Nakon nekoliko prekrasnih, sunčanih dana, evo nam opet kiše! Prognoziraju da će cijeli vikend biti takav, kišovit i kao stvoren za spavanje. Što nije uopće loše – tjednima se nisam pošteno naspavala, zbog bolnog ramena.
Evo, da kucnem u drvo, posljednjih dana nakon tri tjedna fizikalne terapije, napokon mi je malo bolje. Danas sam bila kod fizijatra – produžio mi je terapiju za još tjedan dana, a nakon toga će mi raditi elektromiostimulaciju, jer su mi radi boli i prisilnog položaja ramena oslabili mišići desne nadlaktice. Šmrc... a ja sam, gledajući u ogledalu svoju lijepu tanku ručicu već pomislila kako je moja dijeta (u tragovima, doduše – jedino što činim po pitanju dijete je da ne jedem kruh i pijem puno vode, tj.detoksiciram se) pokazala zapanjujuće dobre rezultate! Jest, malo sutra – onaj drugi profil i druga ruka su i dalje u dlaku isti i nepromijenjeni.
Naravno, trebam li uopće spominjati da nisam išla na predloženo bolovanje i da i dalje radim, po cijele dane, jer tijekom jutra odem na terapiju pa izostanak moram nadoknaditi poslijepodne?
Proljeće nam je sve bliže – dobrano smo zagazili u drugu polovinu veljače. Jest da nije pretoplo, no priroda se budi, vidim i po tome što su mi na balkonu već propupale ruže i hortenzija. Bugenvilija mi još spava, nije kao ona naša blogovska , neumorna i uvijek spremna za akciju!
Valentinovo je za nama. Meni, doduše nije ništa ni značilo – budući da je praznik zaljubljenih, ne odnosi se na mene – niti sam u koga zaljubljena, a nije ni u mene nitko, tako da, ravnajući se prema onoj staroj :»Čega nemam, toga mi ni ne fali», nisam ni u čemu prikraćena. Porukice i poklone nisam dobila (osim mail od mog gospodina bivšeg – poslao mi je pusu i virtualnu ružicu, lijepo od njega!), a nisam ih ni slala.
No, konzumeristički ovisnici/ovisnice, ne trabaju očajavati – još malo pa nam stiže dobri stari 8.ožujak (iliti, omiljeno, mart), pa će nam biti prilike za nove kupnje i poklanjanja. Ja, doduše, ne mislim za tu prigodu nikome ništa poklanjati, no moram do kraja veljače iskoristiti 15 %-tni popust koji sam ostvarila dosadašnjom kupnjom u «Limoniju». A da bi popust došao do izražaja, poželjno bi bilo što više potrošiti, ne c'est pas? Hmmm...kako mi je plaća «tanja» za 10%, tj. za iznos naknade za lječničku odgovornost, ipak ne mogu biti totalno potrošački neodogovorna, pa ću taj užitak nastojati malo prigušiti, no ne i sasvim ugušiti. To ne bi bilo nikako dobro za moje mentalno zdravlje...
Opet oko nas ptičice ugibaju od ptičje gripe. Baš mi je nekako tužno gledati one krasne labudove kako mrtvi leže na ledu. Kažu na vijestima da su sve veće šanse da virus mutira i postane opasan za sisavce. Nadajmo se da kiša neće dugo, jer je ovo suho i hladno vrijeme pogodovalo činjenici da su viroze rijeđe (virusi ne vole suho i hladno vrijeme) i da humane gripe još nema. A H5N1 virus, da bi krenuo harati među ljudima treba pojavu humane gripe i mogućnost da se «križa» sa tim ljudskim virusom i od njega «nauči» kako prelaziti sa čovjeka na čovjeka. To će se desiti prije ili kasnije, a onda nam je za očekivati veliko poboljevanje i ipak ne baš toliko veliku smrtnost kao što se spekulira u javnosti. Po tim prognozama za očekivati je da će oko pola aktivne populacije (dakle, ne djeca i starci koje je jednostavnije izolirati – ne dati im da izlaze iz kuće- od radno aktivnog stanovništva koje mora na posao) oboljeti, a smrtnost u Hrvatskoj bi mogla biti oko 60.000 ljudi. Ne treba ipak smetnuti s uma, da u svakoj «običnoj» epidemiji gripe u zemlji godišnje od komplikacija gripe(upala pluća, dekompenzacija srca, pogoršanje šećerne bolesti, opče slabosti organizma, na primjer), cijepljenju usprkos, umire između 2000 i 5000 tisuća starijih ljudi.
Za sada nije nam činiti ništa, nego kao što preporučaju neki stručnjaci iz WHO pripremiti osnovne zalihe namirnica, jer ako dođe do velikog poboljevanja, prvih nekoliko tjedana, kada svi zalegnemo u krevet biti će problema sa infrastrukturom i opskrbom. Naravno, ni dijete se ne preporučaju, jer dijetom iscrpljen organizam ima manje kapaciteta za borbu sa virusom. Svakako, ne treba paničariti, naročito ne panično izbjegavati piletinu – jer ako virus ptičje gripe stigne, stići će zrakom.
Ostaje nam da se nadamo najboljem i budemo optimisti. Ja jesam, ne brinem se za sebe, ni za majku, a ni za Silkyja – za njega baš i ne postoji velika šansa da dođe u kontakt sa pticama, on se i najmanjeg vrapca boji!
No, sada je pravo vrijeme da za svako kihanje oko sebe glasno povičemo : «Na zdravlje!». Ovaj poklič – želja vuče korijenje iz Srednjeg vijeka, iz doba kada je harala crna smrt. Tada je svaki simptom prehlade, a tako i kihanje (što je ujedno i prodromalni, prvi uočljiv simptom plućne kuge koja se prenosila zrakom), izazivao zabrinutost, i nadu da će sve završiti i okrenuti «na zdravlje» a ne na kugu...
Post je objavljen 16.02.2006. u 00:05 sati.