RADIOHEAD, Villa Manin, Codroipo, Italija - 26.9.2012.
Sinoć se u prekrasnom ali kišovitom ambijentu Ville Manin u talijanskom gradiću Codroipo kraj Udina okupila cijela svita hrvatskih fanova te glazbenih i inih djelatnika kako bi na djelu čuli i vidjeli čuveni Radiohead, alternativni rock band koji drži nevjerojatno visoku ljestvicu kvalitete i slovi za jednog od najznačajnijih bandova u glazbi. Ako je netko sumnjao u te činjenice, nakon sinoćnjeg koncerta posve se razuvjerio: u dva i pol sata, Radiohead je doslovno rasturio svojim fenomenalnim nastupom: band svirkom a Thom Yorke vokalom, te jednostavnom ali srdačnom komunikacijom.
Imaju i novi stage, vrlo smišljeno napravljen, odličan vizualno (malo manje za nas fotografe, svjetla su bila ubitačna), efektan a opet jednostavan. Kiša i pljuskovi koji su prijetili skoro su me pokolebali da odem, jao koja bi to šteta bila. Srećom dok sam fotkala kiša nije padala.Setlistu su opet ispremiješali ali nisam dočekala "Creep". Tuga i jad.
S aktualnog albuma “The King of Limbs” odsvirali su pet pjesama, tako da savršeno ubalansirali nove stvari u stare “klasike”. Interesantno, ali “Kid A” također nismo čuli.
Teško je uopće se primiti seciranja jednog takvog koncerta kao što je onaj Radioheada, ali ono što vam zuji u mislima nakon njega je definitivno: “Koja j… alternativa”. Ono baš Biblija alternativnog rocka. Čuli smo nevjerojatan 24-komadni set koji je trajao iznad dva sata i dvadeset minuta. Znamo iz teorije ako ništa drugo da su Radiohead skup vrhunskih glazbenika, ali tek kada ih čujete uživo, ta vam činjenica dobija još jednu posebnu dimenziju. Shvatite što je to plafon sviranja. Bilo bi nepravedno posebno izdvojiti Jonnya Greenwooda, a ne spomenuti i Eda O’Briena ili drugog Greenwooda i Selwaya. No, Jonny se zaista nameće sam po sebi. Jednako tako shvatite što je plafon pjevanja. Thom Yorke je ekstra klasa. Da se razumijemo, iako mu je raspon vokala zavidan, ovo nisu Whitney Houston ili Mariah Carey vokalne akrobacije, ali jednako fenomenalne, čak možda i bolje jer je mnogo teže pjevati alternativu često bez izrazite melodije u pjesmi.
Strašan dio bio je pred kraj regularnog dijela od “There There”, pa na prvom bisu “Street spirit (Fade out)” i za mnoge najbolji dio baš sami kraj bis 2 na bis 3 na “Everything In Its Right Place (with Bob Marley’s “Small Axe” intro)” i “Idioteque”. Radiohead beskompromisno i dalje rade samo ono što žele i što ih zanima – pomiču granice u glazbi, eksperimentiraju – i nakon nevjerojatnih 27 godina. I to je ono radi čega je bend klasa iznad svih, iako možda nisu svakome prikladni za uho: koliko bendova iznad 15 godina starosti poznajete a da se usude stalno raditi nešto novo, neprovjereno, kretati stalno kao ispočetka? Na kraju i ne previše (ili nikako) komercijalno, barem ne planski.
Prekrasan prostor Ville Manin ispunio je popriličan broj fanova (usprkos vremenu) – nekih 15.000.
Predgrupa im je bio naš poznanik Caribou, koji je naravno opet bio odličan.
(Mercury, 2012), žanr: punk-rock, alternative rock
Pomalo je smiješno kako se iznenadiš baš onda kada si siguran da te ništa ne može iznenaditi jer je predmet sa svih strana apsolviran. The Gaslight Anthem su dočekani raskriljenih ruku i (pretjeranim) hvalospjevima za prvi album „The 59 Sound“ iz 2008. i jednako, ako ne i više za drugi, „American Slang“ iz 2010. (s tom razlikom da se publika i nije u cijelosti slagala s kritikom) – pa onda, što realno možete očekivati od trećeg uratka?
Suprotno od ostalih, nikada se nisam složila s ocjenama koje su The Gaslight Anthem dobivali, iz jednostavnog razloga što se tada bend previše oslanjao (i naslanjao) na činjenicu da su žarko željeli (frontman Brian Fallon posebno) biti novi Bruce Springsteen. Bend je jednostavno bio prežestoka kopija Springsteena, uz činjenicu da još i Fallonov vokal tako frapantno liči na Springsteenov, umjesto da su pokušali naći neku makar i tanku liniju koja bi ih odvojila od tzv. kloniranja. No ovo je ujedno bila i zla kob za jedan, bez sumnje talentiran bend. Da u ovom svijetu ne postoji Bruce Springsteen možda bi The Gaslight Anthem bili prepoznati kao nove rock’n’roll Mesije.
I tako, prođoše dvije godine i što se dogodi? Bend u cjelosti sazrije, na apsolutno svim nivoima. Fallon ne može, dakako, promijeniti svoj vokal niti boju svoga glasa kako više ne bi ličio na spomenutoga, no dodao mu je ono značajno nešto, vokal mu je dobio dimenziju koja sada jasno odvaja Fallona od njegovog idola, The Bossa. Pjevanje je u svakom slučaju originalnije, potpunije, ali jednako kvalitetno kao na prva dva albuma, strukture pjesma su napravljene s daleko više promišljanja i metodike, zvuk je profinjeniji, a poetika je ostala na jednako visokom nivou.
Rezultat je njihov najbolji uradak do sada. Možda album nema šarm sirove svježine, nedorečenosti prethodnog materijala , ali zato ima šarm koji donosi samopouzdanje i sigurnost individualca koji su sada samo svoji i koji se mogu osloboditi ukalupljenosti u koju su ih utrpali drugi, no najviše oni sami.
Na albumu je 11 pjesma i baš niti jedna nije previše ili da bi se reklo da je najslabija karika albuma. Barem polovica ima i prijemčljive, radofonične refrene, a da istovremeno ne zvuče kao prosječna komercijala radio stanica. S druge strane, te pjesme bez problema mogu ući na top liste. Jedna od takvih, moj favorit, je „Keepsake“ tekstualno izuzetno snažna s ubitačnom gitarskom linijom, riffom. Jedina pjesma na kojoj Fallon, ne da podsjeća nego mislite da je to on, Springsteen, jest “Too Much Blood”, ali ovaj put to zvuči kredibilno i samodostatno.
U stvari, da je Springsteen svoje tekstove s aktualnog albuma „Wrecking Ball” spojio s glazbom s ovog, The Gaslight Anthem albuma i složio ih u jednu cjelinu, takav bi „Wrecking Ball” bio čisto remek-djelo, bez predoumišljaja.
The Gaslight Anthem su sa ovim albumom (i meni) pokazali da ipak imaju u sebi ono nešto što će ih jednoga dana učiniti velikim bendom. Najzad. Drago nam je.
1. “45"
2. “Handwritten”
3. “Here Comes My Man”
4. “Mulholland Drive”
5. “Keepsake”
6. “Too Much Blood”
7. “Howl”
8. “Biloxi Parish”
9. “Desire”
10. “Mae”
11. “National Anthem”
Legenda: - mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma
(Atlantic, 2012), žanr: pop-rock, alternative rock
Prošlo je dugih 10 godina od posljednjeg studijskog albuma američkih rockera Matchbox Twenty. “More Than You Think You Are” je izdan 2002. koji pak i nije ispunio visoka očekivanja kojima je publika opteretila bend koji se proslavio prvijencem. Stanka tzv. hiatus je na neki način bio logičan izbor ne samo radi toga: izuzetno talentirani frontman Rob Thomas još je uvijek letio na krilima masivnog uspjeha pjesme “’Smooth” iz 1999., suradnje koju je napravio sa gitarističkim majstorom Carlosom Santanom i s kojom su pobrali sve moguće lovorike za sve što si možete zamisliti. Thomas je nakon toga izdao vrlo uspješan solo album “…Something to be” u 2005.-oj i to je na neki način shvaćeno kao kraj benda, iako bend nikada nije obznanio prekid suradnje ili raspad, no rijetki su vjerovali da će priča Matchbox Twenty imati neki nastavak, ili čak da ga treba biti. Na bend bi se posve zaboravilo da nema onih njihovih neprolaznih hitova koji se opetovano vrte na svjetskim radio stanicama, a pogotovo nakon što je četiti godine kasnije Thomas objavio i svoj drugi solo album “Cradlesong’.
Zanimljivo, te je iste godine, bend objavio da se ponovo okuplja i da planira ući u studio. te snimati novi album. Trebalo im je malo vremena, no njihov četvrti studijski uradak je pred nama. Nakon prvog slušanja možda ćete se zapitati zašto su Matchbox Twenty uopće išli raditi još jedan album, čemu? Ili ukoliko svemu tražiti razlog: što je razlog ovog albuma? No samo nakon prvog slušanja. Nakon što vam uđe u uho, shvatiti ćete da osim što bend još uvijek zvuči isto (jasno, tu je ipak Thomas sa svojim specifičnim vokalom) – što je u ovom slučaju pozitivna stvar, shvatiti ćete i to da bend nije izgubio niti jednu svoju kvalitetu koja ih je proslavila, naprotiv, njihova glazba je dobila novi sadržaj iako se nisu pretjerano odmaknuli od poznatog terena. Tekstovi su doduše pomalo suhoparni u stilu „već viđeno“ ali niti lošiji niti bolji od zlatne sredine.
Ono što je esencijalno na ovom albumu i za ovaj album jest da je ovo zajednički a ne solo uradak Thomasa, kao što je to bilo na prethodnim albumima. Ostali članovi mogli su se (i jesu) malo razmahali u komponiranju, čak i pjevanju (Kyle Cook je sasvim kredibilan glavni vokal u pjesmi „The Way“) i to se pokazalo kao fina nit evolucije benda koja prožima ovaj album.
„North“ sadrži dosta jakih pjesama i nijednoj ne nedostaje odličan zanatsko odrađeni posao u stvaranju njihovih prepoznatljivih refrena. „Parade“ je jedna od najjačih pjesama albuma i potencijalni hit za top liste, iako je prvo objavljena također hitoidna „She’s So Mean“. Drugi singl, upravo objavljen putem video kanala, je emotivna balada „Overjoy“ . No najvjerojatnije najjača pjesma albuma je senzitivna i atmosferična „English Town“ pjesma s određenom (malom) dozom melankolije, a koja balansira između toga da li je balada ili rock stvar. Što je u biti fenomenalan rezultat. Kako god je svrstali bit će jednako izvrsna. Balada „Sleeping at the Wheel“ krasno zaokružuje „North“.
Ako je ovo veliki comeback benda onda je možda malčice neodrađen (ili nije ako računamo direktan ulaz na 1. mjesto Billboardove top liste) i ne toliko snažan glazbeno (ali budimo realni koliko je zaista comebackova napravilo veliki boom?). No ovo nije comeback album. Matchbox Twenty nisu nikamo otišli, samo su se sada probudili i krenuli u dan. Buđenje je bilo dobro. Vrlo dobro.
Popis pjesama:
1. “Parade”
2. “She’s So Mean”
3. “Overjoyed”
4. “Put Your Hands Up”
5. “Our Song”
6. “I Will”
7. “English Town”
8. “How Long”
9. “Radio”
10. “The Way”
11. “Like Sugar”
12. “Sleeping at the Wheel”
Legenda: - mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma
strong>The Dubliners 14/9/2012 - Tvornica Kulture, Zagreb
Legendarni irski bend ove godine slavi 50.-godišnjicu. Jel možete to vjerovati? Naravno da da. Vjerojatno ste čuli za njih još u pelenama.
U petak su nastupili u Tvornici i starci metuzalemi su rasturili na način koji ne rasture niti troduplo mlađi performeri.
Pod tim ne mislim da su skakali po pozornici (pa čak su i poskakivali dakle, jesu) nego s kolikim guštom još nastupaju, a sve ih je manje. Usprkos nedavnoj nenadanoj smrti Barneya McKenne (OK, kad netko ima već 73 godina to i nije tako nenadano) na što se brojka svela na kvartert, dečki su odlučili ipak nastaviti svoju posljednju "50th anniversary" turneju uz pomoć novog banjo svirača, ubijte me ako se sjećam imena, poznat je uglavnom u tom svijetu irskog folka.
No ono što još uvijek oduševljava je njihova energija i srce! Bez obzira što je Eamonn Campbell presjedio cijeli koncert, ali mi se još uvijek činio vitalnijim od recimo Johnny Wintera, ali je mnogo zanimljivije nešto drugo: i Vampbell i Winter su tek 3-4 godine mlađi od Springsteena a ovaj prema njima trčkara poput dječarca i izgled kao da je upola mlađi. No zato sva trojica imaju - srce jednako veliko i snažno.
Tvornica se ugodno popunila a publika s oduševljenjem pratila sve što su majstori radili. Inače je bilo zanimjivo da je spomenuta publika mahom bila jedno pet puta mlađa od The Dublinersa :)) I to sve govori...
HOT NEW ALBUM: Dave Matthews Band "Away From the World"
(RCA , 2012), žanr: alternative rock, lithe jazz rock
Dave Matthews je neke vrste lampe ili svjetionika na američkoj glazbenoj sceni, nešto poput Stinga u Europi. Dave Matthews Band je vrlo omiljena grupa, naročito u SAD, koja je alternativni rock odvela na Billboardove mainstream top liste i na njoj pokupila hrpu prvih mjesta. Što se najčešće događa – DMB izdaju album a onda debitiraju direktno na prvom mjestu top liste bez obzira je li album remek-djelo ili ne (baš i nisu bila). Isto se dogodilo i s “Away From The World” – uletio je dirketno na prvo mjesto, a sam je album najsličniji onom briljantnom albumu iz 1994. “Under the Table and Dreaming”, iako je bend i nakon njega izdao hrpu dobrih ali uglavnom live albuma ili albuma sa session materijalom. Doduše izdao je i dva studijska s novim materijalom.
Devedeste su bile plodonosne godine izdavanja odličnih albuma, čiju je produkciju potpisivao slavni engleski producent Steve Lillywhite (U2, The Killers, The Rolling Stones, Peter Gabriel, The Pogues, Simple Minds…), i koji je ponovo, nakon 18 godina, za ovaj album sjeo u producentsku fotelju. Suradnja je definitivno dala DMB-u onaj stari štih devedesetih. Lillywhite je ukratko, vratio DMB u staru formu, ali bez one često nezaobilazne prtljage zvane nostalgija.
Dave Matthews Band je jedan od onih važnih bandova koje vam mogu promaknuti dok tragate za svojom glazbenom “ladicom” i ne upadnu vam u glavni fokus. Međutim, uvijek ste ih svjesni, i njihovog postojanja i njihove glazbe , čak i kada vas one ne “bubnu” posred čela tako da poludite za njima. Vjerojatnije što će se dogoditi jest da će se, radi vrste glazbe koju DMB radi, ona došuljati vama iza leđa i čekati tako dugo dok je ne budete spremni prihvatiti ili shvatiti.
Meni je trebalo dugo vremena, no najzad se i to dogodilo. “Away From The World” ima prste pri tome. Onog trena kada sam prvi puta čula “Mercy” nabavila sam cijeli album, a onda je on mene “sredio” iz prvog slušanja. Možda se vama to neće dogoditi, no pružite mu šansu.
Ovaj album nije iskričav, čudnovatan, opterećen ili eksperimental set pjesama – on je kolekcija smirene, rezervirane i ćudljive alternativne rock glazbe s primjesom lithe jazza, jamming funka …
Uvući će vam se pod kožu s vremenom, posebice ako volite da vam takva relaksirajuća i smirenija glazba svira u pozadini dok ste fokusirani na nešto drugo.
Ne znam što misli ostatak svijeta, no činjenica da se Lillywhite vrato u staro stado je najbolje što se bendu moglo desiti. Ostalo ionako rade superiorno. Svirački je to bend vrhunskih glazbenika i to za apsolutno sve instrumente (najdojmljviji su violina i gitare). Dave pjeva pomalo ležerno no dovoljno kvalitetno da ostavi pravi dojam. Iako to jest povremeno preležerno, kao da ga baš i ne zanima previše.
Ono što je jedino napravljeno slabašno na ovom albumu su tekstovi. Oni su zlatna sredina, ali zlatna sredina za prosječne izvođače a ne za bend ovakvog renomea kao što ga ima Dave Matthews Band.
Radi ovoga jedna ocjena manje jer slušaocu ostavlja utisak da… ih nije previše briga nego da su se samo potrudili da izgleda da ih jest.
Album sadrži nekoliko famoznih pjesama: “Mercy”, “Belly Belly Nice”, “Rooftop” i naročito, “Drunk Soldier” jednostavno rasturaju.
Popis pjesma:
01 Broken Things
02 Belly Belly Nice
03 Mercy
04 Gaucho
05 Sweet
06 The Riff
07 Belly Full
08 If Only
09 Rooftop
10 Snow Outside
11 Drunken Soldier
Legenda: - mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma
Mojih 6 fotki u službenom videospotu Bon Jovijevog gitariste
HOLY SHIT!! Rekli bi strejndžeri.
Bon Jovijev gitarista Richie Sambora upravo izdaje svoj treći solo album (18.9.) nazvan "Aftermath of the Lowdown" (predobar je album kad smo već kod njega) i njegov prvi singl se zove "Every Road Leads Me Home To You" objavljen prije nekih mjesec dana. Videospot za singl je objavljen službeno jučer. I otvorim ga i što vidim?
Mojih 6 fotki u njemu!
U spotu nećete vidjeti Samboru jer se u njemu pojavljuju fotografije koje su ljudi slali na natječaj upravo za ovu namjenu, za službeni videospot. Koliko mogu zbrojati objavljeno je cca. 300 fotki u spotu od ukupno poslanih 3752 (tak nešto). Mojih je 6 ni manje ni više. Ono WOW.
Koga zanima: 0:36, 1:43, 2:04, 3:16, 3:24, 3:36
Sad idem spavati ko beba :-)
DUKE ELLINGTON ORCHESTRA - KD LISINSKI, 4. listopada 2012.
Ulaznice za koncert slavnog orkestra u prodaji su od DANAS, 3. rujna, na blagajni Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog te putem sustava www.ulaznice.hr.
Cijena ulaznica iznosi 190 kn za treću kategoriju, 240 kn za drugu kategoriju, 290 za prvu kategoriju te 340 kn za VIP. Poseban popust očekuje pretplatnike ciklusa „Lisinski subotom” – za najbrže je izdvojeno čak 100 ulaznica s 20% popusta. Za prvi zagrebački nastup poznatih jazzista u prodaji je samo 1300 ulaznica, a uz Zagreb ovog će puta posjetiti i Ljubljanu, Bratislavu, Prag, Ravello, Tokyo.
Prekrasna večer jazza nesumnjivo će privući sve zaljubljenike u čaroliju koju je stvarao Duke Ellington. Orkestar koji već desetljećima izvodi njegova najljepša djela, a kojeg vodi Ellingtonov unuk, Paul Ellington, provest će vas kroz bogatu jazz-riznicu. U njoj se nalaze skladbe poput svjetski popularnih “Take the A-Train”, “It don’t mean a thing”, “Satin doll” ili “In a sentimental mood”, a zajedno su bile jedne od perjanica onog što je Duke volio nazivati “američkom glazbom”.
Ovaj izvrsni skladatelj, pijanist i voditelj big benda bio je impresioniran instrumentalistima koje je spajao u jedan jedini ali za njega nevjerojatan instrument koji se zove - orkestar. Obilježio je prvu polovinu dvadesetog stoljeća, a svoju suverenost u jazzu još je jednom potvrdio pedesetih kad je objavio skladbu “Diminuendo and Crescendo in Blue”. Glazbenici su ga voljeli, ostajali su uz njega godinama jer ih je cijenio; uživao je u njihovom talentu, a oni u njegovoj viziji.
Surađivao je s Ellom Fitzgerald, Countom Basiejem, Louisom Armstrongom te mnogim drugim suvremenicima koji su ga smatrali izuzetno talentiranim i karizmatičnim.
CIJENA ULAZNICA: 190,00 KN – III kategorija, 240,00 KN – II kategorija, 290, 00 KN – I kategorija, 340,00 KN – VIP
“The Dubliners 50th Anniversary Tour” 14. 09. Klub Tvornica, Zagreb Nakon rasprodanog legendarnog Royal Albert Halla, Dublinersi za svoj 50-ti rođendan sviraju u Zagrebu u klubu Tvornica 14. rujna 2012. Najpoznatiji i najdugovječniji irski band stiže ponovo u Zagreb u sklopu turneje na kojoj obilježavaju 50 godina postojanja. Dublinersi su začetnici ovog stila i učitelji bandovima poput Pogues, Flogging Molly ili Dropkick Murphys. Njihove izvedbe starih irskih napjeva, kao što je na primjer legendarna pjesma Whiskey in the Jar ili Dirty Old Town, danas se među publikom smatraju originalima. Dubliners su najdugovječniji i najutjecajniji irski band svih vremena, a to je nedavno potvrdio i BBC dodjeljivanjem nagrade za Životno djelo. „Šuška se“ da je ovo oproštajna turneja ovih legendarnih Iraca, a s obzirom na veliku ljubav Dublinersa i Zagreba, ne propustite priliku biti u petak 14.09.2012. u zagrebačkoj Tvornici Kulture i pridružiti se velikom slavlju 50-tog rođendana najboljeg irskog banda na svijetu! Ulaz u Tvornicu je od 20 sati, a početak koncerta je u 21 sat. Cijena ulaznice u pretprodaji je 180 kn, na dan koncerta 200 kn. VIP ulaznice (sjedeća mjesta na VIP tribini) 250 kn. (moguće ih je nabaviti samo u Tvornici)
STEVE VAI, 9. 11., TVORNICA KULTURE, ZAGREB
Ove godine se Steve Vai prvi puta susreo s Beverly McClellan te ostao impresioniran njenim načinom interpretacije pjesama. Beverly ga je očarala snagom i kontrolom svoga glasa. Upravo zbog njene posebnosti, Vai je odlučio povesti McClellan da ga prati na dijelu njegove turneje. Beverly McClellan predstavit će se hrvatskoj publici i zagrijati atmosferu na zagrebačkom koncertu Steva Vaia, 9. studenog u Tvornici Kulture.
Beverly McClellan je brzo postala kamen u temelju velikih pjevača koji izgrađuju rock’n’roll. Svijetu se predstavila u NBC-evoj emisiji The Voice kao pjevačica zapanjujuće snage i mogućnosti. Danas stoji rame uz rame uz Ettu James, Janis Joplin, Bonnie Raitt i Melissu Etheridge. McClellan svira više od 10 instrumenata: gitaru, trubu, francuski rog i niz različitih udaraljki.
MARK KNOPFER 5.5.2013.g. ARENA ZAGREB
Jedan od najboljih svjetskih gitarista te "Glas I gitara " Dire Straitsa dolazi u Zagreb u sklopu svoje turneje na kojoj će promovirati najnoviji album "Privateering". Turneja će započeti u travnju iduće godine i trajati će do srpnja 2013.g. U sklopu europske turneje posjetit će 25 zemalja, i održati ukupno 72 koncerta. Mark Knopfler nedavno je primio najveće priznanje u Velikoj Britaniji, nagradu za životno djelo "Ivor Novello ". “Privateering” je Markov osmi solo studijski album i sa svojih 20 pjesama, prvi dupli album u njegovoj 35 godina dugoj karijeri.
"Što sam stariji to imam više inspiracije za pisanje pjesama, uživam u procesu stvaranja, snimanja albuma te nastupa uživo više nego ikad."
Višestruki dobitnik nagrade "Grammy" kao pjevač i tekstopisac za Dire Straits-e, Knopfler savršeno kombinira tekstove sa dionicama gitare i stvara bezvremenske hitove poput “Money For Nothing,” “Sultans Of Swing,” “Romeo and Juliet ” and “Walk of Life.”
Osim što je producirao albume za Bob Dylana i Randy Newman, umjetnik je snimao glazbu za filmove poput "Cal"," Local Hero", "Princess Bride" i "A Shot at Glory".
Najveći fanovi Mark Knopflera moći će svoje ulaznice kupiti već od 5. - 11.09.2012.g. putem službene web stranice www.markknopfler.com. Cijene ulaznica su: Vip parter 300 kuna, Parter I 300 kuna, Parter II 270 kuna, Donja tribina 300 kuna, Vip loža 550 kuna
Ulaznice za koncert jednog od najvećih gitarističkih virtuoza u prodaji su od 12.09.2012.g na svim prodajnim mjestima sistema Eventim, te na www.eventim.hr.
ULAZNICE PO AKCIJSKIM CIJENAMA ZA KONCERTE ENSIFERUM, ANATHEMA, PARADISE LOST, ACCEPT, BRIT FLOYD, FEAR FACTORY I DEVIN TOWSEND U ZAGREBU STIGLE U PRODAJU
Za ovu jesen slobodno možemo reči da će biti koncertno vrlo bogata u Zagrebu jer su već sada najavljena mnoga gostovanja velikih glazbenih zvijezda. Organizatori Twilight promotion i Rock the nation nam najavljuju specijalne akcijske cijene za svoje koncerte.
Radi se o slijedećim koncerima koji će se održati u zagrebačkom popularnom koncertnom prostoru Pogon Jeinstvo; prvi nam 5. listopada dolazi sve popularniji finski ‘heroic folk metal’ bend Ensiferum i za njihov koncert ulaznice koštaju u pretprodaji 80 kn do 3. rujna nakon čega će koštati 110 kn i na ulazu 130 kn. Kao predgrupe će nastupiti heavy power metalci Amoral i groove metalci Profane Omen, oba benda također iz Finske. Slijedi ponovni dolazak liverpoolskih majstora atmosferskog rocka Anathema koji promoviraju svoj novi, vrlo hvaljeni album „Weather Systems“ za je čiji konecrt akcijska cijena 120 kn do 10. rujna nakon čega će ulaznice koštat 140 kn i 160 kn na ulazu. Četiri dana nakon, 15. listopada, dolaze britanske gothic metal legende Paradise Lost koji predstavljaju svoj novi album „Tragic Idol“ za kojeg kritičari kažu da je jedan od njihovih najboljih ostvarenja i da ih vrača u njihove najbolje dane. Akcijska cijena ulaznica za Paradise Lost iznosi 130 kn do 10. rujna, nakon toga 150 kn i 170 kn na ulazu. 24. listopada dolaze apsolutne heavy metal legende, njemački Accept kojima će ovo bit prvi nastup u Hravtskoj u njihovoj bogatoj četrdesetgodišnjoj karijeri. Na ovoj turneji promoviraju svoj novi album „Stalingrad“. Za njihov koncert je akcijska cijena ulaznice 130 kn do 10. rujna nakon čega će koštati 150 kn i 170 kuna na ulazu. 1. prosinca slijedi još jedna premijera, po prvi puta u Zagreb dolaze američke industrial metal legende Fear Factory koji predstavljaju svoj novi album „The Idustrialist“ i koji dolaze zajedno sa pravim metal genijalcem Devinom Townsendom koji predstavlja svoj novi album „Epicloud“. Kao predgrupa će nastupiti britanske nove metal nade Sylosis. Za taj koncert sa dva glavna benda akcijska cijena ulaznice iznosi 140 kn do 15. listopada nakon čega će koštati 170 kn i 190 kn na ulazu.
srpanj 2014
01.07. Neurosis, Zagreb, Jedinstvo
03.07. TOP GEAR, Zagreb
09.07. Metallica, Alice In Chains, COB Beč, Krieau
09.07. John Fogerty, Piazza Unita Trieste
10.7-13.7. Masters Of Rock, Vizovice, Češka
10.-13.7. EXIT festival, Novi Sad
15.07. Deep Purple + Gibonni, Zadar, Jazine
15.07. Hugh Laurie, Zagreb, Šalata
17.07. Deep Purple + Gibonni, Ljubljana, Križanke
17.-.19.07. Medvedgradske glazbene večeri, Zagreb, Medvedgrad
18.07. Scorpions, Piazza sul Brenta Padova
20.-26.7. Metaldays Tolmin, Slovenia
23.7.2014. Neil Young, Beč, Austria
kolovoz 2014
01.-2.8. Seerock Graz, Graz Austria
01.8. Joss Stone, Pula, Arena
01.-3.8. Schengenfest (HIM, 2Cellos, Morcheeba, Kiril Džajkovski), Slovenija, Vinica Bela Krajica
02.8. Status Quo, Pula, Arena
02.8. The National, Superuho festival Šibenil
03.-5.8. SuperUho Festival (The National / Fuck Buttons / Black Lips / Repetitor / Punčke / Bernays Propaganda...), Šibenik
06.-9.8. Brutal Assault, Jaromer, Češka
11.-18.8. Sziget festival, Budimpešta Mađarska
12.8. Zaz, Zadar
14.-16.8. Sabaton Open Air, Falun, Švedska
rujan 2014.
04.9. Editors, Zagreb, Tvornice kulture
08.9. Jack Oblivian & Shieks, Zagreb, Tvornice kulture
29.9. Finntroll, Gala Hala, Ljubljana
30.9. Alestorm & Brainstorm, Vintage Industrial Bar, Zagreb
studeni 2014.
06.11. Michael Buble, Arena, Zagreb
09.11. Gaslight Anthem, Zagreb, Tvornica Kulture
16.11. Stiff Little Fingers, Zagreb, Tvornica Kulture
16.11. One Republic, Ljubljana, Dvorana Stozice
19.11. Slash, Austrija,Beč, Stadthalle
prosinac 2014.
04.12. Pips,Chips&Videoclips, Zagreb, Dom Sportova
14.12. Bryan Adams, Ljubljana, Dvorana Stožice