srijeda, 31.08.2005.
Tramvaji
Tako ja i frendica jučer stojimo na tramvajskoj stanici, nastavljajući shopping-putešestvije. Tražili smo traperice i tenisice/cipele.
Savjet za sve mužijake: ako vam često govore da vaš stil treba doraditi u sljedeći shopping povedite žensku prijateljicu sa smislom za modu. Naći će te nešto što se oboje sviđa (iako će te se namučiti) te si uzajamno pomoći. Dosada triput provjerena metoda i nikada izvisio.
Nažalost za razliku od mene frednica je otišla kući praznih ruku. Njen problem je bio broj. Kada bi naletili na nešto što se njoj sviđa, a meni nije cici-mici-slatko-bljak, nikada nije bilo njenog broja. Kada je naletila na cipele, saznala je da tvornica ne proizvodi njen broj, a trebao je biti samo jedan veći. Što se tiče traperica, žena je obdarena na pravim mjestima i bokovi su joj za 5. Nažalost njenog kroja nema po jeftinim cjenama.
Tako nakon kojih 2 sata lutanja, došli smo do Džamije, tj bivšeg trga Hrvatskih velikana, i mislili kuda dalje. Dogovor je pao na Importanne na Glavnom kolodvoru.
Došli na stanicu - Trinaestica koja vozi do Kolodvora nam je zatvorila vrata pred nosom.
Počnem ja
"I kaj sad? Da idemo pješice?"
Na taj prijedlog me pogledala kao da sam pao s Marsa. U dljeini se nazirala Jedinica koja ne vozi do Kolodvora.
"Ili ne. Evo Jedinice. Idemo do Trga pa dalje na šesticu ili trinaesticu."
"Mogli bi iako se meni ne da opet čekat. A da ipak čekamo Trinaesticu?"
"Meni svejedno."
Iza Jedinice su se nagurale Devetka i Trinaestica. Dalje je razgovor tekao kao da smo ispali iz Gilmorica.
"Hmmm..." počnem ja.
"Kaj je sad?"
"A da mi preskočimo Jedinicu i čekamo Trinaesticu?"
"Ma jesi ti lud! Ja hoću sjest, dosta mi je hodanja!"
Evidentno je bilo da je previdila Trinaesticu.
"Pa pogledaj, pobogu, Trinaestica je iza Jedinice!"
Evidentno je bilo da sam previdio Devetku.
"Pa daj ja hoću sjesti!"
U tom trenu su se zatvorila vrata Jedinicei ona je mirno nastavila svojom rutom.
"Evo vidi što si napravio! Propustila sam mjesto za sjest!"
"Pa ženo okreni se, iza je Trinaestica!"
"Arrrgh! Puna je ko šipak koštica! Gdje ću sad sjesti!"
Negdje se u međuvremenu dovuka poluprazna Devetka na stanicu.
"Da je bar prazna ko ovaj trmavaj!"
"Pa što ćemo ići skroz okolo. Trinaestica je tu za sekundu!"
"Ali ovdje možemo sjesti."
"Ajde dobro..."
"Kud uopće vozi Devetka?
U tom trenu smo pogledali na tablu tramvaja, pogledali se međusobno i u isti tren rekli:
"Pa Devetka vozi na glavni"
Sa štovanjem, Ribac
(8) -
-
ponedjeljak, 29.08.2005.
Memories
Upravo sam brisao prašinu sa svojih uspomena.
Prelistavao sam svoj rokovnik/dnevnik koji sam počeo pisati početkom četvrtog razreda srednje škole. Činilo se kao jučer ali ipak tako davno...
I onda sam ga prestao pisati. Ne odjednom, no polako ali sigurno ga je zamjenio blog.
Nije da se žalim, no papir ima svojih čari. Postaje izlizan, krasopis nas podsjeća kakvi smo bili.
Ne kažem da blog nije osoban, no sav je iza jedinica i nula, te pod stalnom prijetnjom da se sruši server i da sve ode u nepovratno.
Sa druge strane, slike idola, članci i ulaznice za koncerte zauvije ostaju u dnevniku i jedina opasnost im prijeti da izgore ili da više ne možete pročitati svoj švrakopis.
Dragi blogeri, jeste imali (ili imate) ovakav papirnati zapis svoga života i je li ga ikada sjetno prelistavate?
Sa štovanjem, Ribac
(10) -
-
subota, 27.08.2005.
Jučer...
...tj. danas oko jedan ujutro me zamalo pregazio Ferrari u Draškovićevoj...
Hija, bolje Ferrari nego Yugić.
Barem bi umro sa više stila.
Sa štovanjem, Ribac
(8) -
-
petak, 26.08.2005.
Vađenje masti
Kako Majka radi posao na kojem se puno stoji bilo je samo pitanje vremena kada će ju zaboljeti.
Tako je došla doma jaučući i kukajući o starosti, kostima i sličnim stvarima koje se mogu vezati uz to.
"Sine daj me molim te izmasiraj sa Deep Heatom, da ugriješ ove moje reumatske kosti."
(op.a. Sestra, Otac i Baka su van Zg.)
"Evo, čim izgasim ovu kantu (aka komp) a di je mast?"
Naravno mast nije bila na mjestu. Prevrni cijelu kuću, no izgleda da je više nema.
"I kaj sad?"
"Odi u bakinu sobu, ima ona neku. Žuto-bijela kutija, u ladici je, valjda"
Otvorio sam ladicu. Naziv na kutiji mi je pobudio sumnju čime je ta tuba punjena.
"Tu je! Eeeerrrm... znaš kako se zove mast?"
"Neeee?"
"Kytta Balsam!"
Sa štovanjem, Ribac
(5) -
-
četvrtak, 25.08.2005.
Pljas!
Kao i svi ljudi kojima istekne putovnica, tako se i moja Sestra počela spremati za slikanje.
No ne bi joj ja bio brat da se ne voli tuširati do besvjesti.
Očito ima nečeg u vodi.
I kad je Ocu došizilo što se tako dugo sprema poslao me da ju opomenem. Meni vrag nije dao mira., te sam počeo kovat planove za prepad.
Polaganom kretnjom sam najprije tiho tvorio vrata. Nije me čula. Mačijim korakom sam prišao zavjesi provirio iza nje i - BUAHAHA!
No plan je imao rupu. Zaboravih da ljudi u takvim situacijama imaju reflekse koji reagiraju samostalno, neovisno o racionalnom dijelu mozga. Tako se Sestra instinktivno okrenula prema meni i - pljas!
Diobio sam tušem u sred face.
Sa štovanjem, Ribac
(9) -
-
srijeda, 24.08.2005.
The other side of the moon
Gledajući današnju epizodu, meni drage ali mrtve serije, postavila su se dva ključna pitanja
Kojem klubu pripadate?
Nije li trava kod susjeda zelenija?
Pa na prvo pitanje mnogi će odgovoriti da pripadaju klubu "Dobre Knjige", "Kung-fu Dabrovi" ili "Uradi sam".
Oduvjek sam se grozio etikete nekog kluba. To je značlo da te strpaju u neki stereotip i to ti je prikeljeno do kraja života. A i poslje.
Kada bolje promislite sigurno ste i vi u nekom klubu. Npr. ja imam klub "Iz srednje škole" i klub "Forum/Blog" i još neke. Ovom zadnjenavedenom pripada i veći dio ljudi koji ovo čita, dakle i vi. To sigurno nije jedini kojem pripadate, samo malo bolje razmislite i već će te ih nabrojati nekoliko.
Čak i oni koji su vukovi samotnjaci pripadaju klubu "Alone", samo što nitko za njega ne zna. Pa čak ni sami članovi ne znaju da su dio njega.
Htjeli ili ne htjeli priznati svi žele biti dio nekog kluba. Kada ste sami izolirani ste, a svaki čovjek je društveno biće. Kad-tad upast će te u neki klub. Hoćete li biti uvučeni u njega ili će te svojevoljno ući ovisi samo o vama, no često se dogodi da vas se etiketira imenom kluba kojeg ne želite. Tako i ja pripadam klubu "Štreber" zahvaljujući svojim naočalama i svi koji nose naočale sigurno su to jednom doživjeli.
Drugo pitanje se bavi malo kompliciranijim pitanjem. U današnje vrijeme kada sa reklamnih plakata jednostavno vrišti: Budi jedinstven! Nosi *umetniteposlobodnojvolji* i biti ćeš cool! često se dođe do suprotnog efekta.
Mnogi ne razmišljaju da proizvođači svoj proizvod žele masovno lansirati na tržište da ga puno ljudi kupi. Time se gubi jedinstvenost.
Makar je trava naizgled zelenija kod susjeda, to je sigurno zato što se oblak nadvio nad suncem, pa je zasjenio vaš travnjak. Jednostavno je danas lakše prigovarati kako je drugome lakše nego sam pokrenuti guzicu i učiniti nešto u svezi "trave".
No svi to radimo, pa čak i ja. Dovoljan je pogleda na moje linkove i vidjet će te da je veći dio njih ili van Hrvatske, ili su žene/djevojke ili su van Zagreba.
Zašto da čitam o nekom mladom blesavom muškarcu iz Zagreba, kada to mogu iskusiti iz prve ruke?!
Individualizam je današnjem svijetu potreban, no mnogi su zaboravili na umjetnost fleksibilnosti. Mnogi idu linijom manjeg otpora te se prikljanjaju određenoj struji ne razmišljajući. Odgovoti na gornja pitanja vam govore koliko ste fleksibini, no i koliko ste klonirani.
Sa štovanjem, Ribac
(6) -
-
utorak, 23.08.2005.
Izbrisah prethodni post i napisah ovaj nazvan "Zubo"
Kako potječem iz porodice gdje zubi baš nisu uvijek na mjestu, okrenu mi se jednoć Fortuna te reče:
"Predodređen si da nosiš aparat za zube!"
Nikada nije bila precizna jel se radi o fiksnom ili mobilnom aparatu i koliki će biti rusvaj u mojoj usnoj šupljini.
Hvala Bogu rusvaj je bio prihvatljiv i nije bilo potrebe za fiksnim, te sam dobio mobilni aparat u nekoj plavo-zeleno-bljak boji.
U početku sam ga nosio redovito, kasnije rijeđe i tu sam se zadržao, sve do početka ljeta, kad puče jedan nosač (malo čudna ideja da imate nosač u ustima, ne?) te ga prestadoh nositi u cijelosti.
I onda se dogodio današnji dan. Majka me navrat-nanos poslala kod ortodontice da sanira štetu, pa zaboravih knjižicu. Ortodontica je razumna te nije bilo problema oko knjižice.
Sve je bilo dobro do samog pregleda. Naime žvakao sam žvaku, a ortodontica nije imala nigdje koš. Nisam htio gnjaviti ni nju ni sestru, te sam žvaku zaljepio - za ruku pod majicu.
Žvaka je ljepo tamo čamila do kraja pregleda, te sam na izlazu iz ordinacije povukao rukav i vidio - kuršlus.
No povuci-potegni, majica je spašena a žvaka negdje na pustopoljinama zagrebačkih zelenih površina.
Sa štovanjem, Ribac
(17) -
-
ponedjeljak, 22.08.2005.
Dame od seksa i grada
Ova pojava ne postoju niti u jednoj poznatoj znanosti. Dakle da razjasnim što bi to trebalo biti. Cure sa duštveno-sexualnim životom koji je sve samo neaktivan. Može biti lošiji ili bolji, ali je bitno da je aktivan.
Dakle kao što već znate cure iz dotične serije su izlazile na razna moderna mjesta, imale su super poslove a frajeri su im sami uljetali u krevete.
Dakle prvo: Carrie. Glavna protagonistica koja je totalno zbunjena ali to ju ne spriječava da piše za Vouge i New York Times. Uvijek je oboružana najnovijom kolekcijom iz Armanija, Dolce&Gabane a nesmijemo zaboraviti i Manolice: prokleto skupe cipele koje izrađuje Manolo Blanihk. Uvijek na nju naleti “ljubav njenog života”: Adian, Pertovski, Berger… ali na kraju to ispada šarmantno-nesonsni Mr.Big (ili ti ga naški Faca a kod istočnih susjeda Zverka) kojem sve do zadnje epizode ne saznaje ime.
Postoji li Carrie i kod nas? Pa postoji uz jednu malu promjenu. Definitivno ne prima toliku plaću da si može priuštiti skupe marke. Možda nekog lažnog Fendija ali oriđiđi? Zaboravite. Što se tiče ljubavnog života to je itekako moguće. Mnoge cure ne vide da im je ljubav života ispred nosa a kada je i vide toliko žele da veza uspije da ju upropaste. Klasično S&M natezanje koje drži samo prava ljubav. Na kraju ipak završe zajedno… balbla…
Samntha je uspješni svjetnik za imidž koja se ne boji izraziti svoje stavove (žena s mudima). Trysexualka (ili Ona Koja Će Probati Sve U Sexu). Dobije svakog muškarca kojeg želi a zaljubljuje se samo dvaput. Prvi ju prevari pa ga napuca pa su opet zajedno ali opet je prekid pa ju on opet želi natrag… Ipak se Sam na kraju neda. Drugi joj je odan i kada ona ima ozbiljnih nevolja pa ga tjera od sebe ali… Paf. Opet ljubav života. Postoji li Hr inačica? Hmmm…
Žderačica muškaraca u poprilično patriotskoj državi nebi dugo opstala a da se o njoj ne pročuje. Rijetka zvijerka.
Charlotte je jedna idealistica koja planira sve unaprijed. Zaljubljuje se u muškarca kakvog je željela. No dobro: skoro kakvog je željela (impotentan). Međutim ispada da on nije ljubav njenog života već-brakorazvodni odvjetnik koji je sve samo ne ono što si je zamišljala. Ćelav, pomalo nepristojan, a ona slatko, malo i upakirano u filozofski omot. Zbog dragog će se čak preobratiti na židovstvo. Nažalost također je i neplodna no dragome to ne smeta pa odluče posvojiti dijete. To joj upropaštava idealni plan za idealni život.
Hrvatska Charlotte postoji samo teško da će se preobratiti zbog svog dragog. A da nema djece to je na žalost često. Doduše rijetko je da će posvojiti. Idealna ženica…
Miranda je ono što bi trebala predstavljati svaka emancipirana žena. Cinik i ironičar koji pokušava biti što samostalnija međutim… Uspješna u poslu, a za muškarce ima vremena smo kada je u pitanju one night stand. Međutim baš će joj jedan one night stand sa ljubavi svog života donjeti dijete i puno kasnije brak. Naravno ona to nije u tom trenutku znala već je poslje priznala. Na kraju mijenja Manhattan i karijeru za Brooklyn i ludu svekrvu.
Čak ne moram prevoditi ime jer u hrvatskoj postoji Miranda a jeli imalo slična ovoj? Pa pošto je ovo lik koji je zasnovan na samim slučajnostima i iznimkama što da kažem? Sigurno postoji.
Sve u svemu što reći na kraju? Možda umjesto Manhattana, 5 Avenije, Cetral Parka imamo Centar, Ilicu i Maksimir. Svejedno je na kojoj smo strani zemaljske kugle. Uvijek će se naći slični ljudi…
Sa štovanjem, Ribac
(7) -
-
nedjelja, 21.08.2005.
Novo, novo, extra, extra!
U novom broju "Tko Živ, Tko Ribac" donosimo:
Nova dopisnica iz New Yorka!
Angelina Jolie u ekskluzivnom photosessionu!
Šokantno! Glavni urednik na rubu živčanog sloma!
Od sada vaš omiljeni blog u novom obliku!
Pola istine, pola cijene.
Sa štovanjem, Ribac
(3) -
-
subota, 20.08.2005.
Beaglovi
Pola 3 ujutro, a ja pišem po blogu?
Nisam gledao film, nisam bio vani i nisam štrebao. Pa zbog kojeg razloga sam onda budan???
Zbog vodovoda.
Da dobro ste pročitali-zbog vodovoda.
Naime kako živim u Zabiti Gornjoj, koja je brdovita, pametni ljudi iz općine su se sjetili staviti vodovodnu stanicu na vrh moje kratke i sljepe ulice. U susjednom kvartu je i vodotoranj.
(Ribac je okružen svojim elementom)
Inače nemam nikakve probleme sa stanicom, no večeras joj je netko stao na žulj pa se oglasila sa svojim alarmom. Svaki normalan čovjek rekao bi iz čista mira, no jok, nije valjda čovjek iz osiguravajuće tvrtke sadist pa da namjesti alarm na "waking up neighbours mode"
Sigurno su mačke krive kojih ima ko u veljači, a bome se i tako glasaju. Bem ti, zavijaju kao da smo u sredini devedestih pod opsadom. Tako su u potrazi za hranom/spavancem/fukodromom vjerovatno otišle na ljepi zeleni dio Zagreba i okinule alarm.
Počelo je. Weeeueueueueueu... I to ne onako ljeno kako zna sirena na hitnoj nego onako energično. Otiđoh po čašu vode. Nakon kojih 5-7 minuta je prestalo. Ali...
...samo na dvije sekunde kada je počela nova serija zavijanja.
Pa je počelo po treći put.
Aaaaaaargh! To sam se proderao, ne samo napisao doživljaja radi.
Četvrti put, peti put... Izgubio sam broj.
Naravno došao je i stadij kada sam dignuo ruke pokrivanja glave jastukom i luđački se nasmijao. Da je netko bio u blizini proglasio bi me zrelim za Vrapče, garant!
Nakon kojih pola sata zavijanje je dobilo svoju melodiju, no ne u mojoj glavi nego izgleda da se alarm umorio od silnog zavijanja.
Nakon još pola sata glasao se samo kao ptičica na umoru.
Iako je došao iznenada i glasno, otišao je tiho i neprimjećeno.
Sa štovanjem, Ribac
PS: kakve veze imaju beaglovi pitate se? E pa da je bio koji u blizini sigurno bi mu polomio noge koliko sam živčan...
(5) -
-
četvrtak, 18.08.2005.
IQ, EQ, AI? Ne to je QA!
Kao što najavih prošli tjedan, i da utažim Lucy Fairinu znatiželju, objasnit ću što je to QA. Naravno, dijelovi teksta nisu moji jer ipak treba prepisati neke osnovne definicije iz jednog stručnog ženskog časopisa (još nisam čuo za muške časopise osim MH i Klika).
Quirkyalone. Životna filozofija koju zagovaraju mnogi samci s iamlo mozga. To su oni koji ne žele tratiti vrijeme na beskorisne veze bez budućnosti pa se bacaju na karijeru, brinu se o prijateljima, dok zanemaruju zavođenja, da bi na kraju tog otkrili da su - sami.
I kakve sad to ima veze, rekli bi QA. Osnovno pravilo: ne imati vezu, samo zbog toga da se hvalite da ste u vezi.
QA mogu bez ikakvog opterećenja izaći van i ne očekivati nikakav ulov (iako se ne bune ako štogod ulove), mogu otići sami u kino, ili mogu uopće ne izaći, ako im se ne da.
No to ne znači da će ostati doma gledajući sapunice, kukajući nad sobom pletući metre i metre šalova (bez uvrede Xiola). Naprotiv neće se osjećati nepotpuno ako ne nađu svoju bolju polovicu ovog trena.
Glavna razlika između QA i "ostalih", je ta što ovi očajnički žele vezu a QA ne. No to također ne znači da su QA protiv veza, braka i ljubavi. Jednostavno neće bezuvjetno žrtvovati ili mijenjati starog sebe da se svidi nekome.
QA cura neće, nakon što ju ostavi Mr. Right, odmah skočiti na Mr. Second Chioce. Ako ste u vezi samo zato da ne budete sami onda niste QA. Mnogo je bolje biti sam, nego sa nekim s kim nemamo budućnosti.
Najveći problem QA jest uvjeravanje poslje pitanja “Imaš li nekoga?” i odgovora “Ne” da im je super kada su single. Najčešće dobivaju sažaljujuće poglede i komentare poput “Šteta” ili “Zašto?” Ne nije šteta i zato što mi se ne da petljati sa nekim s kim nemam špirijus da je za cijeli život!
Uostalom ideja da sam nisi sretan ne koristi nikome pa ni vama. Osim možda vašim starcima koji bi žarko željeli unuče (Hoćete dijete? Napravite ga sami!) i agencijama za spajanje parova. Srcolovka, blind date, speed date, pritisak sretnih parova... Sve im to ljepo bacite poput pite u Chaplinovim filmovima natrag u facu!
Međutim naravno da ima dana kada bi QA željeli imali nekoga uz sebe, ali ne zbog seksa. No priznajte i vi u vezi da ste imali dana kada ste pomišljali što bi dali da ste single (npr. da ste mogli bariti onu hawt žensku kod šanka).
Samo ide na živce objašnjavanje da im odluka o samačkom životu nije nametnuta zato što se boje veze, ili zato što su nesposobni za zavođenje. Samačka faza je naprosto poput drugug puberteta, ne znaš kada će ti početi ni završiti, a svi ju ne prolaze u isto vrijeme.
Na žalost poznajem više nesretnih parova nego sretnih samaca. Dapače broj happy couplesa koje poznajem, ne ide mi dalje od jedan.
Mnogi će reći da je u Hrvatskoj takav stil života nametnut i da često mnogi tražeći ljubav svog života izvise, da im je samački život nametnut. E pa drage i dragi moji nemojte brkati samački život koji vam je nametnut sa temom ovog posta. QA je slobodan izbor a ne guranje nekoga u nešto što ne želi.
Veze… Jesu li možda precijenjene? QA misle da nisu, a isto tako nisu ljubomorni na tuđe veze, niti su odustali od traženja prave ljubavi.
Mnogi QA imaju duge veze i ulaze u bračne luke, ali jednostavno ne žele biti sudionici u masovnom lovu na muža ili ženu. Veze nisu precjenjene. Veza pod obvezatno je. Zašto popustiti pritisku i ići linijom manjeg otpora?
Uostalom zvijezde vodilje vam mogu biti mnoge slavne zvijezde (hmmm koja rečenica) poput: Beyonce, Robbina Williamsa, Angeline Jolie, Collina Farella… Ipak živimo u svijetu poslje Sex&Citya.
Sa štovanjem, Ribac
(4) -
-
utorak, 16.08.2005.
Odmor koji se mogao zvati umor
Kako je vrag počeo petljati oko mog odlaska na more padom na cjevanicu, tako ni ostatak odmora nije mogao bolje proći.
Polazak na more, dan nulti.
Prvo sam skoro zakasnio na autobusni kolodvor, jer naime Branimirova se obnavljala. Ni u dupetu mi nije bilo da ja baš tuda moram doći do kolodvora.
Ajde nekako sam stigao trčeći sa ruksakom na leđima i još jednim u rukama. Bog blagoslovio putujuće stepenice! Odmah sam se oboružao kartom u jednom smjeru za Trogir, litrom ne-baš-tako-hladne Jane, te novim brojem National Geographica.
Možete misliti moga čuđejna kada sam imao još 15 minuta do polaska busa. Odmah sam upikirao klupicu, ko da će mi ju netko ukrasti, makar su na peronu bila 2 čovjeka.
I tako smo krenuli na put brzom linijom. Tko mi? Pa ja i ostatak busa koji je bio vrlo šarolik.
Kao pvo odmah sam primjetio TV zvjezdu koja je mobitelirala do besvjesti, barem prvih pola sata putovanja. Onda se zadubila u neku knjigu kvazi-intelekutanog izgleda radi.
Za napomenuti je da nas je bilo toliko u busu da smo se mogli sjesti cik-cak i još bi bilo praznih mjesta.
Tu su još bili djedica koji se skompao sa suvozačem, dvoje šutljivih koji su se samo značajno pogledavali, moj ženski pandan (dakle buljenje u časopise i socijaliziranje za vrijeme pauze), alternativka sa mp3-com u ušima, Gosp. i Gđa. flert koji su se prvi put u životu sreli i odmah zajedno sjeli (brbljanje uključeno u cijenu), dvije smotane frendice (jednu smo morali pokupiti kod Lisinskog jer nije znala doć do kolodvora), Ness girl ili vam ga očita sponzoruša koja je imala majicu s tim natpisom, samohrana mama sa malom plavom bebom koja je kmeknula samo jednom i time poštedjela naše živce daljenjeg natezanja oko utišavanja, te bakica koja je možda izgledala simpatično, te bi se čovjek sažalio nad njom zbog štake, no udavila je svojim pričama savakoga koga je stigla (nisam se dao).
Dolazak je bio čak i nešto raniji od očekivanog. Miris mora i bora nisam osjetio do idućeg dana zbog ispušnih plinova koji su obitavali na kolodvoru.
Buđenje, dan prvi.
Dosađivanje na kvadrat od 11 do 16 sati, zajedno sa sekiranjem zbog ostavljenih stvari u Zg.
Nakon toga odlazak mojim krsnim kumovima na Čiovo koji imaju... (brojimusebi) petero djece, od čega su samo dvoje ušli u pubetet. Na moju žalost najstriji primjerak je otišao na rukometnu utakmicu. Da veselje bude još bolje pobrinuo se i naš zajednički daljnji rođak koji je došao sa ženom i također 5 komada djece od kojih niti jedno nije na pragu puberteta.
Mogao sam birati između tračanja sa ženama, gledanja utakmice, natezanja oko kompa sa klincima ili ići se kupati.
Izbor je bio očit. Brzinsko presvlačenje i već sam na plaži. Hladan voda no tko te šiša, može herc otkzati. Nakon prvog skoka u more, dolazi i prvo pišanje. Kao vi to niste nikada napravili... No ružno vrijeme mi je bučkanje ograničilo samo na 20-ak minuta kada je počela kiša s dodatkom vjetra.
Utakmica me nije zanimala, brbljarije također, tako da sam nakon večere (janjetina, mmm...) mogao samoklince tjerati od kompa. To ne bi bio problem da ih nije bilo kojih 10-ak komada. Čim sam se dokopao tastature i GTA: San Andreas nakon kojih pola sata morali smo dignuti sidro i poći kući.
Spavanac, buđenje, dan drugi.
Odlazak u Međugorje sa kumovima. Da, sa istim kumovima koji imaju čopor djece. Opet najstariji primjerak nije došao pa sam se morao zadovoljiti sa mlađim pubertetlijom koja je, na sreću, ponjela discman sa 6 CD-a.
Na nesreću, od tih 6 samo su 2 bila nenrodnjaci, a od toga je jedan bio izgreban.
A sad da vam počnem opisivati kako je to u Međugorju... Jednostavno morati otići tamo da biste to doživjeli. Spokoj i mir, koji, nadam se, nemogu narušiti ni sve veći broj hotela i souvenir shopova.
Na povratku u Trogir pokušavali smo evocirati sve naše natjecatelje na Eurosongu, što nam nije pošlo za rukom.
Eeeerm... Dan treći.
Odlazak u Šibenik kod majčine kolegice, prijateljice, te krsne kume koja je opičena 100 na sat. Prije su bili u mjestašcu pored Šibenika, no sad su kupili stan u centru i to kakv stan... A tek kako su ga uredili... Vilica mi je bila na podu, te se srušilo moje uvjerenje da keramičke pločice u boravku nužno izgledaju loše.
Dotična ima tri kćeri. Ove dvije mlađe su nerazdvojne i opičene na lošu, dok je ova najstarija opičena na dobru. Jedino loše što sam kod nje mogao primjetiti su bili dugi nokti ofarbani u odvratno rozu nijansu koju svijet do sada nije vidio. Popodne i večer uglavnom provodimo brbljajući. Jedan od boljih dana.
Kažete dan četvrti? Ajde dobro...
Karaktriziralo ga lunjanje po Čiovu da se pronađe adekvatna plaža. Nedjelja je pa su se i lokalni sjetili da imaju more. Napokon odlazimo u malu uvalicu koja je provjereno ne napučena previše, no ipak ne ni pusta.
Zaključak je da samo na plaži imali dva metrića (koji su bili nešto i više, možda?) sve glomaznije klince, te da Čehinje ili nemaju srama ili nemaju kompleksa.
Moj planirani odlazak do grada je izvisio zbog glavobolje nadređenih te pripizdine iz koje je bilo kasno da krenem u 10 te se vratim do ponoći doma. U prijevodu moj boravak u Trogiru to nije bio. Otišao bi ja i došao u koji 1-2 no ipak se sutra kretalo na put.
Dan povratka, dakle dan peti.
Najprije me baba zajebala jer je rekla jučer da ima mise u 9 ujutro, no ujutro se predomislila.
Ja sam se spakirao u roku keks, no dok su se moji skockali... Još smo 10-ak minuta prolazili dramu oko moje sestre. Naime postavili su uvjet: ili ostaješ do petka sa babom i didom, pa se mi vraćamo na njihov zlatni pir ovaj vikend, ili idemo u Zg i više se do iduće godine ne vraćamo. Mojoj sestri je to bio Gordijski čvor, jer je htjela i ovce i novce, no na kraju je odlučila da je bolje ostati i močiti svoju cjenjenu još par dana u moru.
Tako su se moje putešestvije privodile kraju, uz ručak u Macoli. Opet janjetina, mmm... Da stvar bude ljepša do Zg-a glava me tako zabolila da na Veliku Gospu nisam otišao u crkvu...
Eeee baba, baba...
Sa štovanjem, Ribac
(8) -
-
ponedjeljak, 15.08.2005.
Dreams, dreams
Jedna tema koju sam obećao…
Sigurno vam se već događalo da odete u krevet napokon malo spavati, kad ono san neće na oči. Vrtiš se po krevetu, dubiš na glavi, razmišljaš o svakakvim glupostima, brojiš ovce i novce ali nikako da zaspiš. Drugi naprotiv mogu zaspati bilo gdje, bilo kada, bilo s kim i to kao klade (ili kao da ih je netko opalio kladom po glavi). Pomisliš kako te gospodin San preskočio.
San je važan i svi to znamo. Idealan spavanac traje 8 sati. Sve što je manje ili, ne biste vjerovali, više uzrokuje umor, razdražljivost, slabiju koncentraciju… To se također vidi i na izgledu. Podočnjaci, podbuhlost, zgužvanost… Tad si slatka kao mutirana Miss Černobila. Ne zovu to bez veze “beauty sleep”.
Najčešći uzrok nesanici jest neredovit ritam spavanja. Jedan dan ideš spavati u 10, a sljedeći u pola 1, a budiš se u 7, pa u 11… Mozak dobiva različite informacije i napravi zbrku. Nije mozak atomat pa da ubaciš kovanicu pa ti ispadne cola, keksi, kondomi ili u ovom slučaju san. Dakle treba se buditi i ići spavati u isto vrijeme, pa bilo to pola 3.
Doduše ima još jedna kvaka, ali zahvaća samo adolescente/tinejdžere/jesu mogli još koju ružniju riječ smisliti? Hormon rasta se izlučuje kada spavate ali samo do ponoći. Pepeljuga sistem.
Prvi znak krepanosti je zjevanje. Kada se počne zjevati najbolje je otići odmah spavati jer će tijelo misliti da morate još fizički raditi i razbudit će te se za 15 minuta. A opet ćeš početi zjevati za sat-dva. Da rasčistim jednu stvar. Kada si umoran, umoran si ali ćeš moći zaspati samo kada ti se zjeva. Tako da ako preskočiš jednu turu zjevanja načekat će te se da zaspite.
Jedna velika zabluda je da će vježbanje izmoriti. Kao i kod normalnog vježbanja ono njaprije razbudi, a izmori puno poslje. Tako 50 trbušnjaka neće vas uspavati nego probuditi. Još kada upalite svjetlo šaljete poruku tijelu da je jutro i onda pogotovo nećeš zaspati.
Zato radite nešto dosadno što ste jako dugo odgađali, npr. napokon pročitajte neku zaostalu lektiru, a preporučam one iz realizma (deeebeeeleee).
Opće je poznato da će teška hrana umjesto laganog sna dati teško prevrtanje i uzdisanje po krevetu. Zato lagano večerajte ali nemojte preskočiti večeru jer se onda opet da dreku pljuska. Također preskačite kofeinske pripravke jer kofein (kao što već i vrapci na grani znaju) razbuđuje. Umjesto kave popijte prirodni sedativ zvan kravlje mljeko i to mlako. A može i čaj ali nikako zeleni ili crni jer i oni (koje iznenađenje) sadrže kofein.
Pobrinite se da popsremite krevet i otvorite prozore jer je uvijek lakše zaspati u prozračenoj sobi. Naravno nemojte otvarat prozore ako pada kiša ili snjeg ali ako želiš jezerce ili snjegovića u sobi samo dajte.
Možeš staviti neku laganu muziku da ti umiri neokorteks (dio mozga zadužen za živce) tako da Metallica, Slipknot ili Linkin Park otpadaju.
Ako spadaš u one ljenivce koji spavaju danju nemoj se čuditi ako nemožeš spavati noću. Bebe i starci su iznimke. Bebe moraju i mogu spavati 12 sati a ni starčekima nije lako. Spavaju danju pa onda vilenjaju noću u smjenama (eto vam odgonetke zašto su stari ljudi ponekad napeti i čangrizavi). Baš kao moja baka. Maloprije je svratila do WC-a pa kad je vidjela svjetlo. Došla me potjerati u krpe. Ali ja moram ovo dovršiti, ionako je rano. Tek je pola dva…
Sa štovanjem, Ribac
(3) -
-
utorak, 09.08.2005.
Što je danas ljepi sunčan dan
Baš!
Danas je bio dan spremanja za more. Nervoza uključena u cijenu.
Iako nisam vjerovao da će sve biti toliko stresno, traženje prave garderobe je kod mene prava potraga za blagom. Naime moje robe ima svuda po kući, bilo čiste bilo prljave. Sva sreća sve je bilo čisto. Istina da idem samo na par dana ali ipak treba čovjek imati opcije, ne?
Da pospremanje bude još sporije pobrinuo se i moj mozak koji je dansa bio izuzetno usporen. Tako sam se uspio nabiti u palac desne ruke. Nije crno ali nije ni daleko. Sad mi je u paru sa srednjim prstom druge ruke koji sam neznam kako prošli tjedan uspio nabiti na ciferšluš. Tek toliko o mojoj spretnosti.
No ni to nije bilo sve. Ko za vraga, baš mi se danas morala na stepenicama smotati papuča. Srećom, išao sam uz stepenice, ne niz stepenice.
Možda ne bi ni tresnuo da na televiziji nisam čuo uvodne taktove Nižetićevog "Proljeća" i glavu okrenuo u onom smjeru koji mi je omogučio sljetanje na stepenice cijelom dužinom ljeve cjevanice.
Imobilizacija noge je onemogućila moj odlazak na lokalnu poštu koja radi do 14.00.
Arrrrgh!
Sad ću na plaži osim mojih spomenutih prstiju izlagati i modricu koja je definitivno kraljevski primjerak.
Da još malo popizdim pobrinuo se i blog koji je objavio da trenutno nemože objavljivati postove koji imaju zacrtano da se objave u budućnosti.
Arrrrrgh uzvraća udarac!
Pa kako da sad objavim postove koje sam vam obećao? Nadam se da će do sutra proraditi
Sa štovanjem, Ribac
(5) -
-
ponedjeljak, 08.08.2005.
Ex YU(z me)
Još nisam na moru. Bar ne do srijede. Dotle se redovno javljam sa prvih redova bojišnice svoje kuće, koje je ovih dana, hvalim te Bože, mirnije nego inače. Barem malo mira.
Redovno gledajući svoj blog i meni draže blogove tu i tamo imam poriv da pogledam neki blog koji do sada nisam. Tako sam naletio na blog Domaćice iz pakla.
Iskreno bio sam skeptičan kada sam vidio da je koleginica preko grane, no njeni tekstovi su me u potpunosti razoružali i nasmijali. U kombinaciji sa 10-om godišnjicom Oluje dovelo me do jedne zanimljive teme koju neznam kako da ukratko opišem pa evo, čitajte, no pazite: ima toga za čitati...
Ne tako davno Hrvatska se zajedno sa još nekim zemljama odjelila od Jugoslavije. Svi koji su rođeni prije generacije ’90 (a i oni malo iza) su imali upisano-jugoslaven(ka). Moja generacija je teško bila svjesna sebe a kamo li političkih, gospodarskih i inih prevrtanja u državi Jugi. Ali smo ipak bili jugoslaveni. Htjeli ili ne.
Kada smo malo poodrasli i krenuli u školu naučili smo da se cijela stvar zahuktala zbog nekog tipa koji je napisao knjižicu u kojoj predlaže zajednicu svih južnih slavena sa Srbima na čelu. Pogađate da je i on također bio Srbin. Također smo naučili da se Yu raspala na (abecednim redom): BiH, Hrvatsku, Makedoniju, Sloveniju i Yugoslaviju (koja danas više ne postoji – sad je to Srbija i Crna Gora).
Prvo da počnem (a sa čim nego sa) Hrvatskom. Stvar je komplicirana. Domovinski rat je svima samo ružna uspomena koja nas je dovela do slobode. Je li moglo drugačije? Malo vjerovatno. Nakon pada mnogih života usljedio je pad gospodarstva, ekonomije, morala, td. Politika je bila zdrmana kao Turska nakon potresa, a da stvar bude još gora nakon ne-znam-koje-vlade-i-ustava došli su na vlast ljudi koji su bili protiv raspada Juge. Prodaja teritorja stranim državama nakon smostalnosti je priča za sebe. Vic (čitaj: tragedija) svim generacijama su brojke: pokazuju da je stanje bolje a u stvarnosti taj napredak osijećaju smo političari. Novaca uvijek fali, a ljudi cijelo vrijeme dobivaju kredite skoro pa badava pa ih jedva ili nikako otplaćuju. A i Hrvati su priča za sebe. Dok se internacionalni sporovi riješavaju svjetlosti malom čovjeku trebe pola godine da dobije list papira zvan dokument. Dakle svome drž-nedaj a prema strancu budi ljubazan.
No to nije najgora stvar. BiH. Iako mnogi naši ljudi vuku korjene odande nisu jedini. Iako su kraće tamo u pitanju su i Srbi i Muslimani. Kratko i jasno: koji je idiot stavio te tri nacije u istu državu??? Juga u malom. Slučaj zaključen: država ne funkcionira, sševljena do temelja.
Slovenija. Država koja je u svoj toj zbrci prošla najbolje. Njihov “Domovinski rat” je trajao svega, hmmm.. koliko ono dana? Osjećali su neznatne detonacije koje su se događale njima preko granice. Pošto nisu pretrpili nikakve krize mogli su uletiti u Europsku uniju (gdje se iskorištava male narode). Da mi to npravimo… pozdravi se sa Hrvatskim identitetom. Nažalost čini mi se da će i Slovenci uskoro. Pošto su sređena ali mala država uvijek imaju kompleks manje vrijednosti. Žele proširiti granice na sve strane bilo kopnene bilo morske. Mi se natežemo sa njima a vjerujem i sve okolne države. Povrh svega kradu nam struju iz Krškog, lovu iz Ljubljanske Banke i ribu iz Piranskog zaljeva.
And now something completely different. Srbija. Nobody expected spanish inquisition. Da… Iskreno mrzimo li ih. Ne. Želimo li da umru? Ne. Ipak smo svi uzorni kršćani (daaa…). Ali o miru ćemo moći razgovarati nakon cca.1000 godina nenapadanja. Osobno sam imao tu čast da upoznam iskonskog Beograđanina. Bre ako neznaš de je Skadarlija jezik ću da ti cepam (pandan našoj Tkalči). Veći nacionalisti od Hrvata i uvijeg žele još, još! Pitate se čega? Svega! Ali začudila me jedna stvar: cijeni Slobu koliko i ja dakle-ne. Skoro pa mrzi (sa naglaskom na skoro, ipak smo kršćani, ponavaljam se…bla…). Politički utjecaj koji je često bio “pokori sve” često je bio protiv mišljenja malog čovjeka. Današnje generacije su također podjeljene u dvije grane: oni pametni znaju razmišljati glavom i ne žele opet proći kroz istu stvar, oni malo uskraćeniji u mozak nikada nisu ni znali za ostale države. Sve je to njima Velika Srbija.
O Makedoniji ne znam previše. Nije nam preblizu, ne znam točno stanje u državi pa ću ju preskočiti (moje isprike makedonskim manjinama). No pretpostavljajući koliko-toliko zdravim mozgom oni su istočnije, dakle lošije su prošli. Sigurno ste čuli za barem jedne nerede u Skopju.
I što na kraju zaključiti? SFR Yugoslavija je bila neprirodna zajednica više nacija blablabla… ma ukratko-drek od države.
(4) -
-
nedjelja, 07.08.2005.
Rak samac
Tako ja ostao za vrijeme ovih praznika sam u Zagrebu. Zapravo baka je samnom i još jedna frendica je ovdijeali niti jedna od njih nije bla u stanju ići u kino.
Gledah Sin City. Film je mrak. Noir, krimić, akcija, ljubav, velike zvijezde, paralelne priče koje se međusobno isprepliću ali mogu djelovati zasebno, uokvirenost cijelog filma... Tarantino i Rodriguez su napravili odličan posao.
No nisam htio o tome pisati, a kad bolje razmislim mislim da ću i ovu temu u cijelosti objaviti idući tjedan, no da zavrišm započeto.
Tako ja stojim u redu za kokice kadli najednom spazih znanicu (koja mi nije previše srcu prirasla, ali nije sad da se ne podnosimo) sa dečkom u društvu.
"Eeee, bok kak si? Što nisi na moru?"
"Ma, eto baš i nisam luda za morem. Ti?"
"Ako ću ići ići ću u ponedjeljak na tjedan dana. Sad su svi su van grada pa se eto sam snalazim i idem u kino."
"Sam? E, legendo."
Oukej, ovo nisam znao dal da shvatim pozitivno ili negativno. No ako je to mislila u negativnom smislu...
Koji je zločin ako sam ideš u kino? Ili ako sam čuvaš mjesto u kafiću dok ti prijatelj ne dođe? Zašto jednostavno ne bi otišao u restoran i nazdravio sam sebi?
Čemu je toliki bauk biti sam? Ja ponosno izjavljujem da sam QA!
Što je QA?
Saznajte idući tjedan u Tko Živ, Tko Ribac
Sa štovanjem, Ribac.
(7) -
-
subota, 06.08.2005.
Spavaj mi dijete, na na na na...
Sigurno se i vama ne jednom dogodilo da nemožete zaspati. Zapravo još bolje: prispavalo vam se, no bili ste ljeni dignuti guzicu da odete u krevet. Napokon se odlučite otići u krevet no taman dok ste se dovukli do njega razbudili ste se.
I što sad? Vrtite se po krevetu, brojite ovčice, dubite na glavi, molite Boga, Alaha i/ili Krišnu da vam podari san, grijete čašu mljeka, no - avaj - ništa ne pomaže.
Tako se i meni jučer dogodilo, pa sa proveo veći dio sitnih sati na Forumu zajedno sa kolegicom Skriptom.
Ni kolegica nije bila imuna na nesanicu, no zahvajlujući mojim pričama uskoro joj je pao mra... ovaj san na oči.
Krenuo sam sa idejom da napišem oveći članak o snu. Međutim sljedeći tjedan odlazim na more, pa ću članak napisati i objaviti tek sredinom tjedna, da ne prekidam kontinuitet pisanja (baram prividno). Kako se to može? Otkrijte sami...
Sa štovanjem, Ribac
(3) -
-
petak, 05.08.2005.
Ovih dana zastanite i uživajte u...
...šetnji po kvartu sa znancem kojeg dugo niste vidjeli
...mirisu ruže iz najbližeg susjedovog vrta
...žvaki sa okusom borovnice koje ste upravo kupili na kiosku
...cvrkutu ptica zatvorenih očiju dok sjedite na drvenoj klupici
...filmskom maratonu sa kantom kokica u ruci
...osmjehu koji vam je podario totalni neznanac
...capuccinu koji vam je donjela mrzovoljna konobarica (pustite ju, možda je imala loš dan)
...toplom zagrljaju voljene osobe
...minuti koju ste posvetili sebi i Bogu
...poeziji koju niste podnosili u srednjoj školi
...mirisu svježe pokošene trave
...cvrčanju ulja na tavi dok pečete palačinke po bakinom receptu
...toplini svježeg kruha upravo donesenog iz pekare
...knjizi koju ste već dugo vremena planirali čitati
...jer danas jeste, sutra niste
Sa štovanjem, Ribac
(3) -
-
srijeda, 03.08.2005.
Prijenos mudrosti na mlađe generacije (ili kako smotati starce kada ste u frci)
Sigurno ste svi došli u situaciju kada ste vi bili na jednoj a starci na drugoj strani boksačkog ringa. Tada frcaju takve iskre da ih ni Mohammad Ali nebi mogao zaustaviti. Vama "najbolja" stvar je kada starci žele razgovarati nakon svađe (a šta smo do sad radili???) o problemu koji je “iskrsnuo”. Kao kad ameri bombardiraju Afganistan pa poslje šalju mirovne snage da pomognu u obnavljanju. No i ameri i starci ponekad znaju biti zaguljeni pa se razvija “diskusija”. U 90% slučajeva se dogodi da se iz te diskusije dobije jezikova juha. Prava Atenska demokracija. Naravno nakon toga ste tjedan dana u kazni. Sad hoće li to biti zabrana izlazaka, TV-a ili nešto treće ovisi o vama, jer će vam zabraniti, naravno, ono što najviše volite.
I sad što je tu je kazna se mora izgurat. Doduše Murphyjev zakon kaže da će se u tom jednotjednom periodu kazne dogoditi nešto životno važno, a (vidi vraga) zabranjeno. Ne brinite, tu je dr.mr.sc.srać. sa područja društvenih znanosti ili vam sociologije (ali zaboravite na Comta i ekipu) da vam pomogne. Ako u ovih nešto godina nisam skupio iskustva nema mi (a ni vama) spasa.
Postupak ide ovako: od početka kazne pa sve do dana D (recimo prvi službeni izlazak sa boljom polovicom) morate se apsolutno pokoravati svim zapovijedima poput pospremanja sobe (naći će te ono što ste mislili da je izgubljeno) pranja suđa (moookrooo) iznošenja smeća (smrdljivo) pa čak i nesurfanja internetom (auch!). Vjerujte koliko god bilo teško u 95% slučajeva pali (sinonim od uspjeti, ne od goriti). Naravno nekoliko puta kao slučajno spomenete dan D i supiltno naglasite kako će vam biti žao što se nećete vidjeti ekipu (pa što ako je spoj, muljajte da vas ima više, ili obrnuto, malo mašte pobogu) i nastavite pričati o glavnoj temi ne dopuštajući starcima da komentiraju dan D. U tom slučaju morate imati nekoga tko će poduprijeti vašu priču, u slučaju da starci ipak ne povjeruju vašoj "iskrenoj" priči i licu nevine ovčice (to lice vježbajte pred ogledalom).
A sada dolazi najvažniji sastojak (no, možda nije najvažniji ali dramaturškog zapleta radi…)
Apsolutno morate skuhati kavu, čaj, capuccino (ovisno o ukusu žrtve). Prije toga se dobro pripremite da se znate “pokajati za svoja zla djela” i nagasiti “dobre strane” ukidanja kazne. Tu noć će se starci dogovarati o dopuštenju prekoračenja brzin… pardon kazne. Da, najverojatnije će doći u sukob i biti malo tanjih živaca sljedeći dan, ali Bože moj u ljubavi i ratu sve je dopušteno.
Kao što već rekoh u 95% slučajeva pali. A ako niste u tih 95%… Morat će te se snaći kako znate i umijete. Ako ne upali onda ste napravili nešto zbilja gadno. I još jedna bitna stvar: razgovarajte kada su smireni.
Top 5 razloga za svađanje su: čišćenje i spremanje (možeš ti to bolje!) lova (uvijek fali) izlasci (uvijek ih je previše i predugi su) društvo (tko je sad ovo?) i dečko/cura (mislim da to nije primjereno za tvoje godine). Blabla…
No zapamtite jednu stvar. Nemojte razgovarati sa roditeljima samo kada vam nešto treba. Ako često i otvoreno ragovarate, sa vremenom će se smekšati i najtvrđi orasi…
(3) -
-
utorak, 02.08.2005.
Prinčevi dnevnici
Večeras sam brisao prašinu sa svojih uspomena.
Izvadio sam svoj rokovnik/dnevnik u koji sam zapisivao sve zgode i nezgode četvrtog razrda srednje škole.
Činilo se kao jučer ali ipak davno...
I onda sam ga prestao pisati. Zašto? To sam se i ja pitao. No nda sam pogledao kada sam počeo redovitije pisati po blogu i sve mi je bilo jasno. Zbog bloga zanemario sam svoj papirnati dnevnik.
Jeli mi žao? Nije, no papir je imao svoj šarm, moj švrakopis i osobni dodir. Blog ima osobni dodir, no ipak je iza hladnih nula i jedinica, uz svakodnevnu prijetnju da se sruši server.
Jeste li vi dragi blogeri imali, ili još uvijek imate, svoje dnevnike u koje ste ljepili slike idola, ulaznice za koncerte i ostale nebitne ali drage tričarije?
Sa štovanjem, Ribac
(1) -
-
U pozadini
Problemi na blogu, problemi za pisanje, problemi, problemi, problemi...
Tako sam trenutno bezvoljan jer nade za more su se pojavile iako male.
U subotu sam otišao u kino i to neplanirano dvaput. "Monster in law" i "Fantastic Four"
Prvi ne preporučam mrzitejlima romantičnih komeijda, a drugi onima koji nevole specijalne efekte i SF.
Drugi film je bio ponoćna pretpremijera pa sam došao doma u 3.
Doma sam izbrljao tako uvjerljivu priču, no već sam ju zaboravio. Nešto da je frendici pozlilo i da sam ju pratio doma u Dubravu.
Visim na Forumu i neznam što bi sa sobom. Kako se vi riješavate bezvoljnosti?
Sa štovanjem, Ribac
(2) -
-