Zašto volim Opru i svoj blog
Hello! Vjerovali ili ne, nisam zaboravila da imam blog. I vjerovali ili ne, i dalje sam bez kompjutera doma, pa je to glavni razlog moj nepisanja. Koliko god bilo nevjerojatno, moj dragi i ja smo uspjeli opstati bez kompjutera doma već skoro šest mjeseci. Da se razumijemo, nismo mi baš neki siroteki, ali smo te pare za komp stavili sa strane i trošili na istinske užitke. Toskanu, edukaciju iz psihoterapije, Cres, Punat,... U biti ponosna sam što je dvoje ovisnika o internetu uspjelo biti bez kompa ovoliko vremena.
No, da se vratim svom naslovu. Prvotno zašto sam počela pisati svoj blog bila je želja da se zaštitim od pregorjevanja na poslu koji je dosta traumatičan i nije lako probavljiv. Drago mi je da sam sam to uspjevala dok sam pisala blog jer jednostavno ne možeš pisati, razmišljati o Balmainu i iznova vrtjeti u glavi sve te traume s kojima moram izaći na kraj, a ne znam često kako. Modu volim jer je često doživljavam kao umjetnost koja je beskrajno zabavna, ali i nešto s čime si svaki dan u dodiru i pruža bezbroj mogućnosti igre s njom. S druge strane, psihologija i psihoterapija je nešto što sam htjela otkako sam shvatila što je psihologija. Sjećam se da me je psihologica u mojoj gimnaziji pitala zašto sam izabrala izborni iz psihologije još prije nego sam slušala išta psihologije. Ne znam, valjda sam nekako oduvijek instinktivno znala da je psihologija moj smjer u životu. Sad radim jedan krasan posao, no suočavanje s dječjim traumama zna biti jako teško i ponekad mi treba poticaj da nastavim vjerovati da je svijet jedno prekrasno mjesto kad se često moram suočavati s njegovom najcrnjom stranom. Onda tu meni uskače moda. Doduše, ne samo meni nego brojnim ženama. Ne znam jeste li kad obratiti pažnju na pisma čitateljica ženskim časopisima. Uvijek pišu da su im ona idealno mjesto za pronaći utjehu u lijepim stvarima i pobjeći od surove realnosti. Tako je i za mene.
Sad kad sam vam opisala zašto volim svoj blog, bio bi red da vam kažem i zašto volim Opru. Volim Opru jer je to savršen početak dana. Da, da, vrlo rijetko ustajem iz kreveta prije 10, onda doručkujem i gledam Opru. Tu krasnu naviku sam usvojila dok sam bila apsolventica i srećom se održala. Jedna od stvari zašto volim Opru je njezino oduševljenje Tajnom. Iako sam kao zagrižena ateistica i kritična psihologica zagrebačke škole Tajnu odmah popljuvala, jako me zabavlja kad vidim da se stvari u mom životu odvijaju po zakonima tajne, svemira ili kako Oprah to već naziva. Oprah vjeruje da svoje snove trebaš što bolje vizualizirati, raditi na njihovom ostvarenju, željeti uspjeh (ali ne opsjednuto) i da će se to onda ostvariti. Danas mi se dogodilo nešto što bi Oprah sigurno objasnila utjecajem Svemira. Kad sam počela pisati blog prvo sam rekla sama sebi da mi je to za dušu, a onda sam nekako počela željeti i neko vanjsko priznanje. Skromna kakva jesam nekako se nisam mogla zadovoljiti samo intrinzičnom motivacijom već sam poželjela uz intrinzičnu motivaciju i ekstrinzičnu. Tako sam kao priznanje svog rada smislila poziv na neku reviju. Već sam vidjela sebe na reviji i smislila što bih obukla. Kad već toliko pratim modu da konačno vidim i kako to izgleda uživo. No, onda se polako dogodila pauza s pisanjem. I dugo nisam ni otvarala blog i pregledavala mail od bloga. Danas otvorim i imam što vidjeti! Dobila sam prije 2 (riječima dva) mjeseca poziv na reviju. Toliko sam to htjela i onda vidim to sa zakašnjenjem od dva mjeseca! No, dobro, sreća pa sam na godišnjem i super raspoložena pa me to nije zbediralo, nego sam se oduševila jer sam skoro pa postigla svoj cilj. Super je taj svemir. Taman kad sam se ja krenula premišljati trebam li dalje pisati blog ili ne, on me natjera da pogledam mail, vidim poziv i dobijem dodatni poticaj za nastavak pisanja! Jeeeej!
Pošto je ovo ipak prvenstveno blog o modi, a ne mojim kontemplacijama, za kraj vam ostavljam fotku moje omiljene ovoljetne kombinacije za plažu. Otkrila sam neonske boje i oduševila se. Ovaj godišnji mi je super, a tome su zasigurno pridonijele i roza cvike.
Pozz i uživajte u ostatku ljeta! 
|
