Sunce se polako dizalo iz svog počivališta, još umorno. Nebo je polako gubilo na tamnoj sivoj boji te se mijenjalo u nježne nijanse plave. Sjedim na plaži ispred svoje kuće, pokušavam odgoditi trenutak kada će se ostalih šest članove moje male " obitelji " probuditi i pokušati mi ulješati dan, zapravo ga kvareći. Svejedno ih volim, bar većinu njih. Blacky je ležao do mene, svojom glavom u mom krilu. Što bih ja bez tog vuka? Da, vuk. I nije me pojeo, začudo, ne jede meso ( osim Rickya, Luninog hrčka, ali to još nije dokazano ). Vjetar je plesao oko mene noseći moju crnu kosu dalje od moje glave, kao da ju pokušava iščupati i odnijeti daleko, daleko. Sve bi ovo bilo savršeno da nisam čula vrisak iz kuće. Blacky se stresao. Dvokatnica se više nije činila toliko mirnom kao maloprije. Igre su počele.
- Ajmo Blacky, vrijeme je. - rekla sam vuku te smo laganim korakom krenuli prema kući
Kuća je još uvijek poskakivala od nečijeg deranja. Bila je to Lex. Vesela i nasmijana, ali kao atomska bomba kad ju se naljuti.
- MATO! REKLA SAM TI DA SAM ALERGIČNA NA RUŽE! ŠTO TI JE BILO KAD SI MI JEDNU STAVIO U KREVET! - vikala je iz svog glasa na jadnog Matu koji je stavio ruke u džepove
- Pa mislio sam da bi ti se svidjela. - stavio je ruke u džepove i komešao se kao da ga peku na roštilju
Mato je obožavao Lex, bila mu je kao kraljica. Pokazivao je to suptilno, jer je inače " opasan " tip. Luna je na prstima ušla te se pokušala ušuljati u kuhinju, bila je gladna, stalno.
- LUNA! - viknula je Lex na nju
Luna se samo stresla žaleći što se nije uspjela išuljati.
- Da? - umiljato je rekla
- VIDI ŠTO MI JE MATO STAVIO U KREVET?!
- Sram te bilo Mato! - rekla je Luna i stavila ruke na bokove, samo je htjela otići nešto pojesti
- Tko se to dere?! - stigao je i Zack
- JA SE DEREM! - viknula je Lex i na njega
Najednom se smirila čim je postala svjesna da je to Zack. Čak se malo i zarumenjela. Mato je to primijetio i zakolutao očima.
- Zack drugi put dođi prije. - zezala sam ga čim sam kročila s terase s koje sam slušala ovaj zanimljiv razgovor
- Trebao sam. - nasmiješio se
Pet minuta smo svi samo stajali. Čulo se samo naše disanje. nda je svatko pošao svojim putem.
" Nisam trebala nikome dati da živi ovdje, bar bih imala mira. " - pomislila sam
Blacky me najednom ugrizao za nogu, nježno, kao da želi da ga pratim.
- Miči tu stvar! - vrisnula je Luna čim je ugledala Blackya
U ruci je nosila šalicu Nesquicka, niije mogla bez njega. Luna se bojala Blackya otkad je bio optužen za ubojstvo Rickya.
- Neće ti ništa. - hrabrila sam ju
- Kako neće?! Pojest će i tebe i mene i sve nas.
- Ako već nije ni neće.
Okrenula sam se i slijedila Blacky van, prema plaži. Shvatila sam što želi.
- Blacky, ne možemo više sjediti i gledati more. Oni tamo likovi nas trebaju, ok? - tepala sam mu
Tek sada sam primijetila priliku kako sjedi na istom mjestu na kojem smo Blacky i ja sjedili maloprije. To nije bio nitko drugi osim gospodine Clouda, osoba koja mi zna pokvariti cijeli dan pa čak i tjedan. Uvijek sam mislila da možemo biti prijatelji, jednostavno prijatelji. On bi se radije svađao.Okrenula sam leđa i otišla natrag u kuću.
- Nećeš ni pozdraviti? - čula sam glas iza sebe
" Evo nas opet. "
- Neću. - odmah sam vratila
- Kako hoćeš!
- Pa tako hoću!
Ubrzanim koracima sam se vratila u kuću prije nego što mu tu plavu kosu obojam u crveno jednom za svagda.
Najednom se začuo prasak iz kuće baš trenutak prije no što sam kročila na terasu.
- RENO?! - čula sam povike iz kuće
Post je objavljen 23.05.2008. u 14:10 sati.