srijeda, 10.07.2013.
Bilo je to točno prije godinu dana...
... kad sam napisao svoj zadnji blog post na ovom blogu. E pa što se dogodilo, gdje sam bio i zašto pobogu nisam ništa napisao!? Evo objašnjenja za one zalutale koji ili imaju svoj blog u nekom RSS feedu ili su jednostavno naletili ovdje. Oh Bože, ostala mi Your Body od Christine Aguilere kao zadnja pjesma...
Kao prvo, u ovih godinu dana imao sam ne jednu inspiraciju za pisanje. Međutim kada je došlo do samog čina da nešto natipkam, sva inspiracija bi mi pala brže od erekcije svakog prosječnog geja kada vidi Donatelu Versace. Recenzija filmova? Naravno. Doživljaji iz Ljubljane u kojoj više ne živim? Suuuuure. Kako napraviti home-made sushi? I toga je bilo. Izbor najtete? Tu se čak i pokrenulo nešto, izbor je napravljen između uskog kruga ljudi koji su ga radili i prošle godine, no sama provedba je bila... Out of space, out of place. Jednostavno sam se morao maknuti od bloga koji mi je ostao samo kao bookmark za sve linkove koje imam sa strane. I onda mi se unatrag dva mjeseca ukazala prilika da pišem na engleskom, ne baš o svemu što mi se sprdne, ali me za to plaćaju. Piskaram na domain.Me i moram reći da mi je pisanje nedostajalo, međutim trebao mi je netko tko će mi reći o čemu da pišem. To je bio jedan od razloga zbog kojih ste gledali Čejnog tetuma i kompaniju na vrhu bloga godinu dana, nedostatak tema i samo-nametanje rokova samom sebi. You're welcome.
Kao drugo, dobio sam nekakvu diplomu i napokon se bavim poslom s kojim još ni jednom do sada nisam posmislio ”Oh Bože, ne opet...”. Malo sim, malo tam, ništa se još ne plaća, ali se polako radi baza znanja, iskustva i veza. Tko zna, možda za par godina budem i poznatiji, pa svi koji su me ovdje čitali će moći reći ”Znala/o sam ga kad...”. Haha, pusti snovi. Ili?
Treće... Sretna veza cvjeta već godinu i sitno. Počela je prije odlaska sa bloga, tako da nemojte kriviti moju bolju polovicu da me uljenila, to je skroz na skroz moja odluka bila. I onda sam rekao da ću se javiti točno godinu dana nakon, i evo me.
Je li ovo znači da sam se vratio na blog? Vrlo vjerovatno ne. Ovo pišem jer sam si zadao u rok da ću se javiti točno godinu dana nakon odlaska. Je li to znači da neću više nikada ništa napisati ovdje? Vjerovatno da. Jednostavno sam trebao i sam sebi napraviti neko zakljčuno poglavlje ovoga ovdje, bar za iduće dulje vrijeme. Bar što se tiče pisanja, trenutno pišem negdje drugdje i plaćaju me, pa ovdje nemam potrebe. Možda jednog dana kad mi bude potrebna platforma za nešto drugo, odavde opet sve krene (ipak mi je internetski alter-ego Ribac i ovo je bio dom dobar dio vremena), no do tada ću opet ostaviti da nule i jedinice ovdje skupljaju prašinu. Opet.
Kvragu, kako mi ono ide odjavna špica?
Ribac
- 14:20 -
(2) -
-
(2) -
-
utorak, 10.07.2012.
5 razloga da hetero muško ode gledati Magic Mikea
Negdje sam pročitao da je um poput padobrana, da bi funkcionirao, treba biti otvoren. Pa tako molim lijepo da svi pripadnici muškog roda koji preferiraju ženski rod (i slučajno zabauljaju na ovaj blog) ovo pročitaju i uzmu pod razmatranje.
Magic Mike ilivamga film o i sa muškim striperima. Ako će vas bolja polovica odvući na film ili će već jest, evo vam pet razloga da skinute taj kiseli osmjeh i ne mrštite čelo. Sigurno nećete uživati u filmu iz istih razloga kao i pripadnice ljepšeg spola, no dobra zabava je zagarantirana.
1. Priča ide iz muške perspektive
Glavni akter priče iz naslova je muški muškarac. Ciljevi u životu su mu ostvariti vlastiti biznis, zaradtii na tome što više love, naći ženu svog života i usput imati koji menage a trois. Ništa što prosječnu muško ne želi. E sad, da mu posao nije tipičan to se mora priznati, no ako bolje sagledate i takav posao traži bar jednu ili dvije stvari koje oba spola gledaju, bar na prvu loptu. Da dobro izgledate i još bitnije da znate što biste radili sa svojim tijelom. Striptiz je prije svega ples sa elementima akrobacije, a to definitivno ne mogu izvoditi slabašni dečkići. I unatoč činjenici da je većine publika ženskog spola, priča teče iz naše perspektive.
2. Začudo film ima manje muške golotinje i više ženske nego što ste mislili
Ovo je jedan od aspekata zbog kojeg muški rod zaobilazi ovaj film: muška golotinja. Blic info: više toga ste vidjeli u svlačionicama nego na filmu. Nema niti jednog krupnog plana određenog dijela tijela, ni frontalnog prikaza alatki a i scene striptiza su relativno kratke. S obzirom da nisam očekivao niti jedan par sisa u ovom filmu, mogu reći da su moja očekivanja premašena i preko 100%, jer već u prvoj sceni vidite blizance Olivie Munn. Ni ostatak filma dame se ne šeću u redovničkim odorama. Naravno da će film o muškim striptizetama imati tange, no daleko od toga da je film feministički nastrojen.
3. Film je dobar i točan
OK, naravno ovdje ne pričam o Oscarima ili najboljem filmu godine ali pobogu producent je Steven Soderbergh koji je poznat po tome što uskače u dobre ali neobične projekte. Film kao film iako traje dva sate ne biste rekli, jer nema trenutka u kojem radnja stane i stoji. Dapače cijela sekundarna priča sa drogom uopće nije stavljena u niti jedan trailer. Plus, zahvaljujući jednoj 'rvackoj snaši iz JuEsofEj, koja je bila u branši s kojom se bavi film, svako malo sam sa strane čuo ”Oh my God, that is SO true. I'm feeling homesick now.” Dakle peglanje novčanica, pripreme prije nastupa, all true!
4. Humor je nekorektan
”How pregnant did you get that girl's mouth last night?” je samo jedan primjer iz filma koji dokazuje da scenarij nije napisao/la netko tko živi od pisanja romantičnih komedija. Dapače kompletni humor više navlači na Hangover nego na Pretty Woman. Koje su opasnosti žena sa viškom kila, rasprave o opasnosti herpesa ili totalna tabula rasa kada su u pitanju imena žena s kojima su upravo spavali su samo kap u moru. Da ne pričam o scenama alkohola i idućejutarnjih koji-kurac-smo-radili-prošlu-noć momenata. Na kraju vam i bude jasno zašto su odabrali striptiz kao karijeru: novci, žene i dobra zabava.
5. Bolja polovica će biti pomalo frisky nakon filma
S obzirom da je danas teško išta prodati bez ”rezultata koji se vide odmah” mislim da je ova zadnja točka jasna sama po sebi. Ako možete prijeći preko svog ranjenog ega da ne izgledate kao dečki iz filma i da imate dvije lijeve noge kad je u pitanju ples, možete mudro svu sexy energiju koju je vaša draga nakupila tokom filma usmjeriti prema sebi i iskoristiti je do maksimuma. I pritom nju uvjeriti da je sve bila njena ideja. Jedan od rijetkih trenutaka kada je to moguće, pa ga iskoristite.
Pozdravno, Ribac
- 21:00 -
(4) -
-
(4) -
-
ponedjeljak, 28.05.2012.
Eurosong, nekoliko dana poslije
Pa, s obzirom da sam u posljednje vrijeme poprilično missing in action, mislim da bi bio red da se bar javim za Eurosong, ne mislite li tako? Pa da vidimo što se sve izdogađalo i što mi je ostalo u pamćenju. Valjda. It involved a lot of drinking.
Da odmah razjasnim, nisam gledao polufinalne večeri, osim Nine, jer mi je nekako špirijus govorio da možda prolaza u finale neće biti, ako sam se nadao najboljem. Sedmo čulo je izgleda dobro proradilo. Da se osvrnem na sam nastup naše predstavnice. Plesači su bili usklađeni kao da prvi puta čuju pjesmu, a back vokaluše su iz nekog čuda izbačene iz koreografije, pa su onako bijelo obučene sa strane izgledale kao tri izgubljena spermića na bini. Kreacija koju je Nina nosila nije bila loša sama po sebi, ali što je onaj jarbol na ljevoj ruci trebao biti, nemam pojma. Najefektivnije bi bilo da je ostala pri nastupu kao na (ge)Dori. Ali valjda će netko već jednom naučiti i poslati nešto što se ističe, jer iako je pjesma bila dobra kao i izvedba (unatoč nedavnoj operaciji grla) izgubila se u moru balada. A Eurosong je bio baladičan da mi je došlo da razbijam čaše, režem vene i zazivam starie ljubavi.
Pravila za ovogodišnji drinking game (koji je usput organizirala born and raised Teksašanka friško udana za Hrvata!) koja je bila podjeljena u dva dijela su bila sljedeća. Za prvi dio ili nastupe, pije se ako: se spomene Humperdinck (Engleski prestavnik), pjesma ima ljubav/love/amore u naslovu, na uvodnim filmićima su prikazani konji i/ili tradicionalni motivi, pirotehnika proradi na pozornici, pjesma bude izvedena na jeziku koji nije materinji toj zemlji, plesači nemaju ritma i ako netko lažno svira intrument na pozornici. Drugi dio se odnosio na glasovanje i skoro nas je ubio iako je imao samo dva jednostavna pravila: pije se ako je nakon podjele glasova određene zemlje Engleska na zadnjem mjestu i ako se visoki bodovi (8, 10, 12) podjele iz političkih razloga i/ili susjedima. Dva pravila koja su išla i u prvi i u drugi dio su bila da se pije ako voditelji bezuspješno pokušavaju biti smiješni i/ili naprave vrlo awkward trenutak u razgovoru sa natjecateljima. I po prvi puta sam gledao live streaming, tako da sam preskočio Duška, koji nam ruku na srce i sisu bez Barbare baš i ne briljira.
Od pjesama koje su mi ostale u uhu, nepravedno moram izdvojiti BiH te Srbiju s kojima sam ispirao uši prethodnih dana. Uhvatila me neka melankolija izgleda, a i nisam puno fulao sa Joksom (više sreće drugi put!) kad je u pitanju rank. Ruske babice su nepravedno igrale na kartu simpatije koja se isplatila i ako mi refren padne na pamet ne izlazi satima. Švedska koja je pobijedila mi je u prvom slušanju svih pjesama odmah iskočila i polako se uvukla u uho, a bome je Loreenin nastup bio odličan. Estoniju, Španjolsku i Dansku sam neironično zavolio, a malo balkanske krvi u meni je tradicionalno svake godine probudila Grčka čija me predstavnica neodoljivo podsjeća na Mariu Menounos. Kad smo kod asocijacija, treba spomenuti Italiju koja je uskrsnula Amy Winehouse, a Cipar je poslao dijete Liv Tyler i Anne Hathaway. Pjesme su im manje pamtljive kao i ostalima, a neke jednostavno moram spomenuti: Albanska kričeča Plava Laguna, za koju mi je iskreno žao što ne znam prijevod pjesme, sljepi Litvanac koji je pokazao kako ne treba puno za pamtljiv scenski nastup te Turci koji su se savjetovali sa Huljićem, jer bi se zakleo da su poslali Madre Badessu. Irska... ah, božemesačuvaj ali šta jes jes, oni su bili jedini pravi predstavnici Eurotrasha. E, da i Malta i njihovo shufflanje nogama!
Ono što j bilo najbitnije ove godine jest to da sam imao odličnu ekipu koja je bila entuzijastičnija i od mene. Istinabog drinking game nas je mogao oboriti u prvoj petini prijenosa, ali ipak, baždari se čovjek sa godinama. I zbog ovoga mislim da ću iduće godine pratiti Eurosong koji je otišao u Švedsku, jedinu zemlju koja si može priuštiti organiziranje ovakve ekstravagancije. Zamislite da su Grci pobjedili. Ajoj. Pa evo, uživajte u live nastupu pobjednice Loreen i pjesmi Euphoria.
Pozdravno, Ribac
- 21:30 -
(4) -
-
(4) -
-
četvrtak, 05.04.2012.
Mmm, ovo je NjamNjam!
Kad netko kaže kako je u Hrvatskoj sve napola trulo i nikome se ništa ne da, zapravo ne zna kuda da gleda. OK, priznajem, tu i tamo je teško od sivila vidjeti dugu, no ponekad se nađe koji vrijedan biser. Tko o čemu, ja o - hrani!
Priznajem, poprilično sam pristran kada je u pitanju NjamNjam.co jer ipak mi je došao u vrijeme kada mi je bio prijeko potreban. Naime, kako već znate, nisam u Ljepoj Našoj, već u Deželi. Po pitanju prehrane mi je naglo uletila ona ”Snađi se druže” pa iako nisam bio totalni početnik u kuhinji, trebalo mi je neko vrijeme da pohvatam konce. Ribac, ovo je Šporet; Šporet, ovo je Ribac, upoznajte se! Studenska prehrana je uvijek na malom budžetu pa je smisliti nešto raznovrsnije vrlo često pravo umijeće. Da ne pričam o tome kako nakon cijelog dana provedenog na fakultetu dođete doma i poželite nešto jesti, ali avaj, trebate spremiti, a ne da vam se. I onda završite na bureku u prvoj pekari.
Baš je s takvim razmišljanjima osnovan je NjamNjam, da se najedete uz malo love, malo vremena i pripremom svojih ruku. Stranicu je osnovala Filozofska Družina koja je krenula u Mordor-kuhinju... erm, pardon, 9 studenata FPZG-a i s obzirom da je studentska kuharica, recepti su jednostavni, razumljivi i može ih napraviti svaki početnik. Od sendviča s parizerom i jaja sa šunkom, preko zlevanke i čupavaca pa sve do fensi zvučnih calzonea i quichea sa špinatom i svježim sirom. Dolazim u napast da sad odmah nešto od toga sad i napravim. No, da ja ne duljim dalje sa svojim filozofijama, utiscima i polu-informacijama, nešto više o tome će vam u prvom (i ekskluzivnom!) intervjuu na ovom blogu reći Ivana Šaškor, koordinatorica (mama kvočka) i Franjo Zajec (funny guy na kraju posta).
Kako ste došli na ideju za Njam Njam?
Ivana: Zapravo, Franjo i ja upali smo slučajno u ovu ideju. Ivana (Honomihl) i Duška (Jurić) obje su razmišljale o projektu vezanom za kuhanje pa ih je profesor Bebić spojio, a nas je nekoliko došlo iz drugog projekta. U jednom trenutku nas je bilo devet, no ostali smo na originalnoj kulinarskoj ideji jer nam se svima to jako svidjelo.
Kako se organizirate za objavu recepata i postoji li napast da objavite više od jednog dnevno?
Franjo: Ima nas dovoljno, pa smo falabogu svi podjednako raspoređeni po danima u tjednu (osim onih koji kuhaču u životu nisu vidjeli). Kad smo dijelili zadatke, dečki su stereotipično prešutili dio u kojem se trebalo javiti za pisanje recepata pa su za kaznu dobili zadatak da snimaju skečeve upitnog sadržaja, što im i nije teško palo. Zanimljivo da nam je u prvih 5 dana objavljivanja recepata na stranici skoro ispalo 5 deserata, te smo se prepali da nas studenti optuže da ih želimo ugojiti. Uvijek se nađe netko sa receptom sa strane, ako već nešto pođe po zlu, a trenutno smatramo da nema potrebe da objavljujemo više od jednog recepta na dan.
Koje su vaši najveći kuharski uspjesi i katastrofe?
Ivana: Grupno, za sad još nismo ništa kuhali zajedno pa ne mogu puno reći! Evo, meni osobno je najveća katastrofa bio prvi pokušaj da napravim muffine. Našla sam neki recept na internetu koji je bio loš, što bi iskusna slastičarka vidjela odmah iz recepta, no ja nisam. Slijedila sam recept od riječi do riječi... i muffine bacila u smeće.
Hoćete li predstavljati cijelu NjamNjam ekipu kroz svoje video uratke i hoće li svi biti urenbesno komični kao prvi?
Franjo: U budućnosti, možda, za sad, ne. Djevojke su nam sramežljive, iako bi neki rado htjeli isfurati ideju golih kuharica sa naoštrenim hladnim oružjem! Sa time bi profitirali kod muške populacije, ali uvijek postoje gluposti poput cenzure, moralne odgovornosti i njihovih roditelja. Zapravo još čekamo reakcije okoline nakon prvog skeča i naše dojmove da se slegnu, pa nakon toga možemo smišljati što i kako za sljedeće egzibicije u kuhinji.
Koga bi ste najviše željeli za sponzora, ergo, čije bi ste proizvode najradije htjeli obraditi i konzumirati za svoju kuharicu?
Franjo: Navodno je Željko Kerum poprilično darežljiv sponzor. Ne bi imali ništa protiv da obradimo i konzumiramo njegove "proizvode". No, šalu na stranu, stvarno nam je svejedno, ako nađemo nekoga da nam financijski pomogne, to bi bilo super, ako pak ne, snaći ćemo se.
Hoćete li ako bude dovoljan interes izdati i kuharicu koja bi postojala i offline? Naravno, mislim na papirnatu knjigu da i mi sniferi imamo svoj fiks.
Ivana: Oh, oh, kamo sreće! Ali, odgovor je ne. Njam Njam je nastao kao projekt na kolegiju "Odnosi s javnošću i novi mediji" i iako je već postao nešto više, vjerujem da ćemo i u budućnosti ostati eksluzivno na "novim medijima". Recimo, mogli bismo jedan dan imati mobilnu aplikaciju...
Ivana: Zapravo, Franjo i ja upali smo slučajno u ovu ideju. Ivana (Honomihl) i Duška (Jurić) obje su razmišljale o projektu vezanom za kuhanje pa ih je profesor Bebić spojio, a nas je nekoliko došlo iz drugog projekta. U jednom trenutku nas je bilo devet, no ostali smo na originalnoj kulinarskoj ideji jer nam se svima to jako svidjelo.
Kako se organizirate za objavu recepata i postoji li napast da objavite više od jednog dnevno?
Franjo: Ima nas dovoljno, pa smo falabogu svi podjednako raspoređeni po danima u tjednu (osim onih koji kuhaču u životu nisu vidjeli). Kad smo dijelili zadatke, dečki su stereotipično prešutili dio u kojem se trebalo javiti za pisanje recepata pa su za kaznu dobili zadatak da snimaju skečeve upitnog sadržaja, što im i nije teško palo. Zanimljivo da nam je u prvih 5 dana objavljivanja recepata na stranici skoro ispalo 5 deserata, te smo se prepali da nas studenti optuže da ih želimo ugojiti. Uvijek se nađe netko sa receptom sa strane, ako već nešto pođe po zlu, a trenutno smatramo da nema potrebe da objavljujemo više od jednog recepta na dan.
Koje su vaši najveći kuharski uspjesi i katastrofe?
Ivana: Grupno, za sad još nismo ništa kuhali zajedno pa ne mogu puno reći! Evo, meni osobno je najveća katastrofa bio prvi pokušaj da napravim muffine. Našla sam neki recept na internetu koji je bio loš, što bi iskusna slastičarka vidjela odmah iz recepta, no ja nisam. Slijedila sam recept od riječi do riječi... i muffine bacila u smeće.
Hoćete li predstavljati cijelu NjamNjam ekipu kroz svoje video uratke i hoće li svi biti urenbesno komični kao prvi?
Franjo: U budućnosti, možda, za sad, ne. Djevojke su nam sramežljive, iako bi neki rado htjeli isfurati ideju golih kuharica sa naoštrenim hladnim oružjem! Sa time bi profitirali kod muške populacije, ali uvijek postoje gluposti poput cenzure, moralne odgovornosti i njihovih roditelja. Zapravo još čekamo reakcije okoline nakon prvog skeča i naše dojmove da se slegnu, pa nakon toga možemo smišljati što i kako za sljedeće egzibicije u kuhinji.
Koga bi ste najviše željeli za sponzora, ergo, čije bi ste proizvode najradije htjeli obraditi i konzumirati za svoju kuharicu?
Franjo: Navodno je Željko Kerum poprilično darežljiv sponzor. Ne bi imali ništa protiv da obradimo i konzumiramo njegove "proizvode". No, šalu na stranu, stvarno nam je svejedno, ako nađemo nekoga da nam financijski pomogne, to bi bilo super, ako pak ne, snaći ćemo se.
Hoćete li ako bude dovoljan interes izdati i kuharicu koja bi postojala i offline? Naravno, mislim na papirnatu knjigu da i mi sniferi imamo svoj fiks.
Ivana: Oh, oh, kamo sreće! Ali, odgovor je ne. Njam Njam je nastao kao projekt na kolegiju "Odnosi s javnošću i novi mediji" i iako je već postao nešto više, vjerujem da ćemo i u budućnosti ostati eksluzivno na "novim medijima". Recimo, mogli bismo jedan dan imati mobilnu aplikaciju...
Toliko od djela NjamNjam ekipe, ostao sam dalje bez pitanja i ideja. Za sada su na stranici recepti i video (koji će uskoro biti u množini!) a u planu su i recenzije restorana, menzi, pizzerija, ćevabdžinica i svih ostalih mjesta koje pohode gladni studenti. Osim na NjamNjam.co možete ih naći i na Facebooku i Twitteru (i mene također) i ostalim društvenim mrežama/stranicama. Od ovog tjedna su krenuli i sa video uratcima, a prvi na urnebesan način objašnjava prvi recept. Franjo će preuzeti riječ, a ja sada odoh napraviti sendvič!
Pozdravno, Ribac
- 09:00 -
(1) -
-
(1) -
-
petak, 30.03.2012.
Tim Burton, dijamantni prsten, nova Carrie i ostalo
Dakle dragi moji, pokušaj prvi da glumim blog portal. Do prvog obijanja o glavu! A možda i poslje.
Tim Burton ima novi film koji je obrada gotičke sapunice Dark Shadows iz 60-ih koja je postala camp klasik. U njemu je (velikog li iznenađenja) Johnny Depp koji glumi vampira koji se nakon dugog sna budi i vraća u svoj stari dom. Tamo ga čeka obitelj koja naravno nije njegova ali će uskoro trebati njegovu pomoć. Za sada trailer puno obećava, a i budimo iskreni, kada je suradnja ove dvojice razočarala?
Drage dame, nemojte nakon ovoga skucati svoje bolje polovice zato što vam nisu kupili dijamantni prsten. Reći će te, dijamantno prstenje je uobičajena praksa kod zaruka na primjer. Nda, ali to da je cijeli prsten od dijamanta? Švicarci naravno. Shawish Jewelry je osim na tradicionalni način ovaj 150 karatni prsten rezbario i uz pomoć lasera. Cijena? 70 milja američkih dolara. Izvor.
Sex and the City je kultna serija, a svi znamo da se u kultne stvari ne dira. E sad, postoji nešto što se zove The Carrie Diaries i radi se o knjizi koja opisuje srednjoškolske dane glave junakinje koji su naravno smješteni u 80-e. I CW, koji je poznat po Gossip Gril i Vampire Diaries, se primio posla da ekranizira ovo u seriju. Top ili flop pokazati će vrijeme, no prva fotke nove Carrie sa seta je objavljena. Što vi mislite?
Kad smo kod potencijalnog upropaštavanja franšize, idemo na sigurno upropaštavanje. Michael Bay se prima izmišljanja tople vode te će Teenage Mutant Ninja Turtles re-izmisliti kao - vanzemaljce! Cowabunga! Ovo dovodi u pitanje sam naslov. Ok, možda će biti tinejdžeri iz svemira, ali ako su sa drugog planeta gdje su svoja vrsta onda mislim da nisu mutanti, pitanje je postoje li nindže van Zemlje, a da ne pričam o kornjačama. Fuck you very much Michael Bay što opet upropaštavaš naše djetinjstvo! Izvor.
Idol franšiza je div koji pomalo posustaje, a o manično-depresivnom mlađem rođaku X-Factoru neću previše pričati. The Voice polako postaje sve popularniji i u kratkom roku je osvojio svijet. Krenuvši iz Nizozemske mene je osvojio USA verzijom gdje u stolicama sjede velika imena industrije. Od dosadašnjih natjecanja se razlikuje po tome što je prva audicija nasljepo, dakle mogu vas suditi samo po glasu, no o tome sam već pisao. UK verzija je krenula prošlog tjednna a treneri su Jessie J, will.i.am od benda Black Eyed Peas, Tom Jones i Danny O'Donoghue od benda The Script. Koga bi ste nominirali za našu verziju?
I za kraj malo glazbene magije. Jason Yang (violinist) i Jake Moulton (beatboxer) u predivnom miksu Mjesečeve sonate, Granate Bune Marsa i još malo Kanye Westa i Muse.
Toliko za prvi puta, sada čekam feedback. Pozdravno, Ribac
- 09:00 -
(2) -
-
(2) -
-