijam i zabijem im i one lance i auspuh u šupak. Zašto? Zato jer nikad ne dižu limuzine koje su parkirane na mjestima za invalide, zato jer nikad ne dižu terence, tenkove od mafijaša i sabornika, garsonjere od tajkunskih plavušica i zato jer uvijek jebu raju koja nema ni veze, ni rođake da ih izvuku, i koja mora šutit i jest govna.

800 kuna... 800 vam se pasa na materi zarazilo.

Gradonačelniče, radi nešto. Ljudi će ti uskoro izgubit strpljenje.

četvrtak, 18.05.2006.

Fala raja!!!

Evo koje su ušle u konkurenciju. Hvala svima na blogu i forumu!!!
Jedino se bojim da će Colina otpast jer nikad nije bio na HTV-u... Šteta... Nema piva cika lazo...

1. Coca Cola - aktualna Argentinska gdje se svi grle, napravljena za SP 2002
2. Pepsi - Chilavert u svlačionici kojem ispada limenka iz ruku (Pepsi općenito - beckham mali s dresom, pa ona di svi nabijaju po aparatu i onda su u gipsu, novčić za suca, mali uzima dvije cocacole da bi stao na njih i dohvatio gumb za Pepsi…)
3. Mastercard - sudac ili ova nova s urlanjem (u Maleziji sam vidio najbolju di svi mijenjaju dresove - mesar s frizerom, baka s klincem...)
4. Karlovačko Korner - s olinjalim stadionom
5. Nike Ole - Svi bježe u svlačionicu za loptom i na kraju sudac spizdi Ronaldinha klizećim
6. Adidas - na vespama na prašini protiv tisuće lokalaca. Nijedan od igrača na reklami nije igrao u finalu http://www.adhaiku.com/
7. Nesscafe – kako su nastali navijački valovi (jel tog bilo kod nas?)
8. Žuja - s navijačkom pjesmom od koje se naježiš
9. Ford – taktika 4-4-2, nenadjebivo
10. MB pivo – s Colinom, Svetsko a naše!
11. Karlovačko - ovaj prijenos vam je omogućio da uživate u Karlovačkom!
12. Nike - kad brdo zvijezda igra u kavezu a to sve nadgleda legendarni Cantona. Čak je i remix Presleyevog hita potao hit nakon te reklame. Traje punih 180 sekundi
13. PS2 - kad se svi ljudi penju jedni na druge
14. Adidas – igrači igraju nogomet samo po linijama terena. Ono kao da su te linije jedino po čemu mogu trčati a sve je to u zraku
15. Čarape Udarnik - s Prosinečkim
16. Heineken - Zola i Romario prepucavaju loptu preko trga i njome rastjeruju golubove, kad se rascisti od golubljeg dreka ostanu kao linije nogometnog igralista.

Ako imate još koju na pameti, javite!

Što mislite zašto niko više nije vidio ovu ženu?


I gdje se mogu nabaviti ove majice!? Kakav Che, kakav Morisson...

srijeda, 17.05.2006.

Help, hilfe, Aiutto!!!

Radim tekst o najboljim nogometnim reklamama. TV reklamama. Koje su se vrtile na hrvatskim televizijama. Krenuo sam ko hajduk Veljko, i naravno - zapeo.

Dajte ideje, hitno, pliiiiz...


Coca Cola - aktualna Argentinska
Pepsi - Chilavert u svlačionici kad mu ispada limenka iz ruku
Mastercard - sudac ili ova nova s urlanjem (ona s mjenjanjem dresova nije išla kod nas, damn...)
Karlovačko Korner - ova s olinjalim stadionom
Nike - koja?
Adidas - koja?
Reebok - koja?
...
...
...

Presmiješno...

Potpuno nekorektno ali i potpuno savršeno smiješno.

Radnja je smještena u neki nizozemski TV-show a la Maja ili Sanja, i voditelj (dakle - Majo ili Sanjo) vodi neku ultra ozbiljnu emisiju. Tema je na granici suza, jer jedna od sugovornica kad počinje isječak ima maramicu i briše oči maramicom. Pokraj nje je i njen partner zanimljive boje glasa, a u publici jedan tip s još zanimljivijom koloraturom. Cijelo vrijeme je publika mrtva ozbiljna, a onda se dogodi nešto.

Uglavnom, kad se zalaufa, nema ko neće pišat od smijeha.

Ako neko zna nizozemski ili je upoznat o čemu se tu opće radi i di je tip puko - neka javi!

Zvučnici i dvije minute pažnje. Gledat ćete ponovo, sto posto!

Download-Link:Nizozemski voditelj na nečem strašnom!

utorak, 16.05.2006.

Dnevnik 69 - Dan prije finala lige prvaka

Dođe mi pozivnica na posao. Dolaze one uvijek, ali je ova posebna.

Dakle, svi ste bili osuđeni silom prilika pojesti suh i nejestiv Montana sendvič u gluho doba noći na jedinootvorenoj benzinskoj. Dakle, osjećaj i nije bio bajan, ali glad ne bira.

S druge strane, gospodin Barbieri je slavni kolumnist Nacionala, načitani erudit koji u svojim tekstovima objašnjava kakve je utjecaje imala nesretna ljubav Kartaškog ćopavog prijestolonasljednika iz drugog braka uzorpatora Ujmurda i njegove vitalno-žovijalne bistre ali kurvanju sklone muze na strukturu tenzije geometrije potkrovlja sinklinale dorskog stupa pri uzglavlju za vrijeme slabijeg potresa u Vrgorcu. I onda na kraju teksta napiše recept kako skuhati hrenovke ili kad staviti grincajg u juhu.

Na to sam se nedavno osvrnuo, a sad mi je kao grom iz vedra neba stigla ta pozivnica za prezentaciju novih Montana sendviča s uvodnim tekstom koji potpisuje osobno gospodin Barbieri! Kuda ide ovaj svijet? Ali, moram to vidit!

A sada malo trivijalnosti. Nisam li malo prenaglio kad sam junioru dao ime Rok?


U subotu sam kuma. Nije bilo djevojačke (čuo sam da ima ovakvih povoljnih aranžmana u oglasniku za 50 Eura - uočite nedostatak!)

pa sam završio na momačkoj. Htjeli smo mladoženji kupiti ovu majicu, ali ionako će i sam skužiti u što se uvalio...

Još kad dobije kikića, pa počnu i prvi nesporazumi...


I na kraju jedan feministički oglas:


Mario je to prokomentirao "To tak mora biti kako bi i žene mogle, bar povremeno, imati mozak."

Grozno. Ne bi se štel mešat.

Sutra je tekma svih tekama. I stara dobra atmosfera u klubu Zadrana. Još se nisam odlučio za koga ću navijat, ali ipak nekako vučem na Barsu. Dakle, stavljajte pare na Arsenal!!!

nedjelja, 14.05.2006.

Dnevnik 68 - Momačka...

Roque Junior ima osip. Osip skroz. I sad se pitamo zašto. Mrzim nagađanja, ali osip je tu. Novost tjedna je da se počinje propinjat na noge, ali mu je glava još uvijek toliko teška da izgleda kao bik napaljen na malog neuhranjenog kičastog španjolskog pederčića koji mu zabija mačeve u kičmu. Uglavnom, sve po knjigama! A kad smo već kod bikova, gledajte što radi s jabukom. Velikom jabukom...


Tko se žalio na stanje u hrvatskim zatvorima?


Rok i dalje sisa, ali i trusi kašice. Uglavnom ga hrani mama, ali i ja dajem svoj obol. Pločice u kuhinji se inače puno lakše čiste ako djelujete odmah i ne date fruteku i tim govnima da se skore.
Junior je davno prešao 10 kila i još je uvijek Žakolik,

ali čim napuni prvi rođendan mam ga pelam na bebe-vidre.

Jebeš osip ako može dobit mukte gljivice.

Problem tjedna je govno. Naime, čovjek sere tvrdo govno, u obliku pereca, onako sfrkano. A to nije po P.S.-u, pa se brinemo. Ima li blogerskih savjeta, ili da ga futramo kašicama sa žitaricama?


Bio sam jučer Dragi na momačkoj. Iako sam kuma njegovoj Mihaeli pa sam u biti trebao biti na djevojačkoj. Ali djevojačke nije bilo. Zato je bilo kotlovine sa zečetinom i slavonskog gemišta od Pinota, pa se smješkam još i sad. Prodajem se za kunića u saftu. Zakon. Drago, ljubi te kuma, ponovilo se ovo dabogda za svaku godišnjicu! Mogu i žene doć!

Bila je, logično, muška i to sjajna ekipa, bez striptizete i nakon dugo vremena sam sjedio nasred livade i gledao zalazak sunca. Jebate, kad uđeš u neke godine i kad ti godišnji daju na kapaljku a cijele dane provodiš zatvoren u nekom uredu, počneš cijenit neke potpuno sitne životne užitke.

To me podsjetilo na jedan stari i loš tekst u Kliku, pa ako nekog zanima...

Momačka večer

Ili ona dođe i kaže da joj menga kasni tri mjeseca, ili on poludi i uleti joj usred restorana s kutijicom u kojoj blista najjeftiniji prsten iz skromne zlatarne. Ukratko, još samo kap slobode i zadnji tulum...

Netom prije najsvečanijeg čina u njezinom životu, svaki muškarac želi pod svaku cijenu dokazati da se zna zabavljat i da ima frendove. Istovremeno ni ona ne želi ostati dužna i kad shvati koliko će pijanih idiota raditi tko zna šta te večeri u nekoj opskurnoj birtijetini odluči okupiti svoje frendice i zabaviti se zadnji put prije polaganja prstena na ljevicu. Djevojke će se naći kod nje u stanu, pojesti imitaciju kolača, popiti kavicu te eventualno srknuti neki likerčić. Satima će gnjaviti po osjećajima i prepirati se da li da odšeću do momačke gdje je ona stoka sigurno već mrtva pijana. A tamo...

Štef je pozvonio u glupo doba noći i rekao mi da moram izać s njim. Usro sam se da je nekog ubio ili da je u dugovima preko jaja, ali je imao tu nekakvu sretnu crtu u kutu usana. I», dobro, hoćeš propričat više», pitao sam nakon druge loze. «Došla je večeras u nekoj uskoj majčici i pitala me jel' vidim kakvu promjenu. Ja sam oduševljeno rekao – Napumpala si cice!!! Onda mi je rekla da je u trećem mjesecu.» «I šta sad, rekoh, ideš u vječno ropstvo, lisice i kuglu na gležanj ili ćeš ju nagovarat na abortus. Imam ti nova kliješta za roštilj, pa ti posudim...» Ne, ne, stari moj. Štef će biti tata!»
Pripreme za momačku večer budući mladoženja dao je u ruke najneodgovornijem, najljenijem i najbezobraznijem prijatelju (to je onaj kreten što u svadbenoj povorci drži zastavu) koji se danima busao u prsa da nitko neće to organizirati tako dobro kao on. Pokupio je po 100 kuna od zainteresiranih i zagriženih članova škvadre, pola je prokockao na sigurnom fiksu Arsenala a trećinu nakon toga od tuge zapio. Tako je propala ideja da se uvali gazdi lokalnog birca 200 Eura i dobije ključ u ruke i privatni party do zore. U tom slučaju se preporuča vrlo dobro ako ne i odlično poznavanje gazde birtije, i bilježenje svega što se popilo te večeri, jer zna se kakve su gazde birtija i da će ceh iznosit kao i desna noga napadača nekog eminentnog prvoligaša. A tu je i pijani muški mozak koji te na kraju tuluma nepovratno tjera ukrast jednu bocu za doma, pa makar to bila Segesticina vodka ili sok od črnog ribiza. Ali jednom u životu... Na kraju nesretnik uspijeva nažicat ključeve od tetka ili ujaka koji imaju staru razvaljenu klijet negdje u brdima Zagorja i smisli priču kako je to ipak najbolji plan jer su brodovi na Savi isfurani, a svi bircevi u kvartu pretijesni. Iako je danima visio po Plavom oglasniku, i drugim besmislenim izvorima šatro-kvalitetnih prostitutki, odlučuje se za najsiroviju i najjeftiniju varijantu escorta-djevojke za pratnju, te naručuje najjeftiniju spušteno-sisatu umjetnu plavušu crnih obrva i izraženih podpazušja da se pojavi na rečenoj adresi točno u ponoć.
Okupljanje frajera počinje u subotu oko 17, 18 sati, kad se trude pronaći put koji uopće ne vodi do straćare u kojoj će se održat fešta. Kad se svi nađu zaključi se da kreten još nije stigao kao ni ogromne količine alkohola i mesa koje je obećao. Pristupa se lokanju butelje crvenog i bijelog vina te loše imitacije whiskeya iz Liechensteina, koje su donijeli neki padobranci. Konačno se pojavljuje i organizator sa odvratnim bijelim glavoboljčekom kojeg je ukrao iz susjedovog podruma i najjeftinijim turbomasnim kobasama bez podrijetla.
Svi se masovno bacaju na hranu i cugu k'o vuk na sedam kozlića, prsti i brade se maste, gemišti cure u potocima, počinju se pjevat prigodne pjesme upućene slavljeniku: «Moj život je kratak bio, jer ja sutra nisam s vama, ako odem prijatelji...», i slične, svi ga podjebavaju, aludiraju na zatvor i nedostatak slobode. A onda dođu na red oni koji su se već ženili, i koji počnu rigat svoje frustre o nespavanju, ženinih 9 mjeseci konstantne menge, seksa u tragovima i paklu zajedničkog života. «Stari, prvih mjesec dana je savršeno, a onda te pod svaku cijenu želi zadržat doma. A ako se i izvučeš, sveti se na tvojim stvarima. Pa da, malo po malo će ti nestajat stari brojevi alan fordova i najdraže podrapane bokse. A meni je moja kao slučajno naslonila moju gitaru na radijator! KAO SLUČAJNO!!!» To je ujedno i najbolji dio večeri kad svi pišaju od smijeha i iščekuju pojavu striptizete i nadu da je netko ipak sponzorirao neku kuravu. Raspoloženje je na vrhuncu kad se gase svjetla i šef parade objavi da je došla bivša miss Dnjepropetrovska poslije ili za vrijeme nuklearne katastrofe. Svi se napale, urlaju, razbijaju čaše o pod, prozor i glavu, krevelje se dok im natiču žile ludare u nadi da će baš oni biti ti sretnici koji će zabrijat s golom gospođom u crvenim halterima. U klet tada ulazi bezrameni gorila u pratnji starije polugole sestre. Puno starije sestre, koja će za koju godinu nastupati sa štapom. Svejedno, rulja urla i divlja, a teta otpleše (š)lap dance u mladoženjinom krilu, ne skine se do kraja i ode. Svi su prepijani od katastrofalnog vina i ne reagiraju nego loču do iznemoglosti. Slijedi riganje, pokušaj povratka do prve spremne patrole ili jarka ili spavanje na podu u negrijanoj kućici s garantiranom prehladom. I tjedan dana triježnjenja do novog ubijanja. S drugačijim završetkom.
Idealna momačka večer dogodila se mrvicu dalje, stotinjak kilometara istočno od Melbourna koju je Ribafish doživio u posjeti dalekim (putuje se 23 sata) rođacima u bliskoj nam i nesvrstanoj Australiji. Te večeri je mladoženja u svojoj vikendici na obali mora organizirao dvodnevni boravak sa jutarnjim paintballom, podnevnim roštiljem, poslijepodnevnom odbojkom na pijesku, večernjim roštiljem i orgijom za 16 muškaraca i žena od kojih je jedan spol bio plaćen da sudjeluje u tome sa sto dolara po lubanji te besplatnom cugom i klopom. Pazi, oni imaju kurve za dva dana!?!?! Cure su za to vrijeme u najvećem discu države Victorije imale specijalni program u obliku tri profesionalna strippera koje su smjele i dirati po genitalijama jer su platile još 100 dodatnih baksa. Dečki su se iznapijali, izždrali i izjebali, a curke je kući otpratilo osiguranje kad su skužile da su stripperi Srbi. Kad sam žalostan upitao zašto me Mik noć prije vodio u razgled grada on je rekao - kod nas su momačke večeri svaki mjesec pa sam mislio da bi više voljeli prošetati centrom! Ima super fontana i big casino. Anyway, zove li to netko na bolju momačku?

I dok je meni ispao prame kose (help!),

htio bi da Miha promijeni frizuru i ošiša se skroz na kratko. Ali ona neće...


Pa sad idem na miru cuclat kefir i gledat hoće li se netko sudarit na startu formule. Aj živili!

subota, 13.05.2006.

Cro Trash enciklopedija svezak 10: Š-T

Pa, krenimo! Za sve koji su propustili dosadašnje sveske (svezkove, sveščiće, svezskpfkurac... bem ti gramatiku), na lijevoj strani imate šortkat. Aj živili!

Škoro - mali čovjek čudnog imena.
Ribafish
Škoro Miroslav - Za vrijeme rata branio je prvu liniju šanka u kanadskoj bojnoj. Bože čuvaj Hrvatsku, odo ja u Kanadu. Gadljivo je što se sada skoro prodaje za bivšeg ratnika i glumi nešto.
Al saroukh
Škoro Miroslav - zapoceo kao rocker, vidio ja oridjidji prastare ploce na kojima se pokusava furat na moderne trendove, vidio da mu neide, otisao u bijeli svijet na usavrsavanje majstoru tambure Jerry Grcevicu, omiljenome primasu Zvonka Bogdana, cudotvorac Grcevic od njega ucini kompozitora, pa tako Skoro daleko od doma pise "Ne dirajte ravnicu", kada je poprilicno bilo mirno u Jugi, ali rat napravi svoje ... U zvjezdane visine ga ispucala Story Super Nova, gdje su Djordje i on dijelili pristavcima pravdu, pa ispali jako pametni ... zadnji album je primjer trasha nad trashevima ... covjek napisao tri nove pjesme, stavio nekoliko starih, risemplao pojedine nove opet i dao u prodaju ... ispucao se kao skladatelj ... kazu da je desna verzija Balasevica :)
Pero

Šajeta - smješan čovjek bez imena. Ako je Škoro desna verzija Đoleta, onda je šajeta lijeva. Dvije lijeve...
Ribafish
Šajeta - bio je interesantan za vrijeme ča vala jer je za novine izjavljivao da je zgodniji od Brada Pitta, postao poznat kao dežurni lajavac,krajem devedesetih otvori cd-shop koji je ubrzo propao i s kojim se uvalio u dugove do grla, kasnije ponovno zasjao sa obradom ''Košulje plave'' Novih fosila...kruna karijere pjesma o Mesiću... Nije mu trebala ona voditeljska uloga...čovjek koji će se sigurno uvijek snaći u životu, ali ne zna pjevati , to će i sam priznati, ali piše jebeno dobre stihove i to mu nitko ne može oduzeti...opatijci bi ipak trebali biti ponosni na njega jer je daleko dogurao, ali eto , nisu...
maurich
Šajeta - baš zbog ženskih (i ostalih, ima toga?) "fanova" što mi popiše mozak sredinom tužnih '90-ih sa "jooj kaak ima lijepu kosicu...". Jednostavno - antitalent za pjevanje. Ne ide, ne zna i šlus. I još snima dvostruke albume, gdje zapravo cijelo vrijeme deklamira i recitira svoje "duhovite" ili "začikavajuće" (on misli čak i socijalno angažirane) stihiće. Kao TV voditelj, doslovce te tjera sa svoje emisije kriljenjem ruku i nesuvislim vikanjem.....
c'est mois, Nemetz
Šajeta - jos jedan iz kozmosa u kojem svi misle da su lijepi, pametni, inteligentni i lijepi ... zapoceo kao ca-val, pa poceo se furat na retro-stvari, i pretvara se u nesto poput nenaderenog Ive Robica koji je hardocore udarnik na prugi Brcko-Banovici ... kao sto ja zalim da su osamdesete zavrsile, tako taj kreten nemre proboljet sedamdesete pa zove Mesica na joint ...
Pero

Šo mazgoon - sedamstopedesetsedma reinkarnacija Azre, napušeni penzioneri koji furaju Marleya, nažalost 20-ak godina prekasno...
maurich
Šo mazgoon - nije pjesma Queena, nego tako tjeraju mazge na Foru. Imaju i najbizarniju figuru estrade naše, B. Leinera, čijoj se frizuri dan-danas ne mogu nadiviti. Da ispravim uvriježeno mišljenje, neki misle da je Gego njih kopirao, ja sam imao Geginu kazetu prije 10 godina kad su za njega znali samo na Hvaru
Al saroukh

Šerfezi Ivica Šerfa - iako ga volim (nije ni meni bistro zasto) i o mrtvima sve najbolje, ali Bog mi je svjedok, on i Ljupka Dimitrovska su rodonacelnici hrvatskoga trasha... oridjidji trash-pop sezdesetih, sedamdetih, osamdesetih, pjesmuljci za radnicku klasu koja je volila lake note, vjecno furanje na mladost ala Tina i Niksa, od cijele diskografije, specificna je tendencija zenskim ocima, a sve ostalo traaaaaaash ....
Pero

Šuput Maja - jedina zena koja si poveca sise, a to nema vidljiva efekta na njenome izgledu ... neokrunjena nasljednica Minee, maloumni tekstovi s kojima se jedino mogu teenagerke duboke pod utjecajem alkohola indetificirati ...
Pero
Šuput Maja – žena koja je jedinicu pretvorila u dvojku a pjevala o petici, iako je u suštini čista nula. Ili prazan skup
Ribafish

Šušnjara Andrea - jos jedno vristece stvorenje iz tvornice nocnih mora Huljic-Huljic ... sad navodno nova pevaljka Magacina
Pero

Škender Zdravko - na stranu njegov invaliditet, ali kad sam vidio toga covjeka, znao sam da dolaze stihovi o nesretnoj ljubavi neke pokvarene balkanske zene ...
Pero

Šarmeri - malo začudnih stihova "...Stani na led ne okreći se - Možda naša ljubav nađe pravi put....". Ali zašto mora stati na led??
c'est mois, Nemetz

Tajči - žena sa suspermicom na šiškama
Ribafish
Tajči - trauma iz djetinjstva koja se nastavlja jer moj frend na svakom tulum mrtav-pijan mora pustit "Dvije zvjezdice", suza krene, zamirisu uspomene, pa se sjetim kraja osamdesetih, urusavanja istih, pa kako zaboraviti duet sa Hari Mata Harijem (evo ti bosanskoga Bigfoota, barem po visini) "Sedamnaest ti je godina" i sve one sate mucenja u predskolskoj grupi kada je Ivanina mama donijela najnoviji album Tajci, a ja bio na rubu pakla, svaki dan po vise puta ...
Pero
Tajči - pjevačica u koju je bila zaljubljena kompletna moja generacija i svi u razredu smo imali kazetu, posvetila se operi i obiteljskom životu... možda i bolje da je tako, danas bi to izgledalo smiješno...
maurich

Thompson Marko Perkovic - čovjek koji je na račun rata postao najpopularniji pjevač države, čovjek koji zna razmišljati i iskoristiti naivnost naroda i mas-medije...umjetnost je obraditi Abbu, pričati o selima i brdima i napuniti Poljud...
maurich
Thompson Marko Perkovic - decko koji vrlo vjerojatno stvarno voli ovu zemlju mlad krece u rat braniti tu istu zemlju i rodno selo. Na bojistu pise simpaticnu koracnicu "bojna cavoglave" na koju ja osobno zaplacem kad je prvi put cujem, a s obzirom da je to nekako bilo vrijeme kad smo poprilicno pusili na svim stranama ta pjesma je bila dobrodosao podstrek u obliku odlucnog "e necete pizda vam materina". po izlasku iz garde pokusava napraviti karijeru, iz tog perioda sjecam se grkinje "grrrrrrkinjooo znaaaaaaj sveeeeeeemuuuu jeee kraaaaaaj" i nekih ljubavnih limunada. ubrzo pada u zaborav. Nastavak Thompsonove karijere je potpuno politicki motiviran i po mom misljenju pokretan od nekog mocnog lobija u kojem je sam Marko bio marioneta (koja se istina, prilicno uzivila u ulogu). Neke novije pjesme (Prijatelji, Zaustavi se Vjetre, pa cak i Lijepa Li Si iako ga malo jebe geografija) su mi skroz ok, u odredenim stadijima pijanstva cak i dobre. No, postoji i druga strana u kojoj govori o raznim sumama, zvijerima, vilama i vilenjacima koja mi nije bas sjela. Thompson je, nadalje, jedan od najgorljivijih zagovornika Desanke Sakic (predstavnik snazne desnice). Ukratko, na ovo sto se u novije vrijeme dogada sa i oko Thompsona najmanje utjecaja ima upravo on sam, a to sto se uzivio u ulogu predvodnika krda i borca za slobodu ne znaci da je los ili zloban nego samo glup i lako ga je zavesti i na krivi put navesti (ovo zadnje zvuci kao stih iz neke njegove pjesme). A sad palim maglenke i cekam ...
vagabundo

Tomašević Marina - čija je ta ljubavnica bila da je dobila sekundu emitiranja na hateveju... TV Pink danas kopira njezine poluspotove u sastavu: Kamera, studio ili stan, ona. Playback, Marina koja kasni na matricu i pucketa prstima za vrijeme, recimo, pjesme. I s 50 godina se dobro držala i izgledala bolje od Mineje s 18.
Ribafish
Tomašević Marina - bas su te devedesete bile nemilosrdne, dozivljavao sam je kao zensku verziju Zecica, sad kad ne pjeva, mlati strasne pare Pero
Tomašević Marina - netko je u postovima iznad pitao čija je ona ljubavnica bila da se pojavila na HRT-u ? Kažu od gospodina o kojem sam pisao iznad. Navodno. Pjevačica koja je sama sebe tako nazvala ( pjevačicom ), kasnije i menadžerica , najpoznatiji propali projekt boy banda ''Sunset''... Ali još uvijek stara koka, jbg....
maurich

Tigrovi tame - Kandidati za najcool trash naziv banda, iako postoji bojazan da su iz Bosanske posavine: al nije samo ime, tu je i pjesmarica oplemenjena uratcima poput "Dancer ludi" (??) i "Hej hej tamburaši"
c'est mois, Nemetz

Tina i Nikša - niko i ništa
Ribafish
Tina i Nikša - nasi vjecno mladi pocetnici, koji evo svaki cas ce uspjeti, samo nikako da im se to dogodi ... Ona izgleda za poludit, on kao da je pao tri puta sedmi osnovke, uvijek stajlish, uvijek cool, uvijek lijepi, a nikad uspjesni
Pero

Trio Gušt - tri praščića koji revu ko isti kad vuk sruši kućicu
Ribafish
Trio Gušt - svaki put odvrnem TV Crne Gore, evo njih i neke pjesme s doceka Nove Godine, nije uopce vazno koje, jer njihov repertoar je obvezni dio fonoteke svakog postenog vozaca autobusa, pa dok vas vasa omiljena teta vuce u Austriju, sa hrpom starcadi koja se tuzi na tezak penzionerski zivot, u pozadini, u kombinaciji s losom slovenskom cestom, sviraju Trio Gust neku dalmatinsku pismu, meksicku baladu ili zagorsku popevku, nije to uopce vazno, kada oni pjevaju sve to isto zvuci ...
Pero
Trio gušt - ajme majko...tri mušketira sa instrumentima umjesto mačeva...nekada su sve fešte bile nezamilive bez njihove glazbe i mikseva...ipak , po miksevima nitko nikad neće nadmašiti Dalibora Bruna, on je ipak kilometrima ispred...
maurich

Trumbić Sanja - trash stoljeća. Kontesa smeća. Dno probušenog dna. Kraj svijeta. Jel da uopće idemo na slova U i V nakon nje? Da Danke Dojčland...
Ribafish
Trumbić Sanja - ma ne Danke Dojčland, najjača poruka te dame je ipak ultimativna "kazni me ko ženu" ... ma što to značilo...a vrijedilo bi barem kratke priče :)
C'est mois, Nemetz
Trumbić Sanja - ta anemicna pevaljka, zbunjenog pogleda maltretirane zene uvijek je budila neku cudnu jezu u meni ... da budem iskren, nemam pojma sto je pjevala, nazire neki shik kraja osamdesetih i izigravanje dobre djevojcice
Pero

Tutić Zrinko - osim što je sukrivac za gomilu suspektnih cro trashova sve do vrlo bliske mu Seve, ušao u legendu sa porukom nekoj Doris: "ne plaši se ni močvare ni perja ni ptice"....
c'est mois, Nemetz
Tutić Zrinko - iako kao autor i pjevac sasvim pristojan (kad cujem Doris sjetim se boljih dana), pocetkom devedesetih njegova firma Tutico je drzala vecinu trashera pod svojim okriljem, pa zasluzuje da se spomene
Pero

Tutti Frutti - kao da su vezni red CSKA iz Sofije... Iz onih davnih dana dok su još splitski trasheri pjevali na ijekavici...
Ribafish
Tutti Frutti - khm, zapoceli s jos trecim dijelom imena "Balkan", produkt Nene Nincevica, toga genijalnoga tekstopisca, koji valjda kad sere na veceju, napise genijalni tekst ... svirase oni tako za osamdesetih mainstream pop, meni jako drag, cak Leonarda Cohena obradjivali, ali ona dodje sumrak devedesetih, ode Ivo Amulic u osobne vode, pa dosao neki tip, pa dosao Nizetic, pa odlucio Nincevic da mora prezivljati, pa su dosli korak do dna ... Trebao biti reunion s Amulicem pred koju godinu, nemam pojma gdje zapelo
Pero

Tomičić Joško - poginio u saobracajki, pretpostavit cemo Bozja kazna za spjevanje ultimativnog ultrustaskoga hita "Jasenovac i Gradiska stara" (vjerujem kako ga pokojni Vinko Nikolic jos naganja po nebeskim visinama), kako mene moje sjecanje sluzi, doticni pjevac se probao probiti kao neki belkanto-pop, ali skuzio je gdje su pare, sto ga na kraju kostalo glave
Pero

TOYBOY - pravim imenom: Ciganović Neven - neshvaćeni stilist izbjegao na Zapad, pobornik coca droca stila, s desetak plastičnih operacija kojemu je najveći adut obrijani dekolte imao je i izlet u estradne vode densić hitom koji je nakako išao: "jer ja sam Candyman"...fala bogu pa nije nastavio s pjevačkim eskapadama!
mya


Obzirom da se "enciklopedija" bliži koncu a spomenuh da smo ostali dužni... dakle, nevezano uz trenutna slova Š i T, evo domaćica izgooglanih s nekih opskurnih CD kataloga, pa pozivam stvarne poznavaoce tih opusa da ocijene izvođače ili nekog dobrovoljca da se žrtvuje, nabavi CD-e s neke tržnice, zatvori se u sobu i provede istraživanje... prilog 1 (zabavni mix): Adelmo (Ulij, ulij) ; Berde(?) band (Prođoh sela, gradove) ; Beatta Band (Debeli dečki) ; Blanša (Da oprostim sve) ; Čuvari parka (golubice bijela) ; Bukarica (Udala si se) ; Crno perje (Navali narode...) ; Danijela Golubić (Srećo moja) ; Deen (Ja sam vjetar zaljubljeni) ; Dioniz (Ništa o ljubavi) ; Điđi (Hej D.J. sviraj Jednu Ivanu) ; Fra Šito (S tobom da putujem) ; Galdaria (Poderan dan) ; Izabela (Okreni se) ; Jerko Rošin (Tuča na tanjuru)->???? ; Jozefina & Trio Rio (Crna žena) ; Jure Rašić (Stoj na glavi) ; Kvartet gorgonzola (...iman osjećaj da nas niko sluša...) ; Lana (Lana Lana Lana) ; Melita Bručić (nije život...) ; Mirella (Šumi vjetar s Jadrana) ; Novi spektar (Bećarina) ; Ruža (Satovi ljubavi) ; Sabina (Srcu najdraži) ; Stjepan Jeršek - Štef (Vozi skela ) ; Valentina (Za moj kaj)
Nisam napomenuo gore, u zagradama su imena albuma... elem, Prilog 2, tek toliko da se ne izgubi: "domaće popevke" bandovi (klapa ima jednostavno previše i to je za Ribu a lola i tamburaša već ima od Buja do Ptuja)... : Vrući Kaj ( "Zagorje Mix") ; Ansambli: "Dečki z bregov", "Duša Zagorja", "Nikad skupa"(??) ; Hrašćanski čestitari (Od sela do sela), Ivica Pepelko i Lepi dečki (Najlepše popevke); Varaždinski štigleci (Koza Roza) ... a to je valjda tek vrh ledene sante svih vinogorskih trudbenika - mužikaša....
c'est mois, Nemetz

petak, 12.05.2006.

ZET prijeti!!!

Najnoviji potez glavešina Zagrebačkog Električnog Tramvaja koji jedva spajaju kraj s krajem uz prosječnu plaću od 7000 kuna su Nindža-kontrolori specijalno obučeni da utjeraju strah u kosti svima koji se švercaju. Strijepite vi bijedni smrtnici bez karte, strijepite...

Kad vas primi ta nabildana ruka za rame i kaže. "Dušo, daj mi karticu prosim te, pusaaach..."

srijeda, 10.05.2006.

Čunjaši na prijemu u HOO

Senzacionalno!
Predsjednik Hrvatskog Olimpijskog Odbora unio je pomutnju u malu ali baždarenu grupaciju Čunjaša, i već nakon popijene treće gajbe obećao gradnju ne dvije, nego jedne dvorane za Curling u centru metropole na potezu trokuta Praška-Vlaška-Koturaška!



Neću vas više davit s Čunjašem, ali kad je fotošop u rukama Prižme fakat moćno oružje...

utorak, 09.05.2006.

Hrana bogova

Odin, sin Herodotov, unuk Ribentropov i čukununuk Hedvigin opazi malen oblačić dima na obzorju. Uz pakleni jurišni poklič koji je zaledio krv u žilama i uzročio infarkt svih devetoro losova, osab sobova i dva snoba koji su se neoprezno zatekli u blizini, oplete po zapjenjenim sapima svog konja Čilaša Čiraša sina Starog Čiraša, unuka Čiraševog Đeda iz krda Surovih Čiraša Hildebrandtovih Zelenih Polja. Čiraš se prope, fjord se zatrese pod njegovim teškim, azbestom okovanim moćnim kopitima i započne paklena trka. Znoj, suze, prašina, suspermica, smegma i krv s uzengija prštale su skorenim nordijskim okrutno bijelim obroncima, a Odin se nije obazirao već i dalje slijepo jurišao u nepoznato, vitlajući zrakom teškom sjekirom i ubijajuć neoprezne albatrose u niskom letu i škiljave Sokole Škiljavce. Zadnjim snagama Čiraš se prope i donese na krilima vjetra svog gospodara do skromne ali podlo građene drvene kolibice iz koje se dimilo. Pade u hroptaju smrti, izdade ga junačko srce, a Odin sav mokar i zadihan divljački odvali nožurdom vrata i uđe u predvorje.

"Ženo, jel to kafica gotova?"

Helgurda, kćer Knurgova, unuka Humboldtova i sestra Isusova nježno se nasmiješi mužu i zabije mu skoreni salenjak u šupak...


Ispričavam se za literarni odmak, ali sam jutros pri prvoj jutarnjoj sraćci u ruke primio Nacional i prvi put u životu pročitao kolumnu Barbijerija. Ovakvim probranim riječima valjda od žene ujutro traži kajganu... Svašta...


Ulična anketa s romskom populacijom negdje na istoku. Poslao Liftboy, ima jačih odvala, pogotovo ona s pčelom...

Q: Zašto zirafa ima dugačak vrat?
A: Pa mora, sirota, živi u planinu i to...

Q: Koje je vaše tajno oružje?
A1: Moje tajno oružje je kad ja radim a komšije me zovu na kafu.
A2: Moje tajno oružje je moja keva Džurdža koja ima treći dan crni pojas.

Q: Šta je za vas ljubav?
A: Kada vaćaram devojku za guzu preko farmerkama.

Q: Šta su to dijabole?
A: Dijabole? To je vrsta ljudi koji noću juru slepi mišovi.

Q: Šta znači izreka sto ljudi sto ćudi?
A: Sto ljude sto ćulo? Paz' da ti kažem. Sto ljude to mora da bude sto
ljude, a sto ćulo to mož da bude sto ćulo a i ne mora da bude sto ćulo.

Q: Koliko lubenica ima u 1kg?
A: Lubenica? Pa vi ste sigurno mislili na krastavce.

Q: Da li će da dođu vanzemaljci?
A: Vanzemljaci? Ako hoćeju da dođeju nek dođeju ako nećeju ne moraju.

Q: Koja je najveca građevina na Svetu?
A1: Hala sportova na Novi Beograd.
A2: To je građevina koju je izgradilo preduzeće iz Leskovac.

Q: Kako se zove vaš orkestar? (pitanje je postavljeno grupi Roma s
plehanim instrumentima)
A: Džudi.
Q: Zašto?
A: Zato što smo svi džudiste.

Q: Šta radiš kad ništa ne radiš?
A: Čitam stripovi, gledam pornići i živim za fajt.

Q: Zašto se muškarci ne šminkaju?
A: Zato što se znoje pa da im ti otrovi ne bi došli u usta.

Q: Koji je vaš hobi?
A1: Džudo, Džudo od malena. Terali su me da treniram k'o neka životinja e.
A2: Bebe sam pravila.

Q:Koja je vaša omiljena igračka?
Cigančica koja stoji iza: Barbika.
Cigančica koja odgovara: Ćuti ti, Barbika...

Q: Da li su žene emancipovane?
A: AaA?!

Q: Koja životinja bi hteli da budete?
A: Pčela
Q: A zašto pčela ?
A: Pa pčela je marljiva, vredna... Pravi đem...

Q: Ko je vaš idol?
A: Majkl Džekson
Q: A zašto?
A: Pa dečko se lepo oblači, ima fine bele čarape, puno dobrih riba, i vidi se da živi za fajt.

Q: Šta vam je cilj u životu?
A: Da jedem sendviči na sprat

Q: Koju boju očiju biste voleli da imate?
A: Pa ... volela bih da imam ... oči boje ka pamarandža

Q: Koji je vaš tip muškarca ?
A: (baba crveni, gleda levo desno i kaže ...) Eve ga, onaki brka

Q: Šta je to dobra riba ?
A: Pa ono, da bude dobro građena, da se tušira svaka tri četiri dana...

Q: Da li se brže trči u braon ili u crnim cipelama?
A: U braon, bolje prijanjaju uz zemlju.

Q: Kako se vi udvarate devojci?
A: Ja se predstavim da sam iz Nemačku!

Q: Da li vam se sviđa Bebi Dol?
A: Odlično je. Koristim ga i za lice i za telo.

Q: Šta vas najviše nervira u životu?
A: Ma mlatu nas ovi snikersi, oće da nas poludu

Q: Šta biste rekli da vas žena vara?
A: (Muž stoji pored žene): Ko bre da me vara? Ona? Pa vidiš kaka je šugava

Q: Šta biste poručili vanzemaljcima?
A: Zemljacima?
Q: Ma ne, vanzemaljci su oni koji ne žive na našoj planeti
A: Aa, pa ako neće da živi ne mora, gde mu bolje široko mu polje.

Q: Koja vam je omiljena životinja?
A: Lav.
Q: Zašto lav?
A: Pa car je na sve životinje, ima grivu, a i šmeker je ovako....

Voditeljka: Imate li nekoga ko vam se sviđa
A: Imam, evo vi, beš ste šaramantni!

Back to kolotečina. Skoro...

Marko Stokuća, profesor ili inžinjer matematike, pivokuhač, pivopija, kolekcionar, prvi zdesna

i ljudina koji nas je doveo do pobjede imao je za reć samo ovo:

"Ne znam nikoga tko nije zamisljao da je zadnje slobodno bacanje u njegovim rukama ili zadnji penal u finalu Lige Prvaka. Slijedi naravno pogodak, vriska prekrasnih siparica, bezubih huligana, staro i mlado, sve je u transu. A ti presretan, veci i od Clinton Billa, kako to Atheisti pjevaju.

Medjutim, zivot te ne smjesti na Camp Nou ili u Chicago Bullse krajem devedesetih, vec u Budimpestu, na prvenstvo Hrvatske u curlingu i da ti u ruke zadnji stone u mecu za drugo mjesto. I shvatis svu tezinu tog tereta. Promasajem neces zajebati sebe vec drage ljude koji su cijelu godinu s tobom druzili ponedjeljkom iza ponoci, a to nije mala stvar.

Praznovjerje je na maksimumu. Sretni podmetac, zadnji stone s brojem 8, sve je kako treba. Samo ja iznutra nisam. Prilazi mi Sinisa i kaze: 'Ne bih ti bio u kozi.' U stomaku giba, cijeli dan igram ocajno, vjera u vlastite mogucnosti kopni. A sve ovisi o meni. Evo opet Sina: 'Meni je knedla u grlu. Mogu mislit
kako je tebi.' Tjeram ga u kurac krasni i pokusavam se koncentrirati ali nije bas da ide. Pogledam kroz staklo, a tamo Smile, Muf, Marko, Rudi, Melita i ono sto nisam vjerovao da ce se desiti i decki iz CK Zagreb, ali i cure iz Zaprudja, napeto cekaju. Jebate.

Krecem, spustam se, stone klizi. 'Fulo sam!' vicem, jer putanja nije dobra. Nakon par metara fels djeluje i pojavljuje se sansa za pogodak, za izbijanje protivnickog stona. Milimetri odlucuju. A tako je divno kada su milimetri na tvojoj strani. Kazu da se neke stvari dese ako ih istinski zelis. Ja sam ovaj pogodak tako zelio.

Nije finale Svjetskog prvenstva, nije kos u zadnjoj sekundi na Olimpijadi, ali je srebro na prvenstvu Hrvatske u curlingu i mi smo ga toliko zeljeli. Pogodak! Urlik odusevljenja se prolomio i u dvorani i iza stakla. Cika, vriska, veselje. Grljenje i poljupci. Pretjerano znam, jer ipak je ovo 'nekakav curling' i 'nekako malo prvenstvo' i koga briga.

Nas je bilo briga. Jesmo neozbiljni, jesmo cudni kad za zagrijavanje pijemo pivo, smijesni smo kad se slikamo kraj ploce s rezultatom u pol meca dok vodimo protiv prvaka, jos smjesniji s vaterpolo kapicom na glavi, ali mi smo istinski htjeli pokazati da mozemo do tog srebra i dosli smo do njega. A prica o covjeku celicnih zivaca je za malu djecu. Nas skip se usro od straha, stomak ga je i poslije meca satima bolio od nervoze, emotivno je bio prazan. Ali tako zadovoljan. Srebro je bilo oko vrata, a Riba, Sin, Muf, Puf, Ogi, Smile, Marko, Rudi, Melita i Branko nasmijani, veseli.

Nije bilo uzalud. I jebe mi se sto ce zvucati djetinjasto, ali ovo je prva medalja u mom zivotu u bilo cemu i ja ju vec dva dana nosam svuda sa sobom i ponosno gledam."

I da onda nećemo jednog dana nastupit na Olimpijadi... Pih. Svijet je naš!


Mirnice pitaš jel idem na Misfitse? Pa idem skakat na Misfitse!!! Jes da su stariji i od boga,

da im nema Danziga i da od American Psycho nisu ni jednu normalnu stvar snimili, ali ljudi, ipak su to Misfitsi. Ne bi Metallice bilo da im nisu 5 pjesama obradili!!!

Pa još onda i Motorheadi... Al će bolit jetra i bubnjići...

ponedjeljak, 08.05.2006.

Curling – Prvenstvo Hrvatske, Budapest 06.03.06.

5.15 - krenuli smo ranije jer je predsjednik CK Čudnovati Čunjaš šupak koji mrzi kasnit pa je rekao da je bolje uranit jedan sat nego kasnit dva. Zahvaljujući sponzoru HPB-u, imamo i za benzu i za smještaj, što fakat olakšava putovanje.

6 - desetak sendviča i šezdesetak piva su lagahno načeti.

6.30 - izgubili smo pola sata na granici jer hrvatski policajci koriste novu vizualnu metodu provjeravanja – gledaju te deset minuta u oči, a deset minuta u ekran domaće proizvodnje "Ivel Ultra" te čekaju da netko popusti.

7.15 – prolazimo kroz Nagykanizsu i gledamo kako lokalni alkos u maskirnoj uniformi mrtav pijan pada s bicikla nasred cesta a pridiže ga bakica s cekerima.

7.18 – spuštam gas s 120 na predviđenih 80 zbog rotirke koja nam ide u susret, a tamo murija vozi ispred 5 maratonaca u bijelom, od kojih četvrti nosi na ramenu mađarski barjak. Vrlo zanimljiv način uvertire u svadbu ili štrajk.

8 – pišanje zbog pive

8.30 – pišanje zbog pive

9 – dok vozim želim istovremeno probudit Sina i Smileta i pokazat im reklamu za LG u polju uljane repice, ali me zbuni blinkanje idiota koji mi se nasrao na guzu Cliota i radim fantastičan manevar naglog skretanja pri 130 na sat koji je završio pozitivno, ali po riječima kolega iz drugog klupskog auta- «Jebote, ti skreneš, a ovima u autu glave se razbacale ko pilićima!»

9.05 – pišanje...

9.35 – fulavam skretanje za Tesco i dvoranu i pizdim do...

9.40 – ...kad konačno možemo skrenut s autoputa (mrzim fulat izlaz na autoputu i onda rađat do sljedećeg izlaza) te probat nać put nazad kroz pustopoljinu. I onda zahvaljujući putokazu «Curling klub» skužimo da je u stvari TO pravi put, pa kreće pjesma! Taman je bio onaj divan stih – «Rađaj mi djecu kao kolačiće...»

9.45 – našli dvoranu i stigli sat i 15 minuta prije tekme. Piva, sendviči, pozdravljanje, trening, lagani proljev od nervoze, hemeroidi, papirologija.

11.05 – džaba smo mi krenuli sat ranije kad ove ekipe što su spavale u Budimpešti kasne zbog gradske gužve...

11.15 – počinje drugi dio prvog tradicionalnog prvenstva Hrvatske u Curlingu paralelnim utakmicama Čudnovati Čunjaš : Zagreb, i Vis : Zapruđe.

11.25 – igramo ko debili i tek šesnaesta kegla ide točno onako kako ju je i htio bacit naš Skip (to je onaj koji uvijek baca zadnji i o kojem sve ovisi, jer prva trojica i mogu nešto zajebat a dobar Skip to može ispravit) Stokuća, pa vodimo protiv favorita prvenstva i prvih na tablici s 2:1. Smile ulijeće s fotićem u teren i viče «Svi kraj table s rezultatom! Ovo se mora slikat, ko zna kad ćete opet vodit!!!»


12.45 – Smiletova se kletva obistinila i gubimo glatko s 8:3. Dogodine ih garant imamo, pa smo zato nasmiješeni!

Puf igra grozno, al ima nove cipele. Sin je mrvu bolji, ali opet pogađa tek 10%. Ja ko da sam slijep, retardiran, sakat, mutav, tulav, trapav i nedojeban. Doduše, tako je bilo i na prvom turniru, ali je tada izvlačio Stokuća koji je igrao na 60-70% - kao da ima 20 godina a ne tek 20 minuta iskustva. A danas mu nije išlo. Niti jedan lijevi felš, tek pokoji desni. Izbijanje tu i tamo.

12.50 – uz pivicu pokušavamo naći uzrok slaboj igri, pa uz još jednu, i dogovaramo taktiku za drugu tekmu. Igramo protiv cura iz CK Zapruđe što se ne boduje za prvenstvo, pa uvodimo Ogija umjesto Pufa i opuštamo se.

15.00 – sjedimo uz pivicu i sendviče i razmatramo koji nam je kurac bio da izgubimo već dobivenu partiju s 5:4 (ja im nisam reko da metu kod zadnjeg bacanja, kreten) i smišljamo taktiku za posljednju utakmicu s direktnim konkurentima za srebrnu medalju – CK Vis. Oni su isto iz Zagreba, ali su smislili ime za klub dok su bili na jedrenju, pa zato Vis.

15.20 – počinje odlučujuća tekma. Kraj nas igraju revijalno Zagreb i Zapruđe, koji su već poostali prvaci, pa je sva pažnja usmjerena na našu, lijevu stazu Curlališta u predgrađu Budimpešte. Napetost je tolika da se već zaboravio moj pad na lijevu porebricu i metenje na koljenima dok me Puf gurao...

15.45 – nakon dva enda gubimo 3:0. Igramo jezivo. Svađamo se. Visu je potrebno dobit nas s više od 4:2 u endovima (komplicirano. Mi smo ih dobili prošli put rezultatom 6:3 i 4:2 u endovima), a već je bilo 3:0 (2,1) i igrali su stvarno fino. Ja stavio sretnu vaterpolo kapicu iz Japana,

ali ni to ne pomaže. Doduše pogodim koju tu i tamo, ali Stokuća i dalje igra ispod prosjeka s pokojim bljeskom i tako nas nekako održava u životu.

16.45 – Stokuća ne uspijeva osvojiti bod i CK Vis nakon predzadnjeg bacanja vodi s 5:2 (4:2 u endovima). Ne bi Hitchcock režirao ništa uzbudljivije. Zadnje bacanje na prvenstvu i tko dobije taj end – postaje viceprvak. Ko fula – zadnji je.

17.05 – Nikad dužeg bacanja. Svaka se kegla baca 5 minuta jer nas je sve strah, živčani smo i potpuno ludi jer led više ne sluša i svi redom hićemo grozno. Vis je bolji na ledu ali mi imamo prednost zadnjeg bacanja. Ja se tiho molim u sebi i bacam prvu keglu. Bacam je u pizdu materinu i skoro fulavam cijeli teren. Niš koristi. Lupam glavom u zid dvorane. Bacaju oni. Još imaju bod jer je njihova kegla najbliža centru. Bacam ja i radim poludobru stvar jer čistim dvije kegle, ali ne do kraja. Baca njihov Skip - Albi, ljudina, i zaklanja put Stokući. Stokuća riskira, ali promašuje za centimetar i pol. Albi baca njihovu zadnju keglu, ruka je zadrhtala i ne uspijeva potpuno zaklonit njihovu keglu. Sve je u Stokućinim rukama.

17.10 – 50 Mađara pizdi u gledalištu jer smo im zašli u termin. Naši navijači blijedi. Svi gledamo Stokuću. Ako uspije pogodit lagani desni felš i izbit njihovu keglu, mi smo pobjednici. Sin kaže Stokući da ima knedlu u grlu a Stokuća ga šalje u kurac. Ja kukavno stojim na centru a brabonjčići strahuljci mi od straha bešumno klize niz nogavicu. Tresem se. Stokuća se odguruje. Kegla putuje. 20 kila teška kamenčuga se sporo rotira svih 40 metara staze i piči prema meni. Kažem ljudima da ne metu jer ima dobar smjer. Urlam, ne dišem. Kegla skreće prema njihovoj, ali krivoj njihovoj. Onoj koja štiti onu glavnu. Ipak se ne da. Udarit će je. Neće. Višani viču da će je udarit. Ja da neće. Dolazi do nje. Uz nju je. Prolazi za mikrometar pored nje tako da se ova oznojila, ali je ipak ne dira. Prolazi još metar i udara svom snagom njihovu keglu koja leti van terena! Čudnovati Čunjaš je viceprvak Hrvatske!!!

17.15 – skačemo, urlamo, vrištimo i ljubimo Stokuću

koji kaže «Jebite se vi, skoro sam povraćo od straha!», pijemo, slikamo se i još sat vremena pričamo o svemu, kurčimo se pametni smo, gotovo je jebate...

17.20 - medalje, pehari, osmijeh ko kod Mariolina. Skoro su nam glave pootpadale koliko smo se cerili...

17.30 - slikavanje za povijest


17.45 – pozdravljamo se s ekipama. Finila je i ova. Idemo u hotel.

18.30 – krećemo iz hotela na obžderavanje, hektolitre Drehera, noćni klub Crazy Cafe u kojem je bilo vruće, pijemo Urbock od 2 litre i 10% alkohola - dar Beershopa i slavimo do dugo u noć. Čak nas nije omela ni kontrola u metrou kaoja nam je naplatila švercanje 10 eura po lubanji. Na što im je Puf na tečnom njemačkom objasnio da će im zbog toga razbit ne jedan nego tri auta s mađarskim registracijama kad dođe na more. Čekičom!

Budimpešta nas ispraća kišicom i nadrkanim, nikad nasmijanim ali seksi konobaricama, mi nosimo fantastično iskustvo i pripremamo godišnju skupštinu kluba. Zahvaljujemo HPB na sponzorstvu i majicama, nosimo vam medalju, hvala i Beershopu na 6 gajbi Gossera i više njih Black i Red Draka, hvala navijačima – Meliti, Branku, Rudiju, Mufu, Srbinu i Smiletu na genijalnom navijanju, blogerima na podršci i hvala CK Zagreb i Curling savezu Hrvatske što su ustrajali i pokazali da u ovoj maloj državi entuzijasti ipak i mogu nešto postići. Hvala Stokući što ima sajle a ne živce. Heroj pivopija!

Hvala svima koji su članovi Čudnovatog Čunjača, igračima, istomišljenicima, čirlidersicama, animir damama i apsolutno svima koji su sudjelovali u ovome. Ponovilo se!

petak, 05.05.2006.

Curling - vrijeme je odluke!

Sutra je dan "B"!
Curling klub Čudnovati Čunjaš HPB kreće u Budimpeštu na drugi i zadnji dio prvenstva Hrvatske. Trenutno smo drugi, a ako pobijedimo sve do kraja, imamo šanse i bit prvaci. Doduše, imam i ja šanse da ševim Jennu Jameson povrh rosnog prkna pa neću nikad, ali raspoloženje ekipe je na jako visokoj razini. Evo par slikica s prošlog turnira.

Ozbiljno smo shvatili ulogu autsajdera...


A onda krenuli u revijskom tonu.


Iako je atmosfera bila na visini,


Curling nekad zna bit i te kako naporan.


Da bi sve na kraju završilo hepi endom!


I zato, sutra od 11 do 5, dršte fige i vjerujte u nas pa da se kvalificiramo za svjetsko prvenstvo, Olimpijadu u Vankuferu te da nam guza vidi još svijeta a škembulje još više pive!!!

Mi Čunjaši!!!!!!!!

četvrtak, 04.05.2006.

Isuse!!!

Nastavak jučerašnjeg posta:

Izvaditi iz mašine veš, niti 24 sata nakon što se opro. Zašto ne izmisle neki alarm za kraj pranja, ukurac...

Eh, što nisam više malo dijete...

srijeda, 03.05.2006.

Recept dana - Špek fileki s pivom

Sutra se familija vraća s mora. Daklem, danas je zadnji dan te šansa za moj omiljeni recepat.

Kod špek fileka (tripica, tripa, škembića, vampa... uglavnom ono što ženama izgleda, smrdi i djeluje odvratno), za koje sam kao mali mislio da su komadi ručnika od frotira, važno je da su dobro prokuhani, tj. obrađeni pa da da se ubije vonj trule kravlje vulve. Iako su to u biti samo njeni želučani mišići. Vulva ide u paštetu.

Recept počinje otvaranjem pola litre piva i guštanjem uz pripremu, kad otkriješ da doma nema peršina, mrvica ili, naravno - fileka. Šteta je ostavit nepopijenu pivu prije izlaska, pa makar do dućana, i valja to strusit. Ali bar si špek i luk nasjeckao.

Dok se smješkaš nemuštoj prodavačici u minici koja ti naplaćuje tri mikro glavice paradajza po deset kuna, odlučuješ pojačat pivske rezerve s bocom Pana od litre jer ga je preporučio Sin. A tajniku Curling Kluba se mora vjerovat!

Kad si došao doma, sve je spremno za novu pivu i nastavak kuhanja. Mir, tišina, memla, NOFX na osmici u pozadini dok se krčka 20 deka špeka i razmatra jesu li tri glavice luka dovoljno sitno narezane. Nikad nisam volio presitno narezan luk. Nek se osjeti, nije beg cicija...

Ubaci se narezani paradajz, pet režnjeva češnjaka od kojeg će ti smrdit lijevi kažiprst do subote, kilo tripa, vegeta, sol, papar i dosta vode. Vrijeme je za treću pivu jer je druga nestala pri ubacivanju. Jebat ga, zadišeš se dok se popneš stepenicama! U međuvremenu stavit prat crni veš.

Prije ubacivanja paprike, peršina, tajnog sastojka #1, origana i bosiljka te konzerve šampinjona, jako je bitno slučajno prosut pola pive u rajnglu, jer onda možeš krivit što god hoćeš zašto ti fileki nisu ispali ko oni tatini. Nikako ne zaboravit frtalj čaše krušnih mrvi za cementiranje.

Držat na vatri još 15 minuta, dodat ribanog sira za aromu i krajnje zgusnuće te tajni sastojak #2. Stavit tri-četiri komada kruha u toster, ogulit glavicu luka i otvorit zadnju pivu. Popit gutljaj pivice, zasolit luk, sjest. Zaboravit krpu i trudit se ne pretjerano kauč. Ne jest gol do pojasa jer zna zapeć pri prsima. Za desert popit još jednu pivicu ili izvadit žlicom još malo s dna rajngle na stojećki. Ništa slađe. Kakvi mrtvi slatkiši, kakve čokolade... Gledat Seinfelda od sinoć. Razmišljat o smislu života i poluglasno podrigivat, kako štogod ne bi, ne do bog - izašlo prerano...

Smisao života. Jebeš život i to što radiš najbolje fileke u hemisferi (ma kakav frfljavi goli kuhar...) i što si dopredsjednik hrvatskog društva prijatelja piva kad ti najbolja polovica nit jede nit pije. Ali, u drugu ruku, nema žene koja voli tripe i pivu. I zato treba guštat u ovakvim trenucima i veselit se četvrtku. Ima da Roka naučim na finu papicu od malih nogu! Kakvi fruteki, kakvi bakrači!!!

Sjest i pisat fuš. Natjerat se ne pisat blog nit navijat za Varteks jer je slabiji, ni okretat se prema televiziji. Buljit u sliku juniora na desktopu. Eh, dana...

Političari i sport #2
Čobanković i rafting

Nakon sjajne premijere Đapića i košarke, red je i na još jednog našeg slavnog sabornika koji je potražio razonodu, rekreaciju, radost, mir, zdravlje i opuštanje (ne nužno tim redom) za svoj, napornim političkim radom izmučen organizam u nježnoj dokolici vožnje simpatičnom rječicom!






U sljedećem nastavku: Kosorka Djevojka na paraglidingu!

Nego, ovo je izašlo na jednom košarkaškom sajtu pred tjedan dana. Našli ste sitnu grešku!?

Najava cro trash enciklopedije Š-T

Pa, krenimo!

Škoro - mali čovjek čudnog imena
Šajeta - smješan čovjek bez imena
Tina i Nikša - niko i ništa
Trio Gušt - revu ko tri praščića kad vuk sruši kućicu
Tajči - žena sa suspermicom na šiškama
Tutti Frutti - kao da su vezni red CSKA iz Sofije...
Marina Tomašević - čija je ta ljubavnica bila da je dobila sekundu emitiranja na hateveju...
Sanja Trumbić - trash stoljeća. Kontesa smeća. Dno probušenog dna. Kraj svijeta. Jel da uopće idemo na slova U i V nakon nje? Da Danke Dojčland...

Nastavite!


Bosno moja!

Kad su otkrili šatro Gospu u Međugorju, mjesto je procvalo. Sad su otkrili Piramide kod Visokog. Još malo pa će osvanut i Bigfoot na Trebeviću, Tito u Vakufu, Buda u Čekrčićima i ET kod Jajca (bez Klingornke)... E jesu ti Bosanci majstori, svaka im dala...
Pazite kakve su suvenire već pripremili!




I najbolji od svih - Novo božanstvo - Amon Ba


Onda je najveća bosanska kraljica - Kleopatba!!!

Podsjeća na onaj stari kad dođe Mujo u Meksiko, a neki brko mu guzi Fatu.
I Mujo će sav očajan
- Ša ti je, ba, ša to radiš, ba!?
A Meks mu kaže
- Karam ba!!!

Ko se kladi da će se sad nać neki Jehova i napast me da zašto napadam Bosance!? Sva sreća da su bar oni normalni što se tiče zajebancije...

ponedjeljak, 01.05.2006.

Samo kratko...

Dok se oporavim od seksa u Kukljici (najebo sam se s ciglom i mortom - sljakali smo krov na istom na Mihinoj viksi), samo da olakšam srce i postavim jedno raspravljivo pitanje.

Milos Forman ima taj dar da me pri gledanju većine njegovih filmova, a pogotovo Amadeusa, Leta iznad kukavičjeg gnijezda i Kose neodoljivo privuče glavnom junaku i budi u meni želju da budem kao i on. I onda se Ribica poistovijeti s likom, gnijezdi u kinu, veseli i smije s njim, želi u pravom životu biti on, u mislima piše mjuzu, pobjeđuje u tekmama, i sve to do onog trenutka kad ga barba Milos redateljskom palicom ne ubije. Pa dobro Formane, jebo ga ćuko, jesi ti za čovjeka (for man) ili protiv njega?

Dakle, Kosa. Bilo neki dan ono kad ode Berger u vojnike. I kad nakon cijele one flegme i duvke od filma ulazi u avion i on shvaća da piči u smrt... Sad sam se naježio dok pišem, a bogami mi je i suza kanula kad Treat počne ono Manchester, England, England...

Koja jezivost. Ma kakav Brusim Vilice u šestom čulu...

To mi je najemotivnija filmska scena ikad. Pa tek onda ona kad ubiju Uncasa.

A vama?

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv