...draljilo se iz autoimobilskog zvučnika negdje na Kvatriću. Bio sam na putu doma...
...čeeek malo! Idem iz početka...
...jednom davno bila je crna tvar. Zatim se, navodno, skupljala i dogodio se veliki...
...khm, ispričavam se ovo je bilo malo predaleki početak. Zapravo sve je počelo 10.9.2005 u 21.21 sat na jednoj usamljenoj tramvajskoj stanici.
Draga blogerica kojoj-neću-stavititi-link-da-ju-ne-bi-neki-naši-poznati-ljudi-otkrili i još jedna frendica odlučili smo ubiti subotu navečer u Močvari. Clash, RCHP, Hladno Pivo, Franz Ferdinand, Rolling Stonesi i još mnoge poznate zvijezde su svojim izvedbama uljepšale večer. Naravno ne uživo.
Najprije smo blogerica i ja krenuli u shopping. Q-pack, dvije limenke istog, jedna blueberry votka te voda i bili smo spremni. Sad će neki reći - čemu alkohol za zabavu? Pa iskreno nije nam trebao, no da izdržiš svo ono treštanje iz zvučnika i psihodelično kretanje svoga tijela u postupku zvanom ples, moraš biti na nečemu, a mislim da je alkohol najbezazleniji, naravno ako znaš svoju mjeru, kao mi.
Dakle naš hrabri dvojac je nakon shoppinga krenuo prema Savi. Zidić je bio naš! Treća persona se priključila nešto kasnije zbog određenih obaveza zvanih trening. Naravno sreli smo dosta poznatih osoba, više ili manje dragih. Npr. dečka iz susjednog razreda bivše škole, bivšu curu od bivšeg dečka i slično.
Oko pola jedan, smo se psihički i fizički pripremili za prinošenje žrt... pardon, za ulazak u Močvaru gdje smo ostali do dva sata. Naspram fine temperature vani, unutra je bilo kao u punom ZETovom busu usred ljetne sparine.
Taman se mi spremali za polazak kada su cure upoznale šačicu hrabrih mladića od dvadeset i sitnog. Jedan ima fobiju od pauka, drugi je mješavina Davida Borenanza i Anthonya Kiedsa a treći... vidjet će te. Mic po mic skompali se svi i kud ćemo, šta ćemo - imaju oni auto, voze nas doma.
"Ola, jeste vi pili?" postavi pitanje draga blogerica.
"Ne brini se, policajac je s nama."
I zbilja. Policajac glavom i bradom i značkom. Di ćeš boljeg prijevoza kući! Čak nije ni pio. Puno...
I tako je draga blogerica ogladnila (surprise, surprise...) pa smo prošli pola grada u potrazi za dežurnom pekarom da bismo našli jednu u Đubravi. Nakon "obilatog" obroka u obliku trokut pizze, druga frendica je krenula pješice doma Grižanskom, a Blogericu smo odbacili doma do Dupc(encet)a. Kako je živim u Zabiti Gornjoj u podsljemenskoj zoni ja se zabrinuo da će dečkima biti predaleko za odbaciti me, no saznao sam da Paukofobac živi takoer u podsljemenskoj zoni tako da mi je trebalo 5 min pješice do doma.
Sve u svemu dobar izlazak kakav, vjerovali ili ne nisam imao od 6-og mjeseca!
Sa štovanjem, Ribac
Post je objavljen 11.09.2005. u 21:36 sati.