Odavno je već otupjela na bol. Dobro, ne baš toliko davno, ali dovoljno davno od trenutka kad je ugledala dječiju glavicu kako izlazi iz nje. Mislila je kako će je taj trenutak prestraviti, međutim, to se nije dogodilo jer je znala da je dijete njezino i samo njezino. Oca je poznavala, sigurno ga je poznavala... Ili nije ? Ta joj je misao često kružila glavom. Imala je neke slutnje tko bi otac mogao biti, međutim ta se ideja niti jednom od njih nije naročito svidjela pa bi redovito bila potjerana i prije nego bi nogom kročila na kućni prag. Istini za volju, nije se sjećala... Na preglede za vrijeme trudnoće nije išla jer nije imala novca za takve, po njenom mišljenju, trivijalnosti. Sada bi joj boravak u bolnici jako dobro došao. Dijete je vrištalo, pupkovinu još uvijek nije prerezala. Bila je odviše slaba da bi to učinila. Hvatala ju je nesvjestica. Hladan stan. Grijanje nije imala već nekoliko tjeddana. Okićeni je grad nehajno virnuo kroz prozor. Ono što je vidio ostavilo ga je ravnodušnim poput grobara koji već godinama kopa jame. Mršava je žena stajala nasred stana držeći vrišteći smotuljak umrljan krvlju. Nije imala ideju što učiniti. Bol je počela ponovo nadirati. Krv joj je curila niz noge. Dijete je i dalje plakalo udišući prve molekule svijeta, udišući vlastite suze. Majka ga je promatrala skamenjena, pogled staklen, Božić je urlao na ulici u sjaju vlastitog kiča. Potrčala je prema vratima. Znala je da se u prizemlju održava gala humanitarna večer. Netko će joj pomoći. Pohitala je što je brže mogla vukući crveni trag bijelim stubištem. Uletjela je u dvoranu prepunu mirisa, radosnog žamora i pripitog zanosa. Žderalo se. Plesalo se. Crna odijela i haljine golih leđa. Stala se probijati kroz mnoštvo, ali nitko je nije primjećivao. Vrištala je zazivajući pomoć. Nitko se nije osvrtao. Vukla je gospodu za rukave, no oni bi je nehajno odgurnuli, kao da je nema, kao da je loša navika. Ostavljala je krvav trag na njihovim bijelim košuljama, na razgolićenim leđima ocvalih dama, no nitko se nije ni pomaknuo. Zbor je veselo svirao pjesmu o rođenju spasitelja, spasitelja koji će ih sve povesti u neki bolji svijet. Iznemogla, pala je nasred dvorane. Dijete joj se skotrljalo niz ruke otkrivajući neprerezanu pupčanu vrpcu. Nije više plakalo. Napokon ju je netko primjetio. Glavni je konobar naredio da je iznesu van kako ne bi uprljala jutros ulašten pod.

- Prljava kurva i njeno kopile - komentirao je konobar izbacujući dva beživotna tijela u snijeg pokraj ceste.