On/Off

by: Mala Curica Dizajn

kostur by: Lucija ^^

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Vidim da svi pišu priče, pa ajd i ja ću... xD... daklem to je Final Fantasy priča... pišem već jednu ali ona je za ozbiljno dok ovdje samo za bezveze pišem kada nemam inspiracije za onu... nadam se da će vam se svidjet... =D

Linkovi

Aleerina a.k.a Aichina a.k.a Slodina priča =)

Lexina priča =D

Lunin blog xD

Aichina Naruto priča xD

Sirova priča jeej

Priča o vukodlacima

Angel guardian dizajni--> Slode =)

Slode--> blog

Moja nova priča

Likovi a.k.a characters

Andrea Gray



Imam 18 godina, upravo sam završila srednju školu. Ljudi koji me znaju mi kažu da sam tvrdoglava, sarkastična, vječiti pesmist. da stalno dunđam, da sam nepouzdana, i da premalo vjerujem u dobre stvari u životu. U pravu su, priznajem. Zaljubljena sam u Clouda, iako to ne priznajem jer više volim kad se svađamo i mrzimo. Imam ljubimca, malog vuka koji se zove Blacky. Bojim se da ću ga morati osloboditi kada poraste da me ne bi slučajno pojeo za ručak. Imam puno prijatelja iako to ne cijenim. Živim u velikoj kući na plaži koju su mi bogati roditelji kupili za 18 - i rođendan ( vjerojatno kako bi nadomjestili ljubav koju nikad nisam dobivala od njih ). U kući živi cijela ekipa: Lex, Luna, Cloud i Reno, Zack i Mato. ( iako su Cloud i Reno tu protiv moje volje )


Luna Drotting



Ima 18 godina, kao i ja. Također je završila školu i živi sa mnom. Ona je zabavno, optimistična, uvijek nasmijana, bezbrižna, potpuna suprotnost meni. Ima dečka, Rena i ne boje se pokazivati svoju ljubav što Cloudu i meni zadaje glavobolje. Imala je hrčka Rickya ali je uginuo zahvaljujući Blackyu. Još uvijek se malo ljuti zbog toga.


Lyanna Xanna Dixon a.k.a Lex



Ima 15 godina i još pohađa školu tj. prvi razred srednje. Obožava boje pogotovo ljubičastu i ružičastu. Mrzi crnu. Uvijek nasmijana,sretna,humoristična,s njom nikad nije dosadno.Zna radit spačke,ali uvijek se izvuče. Ima lavića Shadowa koji je u zoološkom vrtu i ona se brine za njega kao da joj je brat kojeg je uvijek htjela imati iako je to samo životinja. Zaljubljena je u Zacka koji ne zna točno što osjeća prema njoj niti prema drugima.

Aleera Aicha Valerious


Ima 22 godine i vojnik je. Živi u kući do moje sa Katarinom iako je gotovo nikada nema kod kuće. Ona je pesimist koji ne vjeruje u Boga i živi po svojo filozofiji kao: svi smo savršeni i sve je savršeno, niti jedan život nije težak jer da je ljudi ga ne bi mogli živjeti.... Smiješna je i strašno perverzna što je prenijela na mene i ostale oko sebe. Zaljubljena je u Vincenta, ali on još pati od gubitka voljene osobe. Ima dva brata Zacka i Versusa te tri ljubimca dvije zmije [zeleni piton [Slon Labud] i kraljevska kobra [Klokan Mirko]] te dobermana Rena. Ona mi je podrška u života jer je uvijek tu kada mi treba a usto je i jaka i nasilna što uvijek dobro dođe. Ona i Reno su nerazdvojni prijatelji.

Anatra Lux Avanti



Moja najbolja frendica, ali je nakon trećeg razreda srednje otišla u inozemstvo nastaviti školovanje. Vratila se i potpuno promijenila, na sreću samo izgledom. Inače je on vrckava, iskrena i prava frendica i JAAAAAKO ŠEPRTLJAVA I SMOTANA. To moram naglasiti. Ali uvijek je tu kada ju trebam. Mama joj je umrla pri porođaju, tata dok je imala 10 godina te je ondaivjela s bogatom tetom. Tad sam često dolazila do nje jer je uvijek bilo kolača.

Katarina Moon a.k.a Kety



Ima 17 godina, 3. srednje. Ona je zabavna, optimistična i pametna. Prepametna. Zna odgovor na sve. Veoma je pouzdana pa joj se svi povjeravaju. Katkad zna reći nešto što ne bi trebala ali to onda odmah ispravi.

Cloud Strife



Ima 21 godinu. Bivši je vojnik koji se vratio živjeti normalnim životom i time zagorčavati moj. On je tvrdoglav, sarkastičan, užasno dosadan i iritantan ( ili je takav samo prema meni? ) . Kada netko dira ljude do kojih mu je stalno uzvraća svom snagom. Katkad je hladan i ne mari za druge, ali to je jer je dosta zatvoren i ne voli pričati o osjećajima. Povjerava se Zacku, svom best frendu. Zaljubljen je u mene, ali to također ne pokazuje ( )

Reno



Što reći o njemu? Ima 23 godine a ponaša se kao dijete. Po cijele dane se samo zeza, ne radi apsolutno ništa, hobi mu je Luna, a s Cloudom se stalno svađa. Član je Turksa ( ne Turaka -.-''' ). Kada se treba uozbiljiti onda to uobičajeno i napravi.


Zack Fair


Ima 22 godine i Cloudov je najbolji prijatelj iako su čiste suprotnosti. Zabavan je, brižan i pomalo zbunjen. Davno je izgubio osobu koju je volio iako je shvatio ( nažalost prekasno ) kakva je ona zapravo. Obožava smišljati neke viceve koji nemaju nikakvog smisla tipa: Ide Luna pustinjom, dođe Reno i kaže " Bok ". Nemamo izbora nego se smijati.


Mato Silver



Ima 20 godina. Odustao je od škole još u svojoj 16-oj. Živi u kući s nama samo kako bi mogao biti blizu Lex u koju je zaljubljen.. iako ona njega i ne primjećeuje. On ima tanke živce i voli se praviti facom iako ga nitko ne kuži. Kada zagusti on je prvi koji će potrčati kako bi nešto poduzeo. Najviše se druži sa mnom i Cloudom jer se voli uplitati u naše svađe.


Blacky



Mali vučjak kojeg sam našla dok sam išla kroz šumu. Mislila sam da tamo nema vukova ( ne bi trebalo biti ) a onda je naišao ovaj mali i slatki pa sam ga uzela i nazvala Blacky. Ne jede meso ( začudo ) ali jednog dana je Lunin hrčak nestao pa su svi njega optužili ( iako ja smatram da nije kriv ). Nadam se da ću ga, kada poraste, imati srca pustiti u divljinu, pošto mi je postao kao prijatelj.


Reese



Čovjek...ovaj..dječak..ovaj momak? Ugl. predstavlja se za mog anđela čuvara koji me više uvaljuje u nevolje nego što pomaže. Ima 14 godina što znači da je mlađi od mene. Nije još dobio krila i nakon što sam izgubila pamćenje pojavljuje se kad god sam sama. Postaje mi jako dobar prijatelj pa je rastanak ( kada dobije krila ) težak.

White fairy



Ne želim ni znati zaš su je moji roditelji tako nazvali -.-'''. U biti, tim darom su kupili moju ljubav, ili to bar misle. Živim u njoj sa još puno članova. Ček da prebrojim... Cloud, Zack, Reno, Luna, Lex, Anatra, Blacky i ja. Ima nas... Srećom, sobe su velike. Tako da Zack i Reno dijele sobu. Anatra, Luna i Lex dijele sobu, dok Cloud i ja imamo svako svoju sobu. Lijepa je to kuća, ali je se bojim. Tako je.. prazna... O.o

Versus



Predstavlja se kao osoba koja mi je došla pomoći. On je zapravo zao i želi preuzeti ukrasti tajni trokut iz muzeja kako bi ponovo otvorio prolaz mrtvih, put u drugu dimenziju u kojoj je on trebao biti kralj, ali je kao dijete nestao. Pomoći ću mu u ostvarivanju plana iako me Reese upozoravao da ne bih trebala. Iskorištavao je moju moć kako bi došao do trokuta.

... Pain is a beautiful thing, when you feel pain, you know you're alive ...

Osmijeh mi je osvanuo na licu.
~ Bilo je i vrijeme. ~
Krenula sam prema vratima koja vode u kuhinju.
~ Ček, pa ne mogu samo tako otići, gnjavit će me. Pobjeći ću. Što ako budu ušli u sobu a mene nema? ~
Bila sam puna pitanja. Onda mi je sinula ideja. Naslonila sam uho na vrata.
- Ljudi, htjela bih malo odspavati nemojte me gnjaviti, može? - rekla sam što sam glasnije mogla, samo da me čuju
- U redu. - čula sam sve njihove glasove, osim Cloudovog
Izašla sam na balkon. Bilo je prilino visoko. No ako su Blacky i Reese mogli skočiti, mogu i ja, ne? Uhvatila sam se šipku te okrenula. Držala sam se jednom rukom za ogradu i onda pustila te pala na noge. Malo me zaboljelo.
~ Glupi balkon! ~
Potrčala sam prema dogovorenom mjestu. Već je bila noć.

---Pogled s Cloudove strane---

Samo sam sjedio u kuhinji i pokušao pratiti Lunu i Rena kako nešto čavrljaju. Tako su bezbrižni.
~ Možda bih trebao reći što je Andrea napravila? ~
Uhvatio sam Aichin pogled, kao da je znala da nešto želim reći. Zack je u kutu pričao s Anatrom dok je Lex bježala od Mate.
~ Kao djeca. ~
Aicha je došetala do mene.
- Hej, osjećam da te nešto muči. - odmah je prešla na stvar
- A je li, kako znaš?
- Vidim ti u očima.
- Pa znaš... kad već pitaš, ja...
- Što je Andrea sad napravila?
Bio sam više nego začuđen.
- Zašto misliš da je oko Andree?
- A oko kog drugog, mog pokojnog šukundjeda? Pričaj!
- Rezala se škaricama. - nisam više mogao to držati u sebi
- Rezala je koga s čim?! - lice joj se uozbiljilo
- Sebe, škaricama. Na ramenu. Neko srce i vatru.
- Ta je poludjela. Odradila je svoje. Održat ću joj takvu lekciju da će zapamtiti! Ja ću.. ja ću..JEL ONA NORMALNA?! - eksplodirala je kao boca šampanjca na Novu Godinu
Svi su zastali u svojim aktivnostima.
- I mene muči isto. Nešto se dogodilo.
Odlučio sam izaći van na zrak. Neka im Aicha objasni.

---Pogled s moje strane---

Brzo sam stigla na dok. Prilično sam se umorila. Nisam bila u staroj formi kao prije. Od Versusa nigdje ni traga.
~ Ako sam došla za bezveze čut će on mene. ~
- Došla si. - čula sam poznat glas
- Versus
- Glavom i bradom.
- Dakle, što trebaš? - odmah sam prešla na stvar, nisam voljela odugovlačenja, osim ako su moja
- Lijepa tetovaža ili porezotina, što već. - odugovlačio je i prešao prstom preko mog ramena, dovoljno da osjeti udubine od posjekotina
- Ne odugovlači ili odlazim.
- Al' smo nestrpljivi. No dobro. Želim da... - tu je zastao
- Da...? Danas.
- Pokaži mi svoju vatru! - izjavio je sav ponosan čime je zaslužio moj O.o pogled
- Ovaj... sad?
- Ne sutra. Naravno sad. - gubio je strpljenje, a baš kad sam pomislila da je simpatičan ali malo freaky
Protrljala sam ruke i one su najednom postale vatrene. Vidjela sam odsjaj svoje vatre u njegovim očima. Činilo se kao da mu to nije dovoljno, da treba biti još jača vatra. Puno jača.
- Dobro je za početak. - konačno je progovorio
Bila sam razočarana.
- Uzmi ovo. - rekao je opet i dao mi neku crvenu kuglicu
Primila sam ju u ruku i onda je zasjala.
- I mislio sam. - gotovo neprimjetno se nasmiješio
- Što da radim s tim? I kad ćeš mi reći nešto o mojoj prošlosti?
- To je vatrena materia, pojačava snagu iako boli kada se koristiš vatrom, ali se navikneš s vremenom, ti to možeš. A saznat ćeš nešto o sebi kada bude vrijeme. To jest, sutra, nakon zadatka.
- Zadatka?
- Idemo prošetati muzejom. U ponoć.
- Krast ćemo zar ne? - na sreću bla sam logična osoba
Kimnuo je glavom.
- Pametna si, nije ni čudo da te vatra odabrala. A sada pođi kući i nikom ni riječi. Tu materiu stavi čim uđeš.
Kimnula sam glavom. Tada je nestao.
~ Ništa im nije rekao. Čini se da ću mu morati prvo pomoći da dobijem nešto zauzvrat. ~
Pogledala sam materiu i spremila ju u džep. Shvatila sam da je vrijeme da se vratim kući. Nije me bilo sigurno kojih pola sata, a to kod ostalih očito izaziva brigu. Potrčala sam i tek onda se sjetila da sam izašla kroz balkon.
~ Pa svi misle da spavam. ~
Nasmiješila sam se sama sebi i nastavila polako prema kući. Počela sam razmišljati, što inače nije dobar znak. Pitala sam se hoću li ikada saznati svoju prošlost i čije je ovo zapravo vatra, jer sam osjećala da ne pripada meni, već da sam ju dobila kako bi ju čuvala ili dala nekom drugom. Gledala sam u kamenčiće koji su mirno ležali na tlu. Tako sitni, uvijek su tu ali kao da ih nema. Tako se i ja osjećam. A okružena sam tonom ljudi koji mi govore da će mi pomoći, da su mi prijatelji. Onda sam se zabila u nešto.
- Gledaj kud hodaš! - viknula sam dizavši se s poda
Bio je to kamen.
- Oprosti gospon' kamen, pazi kamo stojiš. - rekla sam i mahnula kamenu tre nastavila zuriti u pod
~ Krasno i kada ne pričam ni s kim luda sam. ~
Potom sam se opet lupila u nešto, malo mekanije, ali sam svejedno pala na pod.
- Gospon' kamen, nadam se da me ne slijediš. - trljala sam nos
- Gospon' kamen? - bio je to glas...
- Cloud? Pazi kuda hodaš. - osjetila sam da su mi obrazi gorjeli
- Nisam znao da ti i gospon kamen imate romansu. - nasmijao se
- Zar se ti ne bi trebao ljutiti? Ine vrijeđaj gospona kamena. - izbeljila sam se i nastavila prema kući

---Pogled s Cloudove strane---

Zaobišla me i nastavila prema kući. Tek onda sam se sjetio.
- Zar nisi rekla da spavaš?
- Ovaj... - znao sam da laže, čim kaže ' ovaj '. - htjela sam se malo prošetati, uostalom to te se ne tiče. Laku noć!
Nastavila je prema kući.
~ Trebam li joj reći što osjećam? A ček malo, što osjećam? Cloud ti si jedan zbunjen tip. ~
Krenuo sam za njom.
- Andrea!
Okrenula se, čak i pomalo trznula, vjerojatno se uplašila.
- Slušaj, bila bih veoma zahvalna kada bi me pustio na miru. Rekao si mi sam da te se ne tiče što ja radim zato me pusti na miru, ok? - ove riječi su me proparale
Nisam znao što reći.
- Nisam mislio to što sam rekao.
- Zvučao si kao da jesi. - zamahnula je glavom kako bi joj šiške prekrile oči
- Pa kad sam mislio da se želiš ubiti! - uhvatio sam ju za ruku na što je trznula i izmakla ju iz mog stiska
- Molim?! Misliš da ih se trebala ubiti? - dignula je pogled, primijetio sam suzu
- Ne, ne! Krivo si me shvatila! Shvaćam da ti je teško, ali pomoći u ti, ok? - osjetio sam da su mi oči mokre
~ Cloud zaplači i ubit ću te. ~

--Pogled s Katarinine strane---

~ Zašto oni stalno trčkaraju oko Andree? ~
Sjetila sam na kauču u svojoj sobi u svojoj kući i učila povijest.
~ Ne vidim čemu strka, izgubila je pamćenje, vau! ~
Odložila sam knjigu i pošla do prozora, pogled mi je usput preletio preko sata. Bila je ponoć. Nije mi se spavalo. Mislila sam na Nathana, svog najboljeg prijatelja iako sam ga ja uvijek smatrala i više od prijatelja. Onda sam morala otputovati s roditeljima jer je tata dobio novi posao. Ostavila sam Nathana, samo tako, bez pozdrava. Nedostaje mi. Suza mi je kliznula niz obraz. Ali znam da ćemo se jednog dana opet sresti. Da, jednog dana.

--Pogled s moje strane---

- U redu, ali ... - nisam znala što reći, učinilo mi se da će zaplakati
- Što ali? - zabrinuto me pogledao i opet primio moju ruku koju sam opet izmaknula
- Ništa. - odustala sam, ionako nisam znala što sam htjela reći
Jedan trenutak smo se samo gledali.
- Ako želiš moju pomoć onda me moraš prestati odgurivati, kao i ostale. Molim te. - oči su mu se sjajile, bio je to najljepši sjaj koji sam vidjela, kao da je netko ukrao zvijezde i stavio ih u njegove oči
Kimnula sam glavom.
- Pokušat ću.
Krenuli smo polako prema kući.

...I'm walking on the edge... a step from falling down...

- Veseo? - začudila sam se
- Versus, jesi ti gluha?
- Tko je taj?
- Ne želiš znati.
- Želim.
- Ne želiš.
- Ja mislim da želi. - čula sam glas iza sebe
Nešto mi je zavrnulo ruke na leđimo. Boljelo je.
- Pusti ju! - viknuo je Reese
- Pa zar nisi rekao da možeš dirati stvari i ljude? - bol je bila nepodnošliva ali sam nekako procijedila rečenicu
- Samo tebe i tvoje stvari, ne njega.
- Jeste li gotovi s čavrljanjem. - opet je progovorio taj koji me držao, vjerojatno Versus
- Reese, zovi pomoć! - rekla sam mu
Još više mi je zategao ruke. Reese je samo stajao.
~ Što da sad radim? Što ovaj hoće? ~
- Možemo milom ili silom, biraj. - rekao je
- Milom. - nisam više mogla podnijeti bol
Pustio me te stao ispred mene. Imao je sjajnu srebrnu kosu i izgledao je mlado, ali opet starije od mene. Čudno.
- Što hoćeš od mene? Poznam li te uopće? - počela sam s pitanjima
- Ne poznaš me, ali ja dobro poznam tebe. Pratim te već... pa... dugo. Ja sam zaslužan za buđenje vatre u tebi.
- Va-va-vatre? O čem ti trabunjaš?
Reese je odmahivao glavom u znaku nisi-to-trebala-reći.
- Ti si vatra i trebam tvoju pomoć. Ne brini se ja sam na dobroj strani, mogu ti pomoći.
- Ja...
Reese je odmahivao glavom.
- Ako ti pomogneš meni, ja ću tebi i obećajem da nikome od tvojih prijatelja neću nauditi. - pružio je ruku
Zapravo, izgledao je prijateljski.
~ Zašto ne? Čini se da me dobro zna i može mi pomoći. ~
- Pristajem. - rekla sam bez razmišljanja
Resse se opalio po čelu i pogledao prema nebu s Bože-ti-mene-opet-mrziš-zar-ne facom.
- Uzmi ovo, kada te trebam zasjat će i onda se nađemo ovdje na doku. Razumiješ? - rekao je i stavio mi neku srebrnu ogrlicu oko vrata
Kimnula sam glavom. Potom je odšetao.Čim je nestao iz vidokruga Reese me opalio po glavi.
- Jesi ti normalna? On je zao! Z-A-O! Zao!
- Ma nije, ne izgleda tako, a uostalom ,želi mi pomoći.
- Moš mislit!
- Slušaj, o ovome ne smiješ nikome reći. Nikome!
- Baš sad hoću... - najednom mu je lice pobijelilo
- Ne možeš... samo sa mnom možeš razgovarati. - izbeljila sam mu se i otrčala u kuću
- Vraćaj se ovamo! - potrčao je za mnom

---Natrag u kući---

- Gdje je? - šetao je Cloud, nervozno
- Izašla je. A uostalom, nema je tek 10 minuta. Smiri se. - rekla mu je Anatra
- Što ti znaš o njoj tek maloprije si se pojavila na vratima! - viknuo je na nju na što je ona pala sa stolice i srušila stoljnjak sa stola
- Više nego ti! Znam ju već 10 godina za razliku od tebe! - viknula je i ona... čim je ustala
- Da, ali ti nisi bila tu kad te trebala!
- A ti kao jesi?!
- Jesam.
- PRESTANITE! Oboje. - prekinuo ih je Mato
- Mato dobro kaže. Otišla se prošetati, pa nije pala u more. - smijala se Lex dok ju je Luna mutno gledala
Tad je ušao nitko drugi nego.. ja? Da, ja.
- Pa hvala Bogu više! Gdje si bila? - napao me Cloud čim sam ušla
Pogledala sam preko njegovog ramena.
- Aicha, koliko imam godina? - pokušala sam ju pogledati, ali nisam uspjela jer je Cloud bio višlji
- 18! - odgovorila je
Ponovo sam pogledala Clouda.
- Imam 18 godina, znači punoljetna sam i ne moram ti reći - rekla sam i izbeljila mu se
Otišla sam u kuhinju i sjela do Anatre.
- Stvarno se ničeg ne sjećaš? - pitala me istog trena
- Niti dana. - odgovorila sam
- Smislili smo kako da ti vratimo sjećanje. - javila se Luna
- Prekopavali smo ti po stvarima. - na ovo Renovu rečenicu mi je pukao film
- Prekopavali ste mi po stvarima?! To je nepristojno!
- Morali smo. - dodao je Zack - Kad ti ne znaš ni da je to tvoje a ne išta drugo.
- Moraš nam reći točno svega što se sjećaš.
- Rekla sam vam! Vatre! Crno, mrak, bol... rekla sam vam! Pustite me na miru! - poludila sam i otrčala u svoju sobu, na sreću, sjetila sam se gdje se nalazi.. bravo ja -.-'''.
Legla sam na krevet i počela plakati. Mislima su mi trčale Cloudove riječi od jučer...
" Bila si sarkastična, pesimitična, neopisivo tvrdoglava, voljela si biti sama, imala si sve i nisi to cjenila, bila si bezobrazna i antisocijalna, stalno si se svađala sa mnom i.. "
Ako sam uistinu bila takva ne bih plakala, zar ne? Nekog bih izvrijeđala i svi bi me pustili na miru. Moram nekako kontaktirati Versusa. Želim saznati više o sebi o mojoj...
~ Vatri... ~
Tada je u sobu ušla Anatra.
- Hej, kako si? - rekla je
- Dobro. - obrisala sam suze
- Nisi. Uvijek bi to rekla a znam da nisi. Poznam te bolje nego itko.
- Dobro za tebe jer ja ne poznam sebe niti imam pravih prijatelja.
-Ne kenjkaj. Znaš zašto te zovem Lubenicom?
- Ne.
- Ne znam ni ja. - nasmijala sam se - To je stvar u tebi! Ioako nešto nije imalo smisla uvijek je imalo smisla. Znaš što si mi uvijek rekla kad sam nešto napravila za što sam mislila da ću požaliti ili kad sam pogriješila?
Odmahnula sam glavom.
- I to je za ljude! I znaš upalilo je. Mi smo samo ljudi... i znam da ćemo uspjeti. Svi mi skupa. Ok?
Kimnula sam glavom. Onda je jednostavno izašla iz sobe.
~ Sad se osjećam malo manje groznom.. ali samo malo. ~
Još uvijek sam htjela zgipsati na Versusov poziv, ali on nije doalzio. Buljila sam u ogrlicu. Ništa... Čula sam tihe korake iza sebe. Bio je to onaj vuk..Blacky. Tek sad sam primijetila da nema Ressea.
~ Kamo je taj odletio. A ček... nema krila! ~
Na ovo sam se pukla smijati. Blacky je samo podigao njušku u pogledao me svojim slatkim malim okicama.
- Što? - pitala sam.. onako bezveze tj. da se razuvjerim da sam luda
- Nekoć si bila mnogo odgovornija. - rekao je Blacky
Ček,ček. Premotaj. Blacky?
- Šta?
- Rekao sam, nekad si bila odgovornija.
Uzela sam jastuk i opalila se po glavi te se potom uštipnula pritom ostavivši ružnu ljubičastu modricu na ruci.
- Ok! Nemam pamćenje, vidim nekog anđela čuvara i čujem kako vuk priča! Luda sam, službeno sam L-U-D-A. - šizila sam gledajući u strop
- Nisi luda, ludo. - opet je rekao
- Kog ti nazivaš ludim?
- Molim vas, smirite se! - pojavio se Resse
- Prestanite obojica! Molim vas. O Bože, tako mi sira i kruha i svetog krekera luda sam.
- Nisi luda. - Blacky je ostao miran - I u istoj si kaši kao i nas dvojica.
- Mrzim kašu. - rekao je Reese i počešao se po glavi
- Kakve to veze ima?
- Nikakve.
- Pa zašto onda pričamo o tome. Ovako, molim vas, objasnite mi što se događa! - preklinjala sam
Došlo mi je da se bacim s balkona ovog trena iako je balkon bio na prvom katu i da bi me pad samo malo ogrebao. Bila sam umorna... od života... kojeg se niti ne sjećam.
- Andrea, ne možemo ti objasniti. Mi smo samo tu da ti pomognemo kada to bude potrebno, kao i svi ljudi ovdje. Moraš shvatiti da ovo moraš otkriti. Kada budeš sama pucni prstima i sjeti se vatre. - promrljao je Blacky i izašao van
- Ja sam s vukom . -rekao je Resse i pokazao prema vratima kroz koja je maloprije izašao Blacky - Moram ga slušati ili će me pojesti.
- Pa ti si... - počela sam ali je već nestao - Ti si već mrtav.
Vrat me ponovo zapekao.
~ Evo ans opet. Savršen tajming! ~
Krasno, i misli su mi sarkastične. Ovaj put je bol bila veća, jača, najjača. Osjećala sam vatru. Čula sam nečiji glas. Govorio mi je. Na engleskom?

Feel the wrath of your own fire
Feel what you life is
You're fire
You're burning on the inside
At the end...
You will die

Htjela sam vrisnuti, ali nisam mogla.Najednom je bol prestala.
- Ovo je to! Dosta mi je! - viknula sam i otišla u kupatilo tj. ono što sam mislila da je kupatilo
Pogodila sam. Okrenula sam se i pogledala u ogledalo svoj vrat. Bio je crven. Mogle su se raspoznati neke crte. Bio je to crtež, tetovaža, što već. Vatra i u sredini nje srce.


Cut it!
That fire is just yours
Take it
You'll die anyways


Ok, ovo počinje ličiti na neki od onih bolesnih filmova. Tko je taj glas. Odjednom, kao da sam izgubila razum. Otvorila sam ormar u potrazi za nečim oštrim. Našla sam škarice za nokte.
~ Mah, poslužit će. Samo da se rijšim te boli. ~
Dobro sam pratila linije crteža i zarezala ih. Boljelo je.

--Pogled s Anatrine strane--

- Mislim da sam uspjela. Uskoro će se početi sjećati jer sam joj rekla nešto lijepo! - cvrkutala sam
Bila sam presretna što konačno mogu biti od pomoći.Znam Andreu od malih nogu. Nas dvije su zvali Sir i Kruh. Nerazdvojne. Stalno smo radile neke spačke, ali nas nikada nisu skontali. Sjećam se njenog rođendana kada sam slučajno pala na njenu tortu ( od tri kata ). Morali smo naručiti pizzu i na nju staviti svijećice. Onda sam ja otišla. Morala sam. Ali sam se vratila i ostat ću. Pogotovo sad kad treba moju pomoć.
- Idem prošetati plažom. - rekla sam morala sam se negdje iskakati od sreće
~ Don't worry be happy! ~
To mi je uvijek govorila. Tj. dok nismo došle u pubertet pa zaboravile na sreću, ali kak ona kaže " I to je za ljude. "
- Idem s tobom. - rekao je Zack
- Može. - nisam se žalila, on je tako sladak
Primijetila sam da se Lex malo protresla.
- Idem i ja s vama. - rekla je najednom
~ Kvrapcu! ~
- Idem i ja. - izjavio je i Mato
~ A jadan. On nju hoće ona njega ne. ~
Reno, Luna, Cloud, Aicha i Katarina su ostali u kući.

--Pogled s moje strane--

Vrištala sam u sebi. Brzo sam brisala krv da netko ne bi slučajno došao.
- Andrea, jesi dobro? Čuli smo vrisak. - bio je to Cloud koji je kucao na vrata
~ Taj baš izabere divno vrijeme. ~
- Dobro sam. Ovoga.. promašila sam wc školjku i malo se udarila. Sve je dobro. - besramno sam slagala
- Pa daj, pomoći ću ti. - rekao je i ušao
Razgolačio je oči vidjevši moje rame svo uprljano od krvi te sve okolo mene također krvavo, te moje izrezanu vatru i srce.
- Jesam li spomenula da sam se malo porezala? - kiselo sam se nasmijala te spremila škarice u ormarić
- PA JESI LI TI NORMALNA? - ovaj put se činio stvarno ljut... nije se derao nego je samo malo glasnije rekao... osjetila sam razočaranje u njegovu glasu
Uhvatio me za rame.
- Ne diraj me!
- Što želiš ovime postići? - rekao je s gađenjem gledajući u moje krvavo rame
- Ne tiče te se.
Još me trenutak gledao.
- Imaš pravo, ne tiče me se. Bila si mi draža sa svojim pamćenjem. - rekao je i izletio iz kupatila
- Cloud! - prekasno ... otišao je
~ Da psujem.. bilo bi dima. ~
Ponovo sam pogledala na svoje rame. Krv je nestala i sada je samo bila urezana vatra i srce u njoj. Osmijeh mi je došao na usne.
" Kad si sama.. pucni prstima.. sjeti se vatre... "
Pogledala sam u svoje prste. Vatra. Pucnula sam prstima i cijela ruka mi je počela gorjeti. Nije boljelo. Bio je to divan osjećaj, kao da je dio mene. Prvi osjećaj koji mi se sviđa, preplavio me. Zamahnula sam rukom i vatra se ugasila. Pucnula sam opet i vatra se opet pojavila. Ugasila sam ju.
Potom je ogrlica zasvijetlia.
~ Konačno. ~
Trebam te!

... . Angel has wings, angel is pretty, angel is a friend but this angel is bad ...

---Pogled s Cloudove strane---

Otvorio sam oči. Jedna mi je ruka bila ispod Andreine glave, a druga preko nje. Sjetio sam se jučerašnjih događaja. Izvrijeđao sam ju pa poljubio.
~ Casanova bi mi bio zavidan. ~
Nije se ničeg sjećala dok ju nisam podsjetio. Kako sam glup. Sad će sve biti teže. Pogotovo jer...
~ Mi se sviđa? ~
Da sam imao slobodnu ruku, sad bih se pljesnuo po glavi.
~ Bolje da odem, sumnjam da me želi vidjeti čim se probudi. ~
Polako sam izvukao ruku ispod njezine glave kako ju ne bih probudio, poljubio ju u obraz...
~ Zašto sam to učinio? Nema veze. ~
Te maknuo i drugu ruku te izašao iz sobe na prstima, što sam tiše mogao.

---Pogled s Lunine strane---

- Budi se, Lex! - klepila sam ju po glavi
- Još samo pet minuta, mama. - rekla je i okrenula se
- Lex! Obećali smo Aichi u devet sati da ćemo se svi sastati da riješimo problem oko Andree i ti spavaš?!
- Da.
Ne možeš ti to dijete izvući iz kreveta, a meni kažu da sam neozbiljna. Povukla sam ju za noge i ona je pala s kreveta.
- Dobro, dobro ustajem. - konačno je odustala
~ I to je 2:0 za Lunu! ~

---Pogled s Aichine strane---

- KATARINA! KOLIKO SAM TI PUTA REKLA DA NE DIRAŠ MOJU UNIFORMU?! - vikala sam po kući
Morala sam ja unajmiti najmanju moguću kuću. Za tri osobe. A nas je dvije. Katarina nonstop sprema, mislim nije da se žalim, ali kad mi dira uniformu to je već druga stvar.
- Sorry, ali kad je bila bačena. - rekla joj je Kety
- Opraštam ti ovaj put, ali drugi...
- Ok.
Pogledala sam na sat.
- Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Već je deset do devet. Sama sam dogovorila sastanak pa kasnim. - viknula sam nabrzaka nazula čarape i čizme te istrčala van
- Čekaj mene!!! - vikala je i Katarina

--Pogled s moje strane--

Čula sam nečiji glas. Nisam otvarala oči.
- To ja moram čuvati, to?! Pa starija je od mene?! - bio je to lijep glas
Otvorila sam oči i smjestila se u sjedeći položaj. Na sredini sobe je stajao dječak, ovaj momak valjda. Sigurno oko 14 godina. Imao je smeđu kosu i izgledao prilično dobro za svoje godine.
- Ovaj... - počela sam
Možda sam i njega poznavala pa sam ga zaboravila... kao i ostale. Sjetila sam se jučerašnjeg dana.
- Jesi ti Andrea? - pitao me
Kimnula sam glavom.
- Znači tebe moram čuvati. - razgolačio je oči kao da će mu ispasti
- Ovaj.. čuvati? Znam se sama čuvati.
- Ne znaš. Dopusti da se predstavim, ja sam Reese.Tvoj anđeo čuvar. - pružio je ruku
~ O krasno, izgubila sam pamćenje, a sad sam još i luda. Kako divan život imam. ~
- Ne vjeruješ mi je l' tako?
- Da, baš ja sad imam anđela čuvara. Tko si ti? I što trebaš? - nisam odustajala
- O Bože, ti mene mrziš. Ja sam Reese, tvoj anđeo čuvar. Došao sam ti pomoći.
- Ok, imaš minutu da mi objasniš sve u detalje što možeš inače zovem nekoga da te izbaci iz kuće.
Počešao se po glavi i nakašljao.
- Dakle, ja sam Reese, tvoj anđeo čuvar, što sam ponovio već tri puta. Kad si izgubila pamćenje, mene, koji sam taj tren umro i trebao ići u pakao pošto sam bio jako dobar u zemaljskom životu, su poslali da ti pomognem. Ako te navedem na pravi put i izvučem uz nevolje u koju si došla svojim rođenje dobit' ću svoja krila i biti anđeo. Dovoljno? - nasmiješio se... nekako kiselo ako se mene pita
- Ali imaš 14 godina po tvom izgledu. Kako to da si mrtav?
- Duga priča. Ispričati ću ti kada bude vrijeme.
Bila sam zbunjena. Imam anđela čuvara? Koji je dječak od 14 godina? Zar sam u nekakvoj nevolji? Pa ničeg se ne sjećam! Znači da sam sigurna, ne?
Odjednom je netko otvorio vrata. Bio je to onaj lik od jučer, s crnom kosom. Začuđeno sam ga pogledala, on je učinio isto.
- Sigurno pojma nemaš tko sam ja? - pitao je
- Prosvijetli me! - rekla sam... sarkastično? Cloud je bio u pravu, bila sam užasna osoba
- Ja sam Zack veličanstveni, najzgodniji u kući. - rekao je i naklonio se
- Laže! - čula sam glasove iz druge sobe
Reese je još uvijek stajao na sredini sobe, a Zack ga nije primijetio. Zar je on stvarno moj anđeo čuvar?
- Za pet minuta ćemo doći po tebe, ok? - nasmiješio se i izašao iz sobe
Reese mi je izbeljio.
- Vjeruješ mi sad?
- Nemam izbora.
Onda je zavladala tišina. Reese je odšetao do jedne vaze koja je stajala na ormariću. Gurnuo ju je na pod i ona se razbila.
- Reese! Koji je tebi? Zar mi ne trebaš pomogati?! - ovo sam viknula preglasno
U sobu je uletila Aicha.
- Što s ovdje događa? - pitala je
- Ništa, samo sam... ovaj... gađala vazu. - kiselo sam se nasmiješila i počešala po glavi u znak ne-znam-što-da-kažem
Zakolutala je očima.
- Ajde dođi sada u kuhinju. - rekla je i pokazala mi put
Reeseu sam uputila bijesan pogled, a on se samo nasmiješio.
U kuhinji su bili svi.
- Sad da se predstavimo, opet. - počela je Aicha - Clouda znaš - na ovo se zacrvenio ali je pokušao sakriti crvenilo - Zack isto znaš. Onda, ovo je Lex, Luna, ono ti je Katarina, Reno i Blackya već znaš valjda. - završila je upoznavanje s vukom
~ Zaboravila je onog manijaka naslonjenog na zidu. ~
Dakako, mislila sam na Reesea. Mahnuo mi je. Da nema u sobi drugih ljudi koji bi pomislila da sam luda kada bih napala zid ja bih ga...
- Odlučili smo ti pomoći da se sjetiš, ok? - rekla je Lex
- Da i pomoći ćemo. - rekla je Luna
- To sam upravo rekla.
- Ne obaziri se na njih dvije, kao sestre su, a stalno se svađaju. - upozorila me Aicha
- Uglavnom.. - počeo je Cloud ali ga je prekinulo kucanje na vratima
Aicha je namjestila ne-očekujem-nikoga-a-vi facu. Ovi su joj uzvratili ni-mi-nikoga-ne-očekujemo facom.
Pošla sam otvoriti vrata, ali nisam znala gdje su.
- Ovaj... ja... - počela sam
Cloud me uhvatio za ruku, ali sam ju vješto izmigoljila iz njegove ( što je primijetio te se zacrvenio ) i poveo me prema vratima u hodniku.
- Tu. - pokazao je
- Hvala.
Otvorila sam vrata. Pred njima je stajala jednovjka, zelene kose, nadasve simpatična, ali pomalo čudna.
- Ovaj... ne kupujemo ništa. Hvala i doviđenja. - rekla sam i krenula zatvoriti vrata, ali ih je ona zaustavila rukom
- Znaš šta Lubenico, nej se tako zezat sa mnom. - rekla je i nasmiješila se... tad joj je ruka kliznula s vrata te je pala na pod pritom srušivši lončić s cvijetom koji je mirno ( dosad ) stajao kraj vrata.
- Ovaj.. Lubenico? - čudan naziv
Ustala se te očistila odjeću od zemlje koja je ispala iz lončića s cvijetom.
- Pa to sam ja Andyc, Anatra. - pogledala me O.o pogledom - Erm.. tvoja best frendica od prvog razreda... smotankuša...
Odmahnula sam glavom.
- Anatraaaa! - čula sam Zacka iza sebe
Došao je do nje i zagrlio ju.
~ Ok, ovo je čudno, tko je ovo? ~
- Što je njoj bilo? - pitala je Zacka
- Izgubila je pamćenje, pojma nemamo zašto. A sad ti meni reci. što ti se dogodilo s izgledom? - odmejravao ju je
- Sviđa ti se?
- Da.
Otišli su u kuhinju, potpuno zaboravivši na mene.
~ Ovdje su svi čudni majke mi. Trebam sveježeg zraka. ~
Reese je najednom došetao do mene.
- Nemoj ići van. Ne sama. - rekao je ozbiljno
- O vidi ti vazo-razbijača kako je zabrinut.
Iz kuhinje sam čula uzdahe. očito sam preglasno razgovarala s Reeseom.
- S kim pričaš? - čula sam Aichin glas
- Ovaj.. ni skim. - lagala sam - Idem van na zrak, vratit' ću se.
- Ali i ne poznaš ovo mjesto, tj. ne sjećaš ga se.
- Snaći ću se.
Brzo sam izašla. Reese me slijedio. Bilo je vruće, na sreću bila sam prikladno obučena u minucu s vojničkim uzorkom, istim takvim starkama i vcrnom majicom. Dobro, nije baš prikladno, ali izgubila sam pamćenje, imam pravo izgledati ovako.
- Što će biti kada dobiješ krila? - pitala sam Reesea
- Ne znam, valjda idem u raj. Zapravo.. to me plaši. - rekao je gledajući u pod
- Kako si umro? Reci mi.
- Recimo da sam bio zločest, ne bih u detalje. Znaš, ti si sretnica što imaš tako dobre prijatelje, iako si ih zaboravila, oni se trude pomoći ti sjetiti se.
- Nisi imao prijatelja?
Nije odgovorio. Vjetar je lagano nosio moju kosu dok smo hodali niz plažu. Najednom me zabolio vrat, na dobrom starom mjestu. Prstom sam prošla preko tog mjesta. Opet sam osjetila udubinu.
- Boli? - pitao me
- Ti znaš? I da.. boli... Što je to?
- Ne smijem ti reći. Recimo da imaš moć.
- Krasno, četrnaestogodišnjak zna više od mene.
Nasmijao se i poškakljikao me.
- Kako to da možeš dirati stvari i ljude? Zar anđeli nisu prozirni.
- Pa nisam ti ja duh! Mogu sve što i ljudi, osim što me samo ti vidiš.
Odjednom je postalo hladno. Zavrtjelo mi se.
- Nemoj se onesvijestiti. To je on! - rekao je Reese
- Neću se onesvijestiti. Tko on?
- Versus... - pogledavao je oko sebe

... One day I just woke up and couldn't remember who I am...

Nisam mogla otvoriti oči, kao da ih netko zalijepio selotejpom. Osjećala sam bol u vratu.
~ Što mi se dogodilo? Gdje sam? Tko sam? ~
Osjetila sam nečiju ruku na čelu. Maknula sam ju. Činilo se kao da mi se samo ruka može micati.
- Budna je! - čula sam poznat, ali opet nepoznat glas
Čula sam ubrzane korake. Opet mi je netko stavio ruku na čelo.
~ Pa prestanite mi više pipati čelo! ~
Htjela sam reći ali nisam mogla.
- Može se kretati, zašto ne govori? - opet je rekao taj isti glas
- Možda je oglušila! Kao u onoj seriji kada... - nečiji dnježni i bezazleni glas je rekao
- Dobro, shvatili smo Luna. - grubi glas je prekinuo
~ Tko su ti ljudi? Tko sam ja? Zašto ne mogu pričati ni otvoriti oči? ~
- Možda je ovo kao kad je Snjeguljica bila u lijesu pa nije se nije mogla probuditi pa sada treba doći neki princ i poljubiti je i svi ćemo živjeti sretno! - rekao je isto onaj blesavi i bezbrižan glas
- Sigurna sam da nije tako. - pojavio se sasvim novi glas - Tu nema dovoljno zgodnih, pa osim jednog.
- Reno, moramo si naći novo društvo. - rekao je onaj grublji glas
- HOĆETE li više svi ušutjeti?! Andrea tu leži polumrtva, ne može ni pričati a vi se tu zezate! - bio je to onaj prvi glas
- Oho! Otkad tebe briga Cloud. Mislio sam da bi ju radije ubio nego rekao tak' šta. - pojavio se novi glas
~ Pa koliko ih ima? K'o pola Kine! ~
- Šutite. Nemojte ga ometati.. usredotočio se na viši cilj. - netko se očito zezao
Konačno sam smogla dovoljno snage da otvorim oči, a da sam osjećala noge pobjegla bih glavom bez obzira što dalje od ovih...ovih..tu!
- I oči su otvorene! - rekao je lik s crvenom kosom
Ubrzo sam shvatila da mogu i pričati.
- Tko ste vi? - odmah sam pitala
Nikada u životu nisam vidjela ove ljude. Imala sam život, jel tako? Tu je bio muškarac ( valjda je bio muškarac ) crvene kose koji je izgledao zaigrano, kao dijete. Onda je tu bio jedan s crnom kosom, koji je izgledao simpatično, jedan s plavosmeđom kosom i jedan s plavom koji je sjedio do mene. Bio je sladak, valjda. Tu su bile još i četiri djevojke. Jedna koja je izgledala opasno, jedna s Nesquickom u ruci, jedna s knjigom u ruci i jedna koja se činila sasvim bezbrižno i kao da živi u svom svijetu.
- Ne znaš tko smo mi? - rekla je ona s Nesquickom
- Ne. - odmahnula sam glavom
Svu su se samo pogledali. Ona opasnog izgleda mi je prišla i opalila me po glavi.
- Čemu to?! - vrisnula sam
- Ček, nisi se sjetila?! - pogledala me s nevjericom
- Ne!!!
- Pali kod Rena kad se napije. Sorry zbog toga onda.
Onaj crveni se nasmijao, vjerojatno je to bio Reno.
- Baš se ničega ne sjećaš? - pitao je plavi
- Sjećam se... vatre.
- Vatre?!

Sjećam se... pala sam.. u vatru... osjetila sam bol... kao dami nešto para dušu, krade osjećaje, uzima što volim... izgorjela sam iznutra... i onda je sve postalo crno....

- Ovo je ozbiljno. - rekao je plavi
- Misliš? - pitala je ona koja je izgledala bezbrižno
- Trebali bismo se dogovoriti o tome kako ćemo i što ćemo. - rekla je opasna
Svi su kimnuli glavom u znag slaganja te napustili sobu ostavivši mene, zbunjenu. Čula se samo tišina i nježni koraci. Okrenula sam se. Bio je to...
- VUK?!
Pomalo se uplašio, ali mi je svejedno prišao. Pružila sam ruku, pokušavši ne bojati se. Stavio je svoju njušku u moj dlan. Sjetila sam se.
- Blacky. - potapšala sam ga po glavi
Sjećanja su navrla.

Hodali smo uz plažu... sunce, toplina, vjetar, poslijepodne... Blacky hoda uz mene... najednom bol... parajuća bol... padam... osjećam nešto na vratu... vatra... sve je crno...

--U međuvremenu, razgovor--

- Ima li itko ikakve ideje što se dogodilo? - pitao je Cloud pomalo zabrinuto
- Otkad se ti brineš za nju? - čudio se Zack
- Tu se sada ne radi o meni! - prasnuo je
- Smirite se! Lex i Katarina su je našli, neka nam opišu. - smirivala je Aicha
- Pa.. - negodovala je Katarina
- Bila je kao leš, ležala. Prišle smo. Istina, bila je kao leš, pa,ali je bolje je mirisala. - dopunila je Lex
- Ovo nikamo ne vodi, a to znam čak i ja! - izjavila je Luna
- Ovo nije došlo samo od sebe, siguran sam. - umiješao se Mato
- Također, nešto ili netko... Ne znam. - stao je Cloud te se zapiljio u pod
Svi su ušutjeli.
- Cloud je u pravu, ne znamo. Mislim, što znamo o njoj? Da voli biti sama i da ju vole vukovi. Tko ju od vas zna malo bolje? - uzrujala se Aicha
Svi su šutjeli.
- Mislim da ovo možemo rješiti na samo jedan način. - nastavila je - Moramo se potruditi da ju sjetimo, natjerati ju da nam se otvori. To je jedini način.
Svi su kimnuli.
- A što ako ne bude išlo? Ako pobjegne? - pitao je Reno
- Morat' ćemo je vezati ili nešto! Sasvim sam siguran da nam nešto prešućuje.
- Dakle, želimo li pomoći?! - rekla je Aicha puna samopouzdanja
- DA! - rekli su u isti glas
- Wow, zvučimo kao vojnici. - zamislila se Lex
- Znači dobro utječem na vas. - nasmiješila se Aicha
- Idemo sada po nju, ali nemojte ju uznemiravati. Pogotovo ti Cloud. Sumnjam da sjećanja na vaše " prijateljstvo " - rukama je Zack pokazao navodnike - Želiš probuditi?
- Nemojmo svi ić'. - rekla je Katarina - Čitala sam da ako uznemiravate osobu s gubitkom pamćenja da postoji šansa da se više nikad ne sjeti.
- Hvala Ejnštajn. - namrgodio se Zack
- Kaže se Ainstein. - izbeljila mu se Katarina
Aicha se samo opalila po čelu. Sigurno je mislila " S kim se ja to družim?! "
- Idemo Cloud i ja. - rekla je te povukla Clouda sa sobom

--- Natrag u sobi ---

Blacky je najednom ustukao pri ulasku plavog i opasne u sobu.
- Ovaj, ja bih htjela ići kući. - rekla sam
- Ovo je tvoja kuća. Usput ja sam Aicha, a ovo je Cloud. - rekla je opasna tj. Aicha
- Ovo? Moja? Nemoguće, ja sigurno nisam bogata.
- Jesi, molim te probaj se sjetiti! - rekao je plavi tj. Cloud
- Ne mogu. - rekla sam
- Probaj. - nastavio je
- Ne mogu.
- Molim te probaj još jednom.
- Ne mogu se sjetiti! Zar ti nije jasno?! Pustite me na miru. Oboje! - nešto je u meni puklo
Aicha ga je pogodila zašto-tako-navaljuješ pogledom. On joj je uzvratio morao-sam-probati pogledom.
- Slušaj, pomoći ćemo ti sjetiti se, ok? - rekla je Aicha
Sad sam se već smirila.
- Ovo je tvoja soba. Sad je već ponoć i predlažem ti da se odmoriš. Sutra počinjemo sa prisjećanjem, ok? - rekla je i pružila ruku - Ali moraš nam vjerovati.
- Ja... - dvoumila sam se
Prihvatila sam ruku. Nisam baš ni imala izbora. Najednom me nešto zapeklo na vratu. Prešla sam prstima preko toga. Kao udubina.

Malo dijete, plače. Žena se nadvija nad njega.
- Malo će boljeti, ali obećajem ti... jednog dana ćemo se ponovo sresti.
Dijete je prestalo plakati. Žena je ubola dijete i zarezala nešto na njegovom vratu.
- Vidiš da ne boli. I nikada se nemoj bojati probuditi vatru u sebi. - rekla je i pomilovala dijete

Mjesečina... noć...žena polako hoda ulicom... ostavlja dijete na nečijem pragu... baca posljednji pogled... i nestaje..

Sjetila sam se toga u sekundi. Najednom sam se osjećala napušteno. Nisam htjela ostati sama.
- Mi sad idemo. Ti idi spavati, svi trebamo odmora, ako se mene pita. - Aicha je opet progovorila
- Ne želim ostati sama! - ispalila sam kao iz topa
Ovo dvoje su se samo pogledali. Aicha je Cloudu kimnula glavom i nešto šapnula. Ona je izašla, a on ostao.
~ Nisam htjela da on ostane! ~
Smjestio se na kauč u kutu sobe.
- Znaš nas dvoje se mrzimo, tj. smo se mrzili. -rekao je
- Ovaj... - nisam znala što reći, kada se nisam sjećala toga
- Uvijek si govorila ' ovaj ' kada nisi znala što reći. Želiš li znati kakva si bila? - najednom je promijenio ton glasa
Ustao se i sjeo na krevet kraj mene. Kimnula sam glavom. Shvatila sam da bi mi rekao i ovako i onako.
- Bila si sarkastična, pesimitična, neopisivo tvrdoglava, voljela si biti sama, imala si sve i nisi to cjenila, bila si bezobrazna i antisocijalna, stalno si se svađala sa mnom i.. - prekinula sam ga opalivši mu šamar
Pogledao me svojim divnim plavim očima, kao da je znao da je to zaslužio.
- Šuti! - suza mi je kliznula iz oka
Na trenutak smo se samo gledali u oči... nisam ni znala koje su boje moje oči, ali bila sam sigurna da su njegove oči najljepše na cijelom planetu. Zaklopila sam oči i pokušala se sjetiti, pokušati učiniti da ovo nestane. Sljedeće što sam osjetila je par toplih usana na mojima. Pokušala sam se opirati, ali... nisam mogla. Bilo je kao ostvarenje sna za kojeg nisam ni znala. Nisam htjela da taj trenutak završi.

- Cloud rekla sam ti već da me zanima što imaš za reći! Ne želim tebe i Rena u kući! - vikala sam na njega... da bila sam to ja...
- Nemamo dom! - branio se Reno
- Baš me briga, ne zanima me!
- Kako možeš biti tako hladna? - pitao je Cloudom s daškom gadljivosti
- Gledaj me!
Svejedno su se uselili... sad to nije ni važno..

Više nisam osjećala te tople usne. Otvorila sam oči. Cloud je još uvijek bio tu, rumen.
- Bila sam odvratna osoba, zar ne? Svi su me mrzili. - suze su samo krenule
- Nisi... samo... - rekao je i obgrlio me svojim snažnim rukama dok sam ga ja uhvatila za vestu i brisala suze u nju
Bila sam tako umorna... san mi je sam došao na oči... san koji je obrisao suze... htjela sam biti u njegovom zagrljaju zauvijek... ali sam znala da ne mogu...

... Sometimes it's easier just to run away ...

- Što je bilo? - utrčala sam u kuću
Izgleda da je Reno palio vatromet u kuhinji.
- Reno?! Pa gdje ti je bila pamet! Što si mislio?! - vrištala sam dok sam gledala crne zidove u kuhinji te zbunjena lica prisutnih
Lex i Luna su samo stajale otvorenih usta, sigurno nisu mogle vjerovati da netko njegovih godina može napraviti ovakvo što.
- Nije mislio! - čula sam glas iza sebe
- Aicha! - Reno je najednom viknuo i poletio osobi iza mene
Okrenula sam se. Bila je to djevojka koja je izgledala... hm... opasno. Malo sam se nakašljala kako bih prekinula njihovo grljenje.
- Ja sam Aicha. - pružila je ruku
- Ovaj to sam shvatila. Andrea. - prihvatila sam pozdrav
Izgledala je kao da može uvesti reda, pogotovo u Renovu praznu glavu.
- Kako to da si došla? - pitao ju je Reno
- Imam 2 tjedna dopusta ili kako vi to kažete godišnjeg odmora, pa sam došla tu. Moja kuća je ona prekoputa, unajmila sam ju te ju dijelim s još par osoba.
- Oh super, možda možeš i Rena useliti kod sebe. - rekla sam sarkastično
Ovaj me samo opalio pogledom punim one njegove blesave ljutnje.
- Sorkač Renči, ali to je kuća samo za dvoje. Već se netko uselio.
Reno nije izgledao razočaran. Tad je Cloud ležerno ušetao, ne pozdravivši i samo odšetavši prema svojoj sobi.
- Ej znam tebe. - progovorila je Aicha - Ti si bio vojnik jel tako?
Cloud je najednom stao. Kimnuo je glavom.
- Pa vidi se. - puhnula je a on je nastavio prema svojoj sobi
Primijetila sam da ovaj razgovor ne vodi nikuda pa sam ga odlučila prekinuti.
- Nemate li svi nekog posla?
Lex se klepila po glavi.
- Moram u školu! Neću kasniti! Još tjedan dana škole a ja kasnim, ioanko ću pasti matematiku!
Istrčala je van kao uragan, zgrabivši svoju torbu koja je bila malo crna od Renova vatrometa, ali se nije obazirala.
- Pretpostavljam da joj ovo nije prvi put da kasni? - rekla je Aicha i digla obrvu
Svi smo odmahnuli glavom, osim Lune koja je u ruci držala čašu Nesquicka.

---Pogled s Lexine strane---

- Kvragu i satovi! Tko je još čuo da se ne smije kasniti. - psovala sam hodajući užurbanim korakom
~ Jesam napisala zadaću? Koji sam ja lik, padam matematiku i još ne napišem zadaću... ma briga me... ~
Toliko sam se žurila da sam se zabila u nešto ili nekoga.
- Pazi kuda ideš!
- Pa pazi ti. - rekao je nečiji nježni glas
Primijetila sam da je to neka djevojka. Na nju se ne mogu derati. Da, ovo je rasna diskriminacija.
- Ideš u školu? - pitala me
- Da. I ti?
- Da i obje kasnimo.
Obje smo krenule laganim korakom, zaboravivši da kasnimo.
~ Bar ne kasnim sama. ~
- Ja sam Katarina, usput.
- Oh, Lyanna Xanna Dixon.. ali za prijatelje sam Lex.
- Ok.
Stigle smo pred praznu školu, svi su već bili na satu.
- Highway to hell. - rekla sam i otvorila vrata škole

---Pogled s moje strane---

Šetala sam uz plažu. Htjela sam se malo odvojiti, što radim i inače. Aicha i Reno su htjeli nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Luna, Zack i Mato su ih slušali, a Cloud... on... vjerojatno kao i ja. Želi biti sam. Kroz misli mi je šetala pjesma.

Ne znam zašto se osjećam tako... tako... sama. Živim u kući s još šest osoba i vukom, a osjećam se kao da sam jedina. Zašto? Osjećam kao da mi nešto u životu nedostaje, a imam sve.



Da, imam sve. Imam novac, no on me ne čini sretnim. Imam roditelje, ali oni nemaju ljubav. Imam prijatelje, ali oni kao da mene trebaju. Što imam? Ništa... imam masku koju nosim bojeći se otkriti pravu sebe. Boli, ali to je bol koju mogu nositi, vući za sobom kao što to već činim godinama.



---U međuvremenu u kući---

- I kako je u vojsci, pričaj mi! - molim je Reno Aichu
- Pričaj nam! - ispravila ga je Luna
- Pa... - nije mogla odoljeti - Hrana je koma, katastrofa, fuj. Samo grah i grašak. Treninzi cijeli dan, ali je ekipa legendarna. A i Vincent.
- Vincent? - Zack se nasmiješio
- Jedan lik. - gotovo neprimjetno se zacrvenjela
- Koji? - htio je znati Reno
- Jedan.
- Opiši ga. - rekao je Mato
- Pa... kosa crna poput ugljena, takvu ni Snjeguljica nije imala. Oči crvene i sjajne, takvu boju nema čak ni najintenzivnije crvena ruža. I... najmisterozniji gals koji sam ikad čula.
- Kako glas može biti misterozan? - usprotivio se Mato
- Zašto ja to tebi uopće govorim? - namjestila je -.-''' facu
- Ne govoriš njemu nego nama. - opet je ispravila Luna
Onda je na trenutak zavladala tišina.
- Sad je na meni red da postavljam pitanja. - razvedrila se Aicha i nabacila sladunjav osmijeh
- Pucaj! - rekao je Reno i stavio ruke iza glave
- Ne doslovno. - opet se javila Luna
- Tko je ona Andrea?
- Nas pitaš. Ne znamo mnogo o njoj. Ovo je njena kuća. - zamislio se Zack
- Pa kako onda živite ovdje? - zbunjeno je pitala
- Zahvaljujući Luni, a i nije se mnogo opirala. - rekao je Reno
- Dobro da znam, a bolje da ste dobili nju, koja se čini malo zbrkana, nego ono što sam ja dobila. Zove se Katarina. Stalno mi nešto pametuje. Da ne koristim pravilni naglasak, da bih se trebala ljepše izražavati itd. Nadam se da ću se naviknuti.
Svi su prasnuli u smijeh osim Aiche koja ih je pogledala meni-to-nije-smiješno facom.

---Lexin pogled, opet---

- To! Dobila sam dva! Yes! - vikala sam kao luđakinja na putu kući pritom privukavši poglede prolaznika - Kao vi ne biste bili sretni?!
- Smiri se Lex. Ja sam dobila pet.
Samo sam ju mrko pogledala.
~ Štrebrica. ~
Polako smo krenule kući.

---Moj pogled, opet---

Bilo je tri sata popodne.
~ Lex će još malo doći kući. ~
Znala sam kad dolazi jer je uvijek vikala: " Nisam pala matematiku, još!!! "
Blacky je šetao do mene. Najednom me zaboljela glava. Neko sjećanje... sjećanje koje nikad prije nisam vidjela...

Vidim malo dijete, svega dva mjeseca staro. Roditelji dolaze do njega.
- Oprosti nam, ali moramo. - rekao je topao ženski glas
Dijete je počelo plakati.
- Andreice, upamti da smo te voljeli. - progovorio je i muški
Plač je prestao...

Pala sam na koljena.
~ Koji?! ~
Vrat me pekao. Prešla sam prstima po njima te osjetila neke udubine kao da su urezane.
~ Nisam stavila tetovažu ... zar ne? ~

Odjednom je sve postalo crno...

... That's not the price I'm prepared to pay ...

Sunce se polako dizalo iz svog počivališta, još umorno. Nebo je polako gubilo na tamnoj sivoj boji te se mijenjalo u nježne nijanse plave. Sjedim na plaži ispred svoje kuće, pokušavam odgoditi trenutak kada će se ostalih šest članove moje male " obitelji " probuditi i pokušati mi ulješati dan, zapravo ga kvareći. Svejedno ih volim, bar većinu njih. Blacky je ležao do mene, svojom glavom u mom krilu. Što bih ja bez tog vuka? Da, vuk. I nije me pojeo, začudo, ne jede meso ( osim Rickya, Luninog hrčka, ali to još nije dokazano ). Vjetar je plesao oko mene noseći moju crnu kosu dalje od moje glave, kao da ju pokušava iščupati i odnijeti daleko, daleko. Sve bi ovo bilo savršeno da nisam čula vrisak iz kuće. Blacky se stresao. Dvokatnica se više nije činila toliko mirnom kao maloprije. Igre su počele.
- Ajmo Blacky, vrijeme je. - rekla sam vuku te smo laganim korakom krenuli prema kući
Kuća je još uvijek poskakivala od nečijeg deranja. Bila je to Lex. Vesela i nasmijana, ali kao atomska bomba kad ju se naljuti.
- MATO! REKLA SAM TI DA SAM ALERGIČNA NA RUŽE! ŠTO TI JE BILO KAD SI MI JEDNU STAVIO U KREVET! - vikala je iz svog glasa na jadnog Matu koji je stavio ruke u džepove
- Pa mislio sam da bi ti se svidjela. - stavio je ruke u džepove i komešao se kao da ga peku na roštilju
Mato je obožavao Lex, bila mu je kao kraljica. Pokazivao je to suptilno, jer je inače " opasan " tip. Luna je na prstima ušla te se pokušala ušuljati u kuhinju, bila je gladna, stalno.
- LUNA! - viknula je Lex na nju
Luna se samo stresla žaleći što se nije uspjela išuljati.
- Da? - umiljato je rekla
- VIDI ŠTO MI JE MATO STAVIO U KREVET?!
- Sram te bilo Mato! - rekla je Luna i stavila ruke na bokove, samo je htjela otići nešto pojesti
- Tko se to dere?! - stigao je i Zack
- JA SE DEREM! - viknula je Lex i na njega
Najednom se smirila čim je postala svjesna da je to Zack. Čak se malo i zarumenjela. Mato je to primijetio i zakolutao očima.
- Zack drugi put dođi prije. - zezala sam ga čim sam kročila s terase s koje sam slušala ovaj zanimljiv razgovor
- Trebao sam. - nasmiješio se
Pet minuta smo svi samo stajali. Čulo se samo naše disanje. nda je svatko pošao svojim putem.
" Nisam trebala nikome dati da živi ovdje, bar bih imala mira. " - pomislila sam
Blacky me najednom ugrizao za nogu, nježno, kao da želi da ga pratim.
- Miči tu stvar! - vrisnula je Luna čim je ugledala Blackya
U ruci je nosila šalicu Nesquicka, niije mogla bez njega. Luna se bojala Blackya otkad je bio optužen za ubojstvo Rickya.
- Neće ti ništa. - hrabrila sam ju
- Kako neće?! Pojest će i tebe i mene i sve nas.
- Ako već nije ni neće.
Okrenula sam se i slijedila Blacky van, prema plaži. Shvatila sam što želi.
- Blacky, ne možemo više sjediti i gledati more. Oni tamo likovi nas trebaju, ok? - tepala sam mu
Tek sada sam primijetila priliku kako sjedi na istom mjestu na kojem smo Blacky i ja sjedili maloprije. To nije bio nitko drugi osim gospodine Clouda, osoba koja mi zna pokvariti cijeli dan pa čak i tjedan. Uvijek sam mislila da možemo biti prijatelji, jednostavno prijatelji. On bi se radije svađao.Okrenula sam leđa i otišla natrag u kuću.
- Nećeš ni pozdraviti? - čula sam glas iza sebe
" Evo nas opet. "
- Neću. - odmah sam vratila
- Kako hoćeš!
- Pa tako hoću!
Ubrzanim koracima sam se vratila u kuću prije nego što mu tu plavu kosu obojam u crveno jednom za svagda.
Najednom se začuo prasak iz kuće baš trenutak prije no što sam kročila na terasu.
- RENO?! - čula sam povike iz kuće

... The beggining...

Ewo moja priča
draga Lex me nagovorila ( a tko će drugi? )
ovo će biti Final Fantasy priča s likovima iz stvarnog života
i FF-a
pošto neću imati vremena previše pisati
nemojte očekivati nastavke prečesto

i još jedna stvar... nekada ću pisati u svom licu a nekada u licu drugih likova
tak da vas to ne zbunjuje, ok?

toliko od mene