Ovog vikenda je glavna zanimacija bila klanje pilića.
(sad očekujem navale vegetarijanaca...)
Ljepih 20 komada je bilo osuđeno na giljotiniranje, čerupanje, rezuckanje te spremanje u zamrzivač. To je bila ljepa priprema, za moj fakultet, pošto sam (da se podsjetimo) upisao veterinu, tako da se nadam da mi barem anatomija peradi neće biti problem.
OK, nisam ih klao, bježali bi mi iz ruke, pa nisam ni pokušavao. To sam prepustio iskusnijim članovima svoje porodice. Nisam ni čistio njihove utrobe, jer je bilo, Bože pomozi, smrad od kojeg mi se želudac okretao. Ljepo sam ih čerupao i rezuckao. Što ste mislili da bataci, krila i ostali dijelovi otpadnu samo od sebe? Neeee, morao sam ih rezati po koljenima i laktovima (a da to zamislite da vama rade... ain't plesant...) te na kraju pakirati u vrećice.
Eh, da onako usput, ni Djed Mraz ne postoji.
A kakvo je sranje u svemu tome? Pa vegetarijancima ne moram objašnjavati, njima je sve ovo svinjarija ili da budemo precizni kokošarija. Sranje se dogodilo ovaj put Ocu. 'Pametno' je uzeo prvog pilića u ruke, te ga okrenuo prema sebi. Kada je pilić očito shvatio koja mu je sudbina usrao se od straha, mlazom koji je bio usmjeran ka Ocu. Ljepi prizor...
Sa štovanjem, Ribac
Post je objavljen 18.09.2005. u 18:39 sati.