Riječanka&svijet

01.02.2006., srijeda


Snovi - što i zašto sanjamo?
Postoji jedna narodna izreka koja kaže : «Besposlen pop i jarce krsti». Vrlo često sam je čula kada bih, ničim izazvana, išla negdje i nešto čačkati i pritom tjerajući lisicu vrlo često istjerala medvjeda (eto, još jedan citat narodnih mudrosti). U prinicipu je to pozitivan stav, barem ja tako mislim –kada ti je dosadno i nemaš što raditi, pronaći si neki posao, neku zabavu, čisto da prođe vrijeme. Očito je da je u našoj biti (čast izuzecima!) da se nečim bavimo, da ne zijevamo besposleni.

Takva bi situacija bila na javi. Što se pak snova tiče, ponešto je drugačije. Iz fiziologije je poznato da spavanje ima nekoliko faza, a da su sami snovi, tj.proces sanjanja jedan kratki period dubokog sna, koji traje tridesetak sekundi i pojavljuje se nekoliko puta tijekom spavanja. To je tzv. REM faza, karakterizirana jakom i brzom električnom moždanom aktivnošću, popraćenom trzajevima ekstemiteta, mimične muskulature i, po čemu je dobila i ime, brzim pokretima očih jabučica (Rapid Eye Movements).
U cjelonoćnom spavanju od onih famoznih i preporučivanih 8 sati beauty sleepa, REM fazu imamo 2-3 puta. Da bi se sna sjetili, neophodno je potrebno da se probudimo vrlo brzo nakon samog sna. U protivnom – imati ćemo dojam da nismo ništa sanjali.

Ima mnogo ljudi koji tvrde da nikada ništa ne sanjaju. Drugi pak, imaju stalno burne i dojmljive snove koje prepričavaju okolini. Ponekad su to pravi trilerski zapleti, ili pak romantične komedije, a nekada nesuvisle, mučne, krvave noćne more.
Sadržaj snova i njihovo tumačenje od davnina intrigiraju čovjeka. U davna vremena vračevi, šamani i svećenici, ti posrednici između čovjeka i božanskog, tumačili su snove (svoje, najčešće ili pak vladareve) kao način komunikacije između bogova i ljudi. San je bio sredstvo kojim je božanstvo priopćavalo svoje želje i namjere.
Tumači snova su bili veoma moćni ljudi svoga vremena – sjetimo se samo biblijske priče o Josipu, pastiru koji je u starom Egiptu tumačio faraonove snove i postao bogat i utjecajan.

Kako je vrijeme prolazilo, znanost se razvijala i počela su i znanstvena tumačenja snova. Jedno od najpoznatijih i najšire korištenih je svakako bilo ono Sigmnuda Freuda s kraja 19.stoljeća, psihoanalitičko tumačenje snova. Freud je postavio temelje teorije koja se i dan danas, doduše u značajno promijenjenom obliku, koristi, a to da je da su zbivanja u snu odraz naše podsvijesti i «obrada» događaja iz budnog svijeta koji su nas se na neki način dojmili.
Freud je tumačio snove kao odraz previranja našeg ida, ega i superega, uzrokovanih prvenstveno seksualnim stimulusima. U skladu sa tim tumačenjem, i simbolika snova je «seksualno» obojena – tako razno toplo i hladno oružje, oruđa, visoka stabla, vesla simboliziraju muško spolovilo, dok posuđe, zdjele, zrelo voće, prostorije, kuće, pa i cipele (sve u što nešto stane, drugim riječima) predstavlja ženski spolni organ.
Naravno, uz ova i ovakva tumačenja snova, u posljednjem stoljeću pojavilo se mnogo različitih «Sanjarica» i drugih tumača snova – podebljih knjižurina u kojima se tumače snovi po principu : guska koja gače – brz novčani dobitak, novosti u kući...
Naravno, snovi u različitim narodima i kulturama se tradicionalno tumače. To je dio folklora određenog kraja.

Ja sam nekako sklona racionalnom tumačenju baziranom na neuroznanostima koje svakodnevno otkrivaju nove funkcije mozga, koji je još uvijek poprilično neistražen. Po tim tumačenjima, svi intenzivni stimulusi, od auditivnih, vizualnih, olafaktornih ostavljaju traga u našoj memoriji u vidu biokemijskih promjena, koje se reflektiraju kao ekscitacija nekih drugih zona, pa tako i one zadužene za REM fazu sna.
No, što god bilo, ja u posljednje vrijeme imam vrlo zanimljive snove. U vidu akcijskih trilera najčešće, iako bi se tu našlo i koječega drugoga. Pa me se tako dojmio jedan san od prije nekoliko dana – sanjala sam da sam bila vođa bande pljačkaša banke koja je uz pomoć hi-tech opreme i sofisticiranih metoda provalila u trezor banke i skroz ga očistila. No, pri povratku u bazu, napala nas je konkurentska banda, poubijala moje suradnike, mene ranila (uspješno sam glumila mrtvaca) i otela nam pare. Ja sam, naravno, uspjela pobjeći i spasiti se. Zatim sam otišla u Australiju, zauzela low profile (radila kao konobarica) i spremala veliki come back. U fast food u kojem sam radila, jednog je dana ušetao lik koji je poubijao moje suradnike, a ja sam ga otrovala nekim otrovom sporog djelovanja. Pa sam mu, mrtva hladna, sa neopisivim zadovoljstvom (kojeg sam osjećala još par sati nakon buđenja) priopćila da će za kojih 15-ak dana biti mrtav!
Ha, što kažete?

Danas poslije posla sam išla do grada, na geliranje noktića – sada to sve skupa puno bolje izgleda, iako mi treba nekoliko mjeseci da mi posjekotina na noktu izraste; sada je samo sakrivena – pa poslije sa frendicom na kavu.
Sada sam pogledala Dvornikove, i evo me ovdje....

Ah, da...moj stalni čitatelj (sa kojim sam se svojedobno poprilično počupala, no izgleda da je svađa bila konstruktivna) autohtoni BB1 (BezBloga) napisao mi je u komentarima da ja nikada ne pišem o glazbi koju slušam – mislim da se malo vara, jer spominjem povremeno što slušam, no nema veze..
Evo ovdje moje play liste - posljednjih 20 CD-a koje sam slušala i koji stoje razbacani oko playera :

1. Elvis Stanić Group – Bolja strana svijeta
2. Paris Suite – Lounge, Nu Global Grooves
3. The Buddha Lounge – Ease into eastern fusion
4. The Best of Chris Rea – New light through old windows
5. Quartet Sensitive – Afternoon with Jobim
6. Klapa Cambi – Sve najbolje
7. Vlatko Stefanovski – Treta majka
8. Rod Stewart – It had to be You...The Great American Songbook
9. Lisa Stansfield – The Greatest Hits
10. Diana Krall – Love scenes
11. Thievery Corporation – Various
12. Malcolm McLaren – Paris
13. Portishead – Dummy
14. Cesaria Evora – Best of...
15. Cesaria Evora – Sao Vincente de Longe
16. Andrea Bocelli – Sacred Arias
17. Gibonni – Mirakul
18. Yanni – 2001-2003 (mp3)
19. Monica Standler – Two ways
20. Barbara Dennerlein – Love Letters

Sve je tu....moji snovi, moja muzika...
Govoreći u posljednje vrijeme o privatnosti na blogu, razotkrivanju...može li se čovjek uopće razotkriti više? I, što je intimnije – pokazati svoju facu, koju btw.nosimo svaki dan, cijeli dan..ili ovo ovdje?
As I said...ovo činim jer tako želim i hoću. I ako to nekog smeta...eeee, to je već njegov problem!



- 21:45 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>