Posljednja vodena avantura u godini - Curak Plunge 2008 [ # ]
Evo nakon subotnjeg raftinga na Kupi koji je bio sve samo ne jednostavan i dosadan, drugi dan nakon što smo zaključili da je vrlo niska (čovjek se jako brzo razmazi :-) sjeli smo u kombi i krenuli u izviđanje na potok Curak.
Za one koji ne znaju to je potok koji izvire na Zelenom Viru pored Skrada i tijekom ljeta je mali potočić sa romantičnom šetnicom koja nas vodi do planinarskog doma, Vražjeg prolaza i ostalih ljepota. Super je za vozati se biciklom pored njegovih tihih obala.
Bujica
Kako su ga kišurine napunile do vrha priča se skroz promijenila. Iz Zelenog Vira huči još do sada neosvojena bujica, nakon munjare potok Jasle ulijeva se u Curak nakon što je tutnjio kroz Vražji prolaz. I nakon toga kreće rodeo. Bujica ne previše duboka ali munjevita preljeve se kroz seriju kamenja i stijenja. To čini prvi brzak koji je kako precizna mjerenja na google earthu kazuju dug oko 1250 metara.
Dio ekipe
Mi smo koristili kayake na napuhavanje iz jednostavnog razloga smatram da bi raft čamac bio možda malo pretrom u manevriranjima. A za izviđanje smo se odlučili iz nekoliko razloga; curak se ne koristiti za komercijalne spustove tako da nitko od nas ne pozna baš dobro trenutno stanje potoka, dugotrajne kiše mogu a bogme i jesu iščupati drveće tako da padne preko potoka, to tvori streinere (cjediljke) koje su potencijalno smrtonosna zamka na rijeci, tako da je dobro znati gdje se takve zamke nalaze. Na jednom djelu potoka nalazi se umjetna brana koja je napravljena od trupaca i postoji mogućnost da je bujica uništi te napravi također smrtonosnu prijetnju potencijalnim plivačima.
Potok Jasle
Nakon detaljne inspekcije zaključili smo da je potok prohodan, memorirali potencijalne opasnosti, istima dodali vrtoglavu brzinu te malo mjesta za pristajanje u prvoj polovici potoka te Curak ocjenili sa IV-.
Naša posada sastojala se od šest članova, dakle tri kayaka. Dobro je znati da je neki sigurnosni minimum za ovakve izlete, dva čamca. Mislim da ovo nije potrebno komentirati.
Huti, jedan od članova posade na svoju kacigu montirao je video kameru tako da ćemo iz prvog lica moči zabilježiti sve događaje Slijedi standardna priprema opreme i krećemo. Toni i Dino nisu izdržali, oni su počeli iz Vražjeg prolaza. Hutiju i meni se nije dalo vuči čamac tako da ih čekamo na ušću i čeznutljivo gledamo bujicu koja se ruši iz Zelenog vira. No to ćemo ostaviti za neki drugi put.
čamci su se okupili i krećemo. Struja nas lagano prima, vrtoglavo ubrzavamo i uskoro smo u srcu brzice. Čamac nije lako kontrolirati, struje su nevjerojatno moćne i vuku nas čas lijevo čas desno, čas na obalu i drveće koje vreba na istoj. Brzina je sve veće i veća. Nije ni čudo, ukupni pad potoka je velik, naime planinarski dom se nalazi na 302 metra nad morem a naš cilj točno na 222 metra a potok je dug oko šest kilometara. Na istom ima samo jedan slap od oko jedan metar. Sve ostalo je kontinuirana strmina.
Početak naše trase (vidi snjeg na lijevoj strani)
Nekoliko puta smo se zaustavljali. Moram priznati da to i nije najjednostavniji posao. Ugledaš eddie, usmjeriš kayak prema njemu i pokušaš ne uletite prebrzo jer će te udarac u obalu odbiti natrag. A eddiji su tako mali i nema ih puno.
Izlazimo iz kanjona. Tu se strmina malo smanjuje a manje je i kamenja. Prilika za odmor. Ne zadugo jer u prvom selu nalazi se umjetna brana. Iza nje je jaka rola no uz lijevu obalu je siguran put za prolazak čamaca. Fora je osjećaj, približavaš se slapu vrtoglavom brzinom i odjednom kao da letiš, zapravo i letiš, pljus i juriš dalje.
Odmah nakon brane potok Curak se uljeva u rječicu Kupicu. Kupica je nešto većeg volumena i samo ušće izaziva golemu navalu adrenalina kada vidiš kako ti sa lijeve stranu dolječe nešto veliko i još mutnije. Na ušću se stvaraju virovi i povelike "ruže" tako da treba paziti inače ne gine Kupanje.
Kupica nas vuče direktno u sredinu mosta koji se nalazi stotinjak metara iz ušća. Nije dobro! Naime na mostu se zaglavilo goveče drvo i jedini sigurni put je skroz uz lijevu obalu. Vesla pucketaju od jakih zaveslaja, svi smo se uspjeli osloboditi glavne struje i proći bez većih problema. Ne želim niti mislit što bi se dogodilo da je neki od čamaca završio u sredini..
Dalje nas nosi rjeka Kupica puno večeg volumena. Uhvatili smo dugi niz velikih valova i guštamo. Viseći most i ušće Kupice u Kupu. Pustolovina je gotova.
helmet cam
BIlo je stvarno super. Nema nekih tehničkih dionica no brzina je cijelim putem vrtoglava. Htjeli smo još jednom ali u rječnu dolinu rano pada mrak... Pričekati ćemo nekako do proljeća... Na slijedečem linku nalazi se više fotki sa potoka...
Evo i video koji smo snimili Hutijevim "kaciga kamerom"
