Ratni Čekić
četvrtak, 02.12.2010.
Mark von Geizig, goblinsko selo
Prošlo je 2 dana od mog povratka s strancima iz pratnje Karlu da postavi drva za pripremu ugljena. U ta dva dana su se vidale rane, popravljali oklopi i oštrili mačevi kako bi se otišlo u goblinsko selo kako bi ih se istrijebilo. Molio sam Sir Mortimera da samnom pošalje omanju trupu vojnika kako bili učinkovitiji i jači ali on nije slušao nego mi rekao da neka budem sretan šta ja uopće mogu izaći van tvrđave, da je uopće nebi smio napuštati. Kada sam ga pitao zašto samo se osmjehnuo i podsjetio me mog prijestupa za vrijeme bitke s Kaosom. Držao me u šaci al sam znao da će jednom doći red kada ću ja biti glavni i neću nikoga morati slušati. Ujutro je krenuo marš na goblinsko selo. Mali dio odvažne putničke skupine krenuo je prema selu. Setsuna, Cael, Schwarzwald, Theodoulos i ja krenuli smo putem kojeg nam je Cael pokazivao. Nakon nekog vremena došli smo do prolaza koji je vodio u goblinsko selo. Kako smo krenuli prema selu u susret nam je izašlo horda malih ružnih goblina naoružanih kuglama na lancu, lukovima, mačevima i štitovima. Cael je prvi reagirao te je napeo luk i odaslao strelicu ravno u glavu jednom od goblina koji su bili u prvim redovima. Krenuo sam s svojim kopljem i konjem u napad te sam napiknuo još jednog goblina koji mi je bio prvi. Ali nažalost previše ih je bilo da bi samo prošao konjem kroz sve. Setsuna je iz daljine gađao kuburama dok su Theodoulos i Schwarzwald bijesno krenuli prema goblinima. Pustio sam svoje koplje na pod te sam izvukao mač i krenuo zamahivati prema goblinima koji su dosta bili nisko kako sam bio na konju. Prvi goblini su me pokusavali oboriti ali nisu mogli do mene dok su goblini u pozadini ispaljivali strelice koje su se većinom odbijale od mog oklopa ili su se zabijale u štit. Konj je primio 3-4 poštena udarca od goblina s kuglama na lancima te se dosta uznemio. Setsuna je prišao na konju kako je iskoristio 4 svoje kubure te je krenuo mačem sječi gobline. Povukao sam se nakratko da siđem s konja i da mu naredim da se vrati u tvrđavu. Cael je uspješno plasiranim strijelama usrtio par goblina dok sam ja se nazad vraćao u borbu. Theodoulos je svojim velikim čekičem usmrčivao golbine i trgao im lubanje dok je Schwarzwald još bjesnije se gurao među njihove redove. Jurnuo sam prema njemu i svojim štitom udario gobline kako bi napravio mjesta za našu liniju. Kada smo ih pobili više od pola goblini su se počeli povlačiti ali su strelice i dalje letjele. Najednom je Cael viknuo: " U krošnjama ih ima još!" te je s 2 strijele skinuo još dvoje. Tada su se i ti strijelci razbježali. Uzeli smo kratku stanku kako bi zaustavili krvarenja i spremili se zajurišati na goblinsko selo koje nije bilo predaleko. Pokušao sam dozvati konja ali ništa. Setsuna je rekao: "uzmi mog konja kako bu zajurišao s kopljem među njih ali ako pogine konj dobijem tvojeg." "Dogovoreno!" - odgovorio sam mu. Uzeo sam svoje koplje s poda te uzjahao konja. S koplje u ruci i štitom u drugoj držao sam konja i spremao se za napad na selo. Cael se prišuljao na sam rub šume uz selo kako bi iz skrovišta dobro plasirao svoje strijele. Kako smo se približavali selu primjetili smo kako je patuljak koje smo došli spasiti visio nagvalačke zavezan i gol iznad ograđenog prostora u kojem su vukovi skokovima ga pkušali ugristi. Došli smo do sela te smo primjetili glavnog goblina, koji je je za pasom imao kuburu te pored sebe veliki dvoručni mač. Pokraj njega su bila 2 orka koja su se spremala napraviti sve kako bi ga zaštitila. Mali goblini su uspaničeno skakali okolo naokolo. Cael je prvi iz šume odapeo strijelu u glavnog goblina. Zabila se u njegov torzo, pokleknuo je ali nazalost nije umro. Dio goblina i 2 orka su odmah krenula prema nama. Krenuo sam u galopu prema jednom orku dok je Setsuna pucao iz svojih kubura prema drugome. Svojim kopljem probio sam orka ali to ga je samo više naljitilo te je počeo mahati svojim mačem prema meni. Dio tih napada sam uspio izbječi ili obraniti se štitiom (koji su mi uništili taj štit) ali zapala su me dva dobro plasirana udarca koja su mi prodrla kroz oklop te su mi zadali dobre rane. Izvadio sam mač i krenuo udarati po orku s jedne strane kod je Theodoulos udarao s čekićem s druge. Nakon vrlo kratkog vremena ork je umro te sam se okrenuo orku koji je bio u bliskoj borbi s Setsunom. Ork je bio dosta ranjen te je vrlo brzo pao nakon dobro zadanih udaraca. Mali goblini za to su vrijeme otvorili vrata s vukovima te su 4 velika vuka krenula nas napasti. Iako teško ranjeni uspjeli smo ubiti i posljednjeg vuka te male gobline dok je njihov zapovjednik bježao prema kući koja u vrhu brdašca. Nakon što smo ubili i zadnjeg goblina oslobodili smo patuljka koji je mahnuto krenuo prema toj kolibi vičići da su mu oteli njegov čekić te da ga mora vratiti. Krenuli smo za njim. Setsuna je punio svoje kubure da bude spreman na sve što izađe iz kolibe. Uzeo sam štit koji mi je Setsuna dao jer je mog razbio jedan od orkova koji su se borili samnom, te sam s svojim mačem satao u položaj da odbijem svakog ko se zaleti na nas. Cael i Schwarzwaldsu se pripremili, dok je Theodoulos pripremao ulje i šibice da zapalimo kolibu. Patuljak je bio sve nervozniji te je krenuo prema vratima, a u tom trenu su se otvorila a iz njih je izašao stariji goblin s čudnim štapom i bio je ukrašen svakakvim neobičnim stvarima koje su ukazivale na vračanje.
Uploaded with ImageShack.us
Setsuna je bez riječi ispalio jedan uspješan metak iz kubure koja je u jednome trenu ubila tog goblina. Goblin je prozborio neko nerazumljivih riječi te je pao na pod. Ušli smo u kuću patuljak, Setsuna i ja da je pretražimo. Ušli smo u veliku prostoriju koja je imala 2 vrata. Jedna su bila stražnji izlaz kroz kojeg je pobjegao glavni goblin na vuku. Već je bio prilično daleko da bi ga se pogodilo. Slijedeća vrata su bila susjedna soba koja je bilapuna krvi i mesa neke životinje te se još nekolicina malih goblina gozdila tamo. Brzo smo ih sasjekli te smo se vratili u najveću prostoriju. Tamo sam primjetio mala podna vrata koja su mogla voditi u podrum. Patuljak je tražio nešto u prostoriji gdje smo ubili nekolicinu goblina. Setsuna je primjetio da je nešto što je bilo slično okviru za slike da je prekriveno plahtom. Uhvatio se kubure te oprezno otkrio i primjetio sam zrcalo. On je to pogodio metkom iz kubure te su iz ogledala počele izlaziti 2 prikaze. U početku nisu izgledale ništa specijalno ali nakon nekoloko momenata te prilike izgledale su identično kao Setsuna i ja. Isto naoružanje i isti oklop a uskoro smo saznali i iste snage. Uplašili smo se oboje te smo počeli bježati glavom bez obzira, dok je patuljak utrčao u sobu i krenuo se boriti s prikazama Setsune i mene. Setsuna i ja smo izletjeli van ali on se ubrzo okrenuo te je s Caelom i Schwarzwaldom uletio u kolibu. Bježao sam jos 30-ak sekundi dok nisam shvatio da je moj posao zapravo da im pomognem te sam odlučno krenuo nazad. Dok sam došao do kolibe unutra je bio pravi pokolj. Uspjeli su ubiti prikazu Setsune ali moja prikaza je odlučno zadavala udarce kolko i vješto ih izbjegavala. Setsuna je bio teško ranjen i u nesvjesti te ga je Cael izvlačio van iz kolibe. Patuljak je bio mrtav a Schwarzwald se borio s mojom prikazom isto teže ranjen. Uletio sam unutra te mi je Schwarzwald rekao da uzmem veliki Setsunin mač da jedino magične stvari djeluju protiv prikaza. Uzeo sam taj mač te sam s 3 dobro plasirana ubio svoju prikazu koja je već namučila večinu skupine. Kako je bitka bila gotova morali smo se požuriti nazad u utvrdu jer nismo znali dali će se goblini vratiti. Nisam mogao odlučiti da li da skratim muke Setsuni i da mu s jednim udarcem okončam živor, jer ratnik koji se nemože boriti nije ništa bolji od mrtvog ratnika. Ali vidio sam da on znači puno ostatku njihove putujuće skupine odlučio sam zaustaviti krvarenje i što prije ga dovesti do tvrđave po pravilno liječenje. Napravili smo improvizirana nosila koja je vukaoSetsunin konj kako bi njega i mrtvog patuljka odnijeli do tvrđave. Otvorio sam podna vratašca te se odapela jedna strijela koja je bila tamo kao zamka. Bila je uzasno slaba te se samo odbila od mog oklopa. Sišao sam niz stepenice i tamo sam našao veliku škrinju koju sam donio ispred kolibe. Došao je Cael do mene i rekao mi je da je našao neki ključ koji bi mogao biti ot te škrinje. Na našu sreću bio je to kljuć te škrinje. Unutra se nalazio veliki dvoručni čekič, najbolje patuljačke izrade s čudnim ispisanim runama po njemu.
Dogovorio sam se s Caelom da dijelomo sve iz skrinje napola. To jest platiti ću mu pola vrijednosti čekića. Pristao je na takav sporazum te smo krenuli prema tvrđavi. Nismo ni krenuli iz šume je izskočila Papaweer te pitala šta se tu dogodilo. Ispričali smo joj sva zbivanja nabrzinu te smo je zamolili da prati glavnog goblina da kod njega mora biti karta. Krenula je za tragovima koji su bili iza kolibe. Theodoulos je potpalio cijelo selo te smo krenuli iz sela te pratili kako gori. Nakon višesatnog hodanja došli smo do tvrđave, naredio sam ljudima da se pobrinu za naše rane te sam pitao da li se moj konj vratio u tvrđavu i da li su se pobrinuli za njegove rane. Kako je vrijeme odmicalo sve sam više sumnjao u povratak vilenjakinje Papaweer koja je otišla pratiti glavnog goblina koji je utekao na svom vuku. U sobi sam skinuo svoju ododru te sam legao u krevet. Nakon par sati sna probudio me stražar koji je zahtjevao da dođem na vrata da neko želi ući u utvrdu. Hitro sam ustao, obuo se te stavio orgtač na sebe te pojurio ka vratima. Kada sam upitao s kule ko to želi ući, odgovor je bio: "Ja!!!" Glas mi je bio poznat ali nisam se mogao sjetiti od kuda. Upitao sam: "Tko ja?" te mi je dotična osoba odgovorila: " Ja, Papaweer". Tek sam se tada sjetio od kud mi je poznat glas. Naredio sam da se što prije otvore vrata. Vrata su se otvorila te sam dočekao Papaweer na ulasku u tvrđavu kako bi meni prvom ispričala što joj se dogodilo. Rekla je da je dosta dugo pratila tragove vuka dok se tragovi nisu razdvojili, to jest vuk je otišao na jednu stranu dok goblin na drugu. Slijedila je goblinove tragove te ga je uočila s još 4 orka koji su s njim razgovarali. "Bili su dosta slabo oklopljeni te sam ih u par udarca lako sve eliminirala" - rekla je - " te sam našla kartu koju je gospodin Schwarzwald tražio za nastavak putovanja." Pregledao sam kartu te joj vratio u ruke i poručio da to da gospodinu Schwarzwaldu te sam upitao dal je još nešto bilo. Rekla je da je našla još kuburu i neke sitne stvari poput orglice s kosturskim glavama. Rekao sam joj da je izvještaj bio temeljit i propustio sam je do vidara da ode zavidat rane te da se odmori do jutra. Rano ujutro Sir Mortimer je zatražio da stranci i ja dođemo što prije kod njega na razgovor. Odmah čim smo ustali i skupili se krenuli smo u Mortimerove odaje. Pokucali smo i ušli. Sir moratimer nas je odlučno dočekao i krenuo s tušem pitanja: "Da li smo uspjeli pobiti sve gobline?" , "Gdje je patuljak?" , "Je li šta ostalo od goblina?" i druga te smo sve odgovarali da smo uspjeli makar nismo patuljka uspjeli živog uvesti u dvorac. Sir Mortimer bio je jako skeptičan te je zatražio da s njegovim odredom vjernih vojnika odem ispitati ostatke sela. Uzjahao sam svog drugoga konja koji je bio odmoren i neozlijeđen. Poveo sam malu četu konjanika do mjesta ostataka goblinskog sela. Za vrijeme koje mi je trebalo da se vratim do goblinskog sela, to selo je izgorijelo do temelja. Ostali su ostaci tvrđeg materijala od kojeg su gradili kolibe te oružje i kosti spaljenih goblina. Vrane su se nadvile nad selom i hranile na mrtvim tijelima goblina. Sir Mortimerovi vojnici u gledali i zapisivali nešto na svoje male papire. Vrlo ubrzo smo se zaputili nazad prema tvrđavi. Nakon izvještaja Sir Mortimeru, on je s odševljenejem rekao da smo dobro posao obavili te da će za tjedan dana se slaviti naš trijunf nad goblinima. Setsuna je pregovarao s njim da dobije nagradu za dobro obavljen posao te me poslao s strancima u oružarnicu da uzmu bilo šta u vrijednosti 50 zlatnika svaki. Dok su oni prebirali među opremom ja sam uzeo jedan kvalitetno izrađen štit pošto je moj stradao u borbi s orkom. Setsuna nije bio zadovoljan te se vratio Sir Mortimeru Ja sam se uputio previti rane te odmarati se u svojoj odaji.
Tjedan dana je prošlo od našeg raida na goblinsko selo koje smo opljačkali i spalili. Spremala se velika gozba u utvrdi povodom velike pobjede nad lokalnim goblinima koji su nam zadavali problema. Kad je pala noć zapalila se velika vatra u dvorištu utvrde. Vojnici koji nisu bili na dužnosti i zatvorenici koji su zbog dobrog vladanja prisustvovali zabavi su se zabavljali, jeli, pili vino, zavađali služavke. Sir Mortimer je slavio s njima. Čekao sam da popije malo više kako bi ga upitao da li bi mogao dobiti duži dopust ili častan otpust iz vojske. Vrijeme sam ubijao pričajući s gosodičnom Papaweer. Najednom mi se približio jedan od zatvorenika koji mi je ponudio da nasipam čudan napitak u Sir Mortimerovu čašu. Odlučno sam odbio te sam mu rekao da ako primjetim nešto sumnjivo da čemna vješala. Nakon nekog vremena uočio sam da Setsuna s Theodoulosom, Ambrozom i Schwarzwaldom su pokraj Sir Mortimera te nakon toga su se zaputili prema liječniku. Nakon kraček izbivanja iz mog vidokruga vratili su se s liječnikom do Sir Mortimera. Krenuo sam prema Sir Mortimeru kako bi saznao šta se zbiva. Kada sam došao do Sir Moritmera kazali su mi da je jedan od zatvorenika ponudio Theodoulosu da usipa ovaj napitak u Sir Mortimeru u čašu. Dao sam opis zatvorenika koji je to i meni ponudio te je Theodoulos potvrdno klimnuo glavom. Otišsao sam do svoje odaje obukao oklop te sam probudio vojnike koji su bili spavali na tihu uzbunu ( znak da se što tiše spreme na sve mogučnosti i da se popnu na zidine). Dok sam došao nazad do zida već je izbila gužva na dvorštu. Nekolicina zatvorenika opkolila je Caela i Theodoulosa. Cael je krenuo praznom rukom prema zatvoreniku koji je bio ispred njega te je zatvorenik pao na mjestu mrtav obliven krvlju. Ostali zatvorenici su krenui bježati ali je Cael dvojicu pogodio s bodežima po leđima. Brzo sam reagirao i naredio stražarima da odvoje zatvorenike od naših vojnika i posluge. Nakon par minuta zbrke odvojili su ve zatvorenike. Naredio sam da ih se poreda pred zid da bi ispitao što se dogodilo. Nitko nije odgovorio te sam upicao Caela da li prepoznaje ijednog od njih, da li su koji napadaći. Cael nije prepoznao nijednog. Upitao sam stražare da li su to svi zatvorenici. Rekao je da su to svi živi zatvorenici s dvorišta. Da ih je nekolicina ubijena jer su se odupirali uhičenju. Sve mi je to smrdilo i brinuo sam se za Sir Mortimerov život. Htio sam razgovarati s njim oko toga ali je jednostavno me odbio te je rekao da ćemo razgovarati ujutro. Našao sam vojnike kojima sam najviše vjerovao te sam potavio straže po hodnicima ispred naših odaja kako bi mirno prespavao noć. Vojska mi je sve više blokirala moj napredak prema borbi protiv kaosa. Izgledalo je kao ću se tu više boriti protiv korupcije i izdaje. Morao sam smisliti kako pobjeći odavde i nastaviti putovati s strancima. Ujutro stranci su se spremali za polazak ali prije toga svi smo otišli kako bi razgovarali s Sir Mortimerom. Upitao sam ga da li bi mogao dobiti otpust iz vojske zbog dobrog i dugog služenja. Kratko me odbio te me pitao kako mogao dogoditi onakav incident kao jučer. Odgovorio sam mu da među trupama ima ljudi koji bi ga htijeli mrtvog, da bi trebao očeti s ispitivanjem. Pogledao me te je rekao ispitivat ću sve u trvđavi a počevši s tobom Sir Geizig. Rekao sam da nema što skrivati pred njim te me odveo u tamnicu za mučenje. Pozdravio sam strance koji su odlazili iz utvrde dok sam ja gol do pasa hodao preko dvorišta prema tamnici za mučenje. Ušao sam u malu slabo osvijetljenu prostoriju u kojoj su bile 2 okomite drvene grede za koje su mi zavezali ruke. Mučili su me jedan sat prije nego me Sir Mortimer oslobodio. Bičevali su me, prijetili mi žarom čak su mi rasjekli nosnicu ali ja nisam ništa skrivao.
Bilo mi je dosta vojske u kojoj zapovjednici ne mare za živote vojnika nego ih smatraju topovskim mesom, gdje je korupcija na najvišoj razini, gdje se borba protiv kaosa zapravo gubila zbog nesposobnosti glavešina. Bilo je vrijeme za moj odlazak. Nisam samo tako mogao otići iz vojske, smatrali bi me dezerterom te bi bio tražen u bilo kojem gradu. Završio bi na vješalima. Tako sam skovao demonski plan moga bjega. Predvečer otišao sam otišsao istrčati svoje konje po šumi. Oba konja na sebi su imali svu moju bobenu opremu (koplje i veliki patuljački čekič koji mi je Cael prodao). Vratio sam se pješke te sam obavjestio da su mi konji pobjegli. Otišao sam u svoje odaje i pozvao jednog slugu da mi počisti nered. Dok je bio ledjima okrenut uzeo sam bodež, stavio mu svoj dlan preko njegovih usta te sam bodežm mu probio pluća i srce. Samo je klonuo na pod. Obukao sam ga u svoj okop te sam ga postavio na kevet. Cijeli sam krevet posipao uljem za loženje. Napravio sam dulji fitilj tako da se pod okriljem požara izvućem iz tvrđave. Noć je bila jako tamna i bez svijetla mjesečine što mi je pomoglo u mome bjegu. Podmitio sam straža da mi otvori vrata i drži jezik za zubima. Brzim korakom sam došao do mjesta di sam ostavio konje. Nisu bili tamo, pa sam zazviždao te su kroz 10-ak sekundi došli do mene. Pasli su travu u blizini. Krenuo sam u punome galopu prema puteljku koji je bio na karti koju mi je pokazala Papaweer koju je gospodin Schwarzwald trebao za nastavak putovanja. Bio sam sretan i ushićen jer sam pobjegao a opet su mi prolazili lagani trnci jer nisam znao što mi se može dogoditi.
