petak, 30.09.2005.
Prvi puta...
...sam naletio na igricu ovakvog tipa i sviđa mi se! Nemojte očekivati grafiku i i slično.
Ovo je TRS, RPG ili kako već se zove (iskreno ni ja ne znam) ali sve se svodi na zabavu. Npr. u borbi vas može napasti 'Rush Hour Driver which lunges at you with Road Rage!' ili 'Bar Fly which lunges at you with Alcoholism!' ili pak jednostavno možete klat bebe jednoroge zidarskom lopaticom noseći flanelsku pidžamu.
Dakle nema vizualnog doživljaja, nego se sve svodi na čitanje i planiranje. U početku birate koja ste rasa (čovjek, vilenjak, troll ili patuljak) te spol. Dalje je princip jednostavan. Ubijajući razna šumska stvorenja (među kojima je i moj favorit "Rage Student") dobivate iskustvo i zlato potrebno za kupovinu oružja i oklopa.
Već prijespomenuto, oružja su slična zidarskim lopatama, a oklopi pidžamama i fluffy papučama, no ovo je prvenstveno zafrkancija a ne ozbiljan teren kao neka od mnogobrojnih igrica "LOTR".
A napredujete boreći se protiv svog učitelja. Možete se osvetiti nekim profesorima od prije...
Dakle puuuno zabave i pozivam vas na druženje!
Sa štovanjem, Ribac
(3) -
-
srijeda, 28.09.2005.
Novo!
Danas je bolesni Ribac imao razloga za veselje i šizenje!
Najprije zašto šižim. Pa ne mičem se iz kuće i nos bi je zaštoban da su bi se i blasite bisli zaždopale. Ako shvaćate ždo želim reći.
Drugo: nabolja frendica ode studirati u Split. Nazdravlje...
A sad veseli dio.
Otkrio sam jedan jaaako dobar krimi-roman-u-nastavcima na White Tigrovom blogu i odmah ga pročitao.
Dobio sam novu sobu! Sada imam ormar, noćni ormarić i krevet u boji kruške. Kakva je boja kruške? E sad kako da vam objasnim... Izađite iz kuće, malo prošetajte i pogledajte prvu krušku.
Sad mi sve miriši po drvetu. Tko zna koliko je jak miris kada ga i ja ovako zaštopan osjetim.
Plus dobio sam novi ekran na kompu. Sa 14,9999 na 17 incha, sa plavih nijansi na normalne boje, sa ogromnog zastarjelog na tanki LCD!
Kako reče onaj jedan oglas? Ništa ne prodajem, samo se hvalim!
Sa štovanjem, Ribac
(5) -
-
utorak, 27.09.2005.
Nazdravlje!
U protekla dva dana kišem, kašljem i šmrcam da je to milina. Po kući se šećem sa rolom WC papira kojeg nemilice trošim, kao narkomani tablete. Još me jučer ujutro primila takva sinusobolja da sam mislio da ću odapeti. Recimo da je bilo tako ugodno, kao da je netko uzeo žlicu i počeo strugati unutar moje glave po svim mogućim šupljinama. Samo na ljevoj strani. Desna je bila netaknuta. Ipak, ljeva je nadoknađivala svu potrebnu bol.
I sad ispijam čajeve, toplo se oblačim i stavljam tigrovu mast pod nos i na nos. Mast nema trunku tigra, ali zašto su je tako nazvali? Bolje prodaje radi. Doduše navukao sam se na mast jer ima eterična ulja meni dva najdraža začina: cimeta i klinčića.
Naravno posjet doktorici je bio neminovan i ona reče - upala! Upala my ass! Da me danas pregledala upali nema ni traga kao i sinusobolji, no šmrcanje i kihanje su i dalje prisutni. Odbio sam terapiju antibioticima. Bah! Umjesto da prijeđem preko toga da su antibiotici viška ako znam da će sve proći samo od sebe, možda me danas ne bi svrbile oči i ne bi kihao na najmanji propuh.
I onda sam provjerio mail i pročitao poruku koju mi je poslala Sretno Djete. U njemu je 5 kratkih pričica od kojih izdvajam ovu:
I tko sam ja da se sad žalim na prehladu?
Sa štovanjem, Ribac
(1) -
-
nedjelja, 25.09.2005.
Nedjelja...
...prokleta nedjelja, uvjek isto, pustinja...
Htjedoh pisat o nečemu no zaboravih. Frendica drugi put otkazala kavu. Ručao sam na balkonu. Planiram planove za idući tjedan. Torta je bila fina. Gledao sam 'Otok' i uživao u scenama jurnjave. Vrijeme je jako ljepo. Krepavam od smjeha čitajući neke blogove. Prolazim kroz životnu krizu već par dana, no nadam se boljim danima. Na mobitelu nemam poruka. Nisam u formi za pisanje. Flegmatično sam raspoložen. Vama dođu takvi dani?
Sa štovanjem, Ribac
(4) -
-
subota, 24.09.2005.
Gužva
Ovih dana sam imao dosadne i monotone dane. Poprilično ubijajuće po moj karakter. A onda se Bog malo našalio samnom i natrpao mi hrpu aktivnosti u jednam dan.
Sve je počeli kada sam se ja ranoranioc dignuo u pola 12. Prodike mojih Roditelja cenzuriram. Zatim sam u 13.00. bio u centru hrvatske duhovnosti - Kaptolu. Odatle je počeo moj oblizak i utrapljivanje svojih starih udžbenika za lovu. Nakupila se ljepa svotica iako su me leđa i noge izdale pod težinom dvaju ruksaka, a nisam sve prodao. Slučajnim prolaznicima sam izgledao kao turist u vlastitom gradu.
Zatim sam sa najboljom frendicom koja je postala pacjnet moje Majke krenuo u prostranstva ordinacije da joj sredi zube i da joj držim rukicu da ne padne u nesvjest. Nakon tretmana otiđosmo na kretku kavicu gdje se frendica nije mogla nadiviti svojem novom osmjehu.
Zatim trk kući, tuširanje, a zatim...
OK, neki znaju no neki ne znaju da pjevam u zboru mladih svoje župe.
Bila je peta godišnjica župnih malonogometaša, pa je bila prigodna proslava sa našim i tamburaškim glazbenim brojevima. Nakon zakuske sam skupa sa jednom frendicom koja ima auto, zapalio do kafića gdje su se održavale karaoke. Urnebes! Nakon završetka karaoka obnovili smo zalihe u McDonaldsu. Malo mi je falilo da nagovorim ekipu da ode samnom natrag u samostan na - tulum!
Da dobro ste pročitali, poslje proslave bio je tulum. Živa muzika, red stranih, red dmoaćih, red DJ-a, red pića i red jela (tko je našao skrivene zalihe od zakuske). Na ovim već establiranim crkvenim tulumima možeš sresti ljude koje nisi već godinama. I bez zafrkancije, svatko tko je posjetio ijedan od ovih tuluma oduševio se i preporuči ih dalje. Bez iznimke. Čak se i frendica koja me odbacila do karaoka godinama opirala tulumima, zbog određenih predrasuda. A kad sam se vrstio oko pola 12 na tulum - hop - pogodite koga sam vidio. Čudni su putevi Gospodnji.
Eto, otprilike 2 tjedna ništa, i onda se skoro ubio od aktivnosti. Čudno, putevi, gospodin and all that jazz.
Sa štovanjem, Ribac
(5) -
-
četvrtak, 22.09.2005.
Malo ljubavnih problema
Malo hipotetskog pričanja sa prizvucima vlastiog iskustva. U što zornijem prikazivanju dvije jaaaako nezgodne situacije pomoći ću si sa jednim novotkrivenim i genijalnim on-lajn stripom Questionable Content. Epizode su izvađene iz konteksta.
Najprije šovinistički, kronološki i razumjevanja ženskog problema radi, najprije situacija u kojoj se često dečki nađu:
situacija 1
Dakle koliko puta vam se dogodilo da vas uhvati trta, te umjesto jednostavnog 'Hoćemo na kavu?' izbacite nešto kao naš junak. Mali milijun puta. I onda poslje to zažalite. U posljednje vrijeme, meni osobno, to je sve jednostavnije, jer cure mrze ako dečko petlja. Osim ako ne padaju na spetljane. Veći problemi dođu kasnije. No cure nemojte se žaliti, nije našoj junakinji situacija tako grozna. Uvijek može biti i gora, npr. ovako:
situacija 2
I onda prijateljstvo dođe u krizu. Takvih situacija sam se u obližnjoj okolici nagledao na bacanje. Trenutno je jedna jako zagrijana. Samo se mogu isčuđavati kako cure mogu svoje prijateljstvo dovesti na kušnju zbog najvjerovatnije prolaznog dečka. Jeli zbilja vrijedno odbaciti dugoročnu prijateljicu zbog nekog komada kojeg poznajete poprilično kratko?
Sa štovanjem, Ribac
(5) -
-
srijeda, 21.09.2005.
Ovi dani... mislim stvarno...
Povrh klanja, gnojiva, smrada i kompjuterskog otkaza poslušnosti, danas su radnici koji su trebali zamjeniti drvene stupove za rasvjetu i struju onim betonskim, puknuli u našu cjev za vodu, tako da sam danas cijeli dan bez vode.
Kad te krene...
Sa štovanjem, Ribac
(6) -
-
utorak, 20.09.2005.
Čišćenje
Ne ovaj put nema veze sa govnima, barem ne onim fizičkim.
Krenuo sam u čišćenje smeća sa svog polustrganog PC-ja. I sve je počelo još - prošli četvrtak!
Sad bi ljudi pomislili da sam morao ponovno foramtirati cijeli komp, ali priča neide tako...
Najprije sam ljepo u četvrtak navečer pokrenuo svoj antivirusni program i po običaju otišao u krevet. Možda bi sve bilo gotovo do petka ujutro da moja draga Majka (a ovo je ironično rečeno) nije - isključila komp!
"WTF? Čemu?!?"
"Pa monitor je bio izgašen i mislila sam da si ga zaboravio isključiti."
Očito draga Mamica nezna za stand-by. Grrrr...
Tada mi se nije dalo opet pokretati program jer sam izlazio iz kuće. Kada sam se vratio doma pokušao sam opet pokrenuti program, no nastupio je Murphev zakon. Najprije program tri puta nije htio reagirati na moja klikanja mišem, pa se dvaput sam isključio, da bi se još jednom cijeli komp smrznuo!
Hvala bogu nakon-ne-znam-kojeg-restartanja se program pokrenuo. Tako je počeo u petak navečer i očekivao sam da će do subote ujutro biti sve gotovo. Naime tada sam išao na prijespomenuto klanje pilića.
No sudbina mi je opet rekla "Ha!" u facu i zlogluko se nasmijala. Do jutarnjeg polaska je bilo gotovo samo 47%! Aaaaaaarrrrgh!
Što je tu je, 'dezinficirao' sam što se dalo, isključio komp i krenuo putevima klanja 20 komada kokodakala.
Povratak u nedjelju predvečer je bio pretraumatičan da se odmah primim čišćenja, te sam samo čituckao blogove i ostavljao komentare. Ipak oko 23.20 suprotstavio sam se sudbini (krava jedna nepodojena...) i - uspješno pokrenuo program!
Nebesa su se otvorila i čulo se kako cijeli anđeoski zbor pjeva "Haaaaaaalelujah!"
OK, not really, ali sam bio sretan kao beba koja je dobila Dar na Božić.
Pomiren s tim da cijeli ponedjeljak neću ništa tipkati po PC-ju odradio sam sve druge poslove (sprema se zimnicaaaa), kada je završio prvi program, pokrenuo sam drugi koji nije toliko invazivan(nikada nemožeš biti dovoljno siguran) te u miru pogledao 'Hakere'. Da ,to je onaj film koji štreberima daje iluziju da i oni mogu biti 'cool'.
Savršen kraj dana :)
Sa štovanjem, Ribac
(0) -
-
nedjelja, 18.09.2005.
Sranja me prate svuda!
Ovog vikenda je glavna zanimacija bila klanje pilića.
(sad očekujem navale vegetarijanaca...)
Ljepih 20 komada je bilo osuđeno na giljotiniranje, čerupanje, rezuckanje te spremanje u zamrzivač. To je bila ljepa priprema, za moj fakultet, pošto sam (da se podsjetimo) upisao veterinu, tako da se nadam da mi barem anatomija peradi neće biti problem.
OK, nisam ih klao, bježali bi mi iz ruke, pa nisam ni pokušavao. To sam prepustio iskusnijim članovima svoje porodice. Nisam ni čistio njihove utrobe, jer je bilo, Bože pomozi, smrad od kojeg mi se želudac okretao. Ljepo sam ih čerupao i rezuckao. Što ste mislili da bataci, krila i ostali dijelovi otpadnu samo od sebe? Neeee, morao sam ih rezati po koljenima i laktovima (a da to zamislite da vama rade... ain't plesant...) te na kraju pakirati u vrećice.
Eh, da onako usput, ni Djed Mraz ne postoji.
A kakvo je sranje u svemu tome? Pa vegetarijancima ne moram objašnjavati, njima je sve ovo svinjarija ili da budemo precizni kokošarija. Sranje se dogodilo ovaj put Ocu. 'Pametno' je uzeo prvog pilića u ruke, te ga okrenuo prema sebi. Kada je pilić očito shvatio koja mu je sudbina usrao se od straha, mlazom koji je bio usmjeran ka Ocu. Ljepi prizor...
Sa štovanjem, Ribac
(8) -
-
četvrtak, 15.09.2005.
Sranje od posla!
Do grla sam bio u govnima! No, ne baš do grla nego do gležnja i guzice. Doslovno.
Naime, imam kućicu u cvjeću. Dobro, imam kućicu u povrtnjaku s nekoliko stabala, a cvjetnjak daje slabe znakove života.
Kako je to oveća površina za svakojake sadnice, mora se netko brinuti o njoj. Pa prekopaj, pa sadi, pa presadi, pa čekaj da naraste, pa gnoji... Tako je danas došao kamion pun mineralnih aditiva, ili primitivnije rečeno, govana.
Da sve ne bi bilo jednostavno, nemože se direktno sa kamiona istrest sadržaj u vrt, nego istresi u dvorište, pa uzmi lopatu i tačke te upri. Da upri. Ja bez neke velike kondicije nakon 4 i pol sata premještanja govana vučem jezik po podu. Figurativno.
Kako je to posao koji iziskuje jednolične pokrete, tako se nakon nekog vremena isključi mozak te si slobodan razmišljati o klinču Jolene Blalock i Angeline Jolie u blat... ili nečemu sličnom.
Isključenje mozga za sobom vuče nedostatak opreza, te sam se tako u jedno trenutku poskliznuo i završio dupetom na hrpi i nogama u istoj.
Imam smeđu fleku na hlačama a nisam se posrao.
Ovo je čisto sranje od teksta, da oprostite na izrazu.
Sa štovanjem, Ribac
(6) -
-
srijeda, 14.09.2005.
Nije fobija ali...
Ovih dana je 'in' pričati o strahovima i fobijama.
Da nstavim u revijalnom tonu jučer se i meni nešto slično dogodilo.
Kako sam napokon odlučio svoju sobu preurediti da bude u skladu s mojim statusom (studentska jelte) i napokon u nju unjeti ormar, stol i slične zvizdarije (praktički imam samo krevet, komada 2 i liniju) sa svojim dragim Starcima sam se uputio pravc istočno od Zagreba, gdje su nepregledne pustopoljine mega trgovinskih lanaca, pa tako i za namještaj.
(personal note: piši kraće rečence...)
Sve je bilo u redu, no ipak nismo se mogli složiti oko trosjeda koji bi služio kao dodatni krevet u slučaju padobranaca.
I krenuli mi tako prema autu, kadli meni puhne da idem liftom. Zašto? B(l)og te pita.
Bio je smješten u sred zgrade, izrađen u staklu, tako da me mogao vidjeti svatko, a stepenice su polukružno zavijale u blizini. Krenem ja prema liftu, Starci prema stepenicama. Sreli neke svoje Znance na vrhu stepenica. Super, stignem prije njih.
Da ne bi! Zbog nekog neočitog razloga nakon zatvaranja vrata lift se - zaglavio!
Prvih par trenutaka je prošlo s upitnikom iznad glave. Zatim sam opet stisnuo gumb za prizemlje. Ništa. Ponavljam radnju nekoliko puta, i opet ništa. Sada me već oprala lagana histerija. Vidim starce kako i dalje pričaju, i uopće me ne vide, iako su okrenuti prema meni. Ideja da im mahnem brzo me napustla zbog sveopće sramote. Onda sam odustao od svega i nadao se najboljem. Razgledavao sam okolo. U jednom trenu Starci pozdrave Znance te krenu niz stepenice. Opsa! A ja? Halooo, vaš jedini muški potomak je u egzistencijalnoj krizi a vi ne hajete! Ribac loza je pred istrebljenjem! Par sekundi nakon završetka razgovora (dakle dovoljno da pročitate 2 prethodne rečenice) lift se - odštekao. No skoro sam se, da prostite, usrao od straha.
A trosjed? Još nismo postigli sporazum.
Sa štovanjem, Ribac
(4) -
-
utorak, 13.09.2005.
Grmlj...#$%
Kako mrzim sjebane dane. Jučer je bio jedan takav.
I šta sad? I optimisti valjda mogu imati loš dan kakav je meni sad.
(opaska: postah u budućnost, tako da je ovo tekst od jučer)
Gnjavež oko sobe. Ja sam rekao što gdje ide koji element, koje kombinacije su moguće i to sa više varijabli... Ne moraju mene prcat u zdrav mozak bez neke stvari. Iskombinirajte lovu, ja sam rekao svoje. Krevet imate komada 4, ormara komada 3, stol komada 2, police sam rekao da će biti domaća izrada, no samo je jedan trosjed/pomoćni krevet. I u čemu je sada krava?
Čitam neke blogove. QA sta je danas bio u negativnom mogu. Neka stara ljubavna pitanja su došla na površinu i zaboljela ko sam vrag. No znam da će za par dana to proći te će se opet periodično javiti za neko vrijeme. No, ista pitanja, druge osobe.
Stara dođe pa prigovara. Ajmo spat. Hoću pisat. Možeš pisat. Ne dok si mi ti iza leđa. Kao ja stara i dalekovidna vidim što pišeš... Vječno sado-mazo navlačenje u koji mora ukomponirati crkvu, freudovsko nabijanje krivnje odnosa roditelj - djeca da bi na kraju izašao sa gorkim okusom u ustima i averzijom na sve. Oh kako ponekad imaš talenta za zgadit inače omiljene stvari.
A onda prije toga je bio vrhunac dana. Adrenalinski šok na šok. Da skratim priču jednom sam otvorio na Forumu temu o Križanićevoj, dakle tema za 4 gimnazije, moja bivša također. Naravno tamo su se naveliko tračali profesori, no neki su bili priča za sebe pored kojih bi samo stavio smajlića koji koluta očima. Tako sam dobio ovu poruku na PM (imena promjenjena)
Hvala,
Lena
Žurno odgovaram da kolegici pomognem, pišem istinu bez vrdanja, jer kakve koristi od uljepšavanja?
U prijevodu: kod nje nema zezanja, stalno se mora učit
Da bi zatim dobio ovaj odgovor
iako riskiram ban zbog laznog predstavljanja, jako bi me pekla savjest da ovaj put ne budem iskrena...
Procitavsi tvoj post na doticnom topicu jednostavno nisam mogla a da ne provjerim kakav sam ja to dojam ostavila kad sam zasluzila takav komentar, i to jos uz okretanje ocima... Pa sam se stoga odlucila predstaviti kao buduca ucenica sebe same.
Ako me sjecanje ne vara, a iz postova se dalo zakljuciti da si maturirao prosle skolske godine, ti bi trebao biti jedan od ono dvoje muskih iz A razreda, sjedili ste u drugoj klupi do prozora, tj. ili Dobrić ili Lošić?
U svakom slucaju, hvala na lijepim rijecima, upravo sam rekla muzu da cu si tvoju poruku isprintati, uokviriti i staviti na zid.
Puno pozdrava i nadam se da se ne ljutis,
Hloverka Srzić (Novak sam bila prije
E pa ljepo je što je sve dobro svršilo no gdje ode privatnost? Uf, ne ponovio se ovakav dan jopet... Obećajem od sutra sam opet svoj stari.
Sa štovanjem, Ribac
(1) -
-
ponedjeljak, 12.09.2005.
Recept
Dust, napokon objavljujem recept koji sam još davnih dana reklamirao kod tebe. Čamio je negdje na hard disku i čekao svoju priliku, koja je došla. Dakle da ne duljim (bubnjevi u pozadini) Ribac cooking repubilc proudly presents:
Riža s morskim plodovima
Sastojci:
70 dkg riže (ili tjestenine skuhane al dente, u nedostatku riže)
2 velika luka
4-5 režnja češnjaka
4-5 klinčića
2 žlice koncentrata paradajza (ili rajčice po književni)
4 dcl bijelog (suhog) vina, po mogućnosti dalmatinskog
3 dcl prošeka
peršin
muškatni orašćić
vegeta (ah, što bi bilo bez nje...)
sol
papar
maslinovo uje, ili obično u nedostatku maslinovog
A sada priprema ove uživancije za nepce:
Par naputaka: plodove mora je najbolje provjeravati jesu li kuhani po školjkama, jer njima treba najviše vremena da se skuhaju. Klinčići su vrlo intenzivni, no osobno ih 'gutam' u velikim količinama, tako da onome tko ih ne podnosi preporučam manju dozažu.
Servirati uz bjelo vino, svijeće i vašu bolju polovicu.
Sa štovanjem, Ribac
(6) -
-
nedjelja, 11.09.2005.
Motori, motori, motoriii...
...draljilo se iz autoimobilskog zvučnika negdje na Kvatriću. Bio sam na putu doma...
...čeeek malo! Idem iz početka...
...jednom davno bila je crna tvar. Zatim se, navodno, skupljala i dogodio se veliki...
...khm, ispričavam se ovo je bilo malo predaleki početak. Zapravo sve je počelo 10.9.2005 u 21.21 sat na jednoj usamljenoj tramvajskoj stanici.
Draga blogerica kojoj-neću-stavititi-link-da-ju-ne-bi-neki-naši-poznati-ljudi-otkrili i još jedna frendica odlučili smo ubiti subotu navečer u Močvari. Clash, RCHP, Hladno Pivo, Franz Ferdinand, Rolling Stonesi i još mnoge poznate zvijezde su svojim izvedbama uljepšale večer. Naravno ne uživo.
Najprije smo blogerica i ja krenuli u shopping. Q-pack, dvije limenke istog, jedna blueberry votka te voda i bili smo spremni. Sad će neki reći - čemu alkohol za zabavu? Pa iskreno nije nam trebao, no da izdržiš svo ono treštanje iz zvučnika i psihodelično kretanje svoga tijela u postupku zvanom ples, moraš biti na nečemu, a mislim da je alkohol najbezazleniji, naravno ako znaš svoju mjeru, kao mi.
Dakle naš hrabri dvojac je nakon shoppinga krenuo prema Savi. Zidić je bio naš! Treća persona se priključila nešto kasnije zbog određenih obaveza zvanih trening. Naravno sreli smo dosta poznatih osoba, više ili manje dragih. Npr. dečka iz susjednog razreda bivše škole, bivšu curu od bivšeg dečka i slično.
Oko pola jedan, smo se psihički i fizički pripremili za prinošenje žrt... pardon, za ulazak u Močvaru gdje smo ostali do dva sata. Naspram fine temperature vani, unutra je bilo kao u punom ZETovom busu usred ljetne sparine.
Taman se mi spremali za polazak kada su cure upoznale šačicu hrabrih mladića od dvadeset i sitnog. Jedan ima fobiju od pauka, drugi je mješavina Davida Borenanza i Anthonya Kiedsa a treći... vidjet će te. Mic po mic skompali se svi i kud ćemo, šta ćemo - imaju oni auto, voze nas doma.
"Ola, jeste vi pili?" postavi pitanje draga blogerica.
"Ne brini se, policajac je s nama."
I zbilja. Policajac glavom i bradom i značkom. Di ćeš boljeg prijevoza kući! Čak nije ni pio. Puno...
I tako je draga blogerica ogladnila (surprise, surprise...) pa smo prošli pola grada u potrazi za dežurnom pekarom da bismo našli jednu u Đubravi. Nakon "obilatog" obroka u obliku trokut pizze, druga frendica je krenula pješice doma Grižanskom, a Blogericu smo odbacili doma do Dupc(encet)a. Kako je živim u Zabiti Gornjoj u podsljemenskoj zoni ja se zabrinuo da će dečkima biti predaleko za odbaciti me, no saznao sam da Paukofobac živi takoer u podsljemenskoj zoni tako da mi je trebalo 5 min pješice do doma.
Sve u svemu dobar izlazak kakav, vjerovali ili ne nisam imao od 6-og mjeseca!
Sa štovanjem, Ribac
(3) -
-
petak, 09.09.2005.
Na brzinu...
... javljam samo par stvari
Sretno Dijete što se tebe tiče mi se sutra vidimo, jer očito idemo zajedno van.
Pravoj Za Mene i Mom Oku javljam da sam uspješno prošao prijemni. Morat ću plaćati svoje školovanje, no što je tu je, kad sam bio ljen na prvom roku.
Za... ops, da zaboravih reći koji fax. Recimo da ću ako ga završim biti Dr. Kravić sa postdiplomskim iz pudlicologije sa dozvolom bacanja hr(a)čaka u zid.
Domaćice Iz Pakla, filmić sam postavio tako da sam na Forumu quotao jednog jako ljubaznog gospodina (OČK-a, iako mu to nije pravi nick) zacrnio tekst koji želim, stisnuo desni gumb na mišu,pa copy, te kasnije paste u Blog. Što je sigurno je sigurno. I ja se trgam najviše onoj koja šeće po stolu, želi na prozor pa tresne između.
Miss_B daj se već jednom odluči! Blog nikada nije bio 100% anoniman.
Analna dobrodošla u Zagreb i zahvaljujem se na uvrštenje na listu blogova koje čitaš.
Newyorčanko da te pitam: jel i dalje vrije di ona ponuda za posao, sada imam jaaaako puno slobodnog vremena.
Dust, ne brini osvanut će onaj recept ovih dana na blogu.
Unaprijed se ispričavam onima koje sam izostavio, nije mi bila namjera.
Sa štovanjem, Ribac
(6) -
-
utorak, 06.09.2005.
Filmska premijera!
Evo po prvi put stavljam link na neki filmić.
Doduše prvotno su izbile kontroverze oko filma, jer ipak na ovakvom blogu objaviti film o zadrtim neprijateljima riba... No hrabre predrasude su svladane, te vam puštamo necenzuriranu verziju filma.
Zahvale idu velikom OČK-u (oni koji trebaju znat znaju)
Dakle predstavljm vam Mačke!
(ne brinite se nije mjuzikl sa Broadwaya...)
Sa štovanjem, Ribac
(6) -
-
ponedjeljak, 05.09.2005.
Brak iz računa
Kada ste pomislili da će istospolni brakovi donjeti samo neprilike i sukobe evo jednog ludog primjera da je nešto u svemu tome konstruktivno.
Negdje daleko u zemlji zvanoj Kanadi na vjenčanje su se odlučili Bill Dalrymple (56) i Bryan Pinn (65). Prošnja se dogodila na verandi, a datum vjenčanja još nije detaljno utvrđen. Oboje razvedeni sa ženama iza sebe. Nemojte odmah pomisliti kako su jadne žene krive. Nisu ih one 'ohladile' za ženski rod.
Krivac je propis C-38 koji omogućava velike porezne olakšice parovima naspram samaca. Dakle ova dva prijatelja su se odlučili vjenčati zbog poreza, a ne ljubavi! Da ne povjeruješ! Zakon nigdje ne naglašava koje seksualne orjentacije moraju biti mladenci!
Dalrymple kaže:
A Pinn također:
Sad, jesu li genijalci ili luđaci ostati je na vama. Ionako kažu da brakovi iz računa ne potraju...
Sa štovanjem, Ribac
(6) -
-
nedjelja, 04.09.2005.
Big Bradr, take two
Iznimno popularni insatnt show ide dalje.
Ideja jednog nizozemca (koju je istinabog ukrao od Orwella) postala mu je jako profitabilna. Mnoge zemlje imaju svoje verzije BB-a, a Hrvatska je uopravo počela sa drugom sezonom, u crvenom stilu.
Dakle da najprije pobrojim kandidate koji su mi ostali u sjećanju.
Broj jedan je kratkogaći u sakou. Ime? Nije bitno, postati će glavni klaun. Zatim Hamso, Humso, Kakogod al znam nije Haso, ali Romi su dobili svog predstavnika. Trenutno pravi skepsu kod mene, no vidjet ćemo. Duje, the muška plavuša u kožnim hlaćama… Već čujem kako curice vrište. I naravno nezaobilazni Kristian (bez j molim ljepo) sa dreadlocksima.
Što se tiče ženskog dijela publike ostala mi je u sjećanju Vegetarijanka koja me tako podsjeća na neke fensi-šmensi cure iz mog bivšeg razreda da ju odma bacam u veliki minus. Monika je ostala zapamćena zbog muža koji živi u Rijeci. Ona živi u Zagrebu. Teta Biba je najstariji član BB kuće ali nadimak je simpatičan, no ako je u klimakteriju… Plus cura koja je rekla da će prvo kada uđe u kuću – otići u WC!
Nezaobilazne će biti usporedbe sa starim stanarima. Zanimljive su prve nominacije koje ugrožavaju ama baš svakoga i daje im smo 5 dana da šarmiraju gledatelje.
A sad kuća i studio. Next level! Veći studio, ljepša kuća sa sobom iznenađenja (što je to tek ćemo vidjeti…) Bez komentara, dosta je spomenuti bazen.
Stara stvar je ista monotona psihologica. Bla, bla, te stvari mogu i sam zakljućiti, al daj malo unesi živosti! Što bi Freud na ovo rekao…
Voditelji… Od stare garde je ostao Boris. Čak se simpatično doima u novoj okilini, iako je ruku na srce, bio najbolji voditeljski adut prošle sezone. Božesčuvaj Nenu je zamjenila – Renata Sopek! Opa, bejbe, najseksipilnijoj Hrvatici ide sve bolje i bolje. Da je bolja od Nene šarmom, voditeljstvom i izgledom nema pogovora. Najveće iznenađenje je zamjena Darie Knez (bubnjeviupozadini) Antonija Blaće.
Osobno najsimpatičnija stanarka bivše kuće, na kamere se navikla a bome i višak kilograma je uspješno skinut. Ostatak je strateški dobro razmješten. Iskreno to je bio dobar potez, kada su nju stavili na tu poziciju. Zamislite neku drugu bivšu stanarku na njenom mjestu… Sjajno se snalazi u novoj ulozi.
No veeeeliki minus voditeljima je prenemaganje i afektiranje. Malo taj dojam ublažuje njihova simpatičnost, no što je previše je previše. Tako ne govore ni profesori hrvatskog jezika koji predaju na katedri. Opustite se inače će vam se vilice ukočiti, a oči iskočiti.
Dakle, za početak nove agonije koju će pratiti barem 2 milijona ljudi nije takva katastrofa…
Sa štovanjem, Ribac
(2) -
-
subota, 03.09.2005.
Oh!
Primjetio sam bold, italic, hyperlinkove i slike (koje ne stavljam zato što sam ljen) no ovo uokviravanje nikada do sad.
Jel se vama ikada dogodi tako nešto? Da vam stoji ispred nosa a vi to neprimjećujete? Ključevi, rješenje zadatka ili ljubav života, svejedno...
Sa štovanjem, Ribac
(6) -
-
petak, 02.09.2005.
Dobra vijest, loša vijest, vjesti iz prometa
Dobra vijest je da nas policija nije kaznila.
Tako se Majka i ja uputili na sprovod njenoj poluteti (jer je polusestra mojoj baki, a nažalost mi smo bili jedini bliži rod u Hrvatskoj, pokoj joj duši, bila je dobra duša) i da zaobiđemo gužvu u Velikoj Gorici krenemo na autoput.
No taman pred naplatnim kućicama jedan gospodin u plavom pokaže palicu na kojoj piše STOP te smo morali stati sa strane.
"Dobar dan, vozačku molim."
"O, to ste vi!"
"O, pa dobar dan, nemorate vadit vozačku."
"Hvala ljepa! Možete reći zašto ste mene zaustavili?"
"Nemate svjetla upaljena!"
"Ups, evo odma palim. Moja greška!"
"Nema veze, možete ići."
A meni nad glavom veeeliki upitnik.
"Što je ovo bilo?"
"Ma očito se drži one: nikada se nemoj zamjeriti popu i doktoru jer nikad ne znaš kada će ti zatrebati!Moj pacjent..."
Loša vijest je da mrzim sirene. One automobilske naime.
Zar ne mrzite i vi kada vam netko potrubi usred gužve, misleći da će vas tako ubrzat? U Hrvatskoj je nepristojnost za volanom postala dio kulturnog folklora.
Mogao bi Škoro malo prepraviti svoj hit:
"Trubi, trubi jaraneeee,
Babe sporo sad vozeee,
Neka autocesta znaaaa,
Kako ta vozit neznaaaa."
Tako smo jučer ja i Majka bili na putu, kad smo zalutali u pustopoljine Sisačke industrijske zone. U jednom trenu smo morali stati da se orijentiramo jer uopće nismo znali s koje smo strane Save!
Vruće i sparno, mi bez klime, a zalihe vode potrošene. Majka još k tome imala migrenu i PMS.
Možete si misliti kako smo skinuli sve zvjezde i svece sa neba vozaču koji je baš u tom meditativnom trenutku nama zatrubio! Čak je i auto crko od straha!
Kud i nebi, kad je on mala japanska limuzina, kojemu je truba promukla informacije radi, a sa svojom zdrafom i glasnom trubom je zatrubio - kamion!
Sa štovanjem, Ribac
(5) -
-