Tako ja ostao za vrijeme ovih praznika sam u Zagrebu. Zapravo baka je samnom i još jedna frendica je ovdijeali niti jedna od njih nije bla u stanju ići u kino.
Gledah Sin City. Film je mrak. Noir, krimić, akcija, ljubav, velike zvijezde, paralelne priče koje se međusobno isprepliću ali mogu djelovati zasebno, uokvirenost cijelog filma... Tarantino i Rodriguez su napravili odličan posao.
No nisam htio o tome pisati, a kad bolje razmislim mislim da ću i ovu temu u cijelosti objaviti idući tjedan, no da zavrišm započeto.
Tako ja stojim u redu za kokice kadli najednom spazih znanicu (koja mi nije previše srcu prirasla, ali nije sad da se ne podnosimo) sa dečkom u društvu.
"Eeee, bok kak si? Što nisi na moru?"
"Ma, eto baš i nisam luda za morem. Ti?"
"Ako ću ići ići ću u ponedjeljak na tjedan dana. Sad su svi su van grada pa se eto sam snalazim i idem u kino."
"Sam? E, legendo."
Oukej, ovo nisam znao dal da shvatim pozitivno ili negativno. No ako je to mislila u negativnom smislu...
Koji je zločin ako sam ideš u kino? Ili ako sam čuvaš mjesto u kafiću dok ti prijatelj ne dođe? Zašto jednostavno ne bi otišao u restoran i nazdravio sam sebi?
Čemu je toliki bauk biti sam? Ja ponosno izjavljujem da sam QA!
Što je QA?
Saznajte idući tjedan u Tko Živ, Tko Ribac
Sa štovanjem, Ribac.
Post je objavljen 07.08.2005. u 01:34 sati.