Pa, s obzirom da sam u posljednje vrijeme poprilično missing in action, mislim da bi bio red da se bar javim za Eurosong, ne mislite li tako? Pa da vidimo što se sve izdogađalo i što mi je ostalo u pamćenju. Valjda. It involved a lot of drinking.
Da odmah razjasnim, nisam gledao polufinalne večeri, osim Nine, jer mi je nekako špirijus govorio da možda prolaza u finale neće biti, ako sam se nadao najboljem. Sedmo čulo je izgleda dobro proradilo. Da se osvrnem na sam nastup naše predstavnice. Plesači su bili usklađeni kao da prvi puta čuju pjesmu, a back vokaluše su iz nekog čuda izbačene iz koreografije, pa su onako bijelo obučene sa strane izgledale kao tri izgubljena spermića na bini. Kreacija koju je Nina nosila nije bila loša sama po sebi, ali što je onaj jarbol na ljevoj ruci trebao biti, nemam pojma. Najefektivnije bi bilo da je ostala pri nastupu kao na (ge)Dori. Ali valjda će netko već jednom naučiti i poslati nešto što se ističe, jer iako je pjesma bila dobra kao i izvedba (unatoč nedavnoj operaciji grla) izgubila se u moru balada. A Eurosong je bio baladičan da mi je došlo da razbijam čaše, režem vene i zazivam starie ljubavi.
Pravila za ovogodišnji drinking game (koji je usput organizirala born and raised Teksašanka friško udana za Hrvata!) koja je bila podjeljena u dva dijela su bila sljedeća. Za prvi dio ili nastupe, pije se ako: se spomene Humperdinck (Engleski prestavnik), pjesma ima ljubav/love/amore u naslovu, na uvodnim filmićima su prikazani konji i/ili tradicionalni motivi, pirotehnika proradi na pozornici, pjesma bude izvedena na jeziku koji nije materinji toj zemlji, plesači nemaju ritma i ako netko lažno svira intrument na pozornici. Drugi dio se odnosio na glasovanje i skoro nas je ubio iako je imao samo dva jednostavna pravila: pije se ako je nakon podjele glasova određene zemlje Engleska na zadnjem mjestu i ako se visoki bodovi (8, 10, 12) podjele iz političkih razloga i/ili susjedima. Dva pravila koja su išla i u prvi i u drugi dio su bila da se pije ako voditelji bezuspješno pokušavaju biti smiješni i/ili naprave vrlo awkward trenutak u razgovoru sa natjecateljima. I po prvi puta sam gledao live streaming, tako da sam preskočio Duška, koji nam ruku na srce i sisu bez Barbare baš i ne briljira.
Od pjesama koje su mi ostale u uhu, nepravedno moram izdvojiti BiH te Srbiju s kojima sam ispirao uši prethodnih dana. Uhvatila me neka melankolija izgleda, a i nisam puno fulao sa Joksom (više sreće drugi put!) kad je u pitanju rank. Ruske babice su nepravedno igrale na kartu simpatije koja se isplatila i ako mi refren padne na pamet ne izlazi satima. Švedska koja je pobijedila mi je u prvom slušanju svih pjesama odmah iskočila i polako se uvukla u uho, a bome je Loreenin nastup bio odličan. Estoniju, Španjolsku i Dansku sam neironično zavolio, a malo balkanske krvi u meni je tradicionalno svake godine probudila Grčka čija me predstavnica neodoljivo podsjeća na Mariu Menounos. Kad smo kod asocijacija, treba spomenuti Italiju koja je uskrsnula Amy Winehouse, a Cipar je poslao dijete Liv Tyler i Anne Hathaway. Pjesme su im manje pamtljive kao i ostalima, a neke jednostavno moram spomenuti: Albanska kričeča Plava Laguna, za koju mi je iskreno žao što ne znam prijevod pjesme, sljepi Litvanac koji je pokazao kako ne treba puno za pamtljiv scenski nastup te Turci koji su se savjetovali sa Huljićem, jer bi se zakleo da su poslali Madre Badessu. Irska... ah, božemesačuvaj ali šta jes jes, oni su bili jedini pravi predstavnici Eurotrasha. E, da i Malta i njihovo shufflanje nogama!
Ono što j bilo najbitnije ove godine jest to da sam imao odličnu ekipu koja je bila entuzijastičnija i od mene. Istinabog drinking game nas je mogao oboriti u prvoj petini prijenosa, ali ipak, baždari se čovjek sa godinama. I zbog ovoga mislim da ću iduće godine pratiti Eurosong koji je otišao u Švedsku, jedinu zemlju koja si može priuštiti organiziranje ovakve ekstravagancije. Zamislite da su Grci pobjedili. Ajoj. Pa evo, uživajte u live nastupu pobjednice Loreen i pjesmi Euphoria.