|
Naš cilj bila je spilja „Hajdova hiža“ koja se nalazi na brdu Drgomlju i udaljena je nekoliko kilometara od Delnica. Prvi dio puta je makadam cesta i savladali smo je automobilima. Dalje se stvari pomalo kompliciraju…
Nas nekoliko „turista“ i iskusni speleolozi iz SPD Željeničara našli smo se na početku staze koja vodi do spilje. Nama je cilj je isključivo užitak u ljepotama podzemlja dok speleolozi imaju ozbiljne istraživačke zadatke, i naravno da se igraju babysitera nama početnicima.
Nakon brzopoteznog remonta jednog pokvarenog vozila i pakiranja opreme u naprtnjače krećemo prema našem cilju. Staza koja vodi do tamo prema izvještajima TZ-a i nekih foruma velikih planinarskih društava je lagana šetnica od pola sata prepuna prelijepih pogleda. DA!! Ako se zoveš Stipe i po mogućnosti prezivaš Božič i taman si se vratio sa Himalaja. Za nas ostale to je desetak centimetara uska staza djelomično odnesena siparom. Tu i tamo su postavljene sajle koje nitko ne održava tako da je potreban veliki oprez kod uporabe istih. Prava lagana šetnica nema šta.. No jedno je istina. Pogledi koji svako malo pucaju na dolinu rijeke Kupe su stvarno nešto posebno i spektakularno. Ukratko staza uz kvalitetnu obuću i pomoć iskusnih planinara nije nesavladiva. A iskustva i fotografije koje ćete imati nakon iste su neprocjenjivi. No potrebno je ponešto snage i kondicije. Dakle nije za svakoga.
Nakon nešto više od pola sata nalazimo se na ulazu u spilju. Sjedamo i divimo se sami sebi. Naime sa ulaza puca pogled na strmicu i ponore te na tananu stazicu koja vodi po istima a po kojoj smo se netom uzverali.
Lagano se oblačimo u opremu. Ništa mudro. Za početak vam je potreban: kombinezon (uski prolazi, blato, šišmi se znaju unerediti u velikim količinama. Pa nećete valjda bauljati tuda u svojim omiljenim trapericama), kaciga (glavu čuva i što da se još kaže), karabitka (lampa u koju stavimo karabit, ulijemo vodu, voda kapa u karabit, stvara se plin, isti zapalimo! I bi svjetlo. Postoje i električne verzije no one ne svijetle tak dobro ko dobra stara karabitka), speleolog (nećete valjda lutati po mraku sami. Spilje imaju ponore, rupe, rupetine, granaju se – ukoliko ste početnik, povedite nekog iskusnog). Eto kada sve to stavite na sebe (osim speleologa) i zapalite karabitku spremni ste na avanturu. Naravno pravi speleolozi vuku još tone opreme sa sobom. Konopi, frendovi, karabineri, transportne vreće i tko zna što sve još. No mi smo početnici i za sada se ne zamaramo sa tim.
Ulazimo lagano u spilju. Prva dvorana je ogromna. Duga stotinjak metara, visoka pedesetak. Fora. Hajdova hiža je prva spilja koja je istražena u hrvatskoj. To ne znači da umanjujemo vrijednost prvih Hrvata koji su lovili žene, tresnuli ih po glavi i odvukli u spilju koju su prije toga za tu prigodu pronašli i istražili. Ali ova je prva za koju možemo reći da je kako tako nacrtana i istražena na znanstvenoj osnovi.
Iz prve dvorane vode dva hodnika. Tu smo se odvojili. Jedan dio ekipe otišao je na ozbiljan speleološki rad. Dok su nas turiste poveli u razgledavanje. Odmah se nalazimo pred problemom. Iz velike dvorane vodi uska rupa. Tu mi ne prolazimo! Ipak je piva napravila svoje između prsa i pojasa. No vodička je prošla u sekundu, moramo i mi. Malo muke i prvi od nas prolazi, drugi bira pogrešnu taktiku glava naprijed i dolazi do kratkog zastoja. Uz puno puhanja, stenjanja i gunđanja zgurali smo ga natrag i malo po malo svi prolazimo. Prvo speleo iskustvo bilo je super.  Dalje nam je spilja pokazala ono najljepše od ovog sporta. Provlačenje kroz uske prolaze, prelijepe prostorije, mnoštvo stalaktita, stalagmita, stalagmata, makarona i drugih spiljskih ukrasa. Boje koje se otkrivaju pod svijetlom naših lampi. Vodopadi zaustavljeni u vremenu. Ponešto orijentacije u spiljama. Izuzetno zabavni sati provedeni u podzemlju. Poseban je osjećaj ugasiti lampe, stati, gledati 98% mrak (2% svjetla daje naše tijelo koje ne možemo ugasiti) i slušati kapljice vode kako padaju. Prava antisresna terapija. Cijelo vrijeme dok smo u spilji osjećamo da smo u nekom totalno drugom svijetu. Hm. U tren imaš feeling kao da si istraživač nepoznatih i dalekih planeta. No svemu dođe kraj tako i spilji. Pretpostavka je da ovaj kanal ide dalje ali zapriječen je i moramo natrag. 
Izlazak na svjetlo dana je također super iskustvo, hodaš i u daljini vidiš svjetlu točku. Odjednom ti se budi neodoljiv osjećaj da kreneš prema tom svjetlu..
Vani smo.
Što je dok smo se mi zabavljali i razgledavali radila druga ekipa? Istraživali su! Naime speleologija uz ovaj zabavni dio ima i onaj drugi puno ozbiljniji. Svaki podzemni objekt koji se pronađe potrebno je istražiti, nacrtati plan spilje, vidjeti kakva je flora i fauna i još mnoštvo zanimljivih i malo manje zanimljivih poslova. Hrvatska je zemlja koja obiluje i spiljama i jamama. Pa ako Vas zanima kako izgleda podzemlje i želite okusiti život speleologa prijavite se u neki od klubova, završite tečaj i krenite. Mi smo bili sa SPD Želježničarom. Njihov web je http://www.speleolog.hr/. Tamo ćete naći sve potrebne informacije. Za ostale klubove proguglajte malo, ima ih dosta…
Za kraj naše avanture još samo povratak po uzbudljivoj strmoj, odnesenoj siparom, na rubu ponora, „laganoj“ šetnici. Kratka vožnja do Delnica i klopa uz neizbježno pivce.
Baš je dobar život nas speleologa…
|
