---Pogled s Cloudove strane---
Otvorio sam oči. Jedna mi je ruka bila ispod Andreine glave, a druga preko nje. Sjetio sam se jučerašnjih događaja. Izvrijeđao sam ju pa poljubio.
~ Casanova bi mi bio zavidan. ~
Nije se ničeg sjećala dok ju nisam podsjetio. Kako sam glup. Sad će sve biti teže. Pogotovo jer...
~ Mi se sviđa? ~
Da sam imao slobodnu ruku, sad bih se pljesnuo po glavi.
~ Bolje da odem, sumnjam da me želi vidjeti čim se probudi. ~
Polako sam izvukao ruku ispod njezine glave kako ju ne bih probudio, poljubio ju u obraz...
~ Zašto sam to učinio? Nema veze. ~
Te maknuo i drugu ruku te izašao iz sobe na prstima, što sam tiše mogao.
---Pogled s Lunine strane---
- Budi se, Lex! - klepila sam ju po glavi
- Još samo pet minuta, mama. - rekla je i okrenula se
- Lex! Obećali smo Aichi u devet sati da ćemo se svi sastati da riješimo problem oko Andree i ti spavaš?!
- Da.
Ne možeš ti to dijete izvući iz kreveta, a meni kažu da sam neozbiljna. Povukla sam ju za noge i ona je pala s kreveta.
- Dobro, dobro ustajem. - konačno je odustala
~ I to je 2:0 za Lunu! ~
---Pogled s Aichine strane---
- KATARINA! KOLIKO SAM TI PUTA REKLA DA NE DIRAŠ MOJU UNIFORMU?! - vikala sam po kući
Morala sam ja unajmiti najmanju moguću kuću. Za tri osobe. A nas je dvije. Katarina nonstop sprema, mislim nije da se žalim, ali kad mi dira uniformu to je već druga stvar.
- Sorry, ali kad je bila bačena. - rekla joj je Kety
- Opraštam ti ovaj put, ali drugi...
- Ok.
Pogledala sam na sat.
- Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Već je deset do devet. Sama sam dogovorila sastanak pa kasnim. - viknula sam nabrzaka nazula čarape i čizme te istrčala van
- Čekaj mene!!! - vikala je i Katarina
--Pogled s moje strane--
Čula sam nečiji glas. Nisam otvarala oči.
- To ja moram čuvati, to?! Pa starija je od mene?! - bio je to lijep glas
Otvorila sam oči i smjestila se u sjedeći položaj. Na sredini sobe je stajao dječak, ovaj momak valjda. Sigurno oko 14 godina. Imao je smeđu kosu i izgledao prilično dobro za svoje godine.
- Ovaj... - počela sam
Možda sam i njega poznavala pa sam ga zaboravila... kao i ostale. Sjetila sam se jučerašnjeg dana.
- Jesi ti Andrea? - pitao me
Kimnula sam glavom.
- Znači tebe moram čuvati. - razgolačio je oči kao da će mu ispasti
- Ovaj.. čuvati? Znam se sama čuvati.
- Ne znaš. Dopusti da se predstavim, ja sam Reese.Tvoj anđeo čuvar. - pružio je ruku
~ O krasno, izgubila sam pamćenje, a sad sam još i luda. Kako divan život imam. ~
- Ne vjeruješ mi je l' tako?
- Da, baš ja sad imam anđela čuvara. Tko si ti? I što trebaš? - nisam odustajala
- O Bože, ti mene mrziš. Ja sam Reese, tvoj anđeo čuvar. Došao sam ti pomoći.
- Ok, imaš minutu da mi objasniš sve u detalje što možeš inače zovem nekoga da te izbaci iz kuće.
Počešao se po glavi i nakašljao.
- Dakle, ja sam Reese, tvoj anđeo čuvar, što sam ponovio već tri puta. Kad si izgubila pamćenje, mene, koji sam taj tren umro i trebao ići u pakao pošto sam bio jako dobar u zemaljskom životu, su poslali da ti pomognem. Ako te navedem na pravi put i izvučem uz nevolje u koju si došla svojim rođenje dobit' ću svoja krila i biti anđeo. Dovoljno? - nasmiješio se... nekako kiselo ako se mene pita
- Ali imaš 14 godina po tvom izgledu. Kako to da si mrtav?
- Duga priča. Ispričati ću ti kada bude vrijeme.
Bila sam zbunjena. Imam anđela čuvara? Koji je dječak od 14 godina? Zar sam u nekakvoj nevolji? Pa ničeg se ne sjećam! Znači da sam sigurna, ne?
Odjednom je netko otvorio vrata. Bio je to onaj lik od jučer, s crnom kosom. Začuđeno sam ga pogledala, on je učinio isto.
- Sigurno pojma nemaš tko sam ja? - pitao je
- Prosvijetli me! - rekla sam... sarkastično? Cloud je bio u pravu, bila sam užasna osoba
- Ja sam Zack veličanstveni, najzgodniji u kući. - rekao je i naklonio se
- Laže! - čula sam glasove iz druge sobe
Reese je još uvijek stajao na sredini sobe, a Zack ga nije primijetio. Zar je on stvarno moj anđeo čuvar?
- Za pet minuta ćemo doći po tebe, ok? - nasmiješio se i izašao iz sobe
Reese mi je izbeljio.
- Vjeruješ mi sad?
- Nemam izbora.
Onda je zavladala tišina. Reese je odšetao do jedne vaze koja je stajala na ormariću. Gurnuo ju je na pod i ona se razbila.
- Reese! Koji je tebi? Zar mi ne trebaš pomogati?! - ovo sam viknula preglasno
U sobu je uletila Aicha.
- Što s ovdje događa? - pitala je
- Ništa, samo sam... ovaj... gađala vazu. - kiselo sam se nasmiješila i počešala po glavi u znak ne-znam-što-da-kažem
Zakolutala je očima.
- Ajde dođi sada u kuhinju. - rekla je i pokazala mi put
Reeseu sam uputila bijesan pogled, a on se samo nasmiješio.
U kuhinji su bili svi.
- Sad da se predstavimo, opet. - počela je Aicha - Clouda znaš - na ovo se zacrvenio ali je pokušao sakriti crvenilo - Zack isto znaš. Onda, ovo je Lex, Luna, ono ti je Katarina, Reno i Blackya već znaš valjda. - završila je upoznavanje s vukom
~ Zaboravila je onog manijaka naslonjenog na zidu. ~
Dakako, mislila sam na Reesea. Mahnuo mi je. Da nema u sobi drugih ljudi koji bi pomislila da sam luda kada bih napala zid ja bih ga...
- Odlučili smo ti pomoći da se sjetiš, ok? - rekla je Lex
- Da i pomoći ćemo. - rekla je Luna
- To sam upravo rekla.
- Ne obaziri se na njih dvije, kao sestre su, a stalno se svađaju. - upozorila me Aicha
- Uglavnom.. - počeo je Cloud ali ga je prekinulo kucanje na vratima
Aicha je namjestila ne-očekujem-nikoga-a-vi facu. Ovi su joj uzvratili ni-mi-nikoga-ne-očekujemo facom.
Pošla sam otvoriti vrata, ali nisam znala gdje su.
- Ovaj... ja... - počela sam
Cloud me uhvatio za ruku, ali sam ju vješto izmigoljila iz njegove ( što je primijetio te se zacrvenio ) i poveo me prema vratima u hodniku.
- Tu. - pokazao je
- Hvala.
Otvorila sam vrata. Pred njima je stajala jednovjka, zelene kose, nadasve simpatična, ali pomalo čudna.
- Ovaj... ne kupujemo ništa. Hvala i doviđenja. - rekla sam i krenula zatvoriti vrata, ali ih je ona zaustavila rukom
- Znaš šta Lubenico, nej se tako zezat sa mnom. - rekla je i nasmiješila se... tad joj je ruka kliznula s vrata te je pala na pod pritom srušivši lončić s cvijetom koji je mirno ( dosad ) stajao kraj vrata.
- Ovaj.. Lubenico? - čudan naziv
Ustala se te očistila odjeću od zemlje koja je ispala iz lončića s cvijetom.
- Pa to sam ja Andyc, Anatra. - pogledala me O.o pogledom - Erm.. tvoja best frendica od prvog razreda... smotankuša...
Odmahnula sam glavom.
- Anatraaaa! - čula sam Zacka iza sebe
Došao je do nje i zagrlio ju.
~ Ok, ovo je čudno, tko je ovo? ~
- Što je njoj bilo? - pitala je Zacka
- Izgubila je pamćenje, pojma nemamo zašto. A sad ti meni reci. što ti se dogodilo s izgledom? - odmejravao ju je
- Sviđa ti se?
- Da.
Otišli su u kuhinju, potpuno zaboravivši na mene.
~ Ovdje su svi čudni majke mi. Trebam sveježeg zraka. ~
Reese je najednom došetao do mene.
- Nemoj ići van. Ne sama. - rekao je ozbiljno
- O vidi ti vazo-razbijača kako je zabrinut.
Iz kuhinje sam čula uzdahe. očito sam preglasno razgovarala s Reeseom.
- S kim pričaš? - čula sam Aichin glas
- Ovaj.. ni skim. - lagala sam - Idem van na zrak, vratit' ću se.
- Ali i ne poznaš ovo mjesto, tj. ne sjećaš ga se.
- Snaći ću se.
Brzo sam izašla. Reese me slijedio. Bilo je vruće, na sreću bila sam prikladno obučena u minucu s vojničkim uzorkom, istim takvim starkama i vcrnom majicom. Dobro, nije baš prikladno, ali izgubila sam pamćenje, imam pravo izgledati ovako.
- Što će biti kada dobiješ krila? - pitala sam Reesea
- Ne znam, valjda idem u raj. Zapravo.. to me plaši. - rekao je gledajući u pod
- Kako si umro? Reci mi.
- Recimo da sam bio zločest, ne bih u detalje. Znaš, ti si sretnica što imaš tako dobre prijatelje, iako si ih zaboravila, oni se trude pomoći ti sjetiti se.
- Nisi imao prijatelja?
Nije odgovorio. Vjetar je lagano nosio moju kosu dok smo hodali niz plažu. Najednom me zabolio vrat, na dobrom starom mjestu. Prstom sam prošla preko tog mjesta. Opet sam osjetila udubinu.
- Boli? - pitao me
- Ti znaš? I da.. boli... Što je to?
- Ne smijem ti reći. Recimo da imaš moć.
- Krasno, četrnaestogodišnjak zna više od mene.
Nasmijao se i poškakljikao me.
- Kako to da možeš dirati stvari i ljude? Zar anđeli nisu prozirni.
- Pa nisam ti ja duh! Mogu sve što i ljudi, osim što me samo ti vidiš.
Odjednom je postalo hladno. Zavrtjelo mi se.
- Nemoj se onesvijestiti. To je on! - rekao je Reese
- Neću se onesvijestiti. Tko on?
- Versus... - pogledavao je oko sebe
Post je objavljen 31.05.2008. u 10:01 sati.