Dobra vijest je da nas policija nije kaznila.
Tako se Majka i ja uputili na sprovod njenoj poluteti (jer je polusestra mojoj baki, a nažalost mi smo bili jedini bliži rod u Hrvatskoj, pokoj joj duši, bila je dobra duša) i da zaobiđemo gužvu u Velikoj Gorici krenemo na autoput.
No taman pred naplatnim kućicama jedan gospodin u plavom pokaže palicu na kojoj piše STOP te smo morali stati sa strane.
"Dobar dan, vozačku molim."
"O, to ste vi!"
"O, pa dobar dan, nemorate vadit vozačku."
"Hvala ljepa! Možete reći zašto ste mene zaustavili?"
"Nemate svjetla upaljena!"
"Ups, evo odma palim. Moja greška!"
"Nema veze, možete ići."
A meni nad glavom veeeliki upitnik.
"Što je ovo bilo?"
"Ma očito se drži one: nikada se nemoj zamjeriti popu i doktoru jer nikad ne znaš kada će ti zatrebati!Moj pacjent..."
Loša vijest je da mrzim sirene. One automobilske naime.
Zar ne mrzite i vi kada vam netko potrubi usred gužve, misleći da će vas tako ubrzat? U Hrvatskoj je nepristojnost za volanom postala dio kulturnog folklora.
Mogao bi Škoro malo prepraviti svoj hit:
"Trubi, trubi jaraneeee,
Babe sporo sad vozeee,
Neka autocesta znaaaa,
Kako ta vozit neznaaaa."
Tako smo jučer ja i Majka bili na putu, kad smo zalutali u pustopoljine Sisačke industrijske zone. U jednom trenu smo morali stati da se orijentiramo jer uopće nismo znali s koje smo strane Save!
Vruće i sparno, mi bez klime, a zalihe vode potrošene. Majka još k tome imala migrenu i PMS.
Možete si misliti kako smo skinuli sve zvjezde i svece sa neba vozaču koji je baš u tom meditativnom trenutku nama zatrubio! Čak je i auto crko od straha!
Kud i nebi, kad je on mala japanska limuzina, kojemu je truba promukla informacije radi, a sa svojom zdrafom i glasnom trubom je zatrubio - kamion!
Sa štovanjem, Ribac
Post je objavljen 02.09.2005. u 18:32 sati.