Ovih dana sam imao dosadne i monotone dane. Poprilično ubijajuće po moj karakter. A onda se Bog malo našalio samnom i natrpao mi hrpu aktivnosti u jednam dan.
Sve je počeli kada sam se ja ranoranioc dignuo u pola 12. Prodike mojih Roditelja cenzuriram. Zatim sam u 13.00. bio u centru hrvatske duhovnosti - Kaptolu. Odatle je počeo moj oblizak i utrapljivanje svojih starih udžbenika za lovu. Nakupila se ljepa svotica iako su me leđa i noge izdale pod težinom dvaju ruksaka, a nisam sve prodao. Slučajnim prolaznicima sam izgledao kao turist u vlastitom gradu.
Zatim sam sa najboljom frendicom koja je postala pacjnet moje Majke krenuo u prostranstva ordinacije da joj sredi zube i da joj držim rukicu da ne padne u nesvjest. Nakon tretmana otiđosmo na kretku kavicu gdje se frendica nije mogla nadiviti svojem novom osmjehu.
Zatim trk kući, tuširanje, a zatim...
OK, neki znaju no neki ne znaju da pjevam u zboru mladih svoje župe.
KOMENTARE ZADRŽITE ZA SEBE INAČE...
Bila je peta godišnjica župnih malonogometaša, pa je bila prigodna proslava sa našim i tamburaškim glazbenim brojevima. Nakon zakuske sam skupa sa jednom frendicom koja ima auto, zapalio do kafića gdje su se održavale karaoke. Urnebes! Nakon završetka karaoka obnovili smo zalihe u McDonaldsu. Malo mi je falilo da nagovorim ekipu da ode samnom natrag u samostan na - tulum!
Da dobro ste pročitali, poslje proslave bio je tulum. Živa muzika, red stranih, red dmoaćih, red DJ-a, red pića i red jela (tko je našao skrivene zalihe od zakuske). Na ovim već establiranim crkvenim tulumima možeš sresti ljude koje nisi već godinama. I bez zafrkancije, svatko tko je posjetio ijedan od ovih tuluma oduševio se i preporuči ih dalje. Bez iznimke. Čak se i frendica koja me odbacila do karaoka godinama opirala tulumima, zbog određenih predrasuda. A kad sam se vrstio oko pola 12 na tulum - hop - pogodite koga sam vidio. Čudni su putevi Gospodnji.
Eto, otprilike 2 tjedna ništa, i onda se skoro ubio od aktivnosti. Čudno, putevi, gospodin and all that jazz.