- Što je bilo? - utrčala sam u kuću
Izgleda da je Reno palio vatromet u kuhinji.
- Reno?! Pa gdje ti je bila pamet! Što si mislio?! - vrištala sam dok sam gledala crne zidove u kuhinji te zbunjena lica prisutnih
Lex i Luna su samo stajale otvorenih usta, sigurno nisu mogle vjerovati da netko njegovih godina može napraviti ovakvo što.
- Nije mislio! - čula sam glas iza sebe
- Aicha! - Reno je najednom viknuo i poletio osobi iza mene
Okrenula sam se. Bila je to djevojka koja je izgledala... hm... opasno. Malo sam se nakašljala kako bih prekinula njihovo grljenje.
- Ja sam Aicha. - pružila je ruku
- Ovaj to sam shvatila. Andrea. - prihvatila sam pozdrav
Izgledala je kao da može uvesti reda, pogotovo u Renovu praznu glavu.
- Kako to da si došla? - pitao ju je Reno
- Imam 2 tjedna dopusta ili kako vi to kažete godišnjeg odmora, pa sam došla tu. Moja kuća je ona prekoputa, unajmila sam ju te ju dijelim s još par osoba.
- Oh super, možda možeš i Rena useliti kod sebe. - rekla sam sarkastično
Ovaj me samo opalio pogledom punim one njegove blesave ljutnje.
- Sorkač Renči, ali to je kuća samo za dvoje. Već se netko uselio.
Reno nije izgledao razočaran. Tad je Cloud ležerno ušetao, ne pozdravivši i samo odšetavši prema svojoj sobi.
- Ej znam tebe. - progovorila je Aicha - Ti si bio vojnik jel tako?
Cloud je najednom stao. Kimnuo je glavom.
- Pa vidi se. - puhnula je a on je nastavio prema svojoj sobi
Primijetila sam da ovaj razgovor ne vodi nikuda pa sam ga odlučila prekinuti.
- Nemate li svi nekog posla?
Lex se klepila po glavi.
- Moram u školu! Neću kasniti! Još tjedan dana škole a ja kasnim, ioanko ću pasti matematiku!
Istrčala je van kao uragan, zgrabivši svoju torbu koja je bila malo crna od Renova vatrometa, ali se nije obazirala.
- Pretpostavljam da joj ovo nije prvi put da kasni? - rekla je Aicha i digla obrvu
Svi smo odmahnuli glavom, osim Lune koja je u ruci držala čašu Nesquicka.
---Pogled s Lexine strane---
- Kvragu i satovi! Tko je još čuo da se ne smije kasniti. - psovala sam hodajući užurbanim korakom
~ Jesam napisala zadaću? Koji sam ja lik, padam matematiku i još ne napišem zadaću... ma briga me... ~
Toliko sam se žurila da sam se zabila u nešto ili nekoga.
- Pazi kuda ideš!
- Pa pazi ti. - rekao je nečiji nježni glas
Primijetila sam da je to neka djevojka. Na nju se ne mogu derati. Da, ovo je rasna diskriminacija.
- Ideš u školu? - pitala me
- Da. I ti?
- Da i obje kasnimo.
Obje smo krenule laganim korakom, zaboravivši da kasnimo.
~ Bar ne kasnim sama. ~
- Ja sam Katarina, usput.
- Oh, Lyanna Xanna Dixon.. ali za prijatelje sam Lex.
- Ok.
Stigle smo pred praznu školu, svi su već bili na satu.
- Highway to hell. - rekla sam i otvorila vrata škole
---Pogled s moje strane---
Šetala sam uz plažu. Htjela sam se malo odvojiti, što radim i inače. Aicha i Reno su htjeli nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Luna, Zack i Mato su ih slušali, a Cloud... on... vjerojatno kao i ja. Želi biti sam. Kroz misli mi je šetala pjesma.
I walk a lonely road
The only one that I have ever known
Don't know where it goes
But it's home to me and I walk alone
Ne znam zašto se osjećam tako... tako... sama. Živim u kući s još šest osoba i vukom, a osjećam se kao da sam jedina. Zašto? Osjećam kao da mi nešto u životu nedostaje, a imam sve.
I walk this empty street
On the Boulevard of Broken Dreams
Where the city sleeps
and I'm the only one and I walk alone
Da, imam sve. Imam novac, no on me ne čini sretnim. Imam roditelje, ali oni nemaju ljubav. Imam prijatelje, ali oni kao da mene trebaju. Što imam? Ništa... imam masku koju nosim bojeći se otkriti pravu sebe. Boli, ali to je bol koju mogu nositi, vući za sobom kao što to već činim godinama.
My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there will find me
'Til then I walk alone
---U međuvremenu u kući---
- I kako je u vojsci, pričaj mi! - molim je Reno Aichu
- Pričaj nam! - ispravila ga je Luna
- Pa... - nije mogla odoljeti - Hrana je koma, katastrofa, fuj. Samo grah i grašak. Treninzi cijeli dan, ali je ekipa legendarna. A i Vincent.
- Vincent? - Zack se nasmiješio
- Jedan lik. - gotovo neprimjetno se zacrvenjela
- Koji? - htio je znati Reno
- Jedan.
- Opiši ga. - rekao je Mato
- Pa... kosa crna poput ugljena, takvu ni Snjeguljica nije imala. Oči crvene i sjajne, takvu boju nema čak ni najintenzivnije crvena ruža. I... najmisterozniji gals koji sam ikad čula.
- Kako glas može biti misterozan? - usprotivio se Mato
- Zašto ja to tebi uopće govorim? - namjestila je -.-''' facu
- Ne govoriš njemu nego nama. - opet je ispravila Luna
Onda je na trenutak zavladala tišina.
- Sad je na meni red da postavljam pitanja. - razvedrila se Aicha i nabacila sladunjav osmijeh
- Pucaj! - rekao je Reno i stavio ruke iza glave
- Ne doslovno. - opet se javila Luna
- Tko je ona Andrea?
- Nas pitaš. Ne znamo mnogo o njoj. Ovo je njena kuća. - zamislio se Zack
- Pa kako onda živite ovdje? - zbunjeno je pitala
- Zahvaljujući Luni, a i nije se mnogo opirala. - rekao je Reno
- Dobro da znam, a bolje da ste dobili nju, koja se čini malo zbrkana, nego ono što sam ja dobila. Zove se Katarina. Stalno mi nešto pametuje. Da ne koristim pravilni naglasak, da bih se trebala ljepše izražavati itd. Nadam se da ću se naviknuti.
Svi su prasnuli u smijeh osim Aiche koja ih je pogledala meni-to-nije-smiješno facom.
---Lexin pogled, opet---
- To! Dobila sam dva! Yes! - vikala sam kao luđakinja na putu kući pritom privukavši poglede prolaznika - Kao vi ne biste bili sretni?!
- Smiri se Lex. Ja sam dobila pet.
Samo sam ju mrko pogledala.
~ Štrebrica. ~
Polako smo krenule kući.
---Moj pogled, opet---
Bilo je tri sata popodne.
~ Lex će još malo doći kući. ~
Znala sam kad dolazi jer je uvijek vikala: " Nisam pala matematiku, još!!! "
Blacky je šetao do mene. Najednom me zaboljela glava. Neko sjećanje... sjećanje koje nikad prije nisam vidjela...
Vidim malo dijete, svega dva mjeseca staro. Roditelji dolaze do njega.
- Oprosti nam, ali moramo. - rekao je topao ženski glas
Dijete je počelo plakati.
- Andreice, upamti da smo te voljeli. - progovorio je i muški
Plač je prestao...
Pala sam na koljena.
~ Koji?! ~
Vrat me pekao. Prešla sam prstima po njima te osjetila neke udubine kao da su urezane.
~ Nisam stavila tetovažu ... zar ne? ~