28.02.2006., utorak
Je li Hrvatska socijalna država?
Ne bih za sebe mogla reći da sam pasionirani gledatelj «Latinice», a još manje obožavateljica Denisa Latina, štoviše ide mi pomalo na živce, jer se prodaje kao društveno osjetljiva i angažirana osoba, a u biti je patetični huškački lik. Imao je, moram priznati, vrlo gledljivih i britkih emisija, no u posljednje vrijeme, čini mi se da je debelo pretjerao.Tako je naslov današnje emisije bio : Oni trebaju našu pomoć, što je u startu mirisalo na ljigavo podilaženje publici, željnoj politički korektnih tema koje im omogućuju da se iz fotelje osjete dobrima, pravičnima i humanima. Tako je i bilo... Već je sama uvodna rečenica, u kojoj Latin spominje da je mjera civiliziranosti i demokratičnosti društva način kako se odnosi prema svojim najslabijim članovima – invalidima i nemoćnima - vrhunac demagogičnosti. U zemlji koja je primjer banana republike, u kojoj nitko ništa ne proizvodi, u kojoj radnici rade a ne dobivaju plaću, a penzioneri životare na granici gladi, a državni proračun nastoji isisati novac iz svakog pa i najsiromašnijeg građanina, nastojeći pri tome zakinuti bolesne, umirovljenike, djecu, rodilje...žena koja je došla sa svojim sirotim bolesnim mongoloidnim djetetom, uz to i psihomotorno retardiranim i kojeg je prikazivala i razvlačila poput, Bože mi oprosti, cirkuske životinje, par minuta, a nakon toga je pokazivala svoje izmanikirane noktiće i moderne čizmice visoke pete, a pri tom se žalila da joj država nije ništa dala osim jednokratne financijske pomoći i plaćene njege za dijete do njegove šeste godine – djeluje u najmanju ruku degutantno. Naravno, žalim svakog roditelja kome se desi takva tragedija – ali to je upravo to : obiteljska i osobna tragedija, a ne slučaj za pokazivanje u cirkusu i nabrajanje koliko je puta siroto dijete imalo epileptički napad, kao da je joj je cilj da uđe u Guinessovu knjigu rekorda. Osobno, poznajem obitelji koja imaju djecu sa vrlo teškim invaliditetom koje se hrabro nose sa svojom tragedijom i ne rade predstavu od toga. Iskreno, ne vjerujem da bih bila toliko hrabra i toliko puna ljubavi i strpljenja poput njih, vjerojatno bi mi odavno već pukao film. No, i oni, a i njihova okolina svjesni su da nitko i ništa ne može to promijeniti i da sav novac i publicitet ovoga svijeta ne može nadomjestiti njihov osobnu angažman u brizi oko takvog dijeteta, koju pokreće bezrezervna ljubav. Još gori primjer od ovoga je bio onaj obitelji koju je dovoljno pogledati pa da se shvati što bi trebala biti svrha eugenike. Otac od oko 65 godina bez ijednog zuba u glavi i majka od 49, on nezaposlen, ona nije nikada nigdje radila, imaju osmero djece, od kojih najmanje 5 u dobi ispod deset godina! Pa tko je tu lud a tko normalan? Bez ikakvih uvjeta, u 50-ak kvadrata bijednog stana oni su se množili, nema veze, samo nek se rodi! Nisu se pitali kako će zaraditi za hranu djeci – pa već će netko dati! I daje – grad plaća režije (usput, obitelj ima i liniju i kompjuter – vjerojatno grad plaća i surfanje Internetom), grad, odnosno socijalna služba daje hranu za djecu, a našli su se i sponzori koji su im poklonili krevete, odjeću. Po toj logici, dragi moji svi ste vi budale! Jer, kojeg ku*** brinete kako ćete platiti režije i hranu, vrtić za dijete, sa plaćom od 1500 kuna koliko zaradi trgovkinja ili 3000 kuna koliko zaradi zaštitar ili policajac. I zašto raditi petke i svetke, po kiši i suncu, dok vas gazda iskorištava, ili pak nositi glavu u torbi čuvajući tuđu imovinu ili loveći kriminalce koji će vam bez da trepnete pucati u glavu? Pri tome ćete od te crkavice koju kravavo zarađujete izdvajati za zdravstvo koje vam, kada obolite, zbog tih i takvih koje treba liječiti vašim i našim novcem jednako kao vas, neće moći omogućiti potrebne lijekove. Naravno, uplaćivati ćete i u mirovinske fondove koji će tijekom 40-ak godina koliko treba proći dok ne odete u zasluženu mirovinu, nekoliko puta bankrotirati, a vi ćete biti sretni ako budete dobili 1000 kuna mjesečno, i moliti Boga da vas vaše dijete, kojeg ste odričući se svega školovali i digli na noge, sami, bez pomoći ikoga, posjeti i da vam 100-ak kuna za kavu i cigarete. I, evo odgovora : naravno da je Hrvatska socijalna država! I previše! I to na sasvim krivi način. Jer, koliko god se busali u prsa i laskali se da smo katolici, zar u Bibliji nije pisalo : nemoj čovjeku koji je gladan dati kruha da se najede, daj mu motiku, zemlju i sjeme da sam uzgoji svoje žito! Pranje nečistih savjesti davanjem milostinje ponizuje više nego okretanje glave na drugu stranu. A onaj tko bježi od rada i traži pomoć, nije ju zavrijedio, baš kao ni onaj tko nije u stanju dostojanstveno nositi svoje breme, svoj križ. Tako ja gledam na ovu temu. I slobodno me nazovete okrutnom i bešćutnom, socijalno neosjetljivom i neempatičnom ako će vas to učiniti sretnima. - 01:20 - Komentari (82) - Isprintaj - # U puno toga se slažem s tobom, u ponečemu ne. Nebitno, došla sam te pozdraviti i vidjeti kako si :) (Felida 28.02.2006. 02:38) Ja sam Latnicu prestao gledati još daaavno... Preveliko isticanje negativnosti našeg društva (pogotovo socijalna strana) iz tjedna u tjedan... previše za moju psihu. Naš narod se previše bavi negativnim temama, a malo se potenciraju one pozitivne. Svi smo kritičari svega i svačega, a ono što je dobro ostaje skriveno. To je problem našeg društva. (GuardianAngel 28.02.2006. 08:13) apsolutno nisi okrutna i bešćutna, 100% se slažem sa tobom; ja uvijek kažem da je glupo gladnome davati ribu svaki dan, radije ga nauči kako da je sam ulovi. Gledala sam Latinicu i totalno sam popizdila na ovu priču koju i ti spominješ (ovi sa osmero djece). Mislim, svatko je gospodar svoga tijela, ali ovako se neodgovorno ponašati nije normalno. Ne možeš rađati djecu misleći da će se drugi za njih pobrinuti. Još kad sam vidjela taj kompjuter i liniju.. Sad ću ja ispasti okrutna i bešćutna.. (jana 28.02.2006. 08:20) Ja sam u Njemackoj i sto se tice socijale situacija je ista.Neradnici sa coporom djece dobivaju sve placeno ,a normalan radni narod placa za skoro svaki medikament .O placanju stanarine da ne govorimo..... (Lendy 28.02.2006. 08:26) Ni ja nisam gledao Latinicu. I vise je niti ne gledam. Prestale su me interesirati emisije koje sluze za necije samopromocije .... (tv-kriticar 28.02.2006. 09:01) Sve što si napisala kristalno odražava naše stanje. Pročitaj Mijića jutros u Novom listu kao prilog tome . (tAJČI 28.02.2006. 09:16) samo čekam kad će te netko pitati kakav si ti to doktor :))))))) (doc_1 28.02.2006. 09:56) nisi pravedna. jednu ženu zbog šminke koja želi iskoristiti priliku i poboljšati situaciju sebi i drugima napadaš jednako kao i onoga bez zuba. čovjek je pratio don bakovića i velikog predsjednika i pravio djecu.eto i zagreb to podržava, 100 kn,I dijete, 200, 300 kn/mjesečno, 20.000 eura /mj.za odvjetnika gotovine...slažem se da je država i više nego socijalna. ukida nadoknadu bolesnim bodulima koji trebaju doći do splita, a saborskim zastupnicima na kraćoj relaciji isplaćuje 4000 kn. i konačno kad govoriš o radu i neradu, koliko je samo maldih otišlo u mirovinu. svaki drugi koji je vidio srpsku zastavu na televiziji zahvaljujući vama doktorima proglašen je ptsp-cem dobi mirovinu. splitu su poznati liječnici( sudilo im se) koji su po nalogu za dobar iznos umirovinu slali ljude, a da ovi nisu imali uvjete. mnogi doktorski mantili su odavno promjenili boju. kuverte su im dale plavu boju... (likma 28.02.2006. 10:02) nisi ti bešćutna ti si samo realna. nekima će to smetati, ali neka ih! (sedamtri 28.02.2006. 10:20) U potpunosti se slažem s tobom. Pogotovo me iživciraju žene s malom djecom koje prose, a zdrave i mlade i mogle bi radit. Zlo mi dođe kad ih vidim. Ševit se znaju a radit da bi prehranile dijete im se neda. lakše je prosit. ( 28.02.2006. 10:34) Da, mislim da si sve to što si navela u zadnjoj rečenici, ali to me nimalo ne čini sretnom. Dapače, to me čini duboko nesretnom i zabrinutim. Ako se ne varam ti si liječnica. Nerviraju te Latinove emisije jer ti smetaju u planiranju karnevala - Rijeka - Venecija - pitanje je sad. Bunda ili sintetika, parfem ovaj ili onaj. Nisam demagog, osjetljiva sam na tuđu nesreću i sigurno mi ne smeta ako žena čije je dijete bolesno ima uredno manikirane nokte i moderne čizme. Zašto, zaboga, ona ne bi bila žena, lijepa i dotjerana. Ma ne mogu više, zaista mi se plače kad pročitam ovakve tekstove. Mi bi se trebali takvim ljudima povjeravati. Ti ćeš me dočekati u ordinaciji namirisana skupim parfemom, a ja, jadnica koja treba tvoju božansku pomoć, moram ostaviti kući moj moderni kaput od kašmira, a nedaj bože da stavim moj zlatni sat. Ti za takve nemaš srca, što oni sebi umišljaju, usuđuju se tražiti pomoć a na ruci zlatan sat. Ma neka se nose! ( 28.02.2006. 10:48) slažem se. a za latina mogu dodati da se jako 'požutio' u zadnje vrijeme. A ove kaj štancaju djecu ko zečevi bi trebalo poslati na predavanje o kontracepciji, BEZ OBZIRA koliko religiozni bili, jer imati toliku djecu u tako nehumanim uvjetima je gore nego ne imati ih. nek ih daju na posvojenje. ma u stvari, nek ih ne rađaju i točka! (chewbakkka 28.02.2006. 10:48) Slažem se, najlakše je rađati djecu i kukati kako se nema. Dosta mi je takvih, a svako malo izmili još poneki slučaj. A ova nepotpisana iznad nek si nađe jebača, ovakva frustrirana, pa nije medicinska služba socijalni rad, nešto si je u glavi pobrkala. (ratnik 28.02.2006. 10:53) @panonski mornaru: meni ne treba "jebač", imam čovjeka koji me voli, a tebi od srca želim da ti ne zatreba pomoć medicinske službe čiji je reprezentant gospođica iz Rijeke i svijeta. ( 28.02.2006. 11:46) sve si to što si napisala da jesi. nedostaje ti osnovne ljudskosti. (drugo ja od V. 28.02.2006. 11:55) Fali nam one lijepe- zlatne sredine. Krajnosti u ovoj problematici nisu rješenje. Npr. ako imam 20-ak godina staža znači da sam ponešto i izdvojila u državnu kasu i ako je moje dijete invalid kojem treba npr. hodalica specijalne izrade koja košta između 4 do 6 tisuća kuna, a od države dobijem 480,90 kn, da li mogu misliti da ta država jest za moj problem socijalna? I smijem li od svoje plaće kupiti makar jedan komplet garderobe kad izađem u javnost da sam makar sebi lijepa i da se mogu osjećati sigurnija u sebe zbog toga. Hvala Bogu, moja djeca nisu invalidi, ali poznajem jako puno majki koje su heroji u borbi za svoja prava i ne traže kruha preko pogače. Rade neopisivo puno i posvećuju se svojoj djeci, ta su djeca sretna. Lijepo se i skladno oblače. Ja se ponekad pitam, od kuda crpe snagu i kada sve stignu? I tvrdim da ne bi trebala sama nadoplaćivati tu razliku koštanja potrebnog pomagala, već bi trebala zatražiti svoja prava od države jer je ona toj državi zaista radeći, davala godinama. A kad vidim obitelji s puno djece, gdje roditelji ne privređuju, a djeca se rađaju jedno za drugim, prva reakcija mi obično bude bijes zbog bolesne sebičnosti takvih ljudi, ali tko sam ja da sudim toj ženi? Takvih će uvijek biti i treba pomoći i toj djeci, jer djeca nisu kriva i ne možemo djecu osuditi i uskratiti im pomoć. Meni je zbog njih drago da su dobili one krevetiće, mada to ništa ne rješava trajno. A Latinica... Ne kontemplirajmo uzaludno o Latinovim kvalitetama, da nema te emisije, ipak ne bi širi auditorij imao prilike čuti za neke probleme i priče same za sebe i razmisliti o njima. Pa možda i pomoći, zašto ne? Neka se danas pomogne bar jednom djetetu zbog te emisije, nešto je postignuto, jedno će dijete biti sretnije, jer će npr. lakše hodati. Ili možda ljepše spavati... Zlatna sredina, ne krajnosti. (zmajka 28.02.2006. 11:59) Imam neki filing...ovako čitajući Vas doktorice...da nedaj bože Vi imate bolesno (mongoloidno) dijete...da bi ono bilo sakriveno od javnosti u nekoj ustanovi...Vi sigurno nebi "pokazivali" i "vukli" to jadno dijete, za Vas bi to bila veeeelikaaa sramota...Ono se nebi uklopilo u vaš fini stančić, okolinu "finih prijatelj" i blizinu Vama dragog mačka..Hvala bogu, dijece nemate koliko znam.... (anja 28.02.2006. 12:18) slažem se sa onim što si rekla o latinu, ali izgleda da je to jedna od rijetkosti s kojom se mogu složiti ovdje, svijet nije postao onoga trenutka kada smo mi završili fakultete i počeli dobro zarađivati i plaćati velike doprinose i poreze, postojao je i prije kada su neke blagajnice, smetlari, vozači, zidari ... koji su možda danas ostali bez posla svojim, doprinosima i porezima, iz ionako malih plaća, omogućili tebi, meni i mnogima od nas da svoje potrebe i želje za školovanjem ostvarimo o tuđem, društvenom/državnom, trošku, nažalost neki koji su od društva i države uzeli ono što im je trebalo i kada im je trebalo, sada su strašno ogorčeni što postoje neki drugi ljudi koji imaju neke druge potrebe koje ne mogu sami riješiti pa im nije u redu da takvima država pomaže... i na kraju jedna mala ispravka trgovkinje, policajci, zaštitari kao i velika većina zaposlenih u ovoj državi dohodak ostvaruju od nesamostalnog rada pa tako i doprinos za zdravstveno osiguranje ma koliko zarađivali ne izdvajaju od svoje plaće .... uživaj ...:))) (freestyler 28.02.2006. 12:42) ostavila sam ti komentar na svom blogu!!!! (i 28.02.2006. 12:47) freestajler potpis, šta drugo reći. klap klap klap (skalinovski 28.02.2006. 12:58) @freestyler, BRAVO! ovom bih samo jos dodala kako je ocito da nas obrazovanje ( i to u humanom pozivu) ne cini boljim ljudima. primjecivati kako majka autisticnog djeteta ima nalakirane nokte nije nego odraz duboko usadjenog primitivizma. da li bi imali vise sazaljenja ako bi bila musava, izgrizenih noktiju i razgazenih cipela? i jos jedno pitanje: da bi ta zena mogla ici raditi netko mora cuvati to dijete. napisi mi adresu vrtica, doma, bilo koga ili cega koji ce adekvatno brinuti o tom djetetu. Ono sto Hrvatskoj treba je, ne samo bolji i pravedniji socijalni program, vec i drugaciji nacin misljenja. civiliziraniji. (studena°°° 28.02.2006. 13:34) oštra sam, kao i ti.. uostalom, vjerujem u glavnu tezu : samo rad donest će ti novaca i samo radom i trudom možeš živjeti.. ljudi koji u teškim situacijama uopće žele doći na TV su baš oni pogrešni..tek kroz tvoj tekst vidjela sam "hijerarhiju problema".. al još uvijek ne znam kako ju okrenuti na pozitivu.. (Jani29 28.02.2006. 13:50) H studena.. sigurna sam da se svi, pa i oni koji nisu bogati, žele srediti za TV..ali ipak to iskrivljuje sliku njihovog siromaštva..ja radim i znam da nemam za manikuru (Jani29 28.02.2006. 13:53) takve teme ne mogu bez patetike, ali je dobro pokazano ušljivo stanje konkretno u radu Centara socojalne skrbi, baš u Hrvatskom zagorju , gdje oni tako loše rade za ljude, avezano uz obiteljsko nasilje, pa će ova emisija malo pomaknuti stvari (zagorje 28.02.2006. 14:06) gospodo...u AFRICI svake minute umire jedno dijete....što ste napravili veliki humanitarci na tom polju???????Riba smrdi od glave kod nas a ne od repa! Dio te naše glave je i naša doktorica,a slučajno sam nabacao na blog tišina.hr ,pa da vidite tu bolnicu gdje ona radi,to je konjušnica,bez uvrede prema poljoprivredi,zašto nije ušminkana?ružno je što ću reći,ali moram...ako nas ovakvi liječe s takvim životnim stavovima dobro smo i živi...ima Boga ,pa takvima nije dopustio da imaju djecu (užas je moja furka 28.02.2006. 14:15) glupačo,nemaš pojma gdje živiš.vjerovatno nikad u životu nisi bila gladna. (marcello 28.02.2006. 14:55) kakav rad,kakav posao,tko želi raditi,a tko ne želi?10% degenerika koji su lijeni i glupi ne želi raditi,ostali ne mogu pristati na ropstvo! kupi si naočale.nema gore i antisocijalnije države od hrvatske,barem u kategoriji onih koje se guze da uđu u europu. (marcello 28.02.2006. 15:10) tjo, socijala ili ne .. ? u biti da se nalazis s druge strane "ograde" npr. bez skole ili novca, gledala bi sve drugacije - sto bi znacilo - istina je onakva kakvu je zelimo vidjeti. Ne bih te sad nazvao "pokondirenom tikvom" zato sto isto tako nije bilo lako niti zavrsiti fakultet i sve sto uz to ide, besane noci.. al da si ipak s one strane ograde, bi li dosla prljava na TV ? a znas da te gomila ljudi ipak gleda ? , No dobro, sto bi radila da imas upozorenje pred otkaz.. ? dali bi izazivala svoje predpostavljene ? Latin to ima, nije da ga branim , al kad mu za vratom dahcu bijesni psi poput Herbranga i drugih brojaca krvnih zrnaca.. ? da vidim sto bi ti uradila.. malo te boli rame pa si na fizioterapiji itd.. i sve .. OK. Vidish, biti ljecnik znaci da imas titulu, biti covijek znaci da imas srce i razumjevanje, da nisu svi isti kao i ti, s titulom se ne dobija i srce s znanjem ne i razumjevanje.. al ok, svatko je samom sebi odgovoran , zagrli svog macka, skuhaj si nesto fino, razmisli o Veneciji , Umagu ili bilo cemu drugom .. i nadaj se da te ne snadje ona stara poslovica "da bog da imao, pa nemao" jer mozda ces tek onda shvatiti neke stvari ... :) ( 28.02.2006. 15:13) mene je iziritirala jedna druga stvar, ta prezaposlenost majke s bolesnim djetom, kad mu se stigne posvetiti, ne vjerujem u superžene. o.k. to s krevetićima mi je bez obzira na primitivne roditelje bilo simpa. latin, koliko god providan i loš bio, jedini radi gledljive emisije na HRT, da postoje samo šeparovićke i hloverke značilo bi da smo se definitivno pomirili s kloakom u kojoj živimo... (NF 28.02.2006. 15:41) Mislim da ti je krivi izvod iz Biblije jer je riječ o ribama. (astro-riba 28.02.2006. 15:49) Ti se prepotentno ponašaš, kao da si pokupila svu svjetsku pamet. Latinove teme su dokaz smjelosti i rizika, da kaže istinu i po tome mu treba skinuti kapu. Ti želiš da se suprostaviš čovjeku koga Hrvatska posebno cijeni. Psi laju a karavan prolazi. (Kasko 28.02.2006. 15:59) zasukati rukave je odgovor na bijedu...i učlti i raditi....mada moram priznati da i "moliti" treba znati (lopticaskocica 28.02.2006. 16:00) Slicno je i na zapadu. Obitelji s generacije na generaciju jednostavno NE RADE, zive od tzv. welfare-a (kod nas - socijalna pomoc). Nis' cudno! Pa jos copor djece, pa copor pasa (jer i na hranu za psa se dobiva neka sica, itd.). Mene nesto drugo "zabrinjava"! Tvoji komentatori mahom postadose "anonimni" i ne vidjeh (po tom pitanju) slicnog bloga. Ne preostaje mi nista drugo nego pocet i sam pisat'! (BB (Bez Bloga) 28.02.2006. 16:01) Zaboravih dodat BB1 (radi prepoznatljivosti)! (BB (Bez Bloga) 28.02.2006. 16:02) a sto reci? Zivim u jednoj takvoj socijalnoj drzavi koja zbog svog socijalnog stava i propada. U ekonomskom a i u moralnom smislu. neki dan pitam klinca gdje volontiram sto bi zelio postati kad odraste a on ce meni na to ko iz puske- socijalni slucaj! Ja zgrozeno pitam pa zasto- on kaze, cijeli dan odmaraju i na krjau mjesecno im ostane vise nego da su raidli. I nazalost jest tako. (jja 28.02.2006. 16:24) listam bibliju i nigdje ne nalazim tekst koji si spomenula, možeš li navesti odakle taj citat? ali, primjećujem da isus kaže - ako imaš dvije haljine, prodaj jednu i daj siromašnima. i teže je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u kraljevstvo nebesko... ti se ne slažeš s kršćanskim nazorima i to je u redu, ali zašto se onda pozivaš na bibliju? nema smisla. (zbunj 28.02.2006. 16:39) Svaka čast znači da postoje i normalni u državi. Pozdrav do čitanja (yozo 28.02.2006. 16:42) Fakat je uredu to kaj pričaš.To znači da ima još normalnih ljudi u ovoj maloj državi (yozo 28.02.2006. 16:44) Možda bi bilo dobro da posjetite bolnicu u Gornjoj Bistri. (astro-riba 28.02.2006. 16:49) @ užas je moja furka koja je to bolnica? (astro-riba 28.02.2006. 16:50) Pročitala sam tvoj post, pročitala i komentare. Neki su mi jasni, neki manje jasni. Ono što mislim da ti većina zamjera - ili što bi ti ja mogla zamjeriti (uvjetno rečeno zamjeriti - jer kako nekome zamjeriti na njegovom mišljenju) jer što si izjednačila na neki način odgoj djeteta s posebnim potrebama (da ne kažem invalid jer to nije politički korektno, jelte) i onog normalnog (bez posebnih potreba) za koje roditelji rade i odriču se svoje crkavice od 2.000 kuna. Mislim da ljudi koji imaju "posebnu" djecu zaslužuju i posebnu pomoć - bez daljnjega. Druga je stvar što smo nacija kakva jesmo pa mi se čini da takvi ponekad hoće iskoristiti to dijete - a nemojmo biti naivni i misliti da su svi ljudi dobri, jer nisu. Ono što meni osobno smeta je što neki traže i više nego što bi trebali - tako sam gledala na telki jednu obitelj s 8-15 djece (puno, šta ja znam koliko), roditelji nemaju za uzdržavanje (pitam se što su ih onda rađali?), država im je dala novi stan i uredila ga je. Iskreno, po onome što sam vidjela ta djeca žive bolje nego ja. Onda se pitam - pa šta koji vrag moja stara crnči cijeli život... Ali svaka priča ima dvije medalje - ciganki Hanči iz Mjenjačnice (čija mnogobrojna djeca olfo ne prose - a u stvarnosti stoje po zagrebačkim raskršćima) grad je odlučio dati zemlju, a bogati građevinar će izgraditi kuću. Onda otkriješ da joj on gradi kuću u prigradskom naselju, a ovu "top-lokaciju" koju je gradu ustupio će iskoristiti za zgradurinu u dogovoru sa gradskim glavešinama, i onda se pitaš kakva gamad moraju biti da iskorištavaju sirotinju da zarade milijune. Ipak, mislim da nitko od nas koji smo imali sreće ne može znati kako se osjećaju ljudi koji imaju djecu s posebnim potrebama pa ja osobno tome pristupam s dosta velikim poštovanjem i ne bih se baš odvažila na ovakve riječi, ipak vidim da je ova manikura zapela za oko svima - ja toj ženi to ne mogu zamjeriti, ali opet - ja ne idem na manikuru jer nemam novaca za taj luksuz, a i da idem, ako mi dijete treba više sredstava, toga bih se prvo odrekla, tako da te i razumijem. (jazzie 28.02.2006. 17:42) Čitam ja, čitam, i nastojim se suzdržati. Ali mislim da ipak neću. Da se hvatam svake rečenice pretjerala bih, zadržat ću se samo na ovome: zar bi žena koju jednom u životu pozovu na državnu televiziju trebala zaboraviti na ono malo preostalog ponosa, skrivenog iza briga i odricanja zbog invalidnog djeteta, i pojaviti se u džemperu kojeg je (naravno) sama isplela, rastegnutom i izblijedjelom od 324. pranja? Ne izazivati samilost riječima, nego izgriženim noktima i gumenim niskim cipelama? Bi li jedini način na koji bi mogla dokazati da se svakodnevno odriče na sve mile i nemile načine koje mi ne možemo ni zamisliti, da joj je dijete jedina preokupacija i da za njega život daje, bio taj da se pojavi prljave zamršene kose? Jer naravno, ne dao Bog da ona slučajno koju sekundu potroši na sebe, otkud joj srama da na brzinu namaže usne ružem... za to kažete 'degutantno', draga gospođo. A pritom ne razmišljate bi li se pokoja izjava iz ovog teksta mogla opisati istim pridjevom... (DsK 28.02.2006. 19:10) Rastužuje spoznaja da smo već toliko svi zajedno redardirani i zbunjeni pa i nečije dobre namjere krivo razumijemo i tumačimo. Stoga preporučujem samo malo više uzajamnog razumijevanja i nema beda, ali to će ići polako... (MARILYN MANSON GIRL 28.02.2006. 20:19) kbc rijeka,tamo radi naša doktorica (užas je moja furka 28.02.2006. 21:23) tjo, ako je doktorica iznjela svoje misljenje, ne smatram da je sad treba razapeti, ili objaviti njeno ime ..itd.. gdje radi , njena je stvar ..i ima i pravo na svoje misljenje, al to ne znaci da je sad treba javno lincovati zbog tog,pa zato postujmo pravo na privatnost i anonimnost .. i to je dio razumjevanja koje trazimo od drugih ... kome se ne svidja , ne mora je citati, tko ima misljenje , nek komentira. tko msli da je pametniji , nek napravi svoj blog.. al javni linc nije raumjevanje niti tolerancija ... :) (rapanuit 28.02.2006. 21:42) Potpuno shvaćam sta si htjela reći i potpuno te podržavam. Sjećam se još one priče sa Knjazovom cigankom koja se u mjenjačnici đorala sa Severinom. Ono teška socijala koja traži pomoć da prehrani djecu a štanca ih ko na traci, Pa zar joj nitko nije mogo objasniti da postoji kontracepcija i da abortus i podvezivanje jajnika nije jedini izbor. Zar si svi tako veliki & zadrti katolici da joj nitko nije mogao otkriti da postoje piluli ili kurton! Znate ona gumica koju možeš kupiti na svakom kiosku ili dućanu. Ne djeco draga to nije višekratna žvaka- to je kontracepcijsko sredstvo. Tako da ne shvaćam ono koji su bez para pa štancanju tonu djece. Tuđman je možda obećao, ali je umro, a obećanje ludom..radovanje. Tako da mi nimalo nije žao onih koji sjede doma i čekaju da stvari padnu s neba i štancaju deričćad koja će biti gladna , prljava i neobrazovana. Meni je žao onih ljudi koji su na poslu cijele dane, daleko od svojih obitelji, a na kraju mjeseca ne dobe svoju lovu ili rade za crkavicu dok seronje u saboru i razni nazovi-sebe menađeri kupuju skupe aute i jahte na račun njihove krvi i rada. Takva mi se Hrvatska gadi! I ne Hrvatska nije socijalna država, jer nema zlatne sredine. Ljudi koji su gradili ovu zemlju i ljudi koji su i ginuli za nju , danas su socijalni slučajevi samo zato da bi pojedinci legalno uživali u obilju.danas dajete dio svoje teško stečene plače u zdrastco da sutra nemate nikakva prava a ministar tog zdrastva lječi se vani. Hrvatska je banana republika i to zakurac jer čak ni banana nemamo! (SadisticoShy 28.02.2006. 22:03) uostalom barem 60 % hrvatske populacije socialno je ugroženo time što ne dobijaju plače kako bi trebali ili je nedobijaju uoče ili nemaju ni posao. Dajte ljudima posao i dostojanstvo, biti će manje stresa i manje bolesti. (SadisticoShy 28.02.2006. 22:30) ma stvarno, dosta mi je više razgovora o toj takozvanoj socijali, jadnicima, nezaposlenima,koji bi za kruh i ubili ako treba a kad im na burzi ponude posao čistačice ili radnika u čistoći onda ga odbacuju s prijezirom, pa oni su gospoda a to nije posao za njih, e pa ako nećeš pošten posao s plaćom od 5000 kn onda nemoj prigovarat da posla nema, reci istinu ja to neću raditi (konzervator 28.02.2006. 22:34) ha, uletila je jaka snaga hrvatskog bloga, sadisticoshy, koji ovaj put ništa novo rekao, ne bih znao ni ja bilo što reći, da pišem po narudžbi. 75% (danas se bavim statistikom:P) se slažem s njim, no on potpuno shvaća i podržava gospođu, ha,ha, ajmo, iza konzervatora, daljna pisma podrške :P. latin je takav kakav je, al je legenda prema protivnicima latinice, tražit ću objašnjenje od prijatelja koji mi je nedavno rekao da je sadistico nezavisan i najjači hrvatski bloger...:P:P:P (NF 28.02.2006. 23:00) Pročitala sam tvoj post samo zato jer su ga stavili na naslovnicu bloga. Nadala sam se ... nadala sam se svemu ali ne tomu da si o tako osjetljivoj temi pisala na tako degutantan način. Međutim, to najviše govori o tebi. (Woolf 28.02.2006. 23:06) A gdje su sad bolesna djeca? Svi ste navalili na socijalu sa hrpom djece. Ipak mislim da je to bila tema "Latinice". (astro-riba 28.02.2006. 23:06) E Alex,Alex, koja si ti sramota za Rijeku,Hrvatsku,Europu i svijet!Nesto ovako plitko poput tebe.Nesto tako nedoraslo i nezrelo.Nesto tako kvaziobrazovano,a u biti nisi naucila nista. Mozes savrseno krpati sake,mozes biti color-doppler strucnjakinja,mozes se druziti sa satro fancy drustvom koje to u biti nije,mozes misliti stogod mislis o sebi,ali nikad neces biti Osoba,sa velikim pocetnim slovom.Nego obicna imitatorica nekog zeljenog lifestyle-a,a i sam taj lifestyle koji pokusavas dosegnuti je jedna obicna truba,a znas li zasto?Zato sto u samoj tebi ne postoji humani trag dobrote,empatija te zaobilazi jer ti zelis da te zaobide,neke stvari u zivotu nemas jer imas krive kriterije,a neke stvari imas-opet zato jer imas krive kriterije.I sve to nacin tvog zivota srozava na hladno,usamljenicko i lazljivo dno.Tjesis se podrskom ljudi koji su slicni tebi,tjesis se time sto ti u biti ni ne treba necija podrska,mislis da si to ti i da imas pravo biti takva kakva jesi.Naravno da imas pravo,to je nesporno.No ne zaintrigira li te nekad pitanje zasto uz to sve nisi i Osoba?Jer,pokusaj razumjeti,zena u 40-tim godinama bi trebala imati bar toliko razradenu perceptivnost da ima sposobnost situacije koje ju okruzuju sagledavati sa svih strana.Zar jednoobraznost ne smatras niskom?Zar ti nisu plitke osobe koje ne vide dalje od svoje guzice?Zar nije cilj visokog obrazovanja,koje i ja imam uostalom,pa znam o cemu pricam,stvoriti od covjeka licnost koja ce znati koristiti mnogo vise svojih intelektualnih resursa osim tih osnovnih,strucnih znanja kojima ju je obrazovanje priucilo?Sve to je tako tuzno,onako da ti citav jedan dan ili vise njih moze pretvoriti u tamnicu misli,a ti si,oh ti si u to pokusala uplesti neciju srecu...Ne zelim te uvrijediti,ali ovako opcenito uzevsi,retke poput tvojih koji su ispisani,a prazni moze napisati samo osoba koja je i sama prazna...ili bar ispraznjena.(I btw,procitah SVE tvoje postove otkad si pocela pisati blog,u zelji da bar donekle steknem sud o onome o cemu pises i,iako ima i zanimljivih stvari u vezi tebe,ne mogu se oteti dojmu da me stalno pratila jeka neke ispraznosti na tom mom citateljskom putu tvojih redaka).Dovidenja. (Osoba. 28.02.2006. 23:08) Aj fala Bogu konačno neko sa normalnim pogledom na svit. Riječanko, svaka ti čast, a ono šta mene posebno živcira je ova inflacija PTSP-jevaca koji od države misečno primaju i po 6000kn, pa im je i to malo, pa se stalno žale. Koliko ja znan, drugi svjetski rat je po obujmu bija 10 puta teži nego ovo naše "domovinsko" sranje pa nije bilo ni približno toliko ratnih invalida i slićnih parazita. Neka mi oproste svi branitelji na grubosti, znam da tamo među njima ima ljudi koji su proživili sve i svašta, ali ima i onih drugih. I to previše. (gogo 28.02.2006. 23:08) Joj sirota doktorica i njena bolnica.Imate svoju sugrađanku Slavicu Ecclestone pa kad već kupuje aparate mogla bi pomoći i na drugi način. (astro-riba 28.02.2006. 23:09) i sad još saznam da si medicinarka. Kolegice, svaka ti čast, ima još šanse za hrvatsku medicinu dokle god je takvih ko šta smo ti i ja. POST GENERIS HUMANI MEMORIAM... (gogo 28.02.2006. 23:15) @ NF - nisam shvatio tko to piše po narudžbi i jesam li se ja svojim komentarom dotaknuo Latina li hrvatske stvarnosti. Kako god bilo, meni je latinica, sam Denis i njegovi novinari nekakvo predziđe neovisnosti i zdravog razuma, tako da mi je neopisivo drago da ih i poslije saborskih divljanja Šeksa i ostalog drinking tima i dalje gledamo na telki. Svaka čast ljudima. Odlično rade svoj posao, a to je u domaćem novinarstvu iznimna rijetkost, no da im emisije i zaključci nisu na kraju diskutabilni mislim da ne bi baš bilo neke poante. Cilj je da MI naučimo razmišljati i razlučivati RIGHT & WRONG a ne da nam neka teta Hlo vrišti i nameče svoje stavove….no sad već zalazimo tu du druge vode. A oni gore sa lovom u džepovima ionako neće puno učiniti za one na rubu preživljavanja…sit gladnom ne vjeruje. ...i P.S. ma nisam ti ja najači..naprotiv, ja sam slabašne , atletske građe :P (SadisticoShy 28.02.2006. 23:19) svak ti čast ako možeš okrenuti glavu od petero dječice krezubih roditelja. nisu svi ni jednako pametni ni jednako sposobni. ne valja se u životu rugati jer nikad ne znaš što te može stići.naravno da ima onih koji zloupotrebljavaju nečiju pomoć , ali ne mislim da se ti valjaju u luksuzu. osobno smatram da je sramota za jednu državu na pragu europe sa toliko malo građana da smo tako siromašni i da se rađanje djece svodi na " tko vam je kriv". logikom feudalnog doba nećemo nikamo stiči.nadam se da se ti nećeš "razmnožiti" u svijetu je dovoljno besćutnosti . (lolina 28.02.2006. 23:33) Sa nekim tvojim stavovima se slažem iako ne sa svima, pogotovo sa završnim gdje bi netko ,eto ,trebao nositi svoj križ dostojanstveno. Nosiš li ti kakav križ? Jesi li ti prošla nešto od onoga što si vidjela u latinici ili u životu danas oko nas.? Jesi li sigurna da i tebe neće sutra zadesiti bolest, da li i ti možeš ostati bez posla? Život se čovjeku okrene , katkad i u jedan sat, da ne kažem jedan dan. Dobro si rekla. Nešto tako bešćutno nisam dugo pročitala. Kažem još jednom, sa nekim se tvojim stavovima i slažem, ali sa načinom na koji si ih izrazila, nikako.Jasno mi je da kritiziraš neodgovorne roditelje, ali što su tu kriva djeca?Zar i oni trebaju gladovati ili umrijeti jer su se rodili kod takvih roditelja?Iako pretendiraš biti jako objektivna, oprosti ali nisi baš uspjela.Zapravo si me iziritirala. (Mima 28.02.2006. 23:42) Ej moji blogeri. EEEEJJJJJJJ Da vas podsjetim. Vi a i ja s vama svima krivi smo za ovakvu nastalu Lijepu Našu. Imam neku godinu, a i pamćenje me još nije napustilo pa da se sjetim velikih obećanja o blagostanju u Lijepoj Našoj, o plaćama od dvije i više tisuća DM, o vlasništvu dionica koje nam garantiraju blagostanje, nama i našim unucima. Dočekasmo i to. Bio je rat. Mnogi časni ljudi ostali su bez svega pa i bez života. Ovi zadnji najbolje su prošli. Ne moraju se svaki mjesec prijavljivati na biro za nezaposlene. Ironično, zar ne. Jedna moja prijateljica bi mi rekla: "Opet te uhvatio crni humor Kure!" Pa završio je i rat. Naši sugrađani, suseljani obraniše nam Lijepu Našu. Dođe i tim strahotama kraj. Sloboda je došla. Blagostanje je došlo, ali ne njima. Dok su oni krvarili i smrzavali se na vrletima Velebita i inim bojištima po našoj domovini, odabrani momci, jednaki od jednakijih su se kao lički medvjedi pred zimski san dobro naždrali i potkožili iz njihovih ambara, iz njihovih smočnica. Što nisu mogli pojesti i podijeliti svojim medvjedićima, satrli su svojom bahatošću. Takva nam je svima slika o nastanku socijalne države, zemlje njenih slobodnih,i ravnopravnih i onih ravnopravnijih građana. Čitam kritike i zgražanje nad surovom stvarnosti koja je ne oko nas, nego smo i sami kreatori nje. Budimo pošteni pa jednom priznajmo barem sebi, da li se je netko od nas odvažio i prijavio svog bogom danog poslodavca da mu isplaćuje minimalac, a ispod stola još jedan takvu plaću. Gospodo moja to je početak licemjerstva. Poslije svega čudimo se svemu oko nas. Kod nas je normalno da se nikoga ništa ne pita. Pa se desi da dijete od deset godina ima vilu koje je ono kupilo vrijednu nekoliko miliona EUR-a , ili se sablažnjavamo kako jedna domaćica ima ušteđenih četvrt miliona DM. Moja majka je isto bila domaćica, nije mogla uštediti niti približan iznos, jer smo jeli preslanu hranu. Molio bih nas sve da ne zaboravimo da smo mi svi za ovakvu situaciju krivi, svojim poimanjem demokracije (a ona je po Sokratu ipak teror većine nad manjinom) i guranjem glava u pijesak kao da živimo na farmi nojeva a ne u svojoj zemlji Da završim predavanje o povijesti i moralu nas dičnih moralista i lažno socioosjetljivih političara otaca Lijepe Naše. Svi smo mi vidjeli posljedicu blagostanja Lijepe Naše koje smo sami kreirali. Vrijeme je daodrastemo već jednom i preuzmemo odgovornost za sve učinjeno kao i revne rezultate. Nesuđeni moji bogati i sretni sudržavljani ove moje i Vaše banana zemlje, vrijeme je da progledamo i shvatimo da smo puka sirotinja. Na žalost ne samo u džepu. Neka nas dragi Bog sačuva, ali gledajući i On je dignuo ruke od nas. Jedini izlaz iz svega toga da počnemo falcificirati EUR-e, možda nam svima nama krene. Nigdje na ovom nije zabilježeno da je vuk sit i ovce na broju. Za kraj jedno veliko:BEEEEEEEEEEE Čut će nas netko, ako ne završimo još kao janjci ispod nečije peke. (Kure 28.02.2006. 23:59) sadistico ti se slažeš sa doktoricom da je degutantno što se majka djeteta s invaliditetom pojavila na tv s manikiranim rukama? i da se, kad imaš bolesno dijete trebaš samozatajno povući u svoja četiri zida i ne opterećivati druge sa takvom intimom? ( 01.03.2006. 00:04) ne , u tome se ne slazem. Mislim da svaka moajka mora napraviti sve sto misli da je najbolje za svoje dijete, pa nisam gledo amikiring nego dobrobit djeteta. Mozda se zena bas tada prvi puta manikirala da se predstavi u boljem svijetlu i bolje pomogne svome djetetu. U takvom društvu živimo. I dokle god nije trebala napumpati sise da ju promjete i pomognu, jos smo ok... ne mogu suditi o pozadini koju ne poznajem. (SadisticoShy 01.03.2006. 00:28) grrr, mrzim pisati na brzinu, fulam pola tipki na tastaturi (SadisticoShy 01.03.2006. 00:57) Znaš što - što sam starija, to sam netolerantnija prema svakom obliku žicanja. Država, odnosno državni aparat trebao bi zakonski odrediti kome je sve potrebna pomoć i biti zaista velikodušan prema svima kojima pomoć TREBA. Međutim, kad na telki vidim jadne siromahe koji se žale na nedostatak love, a sve to pričaju u vlastitoj kuhinji, za stolom na kojem je pepeljara, a u ruci cigareta, sva moja socijalna osjetljivost trenutno isparava u vidu ranojutarnje magle pod naletom ljetnog sunca. Mislim, prosječni pušač godišnje pukne u vjetar otprilike dobar dvotjedni last-minute aranžman u jednoj od divnih mediteranskih destinacija. I sad se pitam - da na telku dođe netko tko se upravo vratio s godišnjeg iz Egipta i traži lovu jer nema što za jesti, kako bi ljudi reagirali? Polovica bi se smijala, a polovica zgražala. S druge sam strane jako osjetljiva na DJECU kojoj je potrebna pomoć - samo, kako kontrolirati roditelje i njihove izdatke, kako znati da je pomoć zaista došla do onih kojima je potrebna? (kulerica 01.03.2006. 01:01) @ svima "dragim" komentatorima, napose pljuvačima - kao što sam i očekivala, velika većina vas je pokazala zavidni nivo gluposti i ćoravosti u smislu od-šume-ne-vidi-drvo! Da li namjerno ili slučajno - svi su se uhvatili "manikiranih noktića" i izvukli ih iz konteksta rečenice čiji je smisao vrlo jednostavan : U ovoj banana državici, punoj siromaštva i sirotinje, gdje svega 40% ljudi redovito kupuje dezodorans, a da o ostalome ni ne govorimo....pojaviti se takav...i nešto tražiti (što u biti iz svojih plaća izdvaja baš ta i takva sirotinja) je u najmanju ruku degutantno. Naime, postoji nešto što se zove psihologija javnog nastupa i koju uvelike koriste javne osobe,u svijetu ali i kod nas, koje imaju savjetnike koji im itekako vode računa o svakom komadu odjeće i nakita i efektu koji on izaziva. Na isti način, osoba koja traži posao, a pojavi se s takvim stylingom na razgovoru za posao kao spominjana gospođa, može dobiti posao eventualno na hotlineu ili u sex shopu No, meni je jasno da velika većina "hrabrih " anonimnih pljuvača nije dorasla mojoj retorici a ni mojoj inteligenciji. No, gluposti pojedinih wannabe-blogera-anonimaca ću posvetiti uskoro cijeli jedan post - toliko ima ovdje materijalaaaaa.... Inače, svatko iole načitaniji zna da kada država nema novaca nema ni onoga što novac kupuje, a to su na prvom mjestu socijala i zdravstvo. A mi smo siromašna država, koliko god nekima to bilo teško priznati. I još nešto za kraj - baš ste tukci, to što mene nazivate "doktorom kojem ne biste nikada išli, osobom koja sigurno ne zna raditi svoj posao, kojoj se ne biste nikada povjerili, jer je nehumana, plitka i kvaziobrazovana"...i još dosta toga - samo pokazuje nivo vaše nemoći i priznavanje vlastite inferiornosti jer niste u stanju na civiliziran način polemizirati i braniti svoje stavove, već udarate ispod pojasa i idete na osobno vrijeđanje. Uživajte, les miserables! :)))) (Riječanka 01.03.2006. 01:02) S dijelom se slažem,a s dijelom ne.Mnogi ljudi si ne mogu pomoci sami i potrebne su ovakve emisije da im se pomogne.Nemaju svi jednaku inteligenciju,snalažljivost,mn ogi su nesposobni riješiti problem u kojem se nadju,ali ima ljudi koji im s malo muke mogu puno pomoci.U Zagrebu svaki dan,jedan invalid bez noge prosi.Nema puno izbora,tko ce njega zaposliti,kad ni zdravi nemaju posla,drzava slabo pomaze takvima,pa prezivljava od prošnje.Žalosno je što mnogi ljudi prolaze kraj njega kao da ga ne vide,a ništa im se ne bi lošega dogodilo da mu dadu bar kunu.Njemu kuna život znaci,a bogatima kuna ne predstavlja gotovo ništa.Roditelji koji imaju puno djece su potrebi našoj državi,jer imamo premalo djece i svako dijete je dobrodošlo.Puno je žalosnije što bogati imaju tako malo djece,a imaju dovoljno sredstava. (Hrvoje 01.03.2006. 01:09) ja se pitam na kakvom ja to blogu objavljujem, ako na njemu ovakav post zaslužuje prostor na naslovnici? (papalagi 01.03.2006. 01:19) demokratskom ? (SadisticoShy 01.03.2006. 01:53) Bez brige, nema me više na naslovnici...očito nisam politically correct :LOLOL (Riječanka 01.03.2006. 01:57) @Papalagi - btw.možda bi na naslovnicu došla da na tvom blogu UOPĆE NEŠTO PIŠEŠ, heheheheh :))))) (Riječanka 01.03.2006. 02:00) Daj Riječanka ne blebeči izbrisana si sa naslovnice zbog komentara koji se nisu svidjeli Dariusu. (astro-riba 01.03.2006. 03:05) Patetički huškački Latin, po riječima Riječanke - poltrona centara političke moći vodi jedinu emisiju koja govori istinu o stanju u Hrvatskoj. Ta doktorica radi uskih i sebičnih interesa suprostavlja se Latinici i time stručnjacima i znanstvenicima koji misle svojom glavom i kojima Novi list. medijska ispostava SDP-a ne omogućava iznošenje istine. To je i Mesić potvrdio. (Aldo 01.03.2006. 07:39) u nedjelju 26/02/2006 napisao sam i popra (jahač oluje 01.03.2006. 07:49) cenzura,u nedjelju 26/02/2006 napisao sam post i popratio ga slikom koji će mojoj sugrađanki,a i mnogima dati odgovore koji se lome na ovom postu...MOLIM PROČITAJTE (jahač oluje 01.03.2006. 07:51) hm , i ti si anonimna zar ne ? tj cuvas svoju anonimnost koliko mozes, to je tvoje pravo , a zasto bi ga onda oduzela drugima ? Tvoja kritika siromasne drzave: Mi nismo siromasna drzava i novca ima, al smo mi u jednoj nesredjenoj drzavi u vise pogleda, a zasto, jednostavan razlog, je jednostavan, oni koji su na vlasti , njima nije u interesu da je drzava sredjena, jer cvrsta pravila igre ( zakoni ) bi njih omogucili da izvlace novac za svoju korist, zato smo ne siromasna nego nesredjena drzava, - pogledaj malo kako se tesko donose zakoni u saboru, jer ih ne zele donjeti , i samo pod velikim pritiskom javnosti , se onda nesto donese, pranje savijesti, Sjecam se samo velike pobjede oko Vrecica .. i logo na njima ili ne. Zdravstvo. hajde.. pogledaj malo kako se tamo razbacuje novac i na koliko nacina, koji ljekovi se preporucaju i koji izbacuju, - koji loby je sad najjaci , kako se ljecnici prisiljavaju i maltretiraju od strane hzzo ? i ima puno toga isto tako a psihologija javnog nastupa, Zena je trazila samo ono sto joj po zakonu pripada, ne vise, nije ubacila niti broj ziro racuna niti bilo sto drugo. Da je dosla bijedno obucena - bilo bi da ide na samilost, da je sakrila djete, ne bi nista vidjeli. ovako jesmo (rapanuit 01.03.2006. 09:27) samo se ti draga valjaj u smrdljivoj žabokrečini vlastite samodovoljnosti, svoje tekstiće i odgovore "dragim" komentatorima čitaj si sama, tu su da tebe uvjere kako tvoj život možda ipak ima smisla (BB) ( 01.03.2006. 09:30) riječanko, tko nas to to bre zavadi?! tučeš iz svih oružja po "anonimcima", obraćaš se "jadnom" puku na francuskom (jadnici!!!) pri čemu znaš da jedva 6% mladih hrvata uči taj jezik. govoriš o udarcima ispod pojasa, netoleranciji, a tvoj šporki jezik izbacuje grube riči; glupani,ćoravci,pljuvači, inferiorni, nedovoljno inteligentni, nemoćnici...i još imaš hrabrosti poručiti kako "mi" osobno vrijeđamo, da ne znamo "civilizirano polemizirati", da smo bez argumenata...tvoji "argumenti" su najjači, jednako kao onoga koji je zauzeo napoleonsku pozu s tim što mu je ruka u šlicu hlaća i koji uz to poručuje:najjači je onaj koji ima najjači argument u ruci... klub "pametnih"žena poput; la, ny, jezzi, dobio je još jednu " ženu svijeta iz rijeke"... aferim, riječanko! (likma 01.03.2006. 10:14) kad smo već kod vrijeđanja: za onu posudu s fritulama (vidi niže) moj muž je bio uvjeren da se radi o iskorištenoj posudi za veliku nuždu one mačketine. Jedva sam ga uvjerila da su to fine, mirisne fritulice! ( 01.03.2006. 10:36) A možda ti i nisi "doktorica", možda si samo jedna isfrustrirana žena koja nije završila fax a ima neke veze sa strukom medicine. Od kuda jednoj "doktorici" ovakve riči ??? Jako, jako upitan je tvoj intelekt...ali na svu sreću svih nas nadam se da je takvih malo "doktora". (sonustraneučke 01.03.2006. 12:00) Alex,ti govoris o nemoci tvojih komentatora?A slusaj sad ovo.Jesi li ti mocna kad jedino znas o onim ljudima iz Latinice pisati na svom blogicu?Pomazes li im time?Mislis da je tvoje laprdanje ovdje mocno?Ako vec ne smatras da osobama iz konkretno ove Latinice ne treba pomoc,pomazes li mozda nekim drugima,koji imaju mozda jos vece i teze probleme?Jer,znas,postoje siromasni ljudi koji zaista nisu krivi za svoj polozaj,a to su oni koji nisu imali prilike za adekvatno skolovanje.To su oni koji mozda i traze posao ali ga NE MOGU naci, velikim dijelom i zbog predrasuda potencijalnih poslodavaca (npr Romi-ljudi ih smatraju lopovima i neradnicima i sumnjam da bi im mnogo poslodavaca dalo priliku da se uopce dokazu).To su ljudi koji mozda i ne radaju mnogobrojno potomstvo,ali unatoc tome i dalje nemaju za osnovne egzistencijalne potrebe.A to su i pogotovo oni kojima se desila tragedija bolesti u obitelji i time citavu tu obitelj paralizirala i financijski iscrpila.Jesi li ikad takvima pomogla da im bude bolje?Jesi li im osobno pomogla naci posao da mogu zaraditi vlastiti kruh?Jesi li ikad pomislila da ces umjesto jednog popodneva na kavici na Korzu probati pronaci posao nekom siromahu koji ga sam jednostavno ne uspijeva naci zbog ovih ili onih razloga?Imas li uopce medu svojim bliskim osobama neku zaista siromasnu osobu koja jedva prezivljava?Nemas i nisi nista od navedenog ucinila da bi nekome pomogla u tom smislu.Zato molim ne govori drugima o njihovoj nemoci jer ti si prva nemocna samim time sto nisi nista ucinila nego samo pisala o tudoj nesreci na svom blogu!Kako te nije sramota. I jos nesto:kada netko napise negativan i kontraran komentar na tvom blogu,cesto napadas komentatore koji nemaju vlastiti blog.E pa,kao prvo,ti dobrovoljno svoj blog iliti osobni dnevnik objavljujes javno i to pokazuje tvoju zelju da ga procita svatko tko naleti na link tvog bloga.Zasto ne uzmes neku lijepu tvrdokoricnu biljeznicu,pa u nju ne upisujes svoje misli i svoj zivot, u udobnosti svog kreveta ili fotelje?Zasto imas potrebu zgrcena na sanku za laptopom pisati sve to u elektronskom obliku,da bi poslije to objavila na netu?Kakogod,objavila si sve ovo SVOJOM VOLJOM i svatko ima pravo komentirati i napisati ti stogod pozeli.A drugo,ja pisem svoj dnevnik u nelektronskom obliku,ne zelim ga javno objaviti,ne zelim bas svakoga pustati u svoju intimu,niti sam toliko pretenciozna da bih mislila da bi moje misli zanimale siru javnost,pa zato sve to ni ne objavljujem javno.Za razliku od tebe.I isto tako ja imam pravo nemati svoj blog,imam pravo u vlastitoj privatnosti cuvati vlastiti dnevnik i ti me nemas sta prozivati zbog moje bezblogaske anonimnosti samo zato jer komentirah tvoj tekst.To upamti.Tako da ti to i nije neki argument. Zao mi je jedino sto si samo jedna od mnogih koji unatoc zivotnom iskustvu,obrazovanju i godinama nisu naucili da svaka medalja ima 2 strane i da bi se prije konacnog suda o necemu trebalo problem sagledati sa svih strana,a ne samo sa svog,homogenog gledista. I,jos samo nesto.Molim te lijepo,ako si i sama rekla da smo siromasna zemlja,sto i jesmo,kako takva zemlja pobogu moze biti 'i previse socijalna'???Siromasni smo radi nesposobnih i nestrucnih politicara-lopova,to je prvo,ali kojigod razlog siromastvu bio,kako takva siromasna drzava moze biti socijalna po tebi???Pa nema dovoljno novca ni za radno stanovnistvo,ni za umirovljenike,ni za neradno stanovnistvo,ni za razvoj,ni poticaje,ni zdravstvo,ni socijalnu skrb,za nista nema dovoljno novca.Samim time ni za socijalne slucajeve-sto kaze da nismo ni blizu socijalne drzave jer socijalna drzava moze biti prvenstveno ona koja opcenito ima novca da bi tu svoju socijalnu osjetljivost i opravdala.O cemu mi tu uopce pricamo??? Dakle,nemocna si i nisi Osoba,Alex.Uzivaj i pripremaj za sankom novi post o tvojim 'dragim' komentatorima,ocito imas mnogo vremena.I smatraj ovaj komentar dragocjenim jer ja nemam toliko vremena kao ti,a ipak te ugurah u svoj dan i uputih ti 2 izdasna komentara.Pa pa! (Osoba. 01.03.2006. 12:11) procitala sam najprije gornji post, a sada i ovaj. iskreno, stara moja, ja mislim da su ovi koji 'te poznaju' klinicki slucajevi. ne kuzim ja koliko moras biti sitne duse da pocnes pisati komentare jedino iz zlobe. samo da napakostis nekome. i uzivas negdje u toj sitnoj dusi ako nekog pogodis. gade mi se takvi ljudi. s tobom se, naravno, slazem. ne slazem se sto im se das isprovocirati, ali pamtim nekako i taj feeling ;). jednostavno idu na zivce. pozelis im ukazati koliko grijese. a oni nista ne razumiju. razvukli su ti oba posta od rijeci do rijeci. nisu normalni... ljudi, daj si nadjite zivot, koji kurac imate razmisljati o nekome tko uopce nije dio vaseg zivota niti s njime ima ikakve veze. meni je to gubljenje vremena. no, neki od vas imate dovoljno da bi proanalizirali njen intelekt, naobrazbu, nacin izrazavanja, zivotni stil i polozaj na listi... pa, jebote, rijecanko, naravno da ih ne mozes razumjeti. a sad bi se mogla prestati i truditi. ne isplati se niti ima smisla. mene si odusevila. uzivaj! :* (amy damon 02.03.2006. 01:35) Kako samo tako mozes razmišljati? Jesi li sigurna da se tebi ne moze dogoditi da imas mongloidno dijete? I ti se vise nikad ne bi sredila niti nasminkala... Toj majci je dovoljno sto se nosi sa sviim tim, je li trebala doci kao prosjak ne bi li izmamila tvoje sazaljenje... I ko ti je dao pravo da sudis, ako im ne mozes pomoci..u redu... okreni glavu i to je to, ali kako se ne bojis Boga, kad vec spominjes bibliju...nikad ne znas hoce li se to i tebi desiti... (mladamama1979 02.03.2006. 09:38) Jesam li jedina koja je stekla dojam da Rijecanka nema nista protiv pomoci, ali namjenjene onima kojima je ista ZAISTA vrlo potrebna... (jja 03.03.2006. 18:58) |
27.02.2006., ponedjeljak
E, pa niš od karnevala, grrr....
Moja mama jako voli mudre narodne poslovice primjenjivati u praksi, na meni, naravno. Pa mi je tako prije par dana, kada me mučila nedoumica ići na karneval u Veneciju ili ostati u Rijeci, rekla : «Ne pravi ražanj dok je zec još u šumi. Ima još dosta do nedjelje, svašta se još može desiti.»I bila je u pravu, nažalost, kao i dosta puta prije toga. Mene je u petak još na poslu počela boljeti glava, osjećala sam nekakvu zimicu, nikako se nisam mogla ugrijati, ma koliko pojačavala grijanje. Na kraju me napala i kihavica. Jedva sam se dovukla kući, otišla sam ravno pod topli tuš i nakon toga u krevet. Pa sam stavila toplomjer pod pazuhu – nakon par minuta je pokazivao 38 stupnjeva Celzija. Cijelu sam subotu i pola nedjelje provela u krevetu okružena čajem i papirnatim maramicama. Ustajala sam samo da Silkyju, koji je solidarno samnom kunjao na drugom jastuku, ali opet ne toliko da ne traži klopati, dam jesti i da se u WC-u oslobodim suvišnog čaja. Na hranu nisam ni pomislila do danas poslijepodne kada sam osjetila da mi nedostaje soli, pa sam si odmrznula šalicu juhe, zakuhala je s izlupanim i zasoljenim jajetom i pojela ispred televizora dok sam gledala na Kanalu Ri prijenos karnevala. Nakon što sam par sati provela na kauču, gledajući karneval, počeli su me boljeti i oni dijelovi tijela koji me nisu boljeli dok sam ležala, ali mi je ipak temperatura došla na 37. Iako imam osjećaj da me ralica za snijeg pregazila nekoliko puta, ipak ću sutra na posao. Očito, ništa od ptičje gripe – znači, nisam nikakva labudica. Ne,ne... nemojte mi reći da i kokoši i purice oboljevaju, znam to! U biti,ova viroza i nije prava gripa, jer se od prave gripe ne boluje 2 već najmanje 7 dana. Uostalom, sezona je viroza, i ne treba se čuditi. Najbitnije je da mi se nos sada oslobodio, pa opet normalno dišem – jest da se sjaji i da je sav oljušten, ali to će korektor već nekako riješiti. I tako...ovaj je vikend prozujao tako potpuno i temeljito bezvezno, da imam osjećaj da sam ga prosanjala. Iz stana nisam nos pomolila, nitko (pa ni majčica najdraža) nije došao kod mene, a nisam čak ni puno telefonirala... Što je najgore, nemam osjećaja ni da sam se odmorila i naspavala... štoviše, baš mi se jako spava. A kišica koja sitno pada samo pojačava taj osjećaj pospanosti. Kada će proljeće, dosta mi je zimskog sna! - 00:09 - Komentari (14) - Isprintaj - # mislim da su to prije simptomi mačjeg kašlja nego ptičje gripe (damjaan 27.02.2006. 00:27) barba je na supradynu, cijelu zimu.... (barba 27.02.2006. 00:27) Prije par dana sam dobila komentar da smo ti i ja dvije najnekakve osobe na ovom blogu. E sad me ubije, ne sjećam se jel pisalo najgluplje, najbahatije, najarogantnije ili što. :) (jazzie 27.02.2006. 02:15) A nista hani,caj i neki trebac da ti nogice ugrije i bit ces ko labudica:)...a bas sam mislila da ces danas pisat o karnevalu:)Ajd brzo ozdravi!Pusa... (lorraine 27.02.2006. 02:20) Šteta... Karneval je tradicionalno bio zaaakon. Još s dobrim društvom, predivno. Nadam se brzom ozdravljenju! :-) (GuardianAngel 27.02.2006. 08:11) čaja, meda i limuna i proći će... inače pazi se jer gripa dolazi ovih dana u Hrvatsku kažu u doktori... (seve fan club 27.02.2006. 08:39) Poznato mi je to... ko što je u Rijeci karneval tradicija, to je svakogodišnja zimska gripa tradicija kod mene... sva sreća ovogodišnju sam prebolila, pa sad do kraja godine mogu pjevati... :))) (justawoman 27.02.2006. 09:01) A, i mene je u petak ćopilo, pretprošle noći sam tri puta kapao efedrin samo da mogu disati. BTW, gripe još nema kod nas. A i ne počinje s respiratornim simptomima. (ratnik 27.02.2006. 09:48) OBZIROM KAKO NAS JE DANAS ZATRPAO SNIJEG TEŠKO je i daleko (lopticaskocica 27.02.2006. 10:19) auhhh... a vidi jutros odgovora na tvoje pitanje :( uzivaj u toplom stanu i ne zuri nikamo, pozdrav i kiss :* (silent 27.02.2006. 10:34) Ove godine kao nikad dosad sam uživao u karnevalu. Nije da ti vadim mast, ali stvarno si propustila puno! Prijenos na Kanalu Ri je sigurno bio dobar. :-) (sedamtri 27.02.2006. 12:50) ozdravi što prije (lopticaskocica 27.02.2006. 13:13) Zelim ti brzo ozdravljenje! (jja 27.02.2006. 16:13) A kaj je - je: pileća juhica je zakon. (dr.luka 27.02.2006. 21:22) |
23.02.2006., četvrtak
Rijeka ili Venecija, pitanje je sad?
Ovo je samo jedno kratko i brzinsko javljanje. Posljednjih sam dana zatrpana poslom do guše, i iako sam poprilično dobro raspoložena, još uvijek me muči rame. Naročito mi je teško neposredno prije spavanja – ne mogu čitati u krevetu, jer bilo koji položaj da zauzem, boli me ili pak ne mogu knjigu držati u ruci. Pa se već desetak dana mučim sa «Skrovitim vrtom» Luka Paljetka. I svaku večer me nokautira, i to doslovce (udari me u nos knjiga jer je ispustim iz ruku kada zadrijemam) taj (izmišljeni) dnevnik srednjevjekovne dubrovačke plemkinje Cvijete Zuzorić. No, knjiga je fascinanta, pa ne odustajem. A ni inače nisam baš od onih koji olako odustaju.Danas su me prijatelji bacili u veliku dilemu – nekolicina ih planira odlazak na karneval u Veneciju, pa sam i ja pozvana. Hmmm...nije mi lako : s jedne strane moj lokalpatriotizam mi nalaže da ostanem u Rijeci, na našem karnevalu, a s druge, Venecija je grad kojeg volim jako, naročito zimi i kada je kiša ili tmurno vrijeme (ne mogu si objasniti zašto, no ne volim Veneciju obasjanu suncem). Na venecijanskom karnevalu sam bila već nekoliko puta i doista je poseban. Time ga između ostalog, čini i neodjeljenost maski od publike – svi se u potpunosti prožimaju, sve te uske kale su prepune iznenađenja, u svakom trenutku te zasipaju korijandoli i trakice od šarenog papira, i začaš se bez problema možeš naći uhvaćen u kolo nepoznatih maškara – nema tamo povorke na način kao u Rijeci (osim doduše povorke maškaranih gondola), tamo je cijeli grad jedna velika povorka bez kraja... I tako, kao što danas svim prijateljima plačem na telefon : nije meni lako...što bi vi učinili da ste na mom mjestu? - 23:10 - Komentari (24) - Isprintaj - # U Veneciji na karnevalu sam bila dva put, u Rijeci nikada. Meni bi odluka bila laka :) (jazzie 23.02.2006. 23:26) Pa Venecia...nemas se sta misliti...e (Vala_St 23.02.2006. 23:53) Prvo, ove godine su nova pravila pa Riječki možda neće više biti samo revija obnevidjelih alkosa.Drugo, u Veneciji je malo skeri, s onim superozbiljnim maskama i šminkerskim kostimima, usporenošću i nazovi finoćom.Nije fora ako te netko ne zriga, ako ne dobiješ po glavi, ako ne čuješ 326 raznih pjesama istovremeno, a nosom ti praši miris pregorjelih fritula.Ferlin i Joso gade sve i svakoga, a Obi s balkona uredno gleda prvih 5 minuta.Ipak je to Međunarodni karneval i trebali bi biti ponosni na njega i na to što sudjelujemo:)A tek zvončari...I?Kamo ćeš? (dora 24.02.2006. 00:10) dok nakobranu galebovi kliču ja najviše štujem riječku pičku (against 24.02.2006. 00:24) Rio de Janeiro. (Hrki 24.02.2006. 00:52) ja ne volim maskare. ne volim ni guzvu. ni hladnocu. ako moraju biti maskare, onda nek je rio (a vidim da ne mislim jedina na blazu klimu :)) (amy damon 24.02.2006. 01:25) Venecija...Rijeku ces poslije gledat na reprizi programa ili dvd-U,vhs-u...:) (lorraine 24.02.2006. 02:50) Naravno, Rijeka. Ima odličan ugođaj!! (antibiotica 24.02.2006. 03:25) Rijeka. Jer, možda ti mahnem odnekud. E, sad ne moš odolit, priznaj :D:D:D (Felida 24.02.2006. 07:18) Venecija je legenda... Ali; Rijeka je Rijeka. Kod mene ne bi bilo dileme - Ne bin rički karneval minjal ni za jedan. (GuardianAngel 24.02.2006. 08:10) odaberi treći put; pravac sarajevo, caršija & golubovi, like venecija... (likma 24.02.2006. 11:40) Otišla bih u Veneciju :))) (Bugenvilija 24.02.2006. 12:51) Nisam neki fan maškara pa bi izabrala Veneciju. Ta opcija uključuje putovanje i micanje iz Ri. :) (blokche 24.02.2006. 13:29) Brazil...defitivno Brazil (lopticaskocica 24.02.2006. 15:53) Venecija, makar mi je i Rijeka iz ove perspektive fikcija, pa sam se provukla Samoborskim fašnikom.... (Petra23 24.02.2006. 16:21) glasam za veneciju, ali ja to cisto iz osjecaja tradicije...ti njeguj radije svoje osobne guste ;-) (jja 24.02.2006. 16:34) Ako ti sta pomaze, onda ipak - Venecija! Iako, mi se prijedlog "lopticeskocice" - Brazil, cini jos i najboljim! (BB1 (Bez Bloga) 24.02.2006. 16:42) evo jedna igra za tebe: 1. napisi brojeve od 1 do 11 u jednu kolonu. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 2. nakon toga, pored brojeva 1 i 2,napisi dva broja koji su ti najdrazi. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 3. Pored brojeva 3 i 7 napisi imena dvije osobe suprotnog spola. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 4. Napisi imena osoba (prijatelji ili rodbina na primjer) iza brojeva 4,5 i 6 Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 5. Napisi naslove pjesama iza brojeva 8, 9, 10 i 11 Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 6. Na kraju, zazeli jednu zelju. evo odgovora.......... 1. Moras ispricati o ovoj igri onolikom broju ljudi koji si stavio/la iza broja 2 ove igre. 2. Osoba pod brojem 3 je osoba koju volis. 3. Osoba pod brojem 7 je osoba koja ti se svidja ali to ne funkcionira. 4. Jako se brines za osobu pod brojem 4. 5. Osoba pod brojem 5 te stvarno poznaje. 6. Osoba pod brojem 6 je tvoja sretna zvijezda. 7. Pjesma pod brojem 8 odgovara osobi pod brojem 3. 8. Pjesma pod brojem 9 odgovara osobi pod brojem 7. 9. Pjesma pod brojem 10 govori o tvojem duhu. 10. Pjesma pod brojem 11 govori o tome kako se osjecas u zivotu. Posalji ovo na adresu 10 osoba u roku od sat vremena nakon citanja. Ako to ucinis, ispunit ce ti se zelja! (čupavica (čupavica 24.02.2006. 21:25) evo jedna igra za tebe: 1. napisi brojeve od 1 do 11 u jednu kolonu. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 2. nakon toga, pored brojeva 1 i 2,napisi dva broja koji su ti najdrazi. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 3. Pored brojeva 3 i 7 napisi imena dvije osobe suprotnog spola. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 4. Napisi imena osoba (prijatelji ili rodbina na primjer) iza brojeva 4,5 i 6 Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 5. Napisi naslove pjesama iza brojeva 8, 9, 10 i 11 Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 6. Na kraju, zazeli jednu zelju. evo odgovora.......... 1. Moras ispricati o ovoj igri onolikom broju ljudi koji si stavio/la iza broja 2 ove igre. 2. Osoba pod brojem 3 je osoba koju volis. 3. Osoba pod brojem 7 je osoba koja ti se svidja ali to ne funkcionira. 4. Jako se brines za osobu pod brojem 4. 5. Osoba pod brojem 5 te stvarno poznaje. 6. Osoba pod brojem 6 je tvoja sretna zvijezda. 7. Pjesma pod brojem 8 odgovara osobi pod brojem 3. 8. Pjesma pod brojem 9 odgovara osobi pod brojem 7. 9. Pjesma pod brojem 10 govori o tvojem duhu. 10. Pjesma pod brojem 11 govori o tome kako se osjecas u zivotu. Posalji ovo na adresu 10 osoba u roku od sat vremena nakon citanja. Ako to ucinis, ispunit ce ti se zelja! (čupavica (čupavica 24.02.2006. 21:26) Ostanite vi ipak u Rijeci. Nekako mi se čini da vaša dilema Venecija-lokalpatriotizam ipak naginje ovom drugom osjećanju. Karneval u Rijeci je Vaš, Rijeka je vaša, a u Veneciji će biti još kiša i kišne romantike. (kentaur 25.02.2006. 03:42) ja sam bila i u jednom i u drugom. Bolje mi je u rijeci jer ima više ludorija i niusu ni važne maske (luda cura 25.02.2006. 19:25) Rijecki karneval najbolji. http://freshtalents .6x.to (xxx 25.02.2006. 20:10) previše su različiti da bi se uspoređivali. bio sam na oba i Rijeka pobjeđuje. Forza Fiume!!! (sedamtri 26.02.2006. 09:37) ma nema nishta do rijeke....=) (mare3112 26.02.2006. 21:01) |
21.02.2006., utorak
Male maškare svugdje oko nas
Ova je slikica posuđena sa službenog sitea Riječkog karnevala (www.ri-karneval.com.hr), a prikazuje klince iz karnevalske grupe «Veseljaci s Pećin», koji su nastupili pod nazivom «Kravatići Croatići»,Eto, posljednji je tjedan karnevala. Mnoge maškarane družine užurbano pripremaju svoja alegorijska kola i kostime za veliku feštu, za veliku završnu maškaranu povorku Korzom 23.Riječkog karnevala u nedjelju, 26.veljače. A u subotu je bila dječja maškarana povorka, 10.po redu. Ove godine je nastupilo 75 dječjih maškaranih grupa (trebalo ih je biti 77, no dvije grupe iz Slovenije su otkazale nastup), sa ukupno oko 4000 sudionika. Vrijeme u subotu je, srećom, bilo sunčano i dosta toplo, tek iza 15 sati se nešto naoblačilo, no sve u svemu, išlo je svima na ruke. Velika hrpa šarolikih maskiranih klinaca, i još veća gledatelja – mama, tata, djedova i baka – sve je to lijepo za vidjeti! Ali...postoji, nažalost i jedan veliki «ali» (ne nije riječ o Mohammadu Aliju, nažalost). Taj «ali» se odnosi na slijedeće – prethodnih godina dječje maškare su kretale s početka Korza, sa Jadranskog trga (ispred nekadašnje Riječke banke, danas Erste) i prolazile Korzo do Jelačićeva trga. I bilo ih je manje nego ove godine. Ove godine, organizatori su odlučili da trasa malih i velikih maškara bude ista – polazak sa Delte, pa preko Korza do Trga republike, pa zatim Adamićevom do palače Adria, pa Rivom do šatora. Za sve koji poznaju Rijeku – jasno je da to nije zanemariva udaljenost! Siroti kikići, većinom predškolskog uzrasta, naročito oni sa visokim startnim brojem grupe, satima su čekali da se izredaju svi oni ispred njih, oko njih su kružili usplahireni roditelji, djeca su postajala nestrpljiva, gladna žedna, piškilo im se...cijela povorka je trajala oko četiri sata, što je puno i za odrasle, a kamo li tek za djecu. Većina odraslih u publici nije odgledala povorku do kraja, a moja prijateljica koja je u publici bila sa svojom 2,5 godišnjom curicom je nakon sat vremena morala kući jer je mala bila mrtva umorna od vriske, cike i skakanja. Ne vjerujem da je sa 5-godišnjacima situacija bila puno bolja. A problem roditelja koji su od jutra tražili parking bojeći se da ne zakasne (znate li kako je to kada vaše dijete jedino kasni?) , jer su glavna riječka parkirališta (Delta i Riva) zatvorena? Isti problem je i sa glavnom povorkom. Koliko god voljela gledati maškare, i sudjelovati u onoj veseloj masi i gužvi, ipak mi se nekako čini da povorka od preko stotinu grupa previše zamorna. I najbolje i najljepše maškare, pa čak i kada je toplo i sunčano, što najčešće nije, nije lako satima gledati, pri tome se gurati u gužvi i cijelo vrijeme pocupkivati na jednoj nozi. No, kada se uz neke doista krasne maske, kostime, alegorijska kola, pojavi i poneki čopor pijanih bezveznjaka zamotnih u plahte i zamrljanih po obrazima pastom za cipele, koji se pijani valjaju Korzom i nazivaju sebe maškaranom grupom, pitam se zar je toliko bitnija kvantiteta od kvalitete – ili je svrha da se pohvalimo kako nikada do sada nije bilo toliko grupa i sudionika? Na počecima obnovljenog Riječkog karnevala bilo je puno manje masovnosti, manje glamura, ali čini mi se više veselja, spontanosti i entuzijazma, kako sudionika tako i nas Riječana koji volimo gledati maškare i hvaliti se tradicijom našeg grada. Sada smo svjetski poznati, spominjani širom Hrvatske, dolaze nam poznati i slavni gosti... a meni se čini da to jednostavno više nije to... Nadajmo se da sam u krivu i da će u nedjelju biti lijepo, prekrasno i najbolje do sada! Inače iste je subote bila i dječja maškarana fešta u Opatiji. Opatija je već u doba mog djetinjstva bila nazivana «našim Viareggiom» jer su Opatijci i kada je karneval u Rijeci bio zamro, imali redovite maškarane povorke sa alegorisjkim kolima, koje su prolazile i kroz Matulje. Sjećam se, iako sam bila jako mala (mlađa od 4 godine, jer smo se tada preselili u Rijeku), kako bih sa prozora stana gledala kola i zvončare kako prolaze. Sada su opatijske maškare, nažalost, u sjeni riječkih. No, zato je Balinjerada, ili utrka karetima (za one koji ne znaju, to su ona kolica napravljena od daske sa jednostavnim upravljačkim mehanizmom i kotačičima od kugličnih ležajeva oliti balinjera po domaću – tko ih nije imao? To je bilo pitanje za «biti ili ne biti» u klapi – ako nisi imao, ili ne daj Bože, nisi znao voziti karet, nisi što imao tražiti na riječkim ulicama i u parkovima!) ostala opatijska posebnost. Kareti, ove preteče skejtbordova, no puno udobniji, i kako mi se čini, sigurniji, bili su kao stvoreni za spuštanje po nizbrdicama kojima obiluje naš grad – za nazad si karet stavio pod mišku, i, dagela, uzbrdo! Što nije bio problem, jer su kareti bili dosta lagani. A moglo se i za karet privezati špagu pa ga vući... Eto, opet me napala nostalgija! Što mogu, izgleda da sam došla u one godine kada se čovjeku počne činiti da je u doba njegove mladosti bilo sve ljepše i bolje nego sada. I kada olako zaboravlja ono manje lijepo naličje medalje... Ma, nije baš tako, malo pretjerujem. A to se nekada mora, zar ne? Naročito u doba karnevala – živjelo pretjerivanje!!!! - 00:54 - Komentari (27) - Isprintaj - # Ma nek si ti pretjerala i vratila me u moju maskaranu mladost,kad se ludovalo i plesalu u Omegi(Jusici) od cetvrtka do nedjelje..aj bila su to vremena...brijem da ove moje amerikanke ne i to ni kuzile da im pricam:)pusa (lorraine 21.02.2006. 02:39) Ova slika umalo nije mene uhvatila (u publici naravno :-) Djeca su bila prekrasna, pogledah sve, od početka do kraja. Inače, iza mene je osam aktivnih godina sudjelovanja na glavnom karnevalu, sada sam uzeo malo slobodno par godina, ali vjerujem, da ću opet. To su mi bile jedne od najljepših uspomena na maškarane dane, i to mi se je, priznajem, zavuklo pod kožu. (GuardianAngel 21.02.2006. 08:26) Ja isto mislim da je pred 7-8 godina bio puno ljepši karneval. Sjetimo se onih ogromnih alegorijskih kola iz Omišlja : skijaške skakaonice, krčkog mosta, ogromnog WC-a.... to se mjesecima radilo. Zadnjih godina sve je manje originalnih ideja , zato je za svaku pohvalu dječji karneval sa predivnim Singericama, spletom jadranskih otoka i nošnji, vlakić iznenađenja.... (tAJČI 21.02.2006. 09:26) I opet opaska - potpisujem sve što si napisala. Točno tako! (Esperanza 21.02.2006. 10:01) karneval je krasna stvar, barem jendom u godini smijem sefu odrezati kravatu a da mi nista ne moze ;-) Najbolje karnevale pamtim u Veneciji, bila je to moja mala tradicija koju sam prvi put ove godine prekinula... (jja 21.02.2006. 10:44) Karet :)), to su bili posebni gusti. Posebno potraga za pravim balinjerama :)) (Lily 21.02.2006. 10:54) E, da, čak su i u brodu osvanule reklam za riječki karneval. malo i daleko za potegnut, ipak... (ratnik 21.02.2006. 11:54) davno sam gledala karnevalske povorke s prozora na korzu, s toplog mi virila samo glava.. i bilo je lijepo, ali brzo dosadi..i 100puta sam si ponovila, jadne maškare, uvijek neka bura, kiša, neverini..zato se uglavnom smiješim činjenici da se prenosi na TV-u, pa ću ko ljeni ameri uz kokice i pićence, gledat i odrađivat maškare s kauča uz daljinski (Jani29 21.02.2006. 13:36) Već sam primjetila da dječije priredbe obično priređuju osobe koje nemaju djecu i ne znaju koje su njihove potrebe i mogučnosti, šteta, zaista šteta. Nadam se da će vas vrijeme poslužiti u nedelju :))) (bugenvilija 21.02.2006. 14:02) Mi smo prošle godine bile, dva dana i bez obzira na hladnu buru bio je to neponovljiv događaj za nju, a i za mene. Nadala sam se i ove godine(pogotovo da vidim Mirtu), ali pričekat ću još ljepše dane.Pusa!*hvala ti od srca što brineš (Petra23 21.02.2006. 14:30) Meni se čini da smo mi riječani po defaultu tradicionalisti i nostalgičari. Ma, dobro je to. (zmajka 21.02.2006. 16:57) Nisam iz Rijeke, ali i u mom gradu maškare su već tradicija, a pogotovo u mom kvartu... za dan "D" počinju spremanja odmah nakon novogodišnje ludnice... istina, razlikuju se maškare mog djetinjstva od ovih sada, ali ne radi se o tome da je sada gore. Barem ja to tako ne gledam. Meni su maškare neka konstanta... nešto obavezno svake godine... Pozdrav i želim ti dobar provod u nedjelju... (justawoman 21.02.2006. 23:06) Nadam se da će se Rijeka i ove godine iskazati u karnevalu, to je već širokopoznata tradicija. Mi ćemo pak, ako sve bude u redu, ove godine imati prvi fašnik za najmlađu članicu obitelji. Prošle godine smo samo gledali, ali ona je bila premala da nešto skuži. (kulerica 22.02.2006. 04:32) znamo mi da te godine stižu i da zato imaš napade sjete... no dobro. (Pomidorčina 22.02.2006. 09:51) Ah.... riječanka.. (Pomidorčina 22.02.2006. 09:52) posjetit ću ja Rijeku makar ja po autoputu vozia karet! :) (legasvega 22.02.2006. 10:57) A ja nikada nisam bila fan karnevala i maškara, baš sam bezveze :-) ali me veseli za moju malu princezu koja će po prvi put u vrtiću to doživjeti - da je do mame ne bi ni znala što je to... :-) (hajdučica 22.02.2006. 15:14) EJ,BLOG TI JE ZAKON DAJ DOĐI NA MOJ!!!!! (rajno 22.02.2006. 16:55) Karnevalska povorka gmiže ulicama našeg grada skoro dva sata, zastoji su uglavnom zbog crkavanja neispravnih kombija, traktora i jugića koji vuku raznorazne prikolice. I uvijek se u povorci nađe bar jedna razularena grupa pijanih muškaraca u poderanim čarapama i minicama, valjaju se po cesti i uvjereni su kako su dobri i zanimljivi. Dječica imaju svoju posebnu povorku, dan ranije. Šetnja traje oko pola sata, prođu kroz glavnu ulicu grada, prošeću uz rivu i završe u šatoru, na čaju i kolačima. (Pjesma o jednoj mladosti 23.02.2006. 08:52) uvijek je ista priča: mi sa strane vidimo propuste, a organizatori u svojim visinama ne! zašto?? srećom da sam bio s princezom 4. grupa pa se nismo previše snervali. a kareti? svojevremeno sam noniću iz garaže ukrao vrata od nekog starog ormara i napravio karet - kakve su to bile batine :-) (sedamtri 23.02.2006. 12:10) obožavam maškare,kod mene tek dolaze (hana 23.02.2006. 16:54) super ti je blog (hana 23.02.2006. 16:55) p (hana 23.02.2006. 16:55) o (hana 23.02.2006. 16:55) z (hana 23.02.2006. 16:55) z (hana 23.02.2006. 16:55) joj ja obožavam vrijeme mašlkara....super mi je namaškarit se i hodat po gradu.... (oops mrva 23.02.2006. 17:35) |
16.02.2006., četvrtak
Prijavak : stanje (više-manje) redovno!
Nakon nekoliko prekrasnih, sunčanih dana, evo nam opet kiše! Prognoziraju da će cijeli vikend biti takav, kišovit i kao stvoren za spavanje. Što nije uopće loše – tjednima se nisam pošteno naspavala, zbog bolnog ramena.Evo, da kucnem u drvo, posljednjih dana nakon tri tjedna fizikalne terapije, napokon mi je malo bolje. Danas sam bila kod fizijatra – produžio mi je terapiju za još tjedan dana, a nakon toga će mi raditi elektromiostimulaciju, jer su mi radi boli i prisilnog položaja ramena oslabili mišići desne nadlaktice. Šmrc... a ja sam, gledajući u ogledalu svoju lijepu tanku ručicu već pomislila kako je moja dijeta (u tragovima, doduše – jedino što činim po pitanju dijete je da ne jedem kruh i pijem puno vode, tj.detoksiciram se) pokazala zapanjujuće dobre rezultate! Jest, malo sutra – onaj drugi profil i druga ruka su i dalje u dlaku isti i nepromijenjeni. Naravno, trebam li uopće spominjati da nisam išla na predloženo bolovanje i da i dalje radim, po cijele dane, jer tijekom jutra odem na terapiju pa izostanak moram nadoknaditi poslijepodne? Proljeće nam je sve bliže – dobrano smo zagazili u drugu polovinu veljače. Jest da nije pretoplo, no priroda se budi, vidim i po tome što su mi na balkonu već propupale ruže i hortenzija. Bugenvilija mi još spava, nije kao ona naša blogovska , neumorna i uvijek spremna za akciju! Valentinovo je za nama. Meni, doduše nije ništa ni značilo – budući da je praznik zaljubljenih, ne odnosi se na mene – niti sam u koga zaljubljena, a nije ni u mene nitko, tako da, ravnajući se prema onoj staroj :»Čega nemam, toga mi ni ne fali», nisam ni u čemu prikraćena. Porukice i poklone nisam dobila (osim mail od mog gospodina bivšeg – poslao mi je pusu i virtualnu ružicu, lijepo od njega!), a nisam ih ni slala. No, konzumeristički ovisnici/ovisnice, ne trabaju očajavati – još malo pa nam stiže dobri stari 8.ožujak (iliti, omiljeno, mart), pa će nam biti prilike za nove kupnje i poklanjanja. Ja, doduše, ne mislim za tu prigodu nikome ništa poklanjati, no moram do kraja veljače iskoristiti 15 %-tni popust koji sam ostvarila dosadašnjom kupnjom u «Limoniju». A da bi popust došao do izražaja, poželjno bi bilo što više potrošiti, ne c'est pas? Hmmm...kako mi je plaća «tanja» za 10%, tj. za iznos naknade za lječničku odgovornost, ipak ne mogu biti totalno potrošački neodogovorna, pa ću taj užitak nastojati malo prigušiti, no ne i sasvim ugušiti. To ne bi bilo nikako dobro za moje mentalno zdravlje... Opet oko nas ptičice ugibaju od ptičje gripe. Baš mi je nekako tužno gledati one krasne labudove kako mrtvi leže na ledu. Kažu na vijestima da su sve veće šanse da virus mutira i postane opasan za sisavce. Nadajmo se da kiša neće dugo, jer je ovo suho i hladno vrijeme pogodovalo činjenici da su viroze rijeđe (virusi ne vole suho i hladno vrijeme) i da humane gripe još nema. A H5N1 virus, da bi krenuo harati među ljudima treba pojavu humane gripe i mogućnost da se «križa» sa tim ljudskim virusom i od njega «nauči» kako prelaziti sa čovjeka na čovjeka. To će se desiti prije ili kasnije, a onda nam je za očekivati veliko poboljevanje i ipak ne baš toliko veliku smrtnost kao što se spekulira u javnosti. Po tim prognozama za očekivati je da će oko pola aktivne populacije (dakle, ne djeca i starci koje je jednostavnije izolirati – ne dati im da izlaze iz kuće- od radno aktivnog stanovništva koje mora na posao) oboljeti, a smrtnost u Hrvatskoj bi mogla biti oko 60.000 ljudi. Ne treba ipak smetnuti s uma, da u svakoj «običnoj» epidemiji gripe u zemlji godišnje od komplikacija gripe(upala pluća, dekompenzacija srca, pogoršanje šećerne bolesti, opče slabosti organizma, na primjer), cijepljenju usprkos, umire između 2000 i 5000 tisuća starijih ljudi. Za sada nije nam činiti ništa, nego kao što preporučaju neki stručnjaci iz WHO pripremiti osnovne zalihe namirnica, jer ako dođe do velikog poboljevanja, prvih nekoliko tjedana, kada svi zalegnemo u krevet biti će problema sa infrastrukturom i opskrbom. Naravno, ni dijete se ne preporučaju, jer dijetom iscrpljen organizam ima manje kapaciteta za borbu sa virusom. Svakako, ne treba paničariti, naročito ne panično izbjegavati piletinu – jer ako virus ptičje gripe stigne, stići će zrakom. Ostaje nam da se nadamo najboljem i budemo optimisti. Ja jesam, ne brinem se za sebe, ni za majku, a ni za Silkyja – za njega baš i ne postoji velika šansa da dođe u kontakt sa pticama, on se i najmanjeg vrapca boji! No, sada je pravo vrijeme da za svako kihanje oko sebe glasno povičemo : «Na zdravlje!». Ovaj poklič – želja vuče korijenje iz Srednjeg vijeka, iz doba kada je harala crna smrt. Tada je svaki simptom prehlade, a tako i kihanje (što je ujedno i prodromalni, prvi uočljiv simptom plućne kuge koja se prenosila zrakom), izazivao zabrinutost, i nadu da će sve završiti i okrenuti «na zdravlje» a ne na kugu... |
12.02.2006., nedjelja
Lječništvo - profesija koja izumire?
Nema tome tako davno, kako se u novinama i na televiziji, pa i na internetskim forumima, a vezano uz reformu visokog školstva u nas, a sve radi usklađivanja sa Europom kojoj se nadamo (Bolonjski proces, naravno) podjednako kao i Mesiji, Spasitelju...spominjalo kako je ove akademske godine upisano na studij medicine najmanje studenata u posljednjih tridesetak godina. Razlog tomu nisu postroženi kriteriji upisa već – izrazito opao broj mladih ljudi zainteresirani za upis na ovaj studij. Ovaj trend je prisutan već posljednjih 5-6 godina, no nikada nije bio toliko izražen kao sada.Pa se već počinju dizati zabrinuti glasovi koji upozoravaju da 2015.u Hrvatskoj neće biti dovoljno liječnika, pa će se morati uvoziti radna snaga iz onih još nesretnijih zemalja od naše. Zašto je to tako? Zbog čega ima sve manje zainteresiranih da budu doktori medicine (kako je pravi naziv zvanja) odnosno liječnici (što je naziv zanimanja)? I kako je moguće da će za nekoliko godina usfaliti liječnika, kada su zavodi za zapošljavanje krcati? Odnosno, da li nam ti i takvi liječnici kakve imamo uopće trebaju? Kamo ide zdravstvo u Hrvata? Pitanja ima još mnoštvo, ova ovdje su možda najučestalija – barem ih ja vrlo često čujem kada se nađem u nekom miješanom društvu, pa čak i mi zdravstvenjaci ih si postavljamo kada se nađemo «na hrpi». Nažalost, odgovori na njih nisu nimalo optimistični. Doktorska profesija danas je vrlo daleko od predodžbe o nama u društvu. Postoje brojne urbane legende o liječnicima koji su nedodirljivi, koji imaju moć i bogatstvo, koji su članovi elite, koji su korumpirani, koji mogu nekažnjeno ubijati...Istina je daleko od toga. Naravno, ima među nama i poneki koji odgovara gornjem opisu, kako da ne, no daleko, daleko ih je manje nego što se priča ili misli. Naime, svatko ima poneku priču o tome kako je čuo da je taj-i-taj doktor od nekoga tražio novac, uslugu i kako mu je usprkos tome zaje*** dijete, ženu, punicu, kako su zli doktori maltretirali i krivo liječili svekra od susjedine tetke, i mnogo toga sličnoga. Ali, kada treba nekoga imenovati – muk i tišina. E, sada...nekako sam sklonija povjerovati da se radi o lovačkoj priči, poput one kada je lovac pucao na zeca, a nakon nekoliko «gluhih telefona» ispalo je da je zec postao Yetti. Jer, nisam ni ja cijeli svoj život živjela ispod čabra, poznajem masu ljudi, mojih kolega za koje bih mogla staviti obje ruke u vatru da su pošteni, časni ljudi, koji svoj posao rade požrtvovno. I svega nekolicinu, koje bih mogla nabrojiti na prste jedne ruke za koje znam da nisu dobri ljudi. A ako nisi dobar čovjek, ne možeš biti dobar u ničemu. Da bi netko dobio zvanje doktora medicine treba grijati klupe, stolice i piljiti u knjige i ekran kompjutera 18 godina. A tada je tek na početku. Naime, na birou ima dosta upravo tih i takvih netom završenih studenata medicine. Oni se ne mogu zaposliti nigdje, jer trebaju najprije odraditi pripravnički staž, u trajanju jedne godine (a to je vrlo često krvava godina, jer te mlade gorde ljude, koji su itekako ponosni na sebe i puni entuzijazma, koji misle da je cijeli svijet njihov, okrutno spuštaju na zemlju na svakom koraku oni poput mene, koji su u struci već prošli puno toga i nažalost, neke stvari naučili za koje bi bilo bolje da nisu). Tek nakon toga mogu polagati stručni ispit – dakle, tek kada ga polože, i steknu licencu za samostalno obavljanje posla, mogu početi tražiti posao – liječnika opće medicine. Tu se situacija počinje komplicirati, jer posla jednostavno – nema! Sve ordinacije opće iliti obiteljske medicine su u Hrvatskoj u obaveznom zakupu – dakle, liječnik sklapa ugovor sa vlasnikom prostorija (najčešće Domovi zdravlja) i sa HZZO-om koji im plaća glavarinu ovisno o broju pacijenata koji su im povjerili svoje zdravstvene kartone. Već sam pisala o kojim se iznosima radi, tako da su ti opći liječnici-zakupci na granici siromaštva i oni jednostavno ne mogu zapošljavati nove mlade doktore, osim na kratko vrijeme i za zamjene tijekom bolovanja, godišnjeg ili specijalizacija. A specijalizacije su posebna priča. Kako se i na koji način do njih dolazi, za ovo o čemu pričam nije bitno. Recimo samo – teško! Svake godine, u cijeloj Hrvatskoj prirodnim odlijevom (krasnog li termina za umiranje ili umirovljenje, što se nekada gotovo pa svodi na isto) smanjuje se broj specijalista za stotinjak ljudi. U isto vrijeme, odobri se svega 30-50 novih specijalizacija. No, to izgleda nikoga ne brine, barem ne na način koliko Crkvu brine što se rađa nešto sasvim malo manje djece nego što ih umire (jer, u posljednje vrijeme u nas je pravi baby-boom). Pogledajmo samo situaciju u Rijeci – u posljednjih nekoliko mjeseci u mirovinu je otišlo nekoliko eminentnih stručnjaka. Obzirom da je kirurgija moje područje, spomenuti ću samo dva primjera : prof.dr.Petar Orlić i doc.dr.Fran Dobrila. Prof.Orlić eminentni je urolog, čovjek koji je sudjelovao (kao prvi asistent pokojnom prof.Frančiškoviću) u prvoj transplantaciji bubrega u Jugoslaviji 1971.godine (za one koji ne znaju, Rijeka je prvi transplantacijski centar na ovim područjima, i jedan od prvih u Europi). Erudita, vrhunski znanstvenik, a iznad svega skroman i jednostavan čovjek do samog je odlaska u mirovinu dežurao, dolazio od kuće u sred noći kada god bi trebalo radi eksplantacija i transplantacija. Vjerujem da ni on ne zna točan broj ljudi kojima je, presadivši im bubreg, poklonio novi život. Docent Dobrila – ima li uopće netko tko ga ne poznaje. Generacijama djevojaka i žena ostati će u sjećanju kao vrhunski stručnjak za dojke, jedan od osnivača Hrvatskog senološkog društva. Ogroman likom (širokih ramena, visok – bivši vaterpolista, jednom sam prilikom vidjela njegovu sliku iz mladih dana u kupaćem kostimu...woow!) i djelom, no ni on kao ni prof.Orlić, nije odolio neminovnom prolasku vremena. Kada je navršio 65 godina, umirovljen je. Zakon je neumoljiv. Jest da će i jedan i drugi nastaviti raditi još nekoliko godina (do 70.godine života, a zatim se bez obzira na stručnosti i vitalnost, gubi radna dozvola – licenca) u privatnoj praksi, no ipak je naše zdravstvo na ogromnom gubitku. Jer, da bi mladi nadobudni liječnik postao stručnjak poput ovih gore navedenih, treba najprije završiti specijalizaciju (još 4 odnosno 5 godina), svakako barem jedan postdiplomski studij (još 2 godine). Tako stižemo do 25 godina – i tada je mladi specijalista tek na početku. Preostaje mu mukotrpno sticanje iskustva, dokazivanje i nadmetanje s kolegama, dežurstva, volontiranja u prekovremenim terminima, pa onda barem dvije godine subspecijalizacije. I još dvadesetak godina da se postigne «ime», uz nebrojene praznike, vikende i ljeta provedena na odjelu umjesto uz obitelj i prijatelje. A sve to za oko 35 kuna na sat, koliko netto iznosi satnica specijaliste sa magisterijem. No, nije to sve. Posao je takav da ljudi umiru. Jer još uvijek postoje neizliječive bolesti. A desi se i greška, kako da ne! Svatko tko radi griješi, i to je ljudski i oprostivo – svima, samo ne nama. Nije potrebno reći da nije svaka greška rezultat aljkavosti, neznanja i bahatosti. Svatko tko je ikada rezao meso, zna kako nekad nož «isklizne»; i kirurgu ponekada nož zareže za milimetar preduboko, uza svu iskusnost i čvrstoću ruke i oka. Nije to uvijek fatalno, daleko od toga, a i dešava se izuzetno rijetko, no moguće je. A i stanje pacijenta može ponekada zavarati i najiskusnije profesorsko oko. Kada se to desi, nikome, ali apsolutno nikome, nije teže nego kirurgu. Pa i kada sve sretno završi, ostaje onaj teški grop u želucu i nebrojene projekcije filma u glavi i pitanja : kako?zašto?gdje je pošlo krivo? Rezultat svega toga je visoki krvni tlak, stress koji se nakuplja i činjenica da je kirurška struka najugroženija i najkraće živuća među liječnicima – prosječno kirurzi žive oko 10 godina manje nego ostali liječnici. Ali, ni ovo nije sve! U posljednje vrijeme novinari su našli izvanredan način da podignu prodaju novina : hajku na liječnike! Ne kažem da puk ne teba biti obaviješten o onome što se događa – daleko od toga, smatram čak i da je naš prosječan pacijent premalo i motiviran i obrazovan, te da premalo želi znati o svome stanju. O činjenici da svi bolesnici ni ne znaju da su oni ti koji odlučuju o svom daljnjem liječenju, ne moram ni pisati. Ima i situacija kada su novinari u pravu, kada treba ukazati na zlo koje netko počini, pa bio taj liječnik ili svećenik. No, kada se smrt dvije teško bolesne žene u Petrovoj bolnici objavljuje na sva zvona, s između redaka zamaskiranom porukom – ha, opet su liječnici ubili! – bez da se ljudima kaže i da je Petrova bolnica hrvatski referentni centar za ginekologiju i porodništvo, gdje dolaze najteži slučajevi iz cijele zemlje, bez da se spomene da je kod uznapredovalog karcinoma maternice sa metastazama smrtnost ogromna, onda to ponajmanje nije fer ni prema tim pokojnim bolesnicama, a ni prema svim bolesnicama od karcinoma maternice u Hrvatskoj uopće. Jer, danas-sutra, nažalost, sve će one biti takvi «slučajevi». Medicina i liječnik ne mogu zamijeniti Boga. Ove bolesnice su, pokazalo se, umrle jer nisu mogle preživjeti – ona operirana radi tromboembolije (koju se usprkos svoj provedenoj profilaksi,baš radi toga jer karcinom povećava mogućnost nastanka embolije, nije moglo spriječiti, a ni liječiti), a ona druga radi uznapredovalog diseminiranog tumora. Liječnici nisu mogli učiniti ništa, no nisu ni krivi. To nitko od onih koji su izvikivali bombastične najave članaka i emisija o «novim smrtima u Petrovoj» nije našao za shodno izvikivati...a gorčina ostaje. I sada, recite mi, molim Vas lijepo – tko je dovoljno mazohističan da svemu ovome usprkos, postane liječnik? Ima nas, naravno, još uvijek takvih. Srećom za sve! No, sve je manje onih koji vjeruju da je posao doktora fin i elegantan, društveno cijenjen, poštovan. Nekada se svećenika, pofesora i liječnika cijenilo. Danas to nije tako. Nekada su liječnička primanja bila ista kao i sudačka – danas su suci općinskih sudova, dakle u rangu liječnika opće medicine sa položenim stručnim ispitom, oko dva puta bolje plaćeni od liječnika specijaliste, koji je po školovanju par kopalja iznad njih, odnosno ima barem 5 godina škole više. Nemam ja ništa protiv sudaca, naravno, ovo je službena usporedba Ministarstva zdravstva. Prije godinu dana, Vlada je pristala liječnicima nakon neuspjelog štrajka povisi plaću za 10% na ime odgovornosti, a dogovor je bio da će se svake godine dodatno povisivati za još 10% da bi se u idućih 8-10 godina dostiglo suce. Jest, kako da ne! Ni naivci više ne vjeruju nikome, kada je sve ostalo na lanjskih 10% koje smo zamalo s 31.12.2005.izgubili – naknadno su nam produžili taj postotak i za ovu godinu, jedva jedvice... Pa, da zaključim : ne znam da li sam uspjela dati odgovore na sva pitanja, ali pokušala sam donekle situaciju sagledati i prikazati je sa insiderskog stanovišta. A sada Vi meni recite : da li biste Vi, da imate 18 godina, netom završenu srednju školu i dovoljno novca da možete studirati (jer to nije nebitno), a znate sve ovo, upisali medicinu? Ili biste se odlučili za neki drugi studij (ne kažem lakši, jer nije medicina najteža, ma koliko se neki zaklinjali u to) koji će Vam omogućiti 8 satno radno vrijeme u elegantnom officeu, s daleko većeom zaradom od na primjer moje, s mogućnošću da imate prekrasne duge nalakirane nokte, bez da vikendom ili praznikom dežurate? Ja ne bih znala objasniti zašto sam odabrala medicinu - jednostavno, samo sam to htjela, nisam uopće razmišljala! Ne, nije mi žao, vjerojatno bih opet sve ponovno...svoj posao volim toliko da ove "nuspojave" više gotovo pa ni ne registiram (e, ovo je moja jedina jedincata mazohistička crtica u cijelom tijelu, časna riječ!). PS . Oni koji vjeruju u reinkarnaciju, smatraju da su osobe koje se bave lječništvom i pomaganjem bolesnima, u svojoj posljednjoj inkarnaciji nakon koje slijedi vječito svjetlo, Nirvana. Hajde, bar nešto! I, da..ovaj frajer na slici uz naslov je Hipokrat. UPDATE (ponedjeljak 13.02.2006.u 15,15) : baš sam doznala da nam NISU dalje produžili onih 10% dodatka na ime lječničke odgovornosti. Znači li to da mogu biti sada slobodno neodgovorna? Pregovori između lječničkog sindikata i predstavnika Vlade su u tijeku. |
09.02.2006., četvrtak
Palačinke i prosvjedi
Južina je ponovno zavladala. Nakon nekoliko prekrasnih zimskih dana, evo nam opet kiše i vlage.A zna se što južina donosi – nemire, nervoze, kostobolje, depresiju. Cijeli svijet je izgleda prožela južina – nemiri, prosvjedi, paljenje zastava...koji god kanal na TV okreneš, svugdje iste slike. Problem Muhamedovih karikatura objavljenih prije nekoliko mjeseci u jednim marginalnim danskim novinama prerastao je sam sebe – ne radi se više o etičnosti odnosno neetičnosti novina/novinara koji su objavili spornu karikaturu, pa ni od vrijeđanju nečijih religiznih osjećaja – sve mi se više čini da je to samo zamaskirani mamac bačen masama u ralje, iza čega se valja nešto daleko opasnije i zlokobnije. Oni koji me poznaju znaju da sam odgojena tradicinalno katolički, no isto tako i da nisam vjernik-praktikant. Poštujem tradiciju no moj me liberalni odgoj i humanističko obrazovanje tjeraju da sumnjam u dogme, tako da nisam tip sljedbenika i pokornog pripadnika pastve. No, nimalo me ne smeta da drugi ljudi oko mene, bez obzira koje vjere bili, poštuju i vjeruju u svoja božanstva. Naravno, pod uvjetom da mene ne tjeraju da odbacim svoja uvjerenja ili prihvatim tuđa. Isto tako, ponešto poznajem, osim kršćanstva i islam, judaizam, budizam, hinduizam, taoizam, šintoizam... i uvjerena sam da svaka od tih religija u svom izvornom obliku propagira ljubav i osuđuje nasilje. No, svugdje se nađe zlih ljudi koji mrze i koji potpiruju mržnju....a kada se tu negdje nađe još i glupost, te uzbibana masa gladna kruha i igara – takve kombinacije obično završavaju loše. Nadajmo se da ova neće tako. Rame me luđački boli i dalje. Danas me M.,fizioterapeutica (a inače i jedna od raspojasanih plesačica sa nedavnih rođendanskih slikica), nakon dvotjedne pasivne terapije, krenula razgibavati. Jaooo!!! Ma, Torquemada i cijela bulumenta španjolskih inkvizitora iz mračnog srednjeg vijeka za nju su male bebe! Inače relativno nekršne građe, no jaka i žilava, uhvatila me u klinč i krenula mi razbijati periartritičke adhezije u ramenom zglobu – ako danas nisam crkla u mukama, neću nikada! Em mi je skoro iščupala cijelu ruku iz ramena, em sam se od bola skoro ugušila (jer sam zadržavala disanje kada bi me boljelo, a ova je vikala «udahni...na nos!!!...izdahni polako», tako da sam u času baš iskreno suosjećala s rodiljama)! No, nakon toga mi je skoro sat vremena bilo bolje..onda je počelo ponovno. M.mi je «ružičasto» prognozirala još barem tri mjeseca druženja....grrrrrrrrrrr.... Nakon ovoga, spopala me bedara žešćeg tipa, koju može riješiti samo čokolada...točnije, ogromne količine čokolade! Koje, srećom nisam imala doma...odnosno, jesam nešto imala, uvijek je imam, ali mi se je baš i nije jelo. Pa sam se uhvatila telefona i malo se jadala prijateljima. U trenu me uhvatila inspiracija pa sam svoju support grupu od tri vjerna člana : M. (ne ona mučiteljica već moja stara frendica M.), te pripadnici «jačeg» spola R.i B.koji su uvijek spremni i raspoloženi za klopu, namamila na dolazak k meni, palačinkama – sa Nutellom i marmeladom od smokava i rogača. Ekipa je maloprije otišla, ja više nisam depresivna, već umorna – trebalo je cijelo brdo palačinki ispeći (mazali su ih sami) a zatim i poslagati svo suđe u perilicu, i što je najgore, očistiti štednjak. Sada sam kao glavni lik iz vica o apaurinu («serem i dalje, ali se ne nerviram...»...ma, znate ga sigurno) – rame me boli i dalje, ali barem nisam down. A sada odoh u krpe... |
05.02.2006., nedjelja
Bolno rame i avokado
Boli me rameee! Desno, već nekoliko tjedana. U području akromioklavikularnog zgloba, ili za laike, područje ramena gdje je obično naramenica ili gdje naliježe torba ili torbica kad je nosimo na ramenu. Počelo me pomalo sijevati kada bih nosila teži teret (poput paketa mineralne vode ili plinske boce), a zatim i na poslu kod nekih «žešćih» kretnji. No, prošlog vikenda me počelo rame boljeti jače i češće, pa i u mirovanju, a ujutro, dok se ne bih razgibala, ne bih mogla uopće od bola činiti neke kretnje, poput zamaha ruke prema straga. Što me počelo ometati u svakodnevnom životu i činilo neke vrlo bitne radnje (npr.brisanje guze – ma da, samo se smijte...) otežanima i bolnima. Je li netko od vas dešnjaka probao brisati guzu lijevom rukom? Probajte, pa će vam puno toga biti jasnije.Nije bilo druge nego otići kod fizijatra i na fizikalnu terapiju. Naravno, fizijatar mi je preporučio da odem na bolovanje, no ja, naravno, taj savjet nisam poslušala i radim i dalje. Bila sam do sada na četiri terapije (rade mi kriomasažu, lasersku stimulaciju bolnih točaka i ultrazvučnu masažu), i još me i više boli. Kažu da je to normalno na početku terapije. Kada mirujem rukom je još nekako – no, najgore je noću; ne mogu se okretati u krevetu, čitati, a ako se greškom nalaktim na desnu ruku, vidim sve zvijezde. Naravno, o nekim ostalim krevetskim aktivnostima ne mogu ni razmišljati. Isto kao i o odlasku na fitness (htjela sam krenuti zajedno s prijateljicom M., a kada sam rekla fizijatru da se spremam na fitness, poskočila mu je kosa na glavi – što je vama, koje opterećivanje ramenog pojasa, ne dolazi u obzir! Samo bicikl ili steper, ništa drugo.). A to me baš i ne privlači... Pa sam se ovaj vikend liječila – radila si hidromasažu ramena, šetala po krasnom sunčanom burovitom vremenu. Malo sam i čitala, iako više u sjedećem nego ležećem položaju – ovaj puta je to «Pozitivna energija» dr.Judith Orloff, američke psihijatrice. Priznajem, knjiga me privukla ne toliko samim koricama koje su pink, sa šarenim slovima, već više sadržajem knjige navedenim na koricama («slavite svetost smijeha, ugađanja i okrepljujućeg povlačenja u osamu – nije sebično skrbiti o sebi....zaštite se od energetskih vampira primjenjujući točno određene tehnike zaštite...stvorite obilje i neprestani protok energije»). Na prvi pogled, knjga mi djeluje poput onih čaram-baram- naivce varam priručnika, no možda i griješim..u svakom slučaju, treba prvo knjigu pročitati. A malo sam i kuhala – jučer mi je bila mama na ručku, pa sam napravila uz juhu i pire od krumpira koji baš i ne volim (a ona obožava), salatu, finu miješanu od putarice, kristalke i crvenog radića trevisana sa bučinim i maslinovim ulje i domaćim jabučnim octom. Glavno jelo su bili odresci od svinjećeg buta u umaku od kapara, vrhnja i senfa. Danas sam pak za ručak, uz ostatak juhe od jučer, napravila samo salatu. No, ovaj puta od piletine, avokada i rajčica. Moja mama, koja me opet došla posjetiti (kada sam je zamolila da mi prebriše pod močom od Vilede, jer me boli rame pa ne mogu, elegantno se izvukla), najprije salatu nije htjela ni okusiti, jer nije nikada jela avokado, a cijelo vrijeme dok sam pripremala salatu je frktala nosem. A salatica se priprema full jednostavno : skuhala sam dva pileća prsa (hmm..da li je ispravno reći dva prsa ili dvoje prsa, ili pak dvije pileće cice?), no dobro – pileća prsa komada dva, i nasjeckala na kockice meso kada se već ohladilo. Ogulila sam avokado, makla košturinu i meso voćke narezala na kockice, kao i dva srednje velika pomidora (e, tu je bitno imati pravi tanki kopljasti nož za rajčice, inače se povrćka bez veze gniječi). Na sitno sam nasjeckala pola glavice luka, dva režnjića češnjaka, malu šaku badema (po originalnom receptu bi trebalo staviti indijske oraščiće ili orahe...prvih nisam imala, drugi su mi malo bacali na ranzido, tj.užeglo pa sam ih bacila u smeće), stavila u zdjelicu, dodala sjeckani estragon, dvije žlice ocijeđenih kapara, sol, papar, malo japanskog octa od riže, malo jabučnog octa i maslinova ulja, promiješala, prelila time ostale sastojke i promiješala. Kada sam majci stavila na tanjur, rekla je : «Čuj, niš ne obećajem da ću to jesti!» Tada mi je došlo da joj zdjelu frknem u glavu, ali sam se suzdržala....jedva. Nakon desetak minuta – olizala je tanjur i uzela repete! «Pa nije ti loš bio taj advokado (časna riječ, rekla je sa slovom D, iako se poslije klela da nije!), ja sam mislila da će se osjetiti jače u salati» - spremno je uzela plastičnu vakuum zdjelicu u koju sam joj stavila malo salate za večeru. Eh, moja majčica draga. Kapare nije uopće spomenula – nije ih osjetila ni danas ni jučer, a meni je neki dan tvrdila da ih ne voli i da ih nikada nije voljela jesti. Kada sam joj rekla da su jedno od prvih «neobičnijih» jela koje sam još u ranom djetinjstvu probala (i zavoljela) bili upravo smotani slani inćuni sa kaparima, na toplom kruhu premazanom maslacem – izvukla se jako umješno : «Ah, draga moja, vidim da si počela zaboravljati – to je bilo omiljeno jelo tvoje none! A da ti popiješ malo tog Gerovitala kojeg si kupila meni?». Što da joj radim? Ma, volim je, jako! |
01.02.2006., srijeda
Snovi - što i zašto sanjamo?
Postoji jedna narodna izreka koja kaže : «Besposlen pop i jarce krsti». Vrlo često sam je čula kada bih, ničim izazvana, išla negdje i nešto čačkati i pritom tjerajući lisicu vrlo često istjerala medvjeda (eto, još jedan citat narodnih mudrosti). U prinicipu je to pozitivan stav, barem ja tako mislim –kada ti je dosadno i nemaš što raditi, pronaći si neki posao, neku zabavu, čisto da prođe vrijeme. Očito je da je u našoj biti (čast izuzecima!) da se nečim bavimo, da ne zijevamo besposleni.Takva bi situacija bila na javi. Što se pak snova tiče, ponešto je drugačije. Iz fiziologije je poznato da spavanje ima nekoliko faza, a da su sami snovi, tj.proces sanjanja jedan kratki period dubokog sna, koji traje tridesetak sekundi i pojavljuje se nekoliko puta tijekom spavanja. To je tzv. REM faza, karakterizirana jakom i brzom električnom moždanom aktivnošću, popraćenom trzajevima ekstemiteta, mimične muskulature i, po čemu je dobila i ime, brzim pokretima očih jabučica (Rapid Eye Movements). U cjelonoćnom spavanju od onih famoznih i preporučivanih 8 sati beauty sleepa, REM fazu imamo 2-3 puta. Da bi se sna sjetili, neophodno je potrebno da se probudimo vrlo brzo nakon samog sna. U protivnom – imati ćemo dojam da nismo ništa sanjali. Ima mnogo ljudi koji tvrde da nikada ništa ne sanjaju. Drugi pak, imaju stalno burne i dojmljive snove koje prepričavaju okolini. Ponekad su to pravi trilerski zapleti, ili pak romantične komedije, a nekada nesuvisle, mučne, krvave noćne more. Sadržaj snova i njihovo tumačenje od davnina intrigiraju čovjeka. U davna vremena vračevi, šamani i svećenici, ti posrednici između čovjeka i božanskog, tumačili su snove (svoje, najčešće ili pak vladareve) kao način komunikacije između bogova i ljudi. San je bio sredstvo kojim je božanstvo priopćavalo svoje želje i namjere. Tumači snova su bili veoma moćni ljudi svoga vremena – sjetimo se samo biblijske priče o Josipu, pastiru koji je u starom Egiptu tumačio faraonove snove i postao bogat i utjecajan. Kako je vrijeme prolazilo, znanost se razvijala i počela su i znanstvena tumačenja snova. Jedno od najpoznatijih i najšire korištenih je svakako bilo ono Sigmnuda Freuda s kraja 19.stoljeća, psihoanalitičko tumačenje snova. Freud je postavio temelje teorije koja se i dan danas, doduše u značajno promijenjenom obliku, koristi, a to da je da su zbivanja u snu odraz naše podsvijesti i «obrada» događaja iz budnog svijeta koji su nas se na neki način dojmili. Freud je tumačio snove kao odraz previranja našeg ida, ega i superega, uzrokovanih prvenstveno seksualnim stimulusima. U skladu sa tim tumačenjem, i simbolika snova je «seksualno» obojena – tako razno toplo i hladno oružje, oruđa, visoka stabla, vesla simboliziraju muško spolovilo, dok posuđe, zdjele, zrelo voće, prostorije, kuće, pa i cipele (sve u što nešto stane, drugim riječima) predstavlja ženski spolni organ. Naravno, uz ova i ovakva tumačenja snova, u posljednjem stoljeću pojavilo se mnogo različitih «Sanjarica» i drugih tumača snova – podebljih knjižurina u kojima se tumače snovi po principu : guska koja gače – brz novčani dobitak, novosti u kući... Naravno, snovi u različitim narodima i kulturama se tradicionalno tumače. To je dio folklora određenog kraja. Ja sam nekako sklona racionalnom tumačenju baziranom na neuroznanostima koje svakodnevno otkrivaju nove funkcije mozga, koji je još uvijek poprilično neistražen. Po tim tumačenjima, svi intenzivni stimulusi, od auditivnih, vizualnih, olafaktornih ostavljaju traga u našoj memoriji u vidu biokemijskih promjena, koje se reflektiraju kao ekscitacija nekih drugih zona, pa tako i one zadužene za REM fazu sna. No, što god bilo, ja u posljednje vrijeme imam vrlo zanimljive snove. U vidu akcijskih trilera najčešće, iako bi se tu našlo i koječega drugoga. Pa me se tako dojmio jedan san od prije nekoliko dana – sanjala sam da sam bila vođa bande pljačkaša banke koja je uz pomoć hi-tech opreme i sofisticiranih metoda provalila u trezor banke i skroz ga očistila. No, pri povratku u bazu, napala nas je konkurentska banda, poubijala moje suradnike, mene ranila (uspješno sam glumila mrtvaca) i otela nam pare. Ja sam, naravno, uspjela pobjeći i spasiti se. Zatim sam otišla u Australiju, zauzela low profile (radila kao konobarica) i spremala veliki come back. U fast food u kojem sam radila, jednog je dana ušetao lik koji je poubijao moje suradnike, a ja sam ga otrovala nekim otrovom sporog djelovanja. Pa sam mu, mrtva hladna, sa neopisivim zadovoljstvom (kojeg sam osjećala još par sati nakon buđenja) priopćila da će za kojih 15-ak dana biti mrtav! Ha, što kažete? Danas poslije posla sam išla do grada, na geliranje noktića – sada to sve skupa puno bolje izgleda, iako mi treba nekoliko mjeseci da mi posjekotina na noktu izraste; sada je samo sakrivena – pa poslije sa frendicom na kavu. Sada sam pogledala Dvornikove, i evo me ovdje.... Ah, da...moj stalni čitatelj (sa kojim sam se svojedobno poprilično počupala, no izgleda da je svađa bila konstruktivna) autohtoni BB1 (BezBloga) napisao mi je u komentarima da ja nikada ne pišem o glazbi koju slušam – mislim da se malo vara, jer spominjem povremeno što slušam, no nema veze.. Evo ovdje moje play liste - posljednjih 20 CD-a koje sam slušala i koji stoje razbacani oko playera : 1. Elvis Stanić Group – Bolja strana svijeta 2. Paris Suite – Lounge, Nu Global Grooves 3. The Buddha Lounge – Ease into eastern fusion 4. The Best of Chris Rea – New light through old windows 5. Quartet Sensitive – Afternoon with Jobim 6. Klapa Cambi – Sve najbolje 7. Vlatko Stefanovski – Treta majka 8. Rod Stewart – It had to be You...The Great American Songbook 9. Lisa Stansfield – The Greatest Hits 10. Diana Krall – Love scenes 11. Thievery Corporation – Various 12. Malcolm McLaren – Paris 13. Portishead – Dummy 14. Cesaria Evora – Best of... 15. Cesaria Evora – Sao Vincente de Longe 16. Andrea Bocelli – Sacred Arias 17. Gibonni – Mirakul 18. Yanni – 2001-2003 (mp3) 19. Monica Standler – Two ways 20. Barbara Dennerlein – Love Letters Sve je tu....moji snovi, moja muzika... Govoreći u posljednje vrijeme o privatnosti na blogu, razotkrivanju...može li se čovjek uopće razotkriti više? I, što je intimnije – pokazati svoju facu, koju btw.nosimo svaki dan, cijeli dan..ili ovo ovdje? As I said...ovo činim jer tako želim i hoću. I ako to nekog smeta...eeee, to je već njegov problem! |
| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com