Kad sam bio mali, nerviralo me kaj me mama tjera van da se igram čim zasja sunce.
Sad kad sam matora drtina, gledam iz ureda kako dan prolazi i izdao bi i državu i par frendova (koji ne plaćaju cugu kad je red na njih) da mogu ić naganjat loptu na livadu i onda onako znojan popit orošenu dućansku pivu na klupici... Kad bolje razmislim, kurac je 1985 bila orošena. Morali smo ih prije fuce u frizer s knedlama švercat.
U nedjelju je tekma. Bio sam na nekih pedesetak utakmica hrvatske reprezentacije u zadnjih desetak godina, a ostatak grčevito gledao na telki. U biti, nije nogomet taj koji je bitan, nego atmosfera, raja, urlanje, pjesme, smijeh, podjebavanje, piva i najviše od svega - odlazak od kuće na neko vrijeme... Jebo i nogomet i nogometaše i njihove sponzoruše i bijesne aute.
Dva najbolja frenda nisu valjda u životu bila na tekmi. Druga garnitura frendadi isto tako. Od ekipe s kojom sam projahao Japane, Latvije i Portugale, jedan ima dijete kao i ja, drugi je u sekti a treći se zaposlio. Sretnem ih po Bugarskama, Islandima, vidim kako ih zatvaraju po Maltama. Ja sam se najviše povukao. Sve me pere na to da sam prestar za to, ali kad se pruži ovakva prilika - onaj crvuljak pri vršku čmara vrluda i vrluda, i nikako mi ne da mira. Valjda se rodiš s tim.
I tak. Sutra se još šljaka, ali u nedjelju na vlak. Pivica, sendviči, dres, kapica, kratke hlače, sve onako kao nekad kad se spavalo pod mostovima i na plažama sjevernog i istočnog dijela Honšua. Pa nać ekipu, zapivit i zaurlat. Mislim da bi psihijatrijski izvještaj glasio - punjenje baterija i infantilitis nedojebicus. Ali, ionako, ti doktori...
Evo friško iz Beograda jednog malog vica. Danas mi je došao na mail. To znači da on postoji. Vjerojatno postoji i duže vrijeme, ali je tek sad došao do mene koji sam ga čuo prvi put i fino me nasmijao. I to bi htio podijeliti s vama koji ga možda još niste čuli.
E, sad, ko mi u komentarima napiše da ga je već čuo, da je star i da je od mene očekivao nešto više, može mi se elegantno nagrickati suspermice s aromom smegme i dabogda mu prva sljedeća žena deset sekundi nakon seksa (dok još dahće) rekla da se već tako par stotina puta izjebala sa svim njegovim prijateljima i to odavno i da je očekivala od njega nešto kreativnije i bolje.
Zadržite to za sebe, jebem vas mediokritetne i nesposobne da sami napišete nešto što mislite da bi nekoga moglo razveselit nego idete okolo i zajebavate poštene kreativce i one koji se trude da nekom bude bar malo bolje. Hvala.
Trči zeka kroz šumu i urla:
- "Pederi! Pederi!..."
Vidi to medo i upozorava ga:
- "Stani Zeko, nemoj tako, nije kulturno, ne viči toliko..."
Na to će zeka opet:
- "Pederi! Pederi!"
A medo:
- "Nemoj bre zeko, vidi kolicni si, a takve ružne reči od tebe. Pa još mleko imaš na usne, a tako vičeš ..."
Zeko:
"Nije mleko!!! Pederi! Pederi!"
I još jedna forvarduša
10 Zen pravila
1. Ne hodaj iza mene, ne mogu te voditi. Ne hodaj ispred mene, ne mogu te slijediti. Ne hodaj pored mene jer je staza uska. U stvari, odjebi i pusti me na miru.
2. Put od tisucu milja pocinje praznom gumom i zakuhanim motorom.
3. Seks je kao zrak - nije ti bitan sve dok te ne zadesi nejebica.
4. Nikad ne zaboravi da si jedinstven. Bas kao i svi drugi.
5. Ako mislis da nikoga nije briga jesi li ziv ili mrtav, probaj ne platiti par rata kredita.
6. Prije nego krenes pljuvati po nekome, probaj hodati kilometar u njegovim cipelama. Ako ga onda popljujes, bit ces kilometar daleko i imat ces njegove cipele na nogama.
7. Daj covjeku ribu i jest ce cijeli dan. Nauci ga ribariti, pa ce cijeli dan sjediti u camcu i piti pivo.
8. Iskustvo je ono sto imas kad ti vise ne treba.
9. Ne propusti nijednu priliku da zacepis gubicu.
10. Rađamo se goli, mokri i gladni i pljuskaju nas po guzici... a onda sve postane jos gore.
Post je objavljen 26.05.2006. u 16:07 sati.