12. predavanje ORGANSKA SVOJSTVA TESLINIH MUNJA




Zlatan Gavrilović Kovač


Dobar dan,

mi smo u prošlim predavanjima govorili o teleologiji, svrhama a sada bi bilo potrebno da ta ista pitanja dovedemo u vezu sa Teslom I Teslinim nastojanjima. Ono što sam ja danas htio govoriti jest pitanje I problematika takozvanih organskih svojstava Teslinih munja u relaciji prema pitanjima teleologije I prema pitanjima svrhe. Mi držimo da elektromagnetizam I sunčeva svjetlost imaju takozvana organska svojstva. Što zapravo mislimo pod time da oni imaju organska svojstva. Mi mislimo naprosto to da oni imaju, odnosno imanentno sadrže organičku potenciju. Međutim pri tome treba otkloniti tradicionalne predstavne molekularne biologije koja definira život na jedan specifičan način a mi ćemo pokazati I koji. Tako se uzima da je sustav koji se može prihvatiti kao život metabolički sustav koji se sam razmnožava I koji je podložan mutacijama I koji reproducira mutacije, da svaka živa stvar obično ima ugljika, da je ovisna o vodi ili slobodnom kisiku ili o prisutnosti encimatskih sistema koji prenose kisik. Isto tako smatra se da je život strukturirano ponavljanje encima koji su utvrđeni točno reproduciranim molekulama nukleinskih kiselina. I konačno da život ima sposobnost samostalne obnove. Međutim mi pod organičkim svojstvima ili pod pojmom organičke potencije Teslinih struja razumijevamo prije svega proces koji uzrokuje kretanje. Već I prema Aristotelovoj definiciji , a mi smo se time bavili ranije, živo je ono što je nedjeljivo I što je uzrok kretanja , kod Leibniza živo je ono što je na način neke organizacije. Iz toga smo zaključili da živo jest ono što je na način organizacije I što je uzrok kretanja. Sve žive stvari se kreću I po tome se razlikuju od neživih. Kažemo da stvari I organizmi koji se kreću da imaju dušu I ovaj pojam duše u uskoj je vezi sa živim organizmima. Mi smo vidjeli u predsokratičkoj filozofiji da je duša ona koja potiče na kretanje. U tome se dakle sastoje organička svojstva Teslinih struja da produciraju kretanje neke organizacije na način njene teleološke reprodukcije. Znači da Tesline munje imaju teleološko vlasništvo. To drugim riječima znači da svaka organizacija podjednako kao I one stvari koje imaju dušu jesu uzrok kretanja I da se same kreću prema već utvrđenim tajanstvenim, životnim, teleološkim procesima. Naša osnovna teza je ta da Tesline struje pokreću teleološke procese. U tom smislu ja vidim vrijednost Einsteinovog pokusa sa fotoelektričnim efektom da naime taj efekt producira kretanje elektrona u metalima visokoga izlaznoga rada. Isti odnosno sličan pokus moguće je napraviti I sa elektromagnetizmom ukoliko snop električne svjetlosti usmjerimo prema materijalima koji pokrenuti kretanjem elektrona pokreću na primjer mali okrugli disk kao što je to pokazano na jednom primjeru pokusa u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Kada sam pisao ovaj tekst svojevremeno onda nisam znao da je I Tesla imao jedno svoje istraživanje nalik Einsteinovom fotoelektričnom efektu , ja ću navesti koji je to, to je objašnjeno u radu Apparatus for utilisation of the radiant energy, to je rad iz 1901 godine gdje se govori o malim česticama od kojih se sastoji svjetlost I električna energija I govori o korpuskularnoj prirodi svjetlosti, korpuskularnoj teoriji na isti način na koji to govori I Einstein ali mnogo, mnogo ranije. Ovi pokusi o kojima govorim samo na najelementarnijem nivou saopćavaju nama ono što ja nazivam organička svojstva Teslinih struja kao onima koji produciraju kretanje , odnosno koji imaju dušu . I s obzirom sada na pitanje postanka života na Zemlji, u tom smislu na početku predkambijske ere , za vrijeme trajanja tzv primordijalne supe života je bilo na sve strane sasvim suprotno mišljenju da u stijenama predkambija nemamo biološke evidencije postojanja organskog života. Samo je taj život bio na jednom elementarnijem stadiju bez obzira na činjenicu da sadržaj dušika u rano predkambijsko organiziranoj materiji jest relativno nizak. Iz ovoga još je jako teško postaviti zaključak koji pogađa teoriju kemijske evolucije da ne postoje dovoljne količine primordijalne supe u predkambijskim vremenima kao I da je ta supa trajala jedno jako kratko vrijeme. Jer se život događao također u atmosferi za koju smo rekli da je reduktivna odnosno da nema slobodnoga kisika. Teslina su istraživanja sa strujama visokoga napona upravo pokazala kako je proces električnoga pražnjenja ili proces skoka Tesline munje u uskoj povezanosti sa nastankom ozona a mi ćemo pokazati I sa nastankom života na primjer. Prema tome početak stvaranja života na Zemlji treba vidjeti kao jedno jako složeno djelovanje jako velikoga broja važnih elemenata I to podjednako s obzirom na primordijalnu supu kao I na reduktivnu atmosferu jer se proces života događao I u jednom I u drugom. Mi smo maločas rekli da Tesline struje pokreću teleološke procese , to je jako važno za shvatiti. Zato smo se I bavili ovim pitanjem svrhe. Pri tome ja mislim da je jako važno navesti pokus Stanleya Millera, američkog kemičara iz 1953 godine. On je ispitivao kemijske učinke dodavajući različite izvore energije modelu reduktivne atmosfere . Ishod tih pokusa pokazao je da je od takve sintetske reduktivne ili neutralne atmosfere moguće dodavanjem električne energije proizvesti iste osnovne organske molekule koje su potrebne za proizvodnju biomolekula kemikalija života. Znači već u pokusu Millera vidimo da te Tesline elektrike imaju teleološko svojstvo, da pokreću teleološke procese, da pokreću životne procese. I ono što je jako važno s obzirom na ovaj drugi problem, problem kloninga o kojem se danas govori, o kojem se jako puno govorilo prije izvjesnoga vremena I od toga je napravljena velika svjetska mudrost oko tako jednostavnih stvari. Ova istraživanja su poduzeta u Velikoj Britaniji a riječ je o tome da se iz stanice izdvoji odnosno odstrani nukleus, da se na njegovo mjesto utisne novi nukleus odnosno DNA I da se malim snopom električne energije pokrenu teleološki procesi ( rasta). Znači vidimo ovdje da je riječ o jednom teleološkom vlasništvu električnih energija. Mi smo o tom pitanju jako se puno bavili, cijelo čovječanstvo se time bavilo prije izvjesnoga vremena a danas o tome više nitko ne govori. I poznat je taj slučaj Doly the sheep . Međutim slučaj Doly the sheep ne zaslužuje bilo kakva priznanja naprosto iz toga razloga jer ne zadovoljava osnovne uvjete teorije. Osnove uvjete teorije zadovoljava samo onaj koji ima sve elemente teorije o kojoj je riječ u svome posjedu. Prema tome ja sam dalje mišljenja da cijela ova tematika I dalje pripada samo jednoj osobi I da je u posjedu Nikole Tesle. Hvala!


Kraj predavanja

11. predavanje TELEOLOGIJA I BOG



Zlatan Gavrilović Kovač



Dobar dan,


u prošlom predavanju mi smo govorili o svrsi I kako je to I na koji način shvaćeno kod predsokratika odnosno Aristotela I doveli smo to u svezu sa Teslom. Ja bih htio međutim reći da mi ne možemo potpuno razumjeti Teslina nastojanja ukoliko se ne obratimo filozofiji I ovaj problem svrhe proširimo I na Kantovu teoriju. Mi ne možemo posve shvatiti Teslina nastojanja u tom slučaju pa bih ja htio reći par riječi o tome kakav je odnos teleologije I Boga. U Predgovoru svoje Teorije neba iz 1755 godine Kant je iznio mišljenje da materija ne odstupa od svojega plana savršenstva I da se nalazi podložna najmudrijoj nakani a ta najmudrija nakana jest Bog jer priroda I u kaosu ne postupa drugačije nego pravilno I uredno. I tu se događa da kod branitelja religije da oni naglašavaju da je u prirodi sve slaganje , ljepota I da su u prirodi sve svrhe I potpuni odnos sredstava za te svrhe. Ali se tako, primjećuje Kant, priroda uzdiže na sve strane što onda izaziva drugu stranu koja tu prirodu umanjuje iz čega proizlazi kako priroda prepuštena općim zakonima proizvodi samo nered. Ako se za svaki red svjetske gradnje mogu otkriti prirodni razlozi koji taj red mogu proizvesti iz vlastitosti materije tada bi bilo nepotrebno pozivati se na najvišu upravu. Ali u savršenom slaganju stvari I njihovoj ljepoti I u svim njihovim svrhama koje se donekle nalaze izvan opsega materije ali u korist ljudi I životinja otkrivamo zajednički izvor, naime beskonačan razum u kojem su bitna svojstva svih stvari zacrtana odnosom. U svojoj Kritici moći suđenja koja je nastala 35 godina kasnije Kant se nanovo vratio ovoj problematici odnosa svrha I Boga u Dodatku drugoga dijela pod naslovom Metodologija teleologijske moći suđenja ali zapravo u cijeloj toj Kritici gdje je došao do istine da svako pitanje o svrhama završava konačno na pitanju egzistencije Boga. Nakon toga je napravio razgraničenje teleologije u odnosu na prirodnu znanost I u odnosu na teologiju. U Enciklopediji filozofskih znanosti svaka znanost mora imati svoje određeno mjesto a kod teleologije se radi o tome da je ona pripadala ili prirodnoj znanosti ukoliko prosuđuje ono što može biti predmet iskustva kao što su znanosti o tijelu, o duši I općoj znanosti o svijetu, ili u teologiju koju Kant razumijeva kao znanost o prauzroku svijeta kao cjelokupnosti svih predmeta iskustva. Onda zaključuje kako ona ne pripada u teologiju jer ima za svoj predmet prirodne tvorevine I njihov uzrok Iako upućuje na taj uzrok kao onaj koji leži izvan I iznad prirode pa ga razumijeva kao božanskoga začetnika. Ali ona također ne pripada ni prirodnim znanostima jer raspravlja o svrhama prirode ukoliko one sačinjavaju sistem, pripada samo opisivanju prirode gdje čovjek obavlja koristan I poučan posao ali o postanku ne daje nikakvo razrješenje. A o tome se zapravo radi u teorijskom prirodnoj znanosti. Dakle teleologija za Kanta je prije svega Kritika a to jednostavno znači prije svega filozofija. I on kaže u paragrafu 80 : “ Ima razloga da čovjeka prosuđujemo ne samo poput svih organiziranih bića kao prirodnu svrhu nego ga prosuđujemo ovdje na Zemlji kao posljednju svrhu prirode” Na svijetu ima samo jedna vrsta bića kojoj je kauzalitet teleološki tj upravljen na svrhe I koja je takva da zakone kojima određuju svrhe predočuje kao neuvjetovane I nezavisne od prirodnih uvjeta ali ipak nužne. Biće te vrste je čovjek- kaže Kant. Jedino prirodno biće kod kojeg u pogledu njegove vlastite osobine možemo otkriti jednu nadosjetilnu moć a to je za Kanta , filozofski izraženo ,sloboda kao najviša svrha a to je najviše dobro na svijetu. To znači da čovjek egzistira kao moralno biće I da njegov opstanak ima najveću svrhu. To isto tako znači da je on kadar podvrći cijelu prirodu tako da sebe ne smije smatrati podvrgnutim. Pa onda Kant raspravlja valjanost moralnog, ontologijskog I teleologijskog dokaza Boga. Ako hoćemo da mislimo neko nadosjetilno biće onda je to ujedno u izvjesnom pogledu nama ne samo dopušteno nego I neminovno ali ga ne možemo spoznati razumom

Ja bih htio reći da je ovako izgledala filozofija prije otprilike 250 godina. Danas već razmišljamo drugačije I sa mnogim ovim Kantovim tezama se ne slažemo ili ih dovodimo u sumnju. Na primjer ne vjerujemo da je čovjek moralno biće bez ostatka jer nas doista ima svakakvih. I konačno ne vjerujemo da je čovjek krajnja svrha svijeta kojoj je cijela priroda teleologiski podređena jer ima mnogo slučajeva u našem kozmosu koji ne odgovaraju planu savršenstva I koje ne možemo razumjeti odnosnim razmišljanjima. Odatle je veliko pitanje da li je čovjek krajnja svrha prirode I da njegov opstanak ima najveću svrhu. To je samo jednim dijelom točno I vrijedi za nas ali treba također računati na aktualnost kozmičkih slučajeva I prirodnih katastrofa gdje se ne pokazuje jasnoga traga organizacije nego samo djelovanje pukog mehanizma sirove materije zbog koje kao I zbog promjenjivosti nekih prosto slučajnih formi I odnosa nema razloga da se zaključi neki razuman začetnik pa onda ne bi bilo povoda ni za neku fizičku teleologiju.

Međutim teleologija nije samo to, nije samo ovo Kantovo razmišljanje. Teleologija je telos,svrha , ono što u sebi ima neki cilj, neki zadatak, neku svrhu, neku nakanu. Ona označava svrhu stvari, ona se tumači kao osobit razlog postojanja neke pojave. U tom smislu se onda ona unekoliko dovodi u svezu sa pojmom fizis, fizis je ono što raste, ono što se razvija, ono što u sebi ima moć samorazvoja. I konačno kažemo da je teleologija ono što je živo I tu se slažemo sa Hegelom , da je ona život kojem je krajna svrha samoodržanje . S obzirom na ova pitanja teleologije, s obzirom na pitanja fizisa, telosa I života...postavlja se pitanje kako I na koji način onda možemo shvatiti Teslina nastojanja. I to ćemo vidjeti u slijedećem predavanju. Hvala!

10 predavanje POJAM SVRHE




Zlatan Gavrilović Kovač




Dobar dan,


ja bih danas rekao par riječi o tom problemu svrhe kojeg nalazimo kod Anaksimena, Anaksimandera I Anaksagore I koji se provlači kroz čitavu predsokratičku filozofiju. Anaksimen je u fragmentu 2 iz Dielsovih Predsokratika, a to se odnosi na B fragmente rekao : “ Kao što je naša duša, tvrdi, zrak I drži nas skupa tako I dah, pneuma, I zrak obuhvaćaju cijeli kozmos” I mi vidimo ovdje da je duša dovedena u svezu sa cjelokupnim kozmosom. Kod Anaksagore pak nus je za njega, kao što svjedoči Aristeotel , nus je za njega jedno I isto sa dušom. Ili u jednom drugom navodu Aristotelovom on kaže : “Anaksagora veli da je duša princip kretanja” – to smo vidjeli I kod Talesa. Međutim on se ne izražava uvijek određeno o duši I nusu jer kako izgleda on razlikuje nus I dušu jedno od drugoga ali se ipak njima služi kao da su oni jedna ista bit samo što postavlja prvenstvo nusa kao principa svih stvari. Doduše on govori o nusu kao uzroku lijepoga I pravednoga, drugi put on ga međutim naziva dušom jer se on po njemu , kako smo već vidjeli u prošlom predavanju, nalazi u svim životinjama pa onda naravno I u čovjeku. Znači vidjeli smo ovdje da je nus povezan sa dušom. Vidjeli smo kod Anaksimena da je duša opet u svezi sa cjelokupnim kozmosom . Međutim duša istovremeno upućuje na jedan fundamentalni pojam a to je pojam svrhe. Svrha je ono što je istinito o jednoj stvari, a ono istinito je njena duša I najvažniji primjer za to nam pruža ono što je živo. Ono se održava zato što je svrha po sebi, ono što živo egzistira, radi, ima nagone I ti nagoni jesu njegove svrhe. Ono o tim svrhama ne zna ništa, ono samo živi, to su njegove prve namjere koje su stalne. Životinja radi da bi te nagone zadovoljila odnosno da bi postigla svrhu. Znači samoodržavanje je njena svrha a to je neprekidno proizvođenje , obnavljanje radinosti radi proizvođenja same sebe. To je dakle svrha. A nus je ta djelatnost koja neku prvu svrhu postavlja kao subjektivnu ili on je ona snaga koja cijeli kozmos dovodi do mjere. Međutim kada govorimo o svrsi onda moramo imati na umu, ja neću puno govoriti o tome jer je to prevelika tematika, ja ću samo navesti slučaj Aristotelove Fizike iz Knjige 2 paragraf 25 I 30 koji kaže: “Ako pak umijeće oponaša narav I ako je zadaća iste znanosti znati odakle I oblik I tvar kao liječniku znati zdravlje, žuć I slinu u kojima je zdravlje te slično kućegraditeljstvu znati oblik kuće I tvar, kako su to opeke I grede, pa slično I ostalim stvarima, onda bi I naravoslovlju pripadalo spoznati obe te naravi- I sada ono što je važno- uz to ono poradi čega I svrha pripada istoj znanosti a I sredstva što su za to, a narav je svrha I ono poradi čega jer ako štogod biva u neprekidnu kretanju ima nešto posljednje onda je to svrha I ono poradi čega. Zbog toga je pjesnik smiješno zabludio rekavši : ima svrhu poradi koje se rodio. Naime sve što je posljednje nije time svrha nego je ona samo ono što je najbolje”. Jer ono što je Dobro tj ono što je svrha određeno je također kao mogućnost, kao ono što je opće I ono što jeste mogućnost ali to opće kao ono što pokreće samo sebe I ono koje jeste stvarno samo po sebi. Vidimo ovdje da se svrha dovodi u svezu sa kretanjem, a rekli smo već I kod Talesa da duša potiče kretanje, gibanje. Što se Heraklita pak tiče I onoga o čemu smo govorili svojevremeno kada smo spominjali Heraklita jest da je ova priroda, ova svrha dovedena u svezu sa procesom u prirodi I kod Heraklita realna forma procesa je vatra I Heraklit određuje taj proces na bliži fizikalni način. To bliže fizikalno određenje je vrijeme, a vrijeme je proces. Razumjeti prirodu znači predstaviti je kao proces I to je Heraklitova istina I istinit pojam. A vatra je fizikalno vrijeme . Dakle što se ovoga tiče u vezi Heraklitovog procesa njemu u osnovi leži to da su te iste kvalitativne razlike mogu preobraziti u nešto drugo. Ovo preobražavanje treba uzeti u dva različita smisla: preobražavanje, preobraćanje u smislu egzistencije I preobražavanje u pogledu mišljenja. I kada stari filozofi govore o tome preobražavanju , preobraćanju onda se to obično uzima tako da se misli o preobražavanju u smislu egzistencije pa se onda ispituje da li na primjer voda može pomoću kemijske obrade, topline, destilacije, da li se ona može pretvoriti u zemlju. I tu kemija ima svoju granicu. Međutim preobražavanje I preobraćanje u pogledu mišljenja jeste nešto drugo. To je smisao preobražavanja I preobraćanja kod Hegela I u svim starim filozofijama da na primjer voda prelazi u vrijeme čak I u prostor, to se ne događa dakle u laboratorijama , ali se u tim filozofijama ima u vidu to prelaženje jednoga kvaliteta u drugi. Dakle vidimo da je nus kod Anaksagore ono što vezuje I razdvaja , ono što uspostavlja red u svijetu. Nus je pokretačka duša svega, a maločas smo spominjali Anaksimena da je on dušu povezao sa zrakom, da je pneuma I da obuhvaća cijeli kozmos . Dakle nus se nalazi kod svih duša u svim životinjama pa prema tome I u čovjeku . Dakle Anaksagora je pokazao da Univerzumom vlada u neku ruku razum I on je na neki način Svemir shvatio kao racionalni sistem I to je jednim dobrim dijelom točno. Isto tako kao što je točno da stari filozofi izričito tvrde da se Anaksagora zadovoljio I onim što i mi mislimo kada kažemo da priroda predstavlja jedan veliki sistem, da je svijet mudro uređen I uopće da ima um. Ali mi time, kako bi rekao Hegel, ne saznajemo apsolutno ništa od realiziranja toga uma ili od racionalnosti svijeta. Mi se naravno sa Hegelom možemo složiti ili ne složiti ali je činjenica da razumom činimo na osnovu izbora onoga što je najbolje kao što je to na primjer smatrao Sokrat u Platonovom Fedonu. Jer ono što je lijepo I dobro jest misao stvari kao takve. Svrha I svrhovito djelovanje jesu prije svega djelovanje svijesti. Ili ukoliko se u prirodi pretpostavljaju svrhe utoliko svrha kao svrha pada izvan prirode, ona dakle vrijedi za nas, ono što je najbolje to vrijedi za nas, za čovjeka. Kao takva ona se ne nalazi u prirodi.To spada u našu ocjenu, spada u naše mišljenje I nalazi se u njoj ono što mi nazivamo prirodnim uzrocima I radi toga navodimo samo njoj imanentne uzroke. Dakle svrha se ili ono što je dobro ili ono što je za nas najbolje nalazi izvan same stvari. U tom slučaju se priroda neke stvari ne promatra po sebi I za sebe već samo u odnosu prema nečemu drugome što se te stvari ništa ne tiče. Znači to se odnosi prema čovjeku I odatle onda Hegel pravi razliku između prirodnih uzroka I teleoloških uzroka. I Hegel na primjer zaključuje da je svrha ono što je opće, ono što je dobro , ona je zajedničko dobro isto tako. A Sokrat govori o onome što je najbolje – o svrsi. Ako kažemo priroda stvari se mora ravnati prema mišljenju onda je mišljenje samostalno nezavisno promatranje stvari, ono što su stvari same po sebi I za sebe , ono što realizira samo sebe, što mijenja samo sebe, ali ono se sastoji u tome što u tom zaplitanju sa drugim odražava sama sebe. Rekli smo to mišljenje , taj pojam jest svrha. Svrha je prije svega odredba koja se nalazi izvan stvari, to je ono što je u nama I to je Kant pokazao, ono što vrijedi za čovjeka. Tako su stvari korisne, one postoje radi neke svrhe ali ta odredba nije njihova vlastita nego neka tuđa. Govoreći o svrsi mi ne trebamo zamišljati nešto čemu je svrha vanjska . Tako na primjer govorimo o svrsi svijeta, ona je nešto imanentno svijetu ali to imanentno može se isto tako zamisliti I kao vanjsko.
Ova tematika svrhe I ova tematika duše koja obuhvaća cjelokupni kozmos, pneuma koja obuhvaća cijeli svijet ili nus kod Anaksagore koji isto tako obuhvaća cijeli Svemir na neki način je proslijeđena I do suvremene filozofije, suvremenih nasljednika I filozofa a jedan od njih je I Nikola Tesla. Mi ćemo vidjeti kasnije u ovim našim izlaganjima na koji je način ova tematika grčke predsokratičke filozofije dospjela do Tesle I kako se on sa njom nosio . Hvala!

9. predavanje Znanstvena slika svijeta u prvih filozofa




Zlatan Gavrilović Kovač



Dobar dan,


mi smo vidjeli do sada u ovim raspravama o odnosu Tesle I predsokratičke filozofije da je filozofija nekako otpočela emancipirajući se od mitske slike svijeta, od mitske slike Univerzuma. I to je već kod Talesa filozofija prirode a vidimo da je ona isto tako I kod Anaksimandera I Anaksimena. Ali je I znanost što je vrlo važno. Kod Anaksimandera I Anaksimena jest I znanost jer znanost pita zašto I kako je nastala neka prirodna pojava I ako se držimo neke jednostavne definicije znanosti onda vidimo da je ona prema grčkoj riječi episteme razumijevanje, spoznaja, studija ili je shvaćena kao sustav znanja stečenog opažanjem procesa I fenomena u prirodi a obrađenoga racionalnom metodom znači razumom. Cilj je znanosti istražiti , analizirati, opisati I objasniti stvarnost I fenomene koje zatičemo u stvarnosti kao što znači odrediti odnose između uzroka I posljedica. I po tom jednostavnom određenju znanosti vidimo da je već kod Anaksimandera na djelu znanstvena problematika I ja se ovdje ne slažem sa Hegelom iz njegove Povijesti filozofije naime da je tek sa Anaksagorom javlja svjetlost jer se razum spoznaje kao princip I ne slažem se naravno onda niti sa Aristotelom da filozofi prije Anaksagore unekoliko nisu postojali I da nemaju nimalo svijest o onome što govore. Zašto ja tako mislim, zašto se ja sa tim ne slažem? Jer je I kod Anaksimandera I Anaksimena na djelu jedan pokušaj da se dadu znanstvena objašnjenja , znanstveni odgovori prirodnih fenomena uvidom u njihovu racionalnu prirodu. Odatle apeiron , odnosno ono što je beskonačno, ono što je neodređeno podjednako kao I zrak kod Anaksimena jer oni jesu principi koji su kod Anaksagore onda supstancija o kojoj on govori koja je sama misao po sebi I za sebe odnosno opće bez suprotnosti koje u sebi sve obuhvaća. To je ono što je Hegel nazvao djelatnim razumom kao što kažemo da u svijetu ima razuma I uma I njega također ima u prirodi . Sam taj zakon, sam taj prirodni zakon , taj razum, taj um, jest imanentan prirodi, predstavlja bit te prirode , priroda nije formirana pod nekim vanjskim utjecajima jer kada govorimo o razumu onda je to ono opće koje znači imanentnu prirodu samoga predmeta. Ono je princip kod Anaksagore. Do sada smo imali misli sada je sama misao učinjena principom – to kaže Hegel u odjeljku 2 o Anaksagori. Ali I dalje ostaje – to kažem ja- da je riječ o Anaksimanderu I Anaksimenu da je riječ o racionalnom uvidu u svjetsko stanje stvari I racionalnim odgovorima na pitanja o porijeklu, uzrocima I posljedicama prirodnih fenomena. ( U tome je u neku ruku razlika između Edisona I Tesle koja predstavlja bit sukoba ova dva velika čovjeka a to je da se imitiranje prirode razlikuje od otkrivanja njenih zakona. Tesla je znanstvenik I filozof koji pokušava objasniti, analizirati, razumjeti neki prirodni fenomen, otkriti zakone pod kojima se on pojavljuje, znači otkriti prirodni zakon upravo kroz identitet prirodne pravilnosti I pravilnosti našega razuma koji poziva prirodu da odgovori na čovjekova pitanja . Znači sukob Tesle I Edisona nije bio sukob dviju osobnosti niti dva karaktera nego je bio principijelan sukob oko razumijevanja znanosti I filozofije. I dok je Edison bio imitator prirode dotle je Tesla bio znanstvenik koji je postavljao zakone, dakle otkrivao prirodne zakone fenomena kojima se bavio).
Ja ću ovom prilikom spomenuti fragment 23 odjeljka o Anaksimanderu , ja neću navoditi sve citate jer toga ima dosta I to je iz Dielsovih Predsokratika : “ Grmljavina je , kaže, zvuk udarena oblaka , zašto je nejednako: zato jer je I sam vjetar nejednak, zašto grmi I za vedra vremena: zato jer I tada također kroz gustoću I rascjepljenost vjetar kida zrak, zašto koji put ne sijeva a grmi : jer slabi vjetar nema snage za sijevanje , a za tutanj ima, što je dakle samo sijevanje: razbacivanje rascjepljenog I urušenog zraka koje otvara put malaksalu plamenu koji neće izaći, što je munja: tijek gušćeg I žešćeg vjetra….” I onda još fragment 24 : “ Anaksimader kaže da je vjetar strujanje zraka I to njegovih najtananijih I najžitkijih dijelova koji se pod djelovanjem Sunca kreću I tope” To je što se tiče Anaksimandera. Ja bih samo htio da spomenem ovdje I Anaksimena istovremeno iz fragmenta 7 Dielsovih Predsokratika jer on kaže : “ Neprestano se kreće jer se ne mijenja ono što se mijenja ako se ne bi kretalo. Zgusnut I razrjeđen pojavljuje se različan jer kada se rastvori nastaje vatra a vjetrovi su opet zrak koji se zgusnuo. Iz zraka stlačivanjem nastaju oblaci, zatim većim stračivanjem voda, još većim stlačivanjem zemlja a najvećim stlačivanjem kamenje. Tuča nastaje kada se voda koja pada iz oblaka smrzne a snijeg kada se smrzne to isto samo vlažnije. Munja nastaje kada silina vjetra kida oblake, usljed njihova kidanja nastaje blistava I vatrena svjetlost, duga se rađa kada sunčeve zrake padaju u zgusnuti zrak a potres kada se zemlja u većoj mjeri pomjeri zbog zagrijavanja I hlađenja” To je dakle fragment 7.

Kada smo ovdje već kod duge I munja ja bih htio reći da slična razmišljanja o munjama I njihovoj prirodi nalazimo I stoljećima kasnije kod Titusa Carusa u njegovoj De rerum natura I doista je čudnovato da se naše spoznaje nisu mijenjale stoljećima. Postoji jedna jako prepoznatljiva razvojna linija naših razumijevanja koja ide od predsokratičkih filozofa do Tesle I koja pokriva raspon od nekih dvije I po tisuće godina. Ja moram reći da su ova mjesta na kojima se pita zašto neki prirodni fenomen postoji I nastaje, da se svi ovi fragmenti malo razlikuju od onoga sto će nastati stoljećima kasnije na primjer kod Descartesa kod kojega imamo svjedočanstvo u njegovom Traktatu o svjetlosti I drugim objektima naših osjetila koji je rad nastao 1664 godine ili na primjer u njegovoj Dioptrics koja je nastala 1637 godine gdje se on pita o tome što je to toplina, što je to vatra, gdje se pita o četri elementa, o formacijama sunca I zvijezda a u svojoj Meteorologiji, u svom Diskursu broj 8 on također raspravlja o dugi kao I Anaksimen milenijumima ranije . Znači to su pitanja koja se poduhvaćamo stoljećima bez da smo sigurni da smo došli do ikakvoga točnoga odgovora.
Znači I kod Talesa I kod Anaksimena I kod Anaksimandera I drugih primjećujemo da oni sunce, mjesec, zemlju I zvijezde predstavljaju na različite načine. Munje također, gromove, oblake. Sve njihove predstave o takvim predmetima imaju tu zajedničku osobinu što je pomoću njih priroda lišena bogova. Svi ovi predsokratički filozofi koje smo spomenuli, oni su unekoliko iskorijenili poetsko poimanje prirode u kojem se svemu što se danas smatra mrtvim pripisivao pravi život. Ovo poetsko poimanje oni su sveli I pretvorili u prozu. Sunce se shvaća kao materijalna stvar, onako kako ga I mi danas shvaćamo manje više. Ono nije više neki živi bog. Ti predmeti su za nas jednostavne stvari, predmeti koji su duhu vanjski, koji su onda unekoliko bez duha dakle stvari se mogu izvesti iz mišljenja , to nije božja kvaliteta. To mišljenje uglavnom čini da se takvi predmeti tj predstave o njima koje se mogu nazvati božanskim, poetskim obaraju I odbacuju sa svim praznovjericama, da se one svedu na ono što se zove prirodnim stvarima. Dakle stari Grci su postali svjesni toga prelaza mitskoga poimanja u prozno ili znanstveno poimanje . Tako znanstveno poimanje pretpostavlja da se u čovjekovoj unutrašnjosti javljaju sasvim novi zahtjevi različiti od onih koje je čovjek ranije imao. U njima se nalaze tragovi važnog I nužnog preobražaja prema slobodi mišljenja, svijesti o sebi I filozofiji . Rekli smo kod Anaksagore da je on princip svijeta odredio kao nus , kao um. Aristotel za nus kaže : “Nus je za njega jedno isto sa dušom”. Znači ovdje je duša dovedena u blisku vezu sa umom. Međutim Aristotel ima još jedno mjesto da Anaksagora kaže da je duša princip kretanja. Vidjeli smo da je to I kod Talesa. Međutim on se ne izražava uvijek određeno o duši I tom nusu jer kako izgleda on razlikuje nus I dušu jedno od drugoga ali se ipak njima služi kao da su oni jedno te isto samo što on postavlja prvenstvo nusa kao principa svih stvari. On doduše govori često o nusu kao uzroku lijepoga I pravednoga, drugi put ga naziva dušom jer se on prema Anaksagori nalazi u svim životinjama, kako velikim tako imalim, boljim tako I lošijim za razliku od onih svih bitnosti on je jednostavan, nepomiješan I čist, bez trpljenja I ne nalazi se u zajednici ni sa čim drugim. Dakle on je, nus je doveden u vezu sa dušom. A vidjet ćemo da tu dušu možemo dovesti u vezu sa svrhom a svrha je jedino ono što je istinito u jednoj stvari – a to je njena duša. Vidjet ćemo kasnije kako je ovaj problem teleologije proslijeđen do Tesle I suvremene znanosti. Hvala!

8 predavanje TESLINA ZAVOJNICA


Zlatan Gavrilović Kovač





Dobar dan,

kada smo već kod ovoga fragmenta 64, a rekli smo da je to fragment B odjeljka Heraklit o prirodi u Dielsovim Predsokraticima koji glasi : “ Svijetom upravlja grom, to jest ravna njime. Pod gromom podrazumijeva vječnu vatru a drži I da je ta vatra razumom obdarena I uzok upravljanja Svemirom “, onda bih ja htio reći par riječi o Teslinoj zavojnici na koju se čekalo od ovoga fragmenta, a on je nastao otprilike u 5 stoljeću pne. čekalo se otprilike dvije I po tisuće godina dok čovjek nije uspio proizvesti gromove, munje, svjetlost a to je pošlo za rukom našem Nikoli Tesli. Važno je spomenuti ovdje da sada to više nije igra Bogova, munje više nisu igra Bogova nego su one igra prirodnih sila pred kojima čovjek stoji u nekakvom odnosu . On je prije svega promatrač , onda pokušava razumjeti I objasniti pojave u prirodi I konačno on njima pokušava ovladati . A to je ono po čemu je Tesla tako specifičan , da je on uspio ovladati jednim prirodnim fenomenom . U tome smislu je važan I Descartesov stav da se čovjeku, spoznajnom subjektu ili, kako bi on rekao, ingenijumu ne smiju postavljati nikakve granice odnosno da smo upravo po spoznaji beskonačni , a to je u neku ruku I stav Biblije iz Knjige postanka jer je čovjek jeo plodove sa stabla spoznaje , ali nije jeo plodove sa stabla života, odnosno vječnosti ili vječnoga života. I kao što sam već rekao , ovladati tim prirodnim silama uspjelo je našem Nikoli Tesli . On je jedan dio svojih razmišljanja o tome kako je došao do munja I gromova, kako je njima uspio ovladati , jednim dijelom iznio u svojoj knjizi Moji pronalasci koja je objavljena u Školskoj knjizi u Zagrebu 1979, odnosno pojavljuje se kasnije 1990 kao 6 izdanje. Originalno to je serija tekstova objavljena u Americi 1919 godine...Ono što sam ja htio reći jest da ovu knjigu svakako treba poznavati cijelu. Ona nije velika, nju svakako treba isčitati cijelu , možda čak I nekoliko puta kako bismo dobili apsolutni uvid ne samo u biografiju Nikole Tesle nego I u njegove ideje kojima se on rukovodio cijeloga svoga života. I on na stranici 55 ovoga djela ove svoje autobiografije piše: “ Godine 1856 lord Kelvin iznio je teoriju o pražnjenju kondenzatora ali bez praktičke primjene toga važnoga saznanja . Uvidio sam mogućnost I poduzeo sve za razvoj indukcijskoga aparata na tome principu. Napredak je bio tako brz da mi je na predavanju 1891 godine uspio pokus sa zavojnicom koja je bacala iskru od 5 inča. Tom prilikom upozorio sam inženjere na nedostatak...ovim novim načinom a to je gubitak u iskrištu . Iduća istraživanja pokazala su isti učinak” I Tesla dalje razmatra koje su poteškoće bile sa tom zavojnicom. I kasnije nastavlja: “ Kada sam 1900 godine postigao snažne izboje od stotinu stopa “, znači on je uspio stvoriti generator koji je bacao iskru 30 metara, I kada je poslao struju oko zemljine kugle “sjetio sam se prve male iskre koju sam primijetio u laboratoriju u Grand streetu I bio sam potresen osjećanjima poput onih koje sam doživio kada sam otkrio rotacijsko magnetno polje”.
Ja odmah moram reći da je Teslin transformator ili Teslina zavojnica da je nju lord Kelvin pokazao britanskom udruženju u kolovozu 1897 godine. Taj mali I kompaktni instrument visok samo nekih 20tak centimetara razvio je snop svjetlosti od dvije kvadratne stope s pomoću 25 watta istosmjernoga strujnog izvora od 110 volti. Instrument ima Teslin primarni I sekundarni kondenzator I strujni upaljač. Kasnije je on uspio dobiti I veće snage naravno od po nekoliko milijuna volti . On je kasnije na stranici 60 pisao: “ Proučavajući ponašanje visokofrekventnih struja zadovoljio sam se sa saznanjem da se električno polje dovoljne jačine može proivesti u sobi I da je u stanju osvjetliti...cijev bez elektroda. Prema tome transformator je bio napravljen da bi provjerio teoriju I prvo ispitivanje je završilo sa izvanrednim uspjehom “ Znači Tesla nije imao samo praktičkih namjera da proizvede transformator I da proizvede munje nego je htio provjeriti teoriju koju je on bio formulirao tijekom vremena. On je isto tako znao da bi veće elektromotorne sile postigao aparatima većih dimenzija ali on je osjećao da se to može riješiti odgovarajućim projektom razmjerno maloga kompaktnoga transformatora. I on onda piše : “ Vršeći ispitivanja sekundarom u obliku spljoštene spirale kao što je to pokazano u mojim patentima odsutnost izboja me iznenadila a nedugo prije toga otkrio sam da je to zbog položaja zavoja I njihova međudjelovanja . Koristeći se time sto sam vidio upotrijebio sam visokonaponski vodič s zavojima velikoga promjera dovoljno odvojenih da održavaju distribuirani kapacitet niskim a da u isto vrijeme sprečavaju neželjenu akumulaciju naboja na bilo kojem dijelu . Primjerak toga principa omogućio mi je da proizvedem napon od 4 milijuna volti što je bilo blizu granice mogućeg u mome laboratoriju u Huston streetu jer se pražnjenje vršilo na udaljenosti od 16 stopa. Nadalje u namjeri da napredujem u tom smislu morao sam izači na otvoren prostor I u proljeće 1899 nakon što sam završio pripreme za podizanje stanice za bežićno emitiranje otišao sam u Colorado gdje sam ostao više od godinu dana. Tu sam pripremio nova poboljšanja I usavršavanja koja su mi omogućila stvaranje struje na napone kakve sam želio.” I mi tu sada ukratko vidimo kako je Tesla uspio doći do svoje zavojnice I što je ona konkretno značila. Ona ne samo da je značila stvaranje struja, munja, gromova I svega onoga što se u Antici pripisivalo Bogovima nego je stvaranje I otkriće te Tesline zavojnice trebalo potvrditi teoriju a u toj teoriji jedan jako važan moment je takozvani rezonantni transformator. Što je to rezonantni transformator? To je pojačalo odašiljač. Ja neću puno govoriti o tome jer ima ljudi koji se time profesionalno bave a jedan od njih je I gospodin Abramović, ja bih samo htio reći da je to rezonantni transformator sa sekundarom pod visokim potencijalom čiji dijelovi zapremaju veliki prostor …. I onda Tesla tumači tu problematiku toga rezonantnoga transformatora na stranici 65. Ja neću sada detaljno navoditi sve te karakteristike ovog transformatora. Samo bih htio reći da ovdje dolazimo do jednog jako važnog momenta a to je moment takozvanoga Teslinog svjetskoga sistema koji se osnova na ovim važnim Teslinim izumima, to je Teslin transformator, to je Teslino pojačalo odašiljač , to je poseban transformator prilagođen da iskoristi Zemlju koju u odašiljanju električne energije. Znači to je instrument istoga važenja kao I teleskop u astronomiji . Upotreba ove sprave pokreće električne struje veće jakosti nego munje koje su dovoljne da se upali više od 200 snažnih žarulja smještenih oko zemaljske kugle. Znači Tesla nije samo stao na zavojnici , nije stao samo na transformatoru nego je krenuo dalje prema pojačalu odašiljaču I konstrukciji takozvanoga svjetskoga sistema. Taj njegov projekt , posljednji njegov projekt koji je trebao biti kruna njegovih napora nije uspio I to zato što, kako I sam kaže, zato što čovječanstvo nije bilo spremno na njega. Ali smo mi svejedno dobili jednu prekrasnu ljudsku igru , jednu igru prirodnih I ljudskih sila prema kojima čovjek jest onaj kreator I stvaratelj. Hvala!

7. predavanje HERAKLIT



Zlatan Gavrilović Kovač




Dobar dan,

pa ja bih htio reći par riječi o Heraklitu s obzirom na onu problematiku munja, gromova, svjetlosti, ognja, vatre pa bih htio reći da nas sama problematika navodi na Heraklita jer I kod Heraklita postoji također mišljenje kao što je izraženo u fragmentu 64, to su fragmenti o prirodi : “ Svemirom upravlja grom, to jest ravna njime. Pod gromom podrazumijeva vječnu vatru a drži da je ta vatra razumom obdarena I uzok je upravlja Svemirom “ Znači vidimo da je ovdje I kod Heraklita izražena slična ili ista misao . On je Efežanin, živio je oko 500 godine pne. Dakle dijelom je živio u isto vrijeme kao Parmenid . On je bio posebno cijenjen kod Hegela na primjer po tome što je dijalektiku shvatio kao princip I Hegel kaže u svojoj Povijesti filozofije u odjeljku o Heraklitu da on shvaća samo apsolutno taj proces kao samu dijalektiku . Dijalektika je vanjska dijalektika, svestrano razmišljanje ne raščlanjujući dušu same stvari pa onda postoji imanentna dijalektika predmeta koja međutim spada u subjektivno promatranje . I Heraklitov objektivitet , kaže Hegel tj samu dijalektiku shvatiti kao princip . Po tom shvaćanju dijalektike, po toj definiciji dijalektike Heraklit je bio posebno cijenjen kod Hegela. Sa Heraklitom počinje odvajanje, povlaćenje filozofa iz javnih poslova I države I njenih interesa. Mi kod starih Grka općenito imamo 7 mudraca kao državnike, regente, zakonodavce pa onda imamo pitagorejski savez aristokracije I konačno filozofija ima značaj znanosti sa sebe. Heraklit se posvetio isključivo znanosti I filozofiji, živio je u samoći I potpuno za filozofiju. U tome je sličnost sa Teslom na primjer jer je I Tesla živio potpuno za znanost I živio potpuno u samoći. Ja neću previše govoriti o Heraklitu jer se o njemu već dovoljno zna, ja ću reći samo ono što se meni čini da je najinteresantnije. Heraklit se ubrava u takozvane mračne mudrace , mračne mislioce I čuven je zbog svoje nejasnosti . Međutim ta nejasnost posljedica je zanemarenoga riječničkog sklopa I neizgrađenoga jezika . I Aristotel je bio toga mišljenja . Heraklitovu nejasnost Aristotel na primjer dovodi u svezu u gramatičkom pogledu sa nedostatkom interpunkcije I on kaže : “ Čitatelj ne zna da li jedna riječ pripada onome što joj prethodi ili onome što dolazi poslije nje. “ Toga mišljenja je I Demetrius. Ono što je važno za Heraklita jest to da je kod njega prvi puta izražen prelazak sa Bitka na Bivanje I to je također ono što je cijenio Hegel. Te odredbe su na taj način u tom odnosu “ nemirne” kaže Hegel , u njemu se nalazi princip života. Time je naravno nadoknađen onaj nedostatak na kojega je ukazivao I Aristotel da kod starih filozofa nema kretanja, nedostatak kretanja. Međutim kod Heraklita samo to kretanje je ovdje princip. Tako se I sam Svemir, tj ono što je apsolutno mora odrediti kao bivanje , odnosno kada kažemo bivanje onda mislimo zapravo na proces, kao na sam proces, a apstraktni proces je vrijeme I Heraklit kaže vrijeme je prva materijalna bit . Dakle vrijeme je apstraktno shvaćanje procesa, ono je prva osjetilna bit jer upravo u osjetnom, ono što se može opažati, vrijeme je prvo što pokazuje to bivanje , on je prva forma toga bivanja . Vrijeme je čisto mijenjanje , ono je čisti pojam, nešto što na osnovu apsolutnih suprotnosti jeste harmonično. A realna forma toga procesa jeste vatra. Dakle vrijeme snabdjeveno takvim momentima jeste proces. Razumjeti prirodu znači predstaviti je kao proces- to je Heraklitova Istina. A vatra je pak fizikalno vrijeme. Dakle priroda je to što nikada ne miruje I Svemir jeste prelaženje iz jednoga u drugo , iz razdora u jedinstvo , iz jedinstva u razdor. Da bismo pobliže dobili odredbe I uvide toga procesa potrebno je da vidimo kako je to Heraklit odredio I prema nekim svjedočanstvima to izgleda ovako : “ Preokreti I promjena vatre su prije svega more I potom polovina njega je zemlja, druga polovina je munja, varta koja bježi. “ To je dakle ono što je opće I vrlo nejasno. Diogen Laerćanin veli : Vatra se zgušnjava u vlagu I zaustavivši se pretvara u vodu . Ugašena vatra je voda, vatra koja prolazi u ravnodušnost , očvrsnula voda pretvara se u zemlju I to je put naniže, potom zemlja opet postaje otopljena , postaje tečna, iz nje postaje vlaga, more , a isparavanjem sve prelazi u vatru . Dakle ovdje vidimo da se od vode , vatre, mora, zemlje , da je ovdje riječ stalno o metamorfozama vatre, voda se razlaže u mračno isparavanje , postaje zemlja , pa onda vatra, pali se u sunčanoj sferi pa se pretvara u meteore, planete I zvijezde. . Tako je priroda krug ili kruženje I to prema nekome zakonodavstvu , prema nekom zakonu, prema božanskom zakonu, prema kozmičkom zakonu , prema prirodnom zakonu a vatra je tu kao duša. Gašenje vatre u tom kretanju prirode pogrešno se opisuje kod nekih povjesničara filozofije kao sagorijevanje svijeta. To je prije svega predstava fantazije koju je izrazio navodno Heraklit govoreći o nekom požaru svijeta, da se naime poslije izvjesnoga vremena, kao što mi danas pretpostavljamo kraj svijeta, da će svijet propasti u velikom ognju. Međutim to sagorijevanje je opći proces Univerzuma. Heraklit kaže da je život udružen sa umiranjem kako u našem životu tako I u našoj smrti jer kada živimo tada su naše duše umrle I u nama su sahranjene , a kada umremo onda naše duše uskrsavaju I žive. Znači vidimo ovdje da je vatra zapravo život I ovdje vidimo da je Heraklit bio prvi filozof koji je izrazio prirodu beskonačnog I prvi put je shvatio prirodu kao po sebi beskonačnu odnosno shvatio je njenu bit kao proces. Od njega dakle treba datirati početak egzistencije filozofije - to smatra Hegel. On je trajna ideja koja je sve do današnjega dana ostala ista kod svih filozofa kao što je to bila ideja I Platona I Aristotela. Tako Heraklit kaže nadalje : Mi sve činimo I zamišljamo prema učešću u božanskome razumu . Zbog toga se moramo upravljati samo prema tom općem razumu . Mnogi pak žive kao da imaju neki vlastiti razum. Razum nije drugo do tumačenje, dolaženje do svijesti , prikazivanje, uviđanje reda I ustrojstva Svemira, preokret , pretvaranje. Zbog toga se mi ukoliko učestvujemo u znanju o njemu nalazimo u Istini. Ukoliko pak imamo ono što je posebno, što je osobno , onda se nalazimo u obmani. I Hegel onda kaže I to su vrlo krupne I važne riječi : ne može se iskazati o Istini iskrenije I nepristranije, samo svijest o tome što je opće jest svijest o Istini. I na ovome je mjestu ,vidimo, Heraklit bio posebno cijenjen od strane Hegela
Međutim kada je riječ o tome procesu onda mi možemo reći da istu problematiku nalazimo stoljećima kasnije u europskoj renesansi ali I kod Tesle. Ništa se u tom smislu nije promijenilo . Ja ću ovdje samo navesti slučaj jednoga drugoga našega filozofa, naime Franu Petrića koji je u svojoj Novoj sveopćoj filozofiji imao poglavlja o tome što je duša, odakle je duša, pa onda o ognjenom svijetu, ili o vatrenom svijetu, o prvotnoj toplini, o prvotnoj svjetlosti, da li su zvijezde ognjevi, da li su zvijezde vatre, o počelu vatre itd. Itd. Znači imamo kod Frane Petrića 20 stoljeća kasnije izraženu u renesansnoj filozofiji istu problematiku. Ono što je interesantno za nas jest to da je moguće naravno skladno povezati Heraklita sa Teslom upravo na način njihovog shvaćanja prirode kao procesa, to se vidi I u tom Kolumbovom jajetu koje se obrće u obrtnom magnetnom polju, da je to jedan proces, da je kozmos jedna dinamička cjelina. Taj moment je jako bitan tako da možemo reći da između Heraklita I Tesle postoji velika skladnost. Hvala!

6. predavanje OPET O ORFEJU




Zlatan Gavrilović Kovač



Dobar dan,
da se ponovo vratimo problematici orfizma I Orfeju . Mi smo naveli onu
pjesmu iz Aristofana, zbor ptica, kada je riječ o kozmičkom jajetu koje se onda kasnije javlja kod Tesle u smislu obrtnog magnetnog polja ili Kolumbovog jajeta kako je on to nazvao. Znači prvu evidenciju o tome jajetu pronalazimo već kod Orfeja I Aristofan u zboru ptica veli : to je kozmološko pjesništvo ranog doba, fragment 12 : “ U početku bijaše Haos I Noćca I crni Ereb , I golemi Tartar , a zemlje ni zraka ni neba ne bijaše jošte, crnokrila Noćca u beskrajnom Erebu krila najprije od vjetra snese jaje , iz njega se onda u toku mjeseci žuđeni proklije Eros , na leđima zlatna krila mu sjala, ko vir vihora bijaše, on sa Haosom krilatim mračni se spari I koljeno naše izleže….”
1. Kasnije se ova tematika kozmičkoga jajeta pojavljuje I u fragmentu 13 , stara svjedočanstva, B fragment 13 gdje se spominje zajedno sa Homerom u smislu da se slažu o postanku Bogova I on kaže , I ja sada citiram Dielsa, - “okean koji je početak svih stvari , voda je po njemu bila počelo svih stvari ( a to smo vidjeli I kod Talesa) , iz vode je nastalo blato a iz obojega je rođena životinja zmaj sa presađenom lavljom glavom a po sredini lik božanstva imenom Heraklo I Kronos. Ovaj Heraklo pak rodi pregolemo jaje koje je ispunjeno životnom silom roditelja bilo je od trenja prelomljeno na dvoje , polovina gornjega dijela postalo Je Uran , a ono od dna Zemlja, odatle proizlaze neki dvotjelesni Bog , spojivši se sa Zemljom Uran rodi ženska božanstva itd.itd.itd” Znači vidimo ovdje da se kod Orfeja već govori o tome kozmičkom jajetu I nema nikakve sumnje da je tu još djelatno mitsko mišljenje starih Grka. To se mitsko mišljenje starih Grka pojavljuje I s obzirom na dva jako interesantna momenta, prvi s obzirom na moment magneta a drugi s obzirom na moment jantara budući da se o magnetizmu I misteriji, magiji privlačenja magneta I jantara znalo zapravo već prilično rano. Prema predaji do naziva magnet došlo se tako što je svojstva magneta zapazio pastir Magnus na grčkom otoku Kreti . Prema toj predaji on je na sandalama imao željezne čavle pa je dok je išao preko kamenja primijetio da mu to kamenje privlači sandale. To je kamenje bila rudača magnetit . Tales Milećanin a onda kasnije I drugi grčki filozofi pisao je o neobičnom ponašanju željezne rudače koja privlači željezne predmete. Naime oblikovana željezna rudača magnetit , crna ruda metalnoga sjaja, ima sposobnost privlačenja željeza. Ruda magnetit iskopavala se u maloaziskom mjestu Magneziju po kojem je ova neobična pojava svojstvena magnetitu dobila ime, dakle ime magnetizam . Dakle za tijela koja imaju svojstvo privlačenja željeznih predmeta kaže se da su magnetična I nazivaju se magneti . To je što se tiče magneta. A što se tiče jantara kod kojega je otkrivena ta privlačna moć, to je u značenju jantar, to je ruska riječ koja dolazi iz latinskog, u Srba se još naziva ćilibar , to je turska riječ koja ima perzijski korjen a označuje onoga koji privlači slamu ili subcidit latinski, fosilna je smola crnogoričnog drveća očvrsnula sedimentacijom I pripada skupini takozvanih organskih minerala. Međutim postoji vjerovanje u njegove magijske moći I iz toga vjerovanja potreba za jantarom javlja se još u prapovijesno doba. Starogrčki naziv za jantar je elektron, a mi nazivamo danas ovim imenom dio atoma, a u najstarijim grčkim mitovima navode se osobita svojstva jantara nastalog od suza koje su ronile Helijade nad mrtvim Featonom. U antici se često povezuje sa raznim vjerovanjima pa se nosio kao amajlija I nakit. Smatrano je da daje hrabrost pa su ga rimski gladijatori nosili u borbama u areni . Stari Rimljani su ga zvali zlatom sjevera zbog žute boje I nalazišta u sjevernim krajevima . Sa obala Baltika dopremao se sve do Akvileje I to je taj poznati jantarski put , a stari Kinezi su izrađivali vaze od jantara . Jantar je amorfan, tvori gomile, oblutke, sige, može sadržavati fosile insekata , biljaka kao I mjehuriće zraka. Takvi primjerci su rijetki . Ima nestalan kemijski sastav...Trljanjem postaje električno negativan , zbog male gustoće pliva na vodi...Znači to su dva momenta jako važna jer su preko njih stari Grci dobili prvu ideju magnetizma. Ta se ideja magnetizma pojavljuje I u orfizmu a pojavljuje se I kod starih mudraca, Talesa nadalje. Međutim postoji još jedan moment koji je interesantan za Orfeja a to je kao što čitamo u fragmentu 16 B : “ ovi su od tada vladali nad blaženim božanskim Titanima dok Zeus još dijete neiskusna duha bijaše u pečini, dikte, I dok ga još Kiklopi od zemlje rođeni nisu ojačali munjom, grmljavinom I sijevanjem jer to Zeusu donosi slavu “ Ili Kao što čitamo u fragmentu B 18 , I munja zvjezdano sijeva- ili kao što čitamo u fragmentu 19 – munjom bljeskovitom. Ovaj moment da Zeusu munje donose slavu je vrlo interesantan jer govori o tome da u grčkoj mitologiji Zeust jeste vrhovni starogrčki Bog, on je vladar Olimpa, Bog je neba I grmljavine. Njegova žena je ujedno I njegova sestra Hera ali je imao mnogo potomaka I sa drugim božicama I smrtnicima. Zeusu srodan u starih Rimljana je Jupiter . Ima osobine svjetlosti I neba koje vedri I oblači , ljut je gromovnik koji gađa munjama , dobri bog koji daje kišu. Njegova je sveta ptica zlatni orao...Poput Zeusa ono je simbol hrabrosti, pravde I snage. Zeusovo drvo je hrast što je simbol snage a također su mu posvećena I maslinova stabla… On je vrhovni Bog svih Helena, zaštitnik gostiju I stranaca , čuvar zakletvi , upravlja poslovima I trgovcima. Međutim ovaj vrhovni Bog kod starih Grka a vidjeli smo I kod Rimljana sličan je slavenskom Bogu Perunu koji je također vrhovni Bog . Mi Južni Slaveni I Slaveni općenito imamo Peruna koji je također slavenski Bog neba I groma ali I pokrovitelj vladara . Vjerojatno je bio vrhovni Bog svih Slavena. Perunov dan je četvrtak, ima biljku peruniku koja se negdje još zove bogiša ali I hrast. Ovo ime Perun izvodi se iz staroslavenske riječi, a izvodi se od indoevropskoga korjena Per I Perk kojoj značenje jest udariti, vrlo jako udariti, snažno, silovito udariti I sufiksa un koji označava onoga koji izvršava radnju . Bog gromovnik pojavljuje se I kod Litvanaca pod imenom Perkunas a isti korjen ukazuje možda na zajedničko porijeko religijskoga a možda I jezičnoga zajedništva Slavena I Litvanaca…

Vidimo da ovo vrhovno božanstvo groma postoji I kod Orfeja.
Ono što ja hoću danas reći I sa time završiti ovo predavanje jest to da se I kod Orfeja prvi puta govori o grmljavini , munjama , sijevanju jer to Zeusu donosi slavu . Mi južnoslavenski narodi smo imali sreću da smo imali Nikolu Teslu koji je prvi uspio proizvesti te munje , to sijevanje I tu grmljavinu, da je upravo sam čovjek uspio proizvesti tu munju , da to nije samo stvar bogova nego da je I ljudska stvar. Mnogi su onda kasnije I ovdje u Australiji pošprdno se smijali toj činjenici pa su Teslu nazivali : “ A vidiš, on ti je gromovnik Ilija” a iza tih riječi samo se otkriva jedna velika ljubomora I jedna velika zavist tih ljudi prema jednom takvom velikom čovjeku kao što je naš Nikola Tesla. U slijedećim predavanjima ćemo govoriti o tim Teslinim munjama, grmljavini I sijevanju. Hvala!

5.predavanje PRSTEN I KANTOVA TEORIJA NEBA





Zlatan Gavrilović Kovač




Dobar dan,
mi smo u prošlim predavanjima govorili o Prstenu oko Zemlje , spominjali smo Gilberta I njegovu ideju o zemlji kao magnetu, zapravo njegovu Istinu o zemlji kao magnetu , govorili smo o tome kako je u 20 stoljeću Tesla dodao tome zavojnicu u svojoj ideji Prstena oko Zemlje . Mi smo to kasnije proširili na Mjesec I na problem planetarnoga sustava Zemlje I Mjeseca I govorili smo o tome koliko je to kardinalna spoznaja. Međutim prvu evidenciju o Prstenu nalazimo kod Predsokratika I to nalazimo kod Parmenida I to u odjeljku B koji se odnosi na fragmente o prirodi , B12. Mislim da se tu, koliko je meni poznato , prvi put spominju prstenovi. I tu čitamo otprilike ovo ( govorimo o hrvatskom prevodu Dielsovih Predsokratika, o str. 214, koje fragmente je preveo Dubravko Škiljan) : “ Nakon malog broja stihova opet progovoriše o dvama elementima, zaključuje ovako, opisuje sposobnost stvaranja – Prsteni uži ( užitka op.ZGK) upravlja svima . Parmenid je jasno iznio uzrok stvaranja , ne samo tjelešca u nastanku nego I netjelešca koja ispunjavaju nastanak kada kaže- slijedeći ženke I on drži da je jedan zajednički uzrok stvaranja boginja stavljena u sredini svega, uzročnica svakog nastanka.” I onda se spominje fragment : “Prsteni uži nemješane puni su vatre, slijedeći prvi su noći gdje dio plamena struji , u sredini je boginja koja upravlja svima , potpuno naime rađanjem mrskim I parenjem vlada , šalje na parenje mužjaka ženki I suprotno opet mužjaka ženki.”

Znači ovaj fragment Parmenida možemo pronaći u Dielsovim Predsokraticima u prevodu Dubravka Škiljana . Ja sam se onda pitao koliko je taj prevod adekvatan, da li je moguće da pronađem neke druge prevode koji se odnose na taj paragraf I ja sam se onda obratio engleskom prevodu Jonathana Barnesa iz njegove knjige Early Greek Philosophy koja je objavljena u Londonu . I ja sam pronašao na stranici 137 taj isti fragment koji započinje ovako : “ The narrower [bands] are full of unmixed fire” , znači to bi se prevodilo kao Uži prstenova ili uži pojaseva su puni nemješane vatre I iz toga sam zaključio da je taj prevod Dubravka Škiljana sasvim korektan.
Znači prvu evidenciju o prstenovima kao uzročniku stvaranja pronalazimo već kod predsokratika , već kod Parmenida ali je potrebno danas vidjeti kako je ta ideja proslijeđena do Kanta, to se proteže tisućama godina I dolazi do Kanta I on to spominje u svojoj Općoj povijesti prirode I teoriji neba 1755 godine . Podnaslov te njegove knjige je Pokušaj o ustrojstvu I mehaničkom postanku cijele svjetske zgrade raspravljeno prema Newtonovim principima . I on tu odmah na početku u svome Predgovoru kaže da on ima veliko uvjerenje o nezabludivosti božanskih istina I on kaže da je to kod njega toliko snažno da sve protuagumente odbacuje . Ali upravo slaganje kaže Kant kojega nalazimo između ovoga sistema I religije uzdiže njegovo samopouzdanje . I on tu govori u tome svome kapitalnome radu I taj Predgovor zaključuje riječima I svojim razmatranjima koje je vrlo interesantno: oblikovana nebeska tijela su okrugle mase , dakle najjednostavniji . Iz te jednostavnosti Newtonovih zakona , iz te jednostavnosti prirode on kaže : dajte mi materiju ja ću iz toga sagraditi svijet. Međutim Kant se pita mogu li se I najmanje biljke ili insekt hvaliti takvim prednostima. Je li se u stanju kazati dajte mi materiju ja ću vam pokazati kako bi se mogla proizvesti gusjenica. I on kaže da će se prije moći uvidjeti oblikovanje svih nebeskih tijela, uzrok njihova kretanja , ukratko postanak cijelog sadašnjeg ustrojstva svjetske građevine iz mehaničkih razloga prije nego proizvođenje jedne jedine biljke ili gusjenice. Znači moguće je objasniti postanak svijeta ali je nemoguće objasniti postanak života
O prstenu oko Zemlje Kant raspravlja u 5 poglavlju svoje Teorije neba koje nosi naslov O nastanku Saturnova prstena...Ja neću sada ulaziti u interpretaciju Kantova razumijevanja , samo ću spomenuti da se on na kraju toga poglavlja bavi pitanjima prstena oko Zemlje. I on kaže da je pitanje da li je Zemlja kao I Saturn imala prsten I da je moguće možda govoriti o prstenu oko Zemlje, to je stranica 104. I on kasnije razmatra tu ideju I povezuje je sa biblijskim svjedočanstvom Velikoga potopa. I o tome ću sada kazati nekoliko riječi. Ta ideja Kanta proslijeđena je direktno kasnije do Tesle. Ja sam Kanta spominjao u svojoj Kozmologiji više puta s obzirom na njegovu nebularnu hipotezu I s obzirom na neke suvremene momente o naravi kozmičkih procesa posebno ako imamo u vidu posljednje naše spoznaje u razvoju solarnoga sistema. Međutim je istina da Kozmologiju zlatnoga prstena uopće nije moguće razumjeti bez prethodnoga poznavanja Kantove Teorije neba I onoga što je danas manje više poznato kao Kantova estetika. Jer njegova Treća kritika kojom je on dovršio svoj sistem transcedentalnoga idealizma, a riječ je o Kritici moći suđenja predstavlja samo njegovo daljnje objašnjenje I produbljivanje osnovnih teza koje je postavio u svojoj Teoriji neba iz 1755 godine. Ja sam u svome radu bio usmjeren na engleski prevod Teorije neba ali sam kasnije uspio doći I do prevoda Mile Babića. Govorim to stoga što izgleda da nisu svi prevodi ovoga Kantovog djela isti I potpuno odgovarajući nego se oni razlikuju u zavisnosti od sredine I u zavisnosti od izdavača. To u ovom slučaju nije toliki problem. Veći I daleko značajniji problem je u tome da ja držim poput Kanta da je cjelokupni kozmos I procesi u njemu predmet estetičke refleksije. Kozmos je predmet estetike ili ako hoćete estetički problem pa kao takav trajno u posjedu filozofije prema kojoj današnja astronomija stoji kao jedan jako važan segment. A to je sasvim drugačije mišljenje od onoga da suvremena astronomija o tome predmetu ima prvu I posljednju riječ.
Odatle je posve jasno Kantvo upućivanje na povijest filozofske problematike od starih Grka I predsokratika nadalje kao I njegovo oduševljenje pred poretkom, umnošću I ljepotom kozmičke arhitekture koje je najbolje izrazio u Predgovoru svoje Teorije kao I u ostalom u cjelokupnom njegovom djelu I konačno njegovoj cjelokupnoj filozofiji. Prema tome za Kanta poredak I ljepota planetarne strukture, njena harmonija, njena svrha samo su dokaz prisutnosti najviše mudrosti u poretku svijeta. Priroda se razvija prema određenom poretku I na pravilan način tako da ona nije ništa drugo do igra Boga iz njegove dobrote I ljepote. U svojoj Kritici moći suđenja Kant kaže da priroda uzeta u estetičkom sudu kao moć koja nad nama nema sile jest dinamički uzvišena. Opasne strmine, prijeteće litice, olujni oblaci koji se gomilaju na horizontu I koji dolaze sa munjama I grmljavinom, vulkani po cijelom svijetu svojom razornom silom, olujni vjetrovi , orkani sa golemim pustošenjima zemlje, beskrajni pobješnjeli oceani , visoki vodopadi velikih rijeka i mnogi drugi prirodni fenomeni čine našu moć u usporedbi sa ovom silom, posve neznatnom sitnicom. I pogled na njih postaje još privlačniji, još strašniji ukoliko smo zaklonjeni u nekoj sigurnosti. Mi te stvari rado nazivamo uzvišenima jer nas stavljaju na običnu mjeru I dopuštaju da mi u sebi otkrijemo moć posve druge vrste, da se ogledamo sa ovom prividnom svemoći prirode. Odatle naš strah pred silama prirode ali I čuđenje koje graniči sa strahom , užas I sveta jeza. Čovjek koji se doista boji jer je prema Kantu grešan , ne nalazi se u raspoloženju da se divi božanskoj veličini, za što je potrebna nastrojenost za mirnu kontempaciju I posve slobodan sud. Samo onda ako je svjestan svoje iskrene bogougodne nastrojenosti moguće je u čovjeku pobuditi ideju uzvišenosti prirode. Sigurno se na takav način religija razlikuje od supersticije koja ne zasniva u duši strahopoštovanje za ono uzvišeno nego bojazan I strah pred nadmoćnijim bićem čijoj je volji zastrašeni čovjek podvrgnut. Prema tome uzvišenost nije sadržana u niti jednoj stvari prirode nego samo u našoj duši ukoliko mi možemo postići nadmoć I biti svjesni prirode u sebi I na taj način prirode izvan nas. Sve što u nama pobuđuje taj osjećaj zove se uzvišeno. Sudu o uzvišenosti je potrebna dakle jedna kultura koja ima osnovu u ljudskoj prirodi I što se za svakoga može zahtijevati zdravim razumom … Uistinu se neki osjećaj za uzvišenost prirode ne može valjano misliti, prema Kantu, a da se sa njim ne poveže nastrojenost duše koja je slična nastrojenosti za ono moralno. I on kaže : “Estetička je svršnost zakonitost moći suđenja u njenoj slobodi”, to je Analitika estetske moći suđenja. Isto tako Kant kaže ono je lijepo simbol čudoredno dobrog, to je Dijalektika estetske moći suđenja. Organiziran proizvod prirode je prema Kantu onaj kome je sve svrha a uzajamno I sredstvo. Ništa u njemu nije badava I ništa se u njemu ne treba pripisivati slijepome prirodnome mehanizmu. Ništa se ne događa slučajno. Mi se nikako ne možemo osloboditi toga osnovnoga teleologijskoga načela. Dakle samo materija ako je organizirana jest ono čemu nužno pripada pojam o njoj kao prirodnoj svrsi. No taj pojam vodi prema razumijevanju prirode kao sistema svrha kojoj se ideji mora podrediti svaki mehanizam prema principima uma . Mi od prirode očekujemo ono što je svršno I ljepota je u slaganju sa našom slobodnom igrom spoznajnih moći I može se smatrati kao objektivna svršnost prirode u njenoj cjelini kao sistemu u kojem je čovjek jedan član...Odatle je Kant umovanjem došao do toga da je čovjek najviša I posljednja svrha prirode kao sistema svrha. Prva svrha bila bi dakle blaženstvo a druga kultura čovjeka.
Što se Kozmologije zlatnoga prstena tiče ili takozvane Rex Kovač teorije istina je I povijesnofilozofski stoji da je Kant prvi progovorio o Prstenu oko Zemlje u sekciji 5 svoje Teorije neba gdje se također pozabavio Saturnovim prstenom. Na kraju te sekcije on je pretpostavio da je I planeta Zemlja također imala prsten. Taj je prsten bio pun vode koji je razoren kako bi se kasnije kaznio svijet ili je pak kometa razorila taj prsten na dijelove ili je pak hlađenjem regiona u kojem je bio smješten uništen povlačeći za sobom dijelove prstena dolje prema zemlji u najstrašnijoj katastrofi koju pamtimo. Cijeli je svijet bio poplavljen...Konačno nakon katastrofe naš je svijet postao novi poredak I nova duga se pojavila na nebu kao znak novog života. Dakle nije nam posve jasno da li Kant ima na umu biblijske predstave ili pak ima na umu znanstvene spoznaje u pogledu ovoga prstena. Ali kao u Kritici moći suđenja ovdje je ostao na stajalištu prirode kao sistema svrha u kojima čovjek kao moralno biće predstavlja krajnju svrhu svega stvaranja. Odatle bismo mogli reći da je Kantu ovaj svijet najsavršeniji od svih mogućih svjetova. Hvala!

4. predavanje ZEMLJA I MJESEC KAO MAGNETI


Zlatan Gavrilović Kovač



Dobar dan,
mi smo u prošlom predavanju govorili o Tesli I Talesu , o tim nekim relacijama, nekim analogijama , nekim sličnostima koje postoje između Tesle I Talesa . Spominjali smo Dielsa I spominjali smo Hegela, kako je to Hegel shvatio u svojoj Povijesti filozofije. Na koncu smo se dotakli I problematike magneta I pitanja svjetske duše. Poznato je kod Dielsa, to smo spominjali prošli put, da je on u predsokratičkim fragmentima o Talesu na stranici 67 rekao da je također nekako pomoću magneta I jantara dokazivao da I nežive stvari imaju dušu, rekao je da je počelo elemenata voda I da je kozmos živ I pun božanstava , obrazovanje je stekao kod svećenika u Egiptu… a umro je kao starac samotnjak promatrajući atletsko natjecanje malaksao od žege. Znači mi smo vidjeli ovdje da je magnet , zato što privlači željezo bio dokaz da I nežive stvari imaju dušu , odnosno, kao što smo rekli prošloga puta, da I mrtve stvari imaju dušu. Ova ideja bila je proslijeđena u srednjem vijeku na nebeska tijela I u ovoj problematici znanstvene filozofije mi ćemo dotaknuti I ovaj problem dokazivanja da nebeska tijela imaju dušu. Poznato je da su Muslimani u srednjem vijeku smatrali da nebeska tijela imaju dušu. Nebesko tijelo je tijelo sa dušom I ova ideja je bila dalje proslijeđena do Williama Gilberta I drugih u 16 stoljeću a onda nanovo pala u zaborav sve do najnovijega vremena kada se u okviru zapadne logic of science I spoznajne teorije stalo držati da su nebeska tijela prije svega Zemlja nešto poput Gae koja ima svoju narav, svoje karakteristike , svoje pravilnosti, svoju logiku, svoje mišljenje I konačno svoju dušu kojom ona prožima svako biće na planeti Zemlji.
U okviru razvoja zapadne kulture I znanosti nama je od posebnoga značenja mišljenje koje se u Europi počelo probijati baš nekako zahvaljujući Gilbertovim radovima da predmeti I stvari na Zemlji doista imaju dušu pa se onda često uzimao primjer Talesa I njegova mišljenja o magnetu I jantaru kod kojih karakteristike privlačenja ili odbijanja drugih metala ili papira pokazuju baš da je tu riječ o duši I djelovanju duše I kod anorganskih materija pa da je sve prema tome, čitav svijet prema tome, da je svjetska duša koja prožima sve. Kao što svjedoči Diels u svojim Predskoraticima Tales je također nekako pomoću magneta I jantara dokazivao da I nežive stvari imaju dušu, a da je duša nešto što potiče kretanje, nešto što potiče gibanje , to je stranica kod Dielsa 75. Mnogo stoljeća kasnije ove ideje našle su svoje opravdano mjesto u stajalištima velikoga Britanca Williama Gilberta za kojeg se može reći da je bio prvi Englez koji je bio advokatom kopernikanskoga pogleda na svijet držeći da fiksne zvijezde nisu na istoj distanciji od planete Zemlje. Znači mi ćemo ovu problematiku Tesle I predsokratičke filozofije malo proširiti pa ćemo se pozabaviti ovim pitanjem magneta I u novije vrijeme . Najveća zasluga Gilberta britanskoj znanosti ukoliko gledamo I njegove doprinose pomorskoj navigaciji jesu njegove refleksije o magnetu . Tako je poznata njegova knjiga O Zemlji kao velikom magnetu . Ova je knjiga pobudila veliku pažnju kulturne Europe toga vremena tako da je Kepler iskazao sve počasti na utjecaj kojeg je Gilbert izvršio na znanstveni svijet dok je Galileo koji je prvi ukazao na značajke magnetizma poslije čitanja Gilberta rekao da je riječ o velikom slaganju između znanstvenika. Bacon je opet smatrao da je rast općeg sistema magnetizma koji je otpočeo Galilejem I Gilbertom od najvećega značenja pa je čitav jedan Gilbertov paragraf naveo kao svoj vlastiti . Gilbertova knjiga O magnetu I magnetskim tijelima I velikom magnetu Zemlji štampana je 1600 godine. Možda su najzanimljiviji dijelovi ove knjige Gilbertovo raspravljanje o ponašanju magnetne igle kompasa zavisno od toga da li smo na Atlantiku, Mediteranu ili negdje drugdje ili pak na Južnoj hemisferi iz kojih razmišljanja je došao na ideju da planeta Zemlja nije ništa drugo nego jedan veliki magnet sa svojim južnim I sjevernim polom. Mnogo je vremena proteklo dok ove ideje nije zamijetio naš veliki Nikola Tesla koji nema nikakve sumnje jeste poznavao Gilberta I on spominje Gilberta u svojoj Bajci o elektricitetu mada ne postoji nikakvo Teslino direktno opširno upućivanje na njega. Isto tako ne postoji koliko je meni poznato niti jedan Teslin patent koji bi bio u nekoj svezi sa Gilbertovim razmišljanjima a vidjet ćemo koji je to patent koji ima veze sa Gilbertom uzimajući u obzir I one spoznaje koje su Tesli bile poznate još od Faradeya. Postoji jedna jako značajna evidencija kod Tesle koja govori o tome koliko je riječ o značajnoj ideji I jako važnom razmišljanju . Ovoj ideji Zemlje kao magneta Tesla je dodao zavojnicu u svojoj ideji Prstena oko Zemlje kako nam svjedoči u svojem autobiografskom djelu Moji pronalasci koja je prvi puta štampana kao serija tekstova 1919 godine. Prema ovoj ideji a zahvaljujući zavojnici oko Zemlje inducira se struja na takav način da možemo graditi vlakove koji će ići brzinom većom od 1000 kilometara na sat I Tesla daje viziju planete Zemlje I stanja čovječanstva u jednoj takvoj supermodernoj civilizaciji. Ja ne mislim sada posebno o tome govoriti kako je to Tesla zamišljao ali ima jedna jako važna reperkusija ovoga prstena oko Zemlje . Naime s obzirom na činjenicu da bi pitanje izvora energije bilo riješeno čovječanstvo bi čekalo novi izazov a to je pokušaj da zemlje članice planetarne zajednice baš ovim Teslinim prstenom omoguće prvu našu uspješnu borbu sa predstojećim klimatskim promjenama koje očekujemo u slijedećih 2000 godina
Jer naime prema predviđanjima klimatologa kao I prema stajalištima Milankovića ledeno doba na Zemlji može biti razumljivo u terminima promjene orijentacije Zemlje u prostoru I u obliku njene orbite oko Sunca gdje se u galaktičkoj putanji u kozmosu produciraju klimatski ritmovi od 26 tisuća, 40 tisuća I 100 tisuća godina. S obzirom na današnje stanje naših spoznaja, s obzirom na današnju geografiju Zemlje prirodno stanje naše planete jeste ledeno doba koje varira od interglacijalnoga stanja kakvo je ono danas do jako hladnog stanja u ritmovima o kojima smo maločas govorili . Tako je prema Milankovićevom zapažanju riječ o ritmu koji je 90 tisuća godina ledenog doba, 10-15 tisuća interglacijalnoga kakvo je ono danas kojeg opet smjenjuje ledeno doba. Mi smo trenutno pri kraju interglacijalnoga doba . Prema tome sigurno je da je velika istina da su Gilbert I Tesla postavili neka jako važna pitanja kao što su dali neke jako važne solucije problematike o kojoj je riječ I sa kojom ćemo se sve češće susretati u našim nastojanjima da razumijemo centralna pitanja današnjice
Međutim ovaj prsten oko Zemlje , prsten oko magneta, je istovjetan s obzirom na još jedan moment . U svojoj Kozmologiji zlatnoga prstena ja sam razmatrao da su I muslimanski znanstvenici I filozofi kroz cijeli srednji vijek I dosta kasnije isticali kako su nebeska tijela tijela sa dušom . Isto tako muslimanski su filozofi već prilično rano znali da planeta Zemlja jeste unekoliko kugla koja plovi kozmosom. Ja bih samo skrenuo pažnju na 8 I 9 stoljeće koje je za muslimanske znanstvenike postavilo pitanje veličine Zemlje. Za vrijeme vladavine Kalifa Al-Mamuna koji je vladao od 813 do 833 godine postojalo je nekoliko pokušaja da se izmjeri velika površina Zemlje . Tako je formirana jedna ili nekoliko ekspedicija koje su htjele iskoristiti ravnu površinu Sirijske pustinje . Onda su promatrači išli dalje prema sjeveru I prema jugu ove pustinje mjereči prevaljenu udaljenost I ovo mjerenje je nastavljeno sve dok ekspedicija nije stigla do mjesta gdje je geografska dužina bila 1 stupanj različita od početne točke polazišta. Onda je distancija koja je prevaljena dužina meridijana u stupnjevima . Tako je izračunato da je 1 stupanj geografske dužine ekvivalentan 56 2/3 arapske milje I kada se ovi podaci multipliciraju sa 360 stupnjeva I podijele brojem Pi dobije se dijametar Zemlje . Naravno ovo mjerenje postavlja problem preciznosti . Ovaj problem je istraživao Nalino u 19 stoljeću I zaključio da 56 2/3 arapske milje jeste ekvivalentno 111.8 kilometara za 1 stupanj što je nevjerojatno blizu, zapanjujuće blizu realnoj vrijednosti od 111.3 kilometra. Ovoj slici planete Zemlje kao kugle koja je slika bila poznata muslimanskom filozofima I znanstvenicima Gilbert je u Britaniji početkom 17 stoljeća dao preciznije značenje smatrajući planetu Zemlju velikim magnetom a Tesla početkom 20 stoljeća opet ovome magnetu dodaje svoj prsten po uzoru na zavojnice koje nalazimo kod transformatora. Na temelju ove slike koju danas imamo zahvaljujući Tesli moguće je također govoriti o tome da je planeta Zemlja primarna zavojnica. Za nas je u cijeloj ovoj ideji važno da shvatimo da Mjesec također može biti zavojnica jer on ima regije, ima magnetske regije , on nema veliko magnetsko polje ali postoje magneti koji predstavljaju takozvanu sekundarnu zavojnicu u našem planetarnom transformatoru . Tako razmišljajući oba ova nebeska tijela predstavljaju sistem planetarnoga transformatora koji nam može omogućiti uspješnu obranu od kozmičkih projektila kao što nam može omogućiti uspješnu borbu protiv predstojećih klimatskih promjena koje prema Milankovićevim predviđanjima predstoje u neposrednoj budućnosti a cijeli efekt čovječanstvo počinje osjećati već danas.
Važno je ovdje reći, kada smo već kod ovih imena znanstvenika I filozofa, da na umu moramo imati da je ovdje riječ o jednom produktivnom prožimanju različitih kultura I različitih znanstvenih tradicija gdje je riječ o tome da je važno da imamo pogled na pluralizam tih kultura koji kani te različite tradicije shvatiti iz njihovih vlastitih socijalnih I povijesnih pretpostavki. A za tako nešto važno je imati unutrašnju slobodu , odlučan stav prema Istini , otvorenost prema iskustvima drugih ljudi svagda imajući na umu da treba ustrajavati na takovu načinu mišljenja kojem će biti strana svaka mitologizacija I apsolutizacija vlastite kulturne, filozofske I znanstvene tradicije. Hvala!

3 predavanje TALES I TESLA



Zlatan Gavrilović Kovač


Dobar dan,
pa mi smo u ovim našim razmatranjima odnosa Tesle I predsokratičke filozofije krenuli od Orfika, krenuli smo od problematike kozmičkoga jajeta, a danas ćemo reći par riječi o relacijama između Tesle I Talesa. Tales je bio jedan od sedam grčkih mudraca na početku kozmološkoga perioda grčke filozofije. Njegovo rođenje pada negdje u 6 I 7 stoljeću pne. Tesla spominje Talesa u svojoj Bajci o elektricitetu, tako se kod nas kaže, ali to nije bajka, to je tekst pod naslovom Prekrasan svijet koji će biti stvoren elektricitetom , tako se zove Teslin tekst a objavljen je u septembru mjesecu, 9.septembra 1915 godine u časopisu Manufacturer Record . I on tu spominje Talesa pored Teofrasta I Plinija gdje govori o magičnim svojstvima jantara I Tesla kaže: “te dragocjene tvari što je nastala iz suza Helijada, sestara nesretnoga mladića Featona koji je pokušao vladati Febovim kolima I gotovo zapalio čitavu zemlju . Tu je misterioznu pojavu bujna mašta starih Grka naravno pripisala nezemaljskim uzrocima I jantaru udahnula život I dušu. Da li je to stvarno bilo vjerovanje ili više pjesničko tumačenje otvoreno je pitanje . Još I danas ima obrazovanih ljudi koji misle da je biser živ I da u dodiru sa toplim ljudskim tijelom postaje još ljepši I sjajniji”, to kaže Tesla na početku svoje rasprave iz 1915 godine.
Tales je bio prvi filozof prirode I o njemu se uglavnom dosta zna, ja ne bih sada nešto posebno razglabao o Talesovoj filozofiji, htio bih samo reći par riječi o njemu I dovesti ga u svezu sa Teslom. Njegovo rođenje pada negdje oko 540 godine pne. Mada tu ima I drugačijih mišljenja oko te godine rođenja. Postoji jedna anegdota, pored mnogih, koju je zabilježio Diogen Laerćanin da je Tales gledajući u nebo pao u jamu a onda ga je starica pitala “ Kako to ti Talese gledaš u nebo a ne vidiš što ti se nalazi pred očima”, Filozofi naravno ne mogu uzvratiti ravnom mjerom ovom narodnom mišljenju . Ljudi iz naroda ne shvaćaju što se njima filozofi smiju jer zaista nisu u stanju da padnu u jamu pošto se odvajkada nalaze u njoj. To je prigovorio Hegel. Jer oni ne upravljaju svoje poglede ka nečem višem. To je dakle prigovor Hegela iz njegove Povijesti filozofije, prvi dio koji se odnosi na grčku filozofiju.
Dakle Tales je bio prvi filozof prirode I ono što je važno je da je on rekao “ Sve je voda”. On je čitav svijet reducirao na jedan princip, fantazija ima Bogove ali njihov sadržaj je Priroda, sunce, zemlja , more I čovjek pred sobom ima Prirodu, vodu, zrak, zvijezde, nebeski svod, ima svoje Bogove kao što rekoh. Ja općenito moram reći da je potrebna velika smjelost duha, I tu se slažem sa Hegelom , pa da se ne prizna ovo obilje života prirodnoga svijeta već da se reducira na jednu jednostavnu supstanciju koja kao takva perzistira a koju Tales zove Voda, koju Tales definira kao Vodu . Međutim postoje neke direktne sličnosti, neke analogije, neke podudarnosti između Talesa I Tesle I vidimo da se u tih 2,5 tisuća godina razvoja filozofije, filozofskoga mišljenja I magnetizma malo što promijenilo , izgleda kao da se malo toga promijenilo. Poznato je u Predsokraticima po Dielsu da je Tales, kao što se tvrdi na stranici 62, prvi upisao u kružnicu pravokutni trokut I nakon toga žrtvovao vola. Međutim to je postala jedna signifikantna znanstvena činjenica da je prvi upisao pravokutni trokut u kružnicu. Neki teoretičari to su kasnije pripisivali Pitagori . Ali prema Kalimahu postoji pjesma, zapis koji ide otprilike ovako “ Arkađani uz pomoć ptice povoljne u hramu Didimeja na starca naiđe gdje štapom po tlu grebe, on crta lik kog otkri Eufeb Efrižanin da prvi on baš trokute I mnogokute trokute nacrta I svinu u krug I naročito uzdržati se od mesne hrane” I malo kasnije “ a Tales štapom na tlu pijesak izgladi I drugom rukom bradu svoju uhvati pa reče: Ja baš ovaj neću primiti dar već ako silno cijeniš roditeljsku riječ….”.itd. Itd. Vidimo dakle da je Tales štapom
po pijesku crtao svoje krugove I svoje trokute u krugu. Međutim isto tako je I Tesla crtao u pijesku kao što nam govori u svom autobiografskom djelu Moji pronalasci I na stranici 44 stoji : “ Jednoga popodneva koje je stalno prisutno u mojem sjećanju šetao sam sa prijateljem gradskim parkom I recitirao stihove. U tim godinama znao sam čitave knjige napamet, od riječi do riječi, jedna od njih bila je Goetheov Faust, sunce je upravo zapadalo I podsjetilo me na jedan čuveni odlomak- već tada je sunce, zamire već dan, a ono drugdje gdje život stvara, o imati krila moj je davni san, o letjeti za slobodom , za ljepotu toga žara, ta divna sna a sunce zapada, čovjek ima krila duhovna ali tjelesna ne, bozi nisu dali- kada sam izrekao ove inspirirajuće riječi , nastavlja Tesla, ideja me ozarila kao bljesak munje I u trenutku sam otkrio istinu. Nacrtao sam štapom u pijesku dijagrame koje sam 6 godina kasnije iznio Američkom Institutu elektroinženjera a moj drug ih je odmah posve razumio. Slike koje sam vidio bile su savršeno oštre I jasne te čvrste poput metala ili kamena. Na to sam mu rekao : Vidiš li ovdje moj motor , pogledaj kako sada radi u drugom smijeru. Ne mogu početi opisivati svoje osjećaje. Da li je pigmalion vidio kako oživljava njegov...ne bi više bio potresen. Tisuću tajni prirode na koje sam se slučajno spoticao dao bih za ovu koju sam išćupao iz prirode unatoč svim čudima I opasnostima sa kojima sam se suočavao”
I mi sada vidimo da između Talesa I Tesle postoje neke analogije, da su oboje crtali u pijesku I to je jedna sličnost. A druga sličnost je ta da su I jedan I drugi zapravo razmišljali o magnetu I magnetizmu I dali svoj doprinos magnetizmu. Kod Dielsa postoji zapis da je Tales pomoću magneta, to je stranica 67, I jantara dokazivao da I nežive stvari imaju dušu. Mi smo vidjeli I kod Tesle da je on isto mislio, da naime I nežive stvari imaju dušu.” Rekao je da je počelo elemenata Voda I da je kozmos živ I pun božanstava. Obrazovanje je stekao kod svećenika u Egiptu , njegova je izreka Upoznaj samoga sebe , umro je kao starac samotnik promatrajući atletsko natjecanje malaksao od žege “

Prema ovome što mi znamo o Talesu izgleda da je on smatrao dušu za nešto što pokreće pošto je za kamen odnosno magnet tvrdio da ima dušu jer pokreće željezo. I onda Diogen Laerćanin nadodaje I jantar I on kaže da je pripisivao dušu I onome što je mrtvo. Svijet je prema Talesu oduhovljen I pun demona a Plutarh veli ovo : “On je Boga nazvao inteligencijom svijeta”. Kada Hegel u svojoj Povijesti filozofije razmišlja o Talesu onda kaže da je bolje da magnet ima dušu nego da on ima samo snagu da privlači jer je snaga jedna vrsta osobine koja se predstavlja kao nešto što se može odvojiti od materije, kao neki predikat. Duša je naprotiv to kretanje njega samoga sa prirodom materije, jedno I isto.
Mi dakle vidimo da su već I Tales I kasnije Tesla imali isto poimanje magneta I duše koja je pripisivana čak I mrtvim stvarima. Odatle se postavlja pitanje da li kod Talesa možemo govoriti o Bogu I na koji su način I Tales I Tesla shvatili Boga u svezi sa ovom problemetikom duše. Za one kojima je stalo da svugdje vide predstavu o stvaranju svijeta od strane Boga to je jedna velika “ naslada” s obzirom na Talesa, jedna velika ugodnost I mnogo se raspravlja o tome da li Talesa treba uvrstiti u one koji predstavljaju nekoga Boga. Tako neki tvrde da je Tales zastupao teizam, drugi tvrde da je bio ateist ili poluteist jer je tvrdio da je Svemir pun demona. Međutim Hegel u spomenutoj Povijesti kaže : “ Ovdje nije riječ o pretpostavljanju, vjerovanju niti o narodnoj religiji. Ovdje se radi samo o tome , o filozofskoj odredbi apsolutnog bića”. Ja naravno ne želim sada ulaziti u svu tu filozofsku problematiku ali je činjeica da je Hegel o Talesu govorio I pisao filozofski a da je moguće o Talesu govoriti I nefilozofski: I zato on kaže : “ Duša svijeta je izlišna, njeno biće nije izrećeno ( to je stranica 153). Zato nas prema Hegelu Bog zapravo filozofski ne tangira, to nije ono glavno pitanje oko kojega se vrti cijelokupna filozofija. Sa time smo I odgovorili na ovo pitanje kod Talesa I kod Tesle. Jer kod Tesle se nalazi I ideja koju on izražava u svojoj autobiografiji a to je vjerovanje u zagrobni život. Istu teoriju imali su Orfici, ista se teorija provlači kroz cijelu grčku filozofiju I na neki način egzistira I u kršćanstvu. Vidimo da je ona postavljena već kod Talesa u problematici duše I svjetske duše. Hvala!

TESLA I PREDSOKRATIČKA FILOZOFIJA



12 predavanja




dr.Zlatan Gavrilović Kovač





1. predavanje


Dobar dan,

pa ja sam htio reći par riječi o odnosu Tesle I predsokratika odnosno o Tesli I predsokratičkoj filozofiji imajući na umu činjenicu da se do sada nije razmatrala Teslina kozmologija. Bilo je dosta radova I bilo je dosta istraživanja u području elektrotehnika ali nije bilo toliko interesa prema svezama Tesle sa fundamentalnim filozofskim pitanjima niti je bilo razgovora, velikih razgovora o Teslinoj filozofiji. Mislim da je kod nas značajan rad u tome smislu ostavio gospodin Velimir Abramović a onda I ja sam se u Kozmologiji zlatnoga prstena bavio jednim dijelom tom problematikom. Ova predavanja o odnosu Tesle I predsokratičke filozofije ja bih otpočeo od samoga početka sa pitanjima orfičke filozofije, sa pitanjima takozvanoga kozmičkoga jajeta. Poznato je da su Orfici imali teogoniju kozmičkoga jajeta a isto tako da je I Tesla imao svoje Kolumbovo jaje s tim da se Tesla ne mora nužno vezivati uz Orfike niti uz grčku tradiciju koliko je istovremeno on orijentiran u pravcu kršćanstva pa je to jaje dato u simbolici obnovljenoga života.
U svakom slučaju Orfizam se drži da je niz religioznih vjerovanja I običaja u antičkom grčkom I helenističkom svijetu kao I kod Tračana . I ta se vjerovanja povezuju sa književnošću koja se pripisuje mitkom pjesniku Orfeju koji je bio u Hadu I vratio se iz njega. Orfičari su također poštovali Persefonu koja je provodila jedno godišnje doba u Hadu a zatim se vraćala iz njega kao I Dioniza koji je također bio u Hadu I vratio se iz njega. Smatra se da je Orfej ustanovio dionizijske misterije. Pozicija koja sadrži čisto orfička vjerovanja datira iz 6 stoljeća p.n.e. a klasični izvori za razumijevanje orfizma su Platon I ti su klasični izvori spominjali orfičke inicijacije I sa njima povezane običaje mada nije sigurno koliko je orfička literatura uopće povezana sa tim običajima. I kao u eleulesijskim misterijama inicijacija u orfičke misterije obečavala je pogodnosti u zagrobnom životu.
Znači Orfici , ovaj religiozni pokret imao je teoriju kozmičkoga jajeta. O tom kozmičkom jajetu se dosta govorilo I o orfičkoj teogoniji postoji jedno svjedočanstvo u Aristofanovim Pticama gdje on kaže : ‘’ Bio je najprije Haos I Noć I Ereb I Tartar , nije još bilo ni Zemlje ni Zraka ni Neba, u krilu Ereba mrkla je Noć vjetrovita iznijela jaje iz kojeg se s vremenom onda čeznutljivim niknuo Eros’’ ( Diels)
Znači kozmičko jaje je kao I prema drugim svjedočanstvima bilo jedno divovsko jaje koje je plutalo u tami Svemira na početku vremena I prema nekim svjedočanstvima u jajetu su spavali braća Plurlos, dobri Bog, I Zulus, zli demon u liku zmije. Oni su isto tako shvaćani djecom Svemira. Kada su se probudili započelo je stvaranje svijeta. Plurlos je očistio gornju polovinu jajeta I ljuska jajeta postala je Nebo dok su od bjelanjaka nastali oblaci , donja polovina je postala Zemlja po kojoj je izlivena voda da bi nastala mora, jezera I rijeke. Plurlos je uzdigao planine I uravnao doline. Znači jaje je pretvoreno u današnji svijet .
Ovaj grčki simbol koji predstavlja jaje obavijeno zmijom je orfičko a nazvano je po Orfizmu I kao što sam rekao to je bila religiozna sekta u 6 I 7 stoljeću pne koja je smatrala Orfeja svojim osnivačem I vjerovala u seobu duša. Međutim mi imamo svjedočanstvo o kozmičkom jajetu u novije vrijeme kod Dielsa koji već na samom početku svoje knjige o predsokratičkoj filozofiji spominje Orfike I on na stranici 13 hrvatskoga prevoda Dielsovih Predsokratika kaže: ‘’Za raspored koge smo dali krugu Orfici kažu da je sličan onome u jajima naime funkciju koju ima ljuska u jajetu ima Nebo u Svemiru I kao što je Eter priljubljen unaokolo Neba tako je I kožica uz ljusku’’
Vidimo dakle da je ta simbolika jajeta jako signifikantna u orfičkim misterijama, uopće u grčkom I antičkom svijetu, međutim to jaje postoji I kod Tesle u njegovom izumu Kolumbovoga jajeta koje govori o obrtnom magnetnom polju . To je dakle Teslino jaje koje se obrće u obrtnom magnetnom polju. Ta je priča o Kolumbovom jajetu nastala na temelju susreta I anegdota Kolumba sa španjolskim plemićima koji su osporavali njegova dostignuća pa su ga zamolili da li bi mogao postaviti jaje tako da ono stoji vertikalno na stolu. I on je rekao da su svi pokušavali staviti jaje da ono stoji uspravno međutim se jaje stalno vraćalo u prvobitni položaj a onda ga je Kolumbo naprosto zabio o stol I ono je ostalo onako kako je zamislio, ostalo je vertikalno. Nakon toga su svi mogli učiniti to isto što je učinio I Kolumbo I razumjeli su ono što im je on kanio reći a to je da sada svatko može to isto napraviti I ponoviti ono što je on napravio. Dakle ova anegdota sa Kolumbovim jajetom je na koncu došla do Tesle koji je o jajetu po uzoru na staru grčku I indijsku mitologiju smatrao svijetom koji se stvara iz kozmičkoga jajeta. Poznato je da ovu simboliku jajeta poznaje I Jung u svojoj Alkemiji gdje jaje u sebi sadrži dvoglavoga orla, jedan je vladar svjetovnoga života a drugi sakralnoga. Kod Tesle je to jaje u obrtnom magnetnom polju . Kakvo je to obrtno magnetno polje ? Obrtno magnetno polje je magnetno polje čiji smjer rotira u prostoru a može se dobiti na dva načina : mehaničkom rotacijom magneta, to je prvi način koji je poznat već od Faradaya a koristi se u generatorima I zbrajanjem fazno pomaknutih izmjeničnih magnetnih polja . Taj drugi način je prvi stvorio Nikola Tesla u svojem izumu indukcionoga motora korištenjem dviju izmjeničnih struja fazno pomaknutih za 90 stupnjeva. Dvije faze se I danas koriste u motorima koji se spajaju na jednofaznu električnu mrežu. Druga faza se dobija umjetno na primjer putem kondenzatora dok se motori veće snage spajaju na trofaznu mrežu kod koje su struje fazno pomaknute za 120 stupnjeva. Znači mi vidimo da Tesla razmišlja o tom orfičkom jajetu na način konstrukcije Kolumbovoga jajeta I vidimo da se ono u magnetnom polju obrće. Odatle je za pretpostaviti da je Tesla razmišljao o kozmosu kao o jednoj dinamičkoj energetskoj cjelini a to je također vidljivo I u mojoj Kozmologiji zlatnoga prstena gdje je Teslinoj zavojnici dat kozmički značaj pa je tako taj princip primjenjiv I u sustavu Zemlje , našeg solarnoga sustava kao I čitavom kozmosu kroz pitanja induktiviteta galaksija gdje se čitav vidljivi svijet doživljava kao jedna dinamička, energetska cijelina.
Evo ja mislim da bi to za danas bilo dovoljno. Slijedeći put ću nastaviti sa problematikom kozmičkoga jajeta, o sastavu kozmičkoga jajeta I našem shvaćanju bitka I kozmičkoga jajeta. Hvala!



2 predavanje



U prethodnom predavanju govorili smo o relacijama Tesle I predsokratičke filozofije, odnosno Tesle I Orfičke filozofije, spomenuli smo tu problematiku kozmičkoga jajeta I povezali sa Teslinim otkrićem obrtnoga magnetnoga polja ili Kolumbovim jajetom. Ja bih sada htio samo proširiti ovu tematiku kozmičkoga jajeta do suvremene astronomije I uvida suvremene austronomije. Dakle mi smo u našim razmišljanjima o kozmičkom jajetu po uzoru na Kolumbovo jaje kod Nikole Tesle krenuli od vjerojatne postavke I jedne slike da se ono formiralo od takozvanih ultrakompaktnih galaksija tako da se djelovanje interakcijskih sila gravitacije kozmički magneti skupljaju u gigantsko kozmičko jaje. Dakle to su stajališta suvremene astronomije, mi pokušavamo osnovnu ideju kozmičkoga jajeta kod Orfika I kod Tesle povezati sa spoznajama suvremene astronomije.
Dakle to kozmičko jaje rotira velikom brzinom pa se javljaju velike centrifugalne sile koje oslobađaju galaktozimalni materijal dublje u kozmos a onda smo kasnije proširili ovu sliku Hublleovim razlikovnjem tipova galaksija jer je on naime razlikovao njihove morfološke osobine pa ih dijeli na eliptičke, lećaste, spiralne I nepravilne a opeta spiralne na normalne I prečkaste. Dugo se vremena vjerovalo da evolucija galaksija ide od eliptičkih prema spiralnima ali je ta teorija danas napuštena jer se pretpostavlja da je oblik galaksija posljedica načina skupljanja još u prvim stadijima nastanka. Za nas su ipak najznačajnije takozvane eliptičke galaksije koje imaju oblik elipse a razlikuju se prema većoj ili manjoj spljoštenosti. Te galaksije sačinjavaju okolo 17% svih katalogiziranih galaksija koje se sastoje uglavnom od crvenih giganata, vjerojatno starih zvijezda nastalih prije 10 milijardi godina u područjima gdje je danas prvobitni plin iscrpljen I gdje je formiranje zvijezda uglavnom prestalo. Znači one su jako stare galaksije možda zato jer predstavljaju finalni stupanj razvoja galaksija ali se može reći, I to je naša teza, da je početni stupanj novoga razvoja I rađanja galaksija kada se galaktozimalni oblak oslobađa dublje u kozmički prostor. Ova spoljoštenost se pojavljuje kada te galaksije gledamo sa strane odnosno kada njihovu os rotiranja vidimo pod pravim kutem. Međutim mnoge galaksije ove vrste vidimo odozgo znači kada njihova os rotiranja ide prema promatraču I tada te galaksije imaju oblik pravilnoga kruga. Navodno da ove galaksije sporo rotiraju a nama se čini da one ipak rotiraju dovoljno brzo da se javlja ta spljoštenost na polovima. U ovim galaksijama zvijezde su uglavnom jako stare, preko 10 milijardi godina, dok sjaj tih zvijezda lagano opada od centra prema periferiji , uglavnom su građene od crvenih I žutih zvijezda, giganata I patuljaka, I to su oni kozmički magneti o kojima mi govorimo . Nema nikakve sumnje da je I ovdje riječ o formiranju kozmičkoga jajeta kao gigantskoga nebeskoga tijela. Isti slučaj pronalazimo I kod takozvanih difuznih magličastih objekata koji ne izgledaju kao zvijezde . Charles Mesje je 1784 godine nabrojao 103 takva objekta a njegove oznake su se zadržale do danas . Pitanje je jesu li to oblaci razrijeđenoga plina ili odvojeni zvjezdani sistemi na velikim udaljenostima. Neki pokazuju spektar sjajnih linija sugerirajući plinovite oblake dok drugi imaju kontinuirani spektar grupe zvijezda. Za nas međutim sve su to kozmička jaja iz kojih se u evolucijskom razvoju razvija cjelokupni kozmos pa se prema tome naša slika kozmičkih procesa razlikuje od one Paula Davisa ili Hawkinga na primjer kod kojih kozmos nastaje u Big Bangu a završava u Big Chrunchu ili pak onih teorija koje govore o konačnom stanju kozmosa kao o Big Freez
Mi smo dakle rekli da se kozmičko jaje o kojem govori Tesla I o kojem govore predsokratički filozofi , posebno Orfici , da se to kozmičko jaje okreće ogromnom brzinom kao što je to slučaj na primjer kod Kolumbovoga jajeta kod Nikole Tesle ili pak da se poslužimo primjerom iz astronomije kao kod neutronskih zvijezda za koje se pretpostavlja da su posljednji stadij razvoja nekih zvijezda. I ovdje je obrtranje toliko veliko tako da zna iznositi skoro 300 obrtaja u sekundi . Neutronske zvijezde su obično prečnika oko 20 kilometara I imaju masu koja je 1,4 puta veća od Sunčeve a okreću se vrlo brzo, jedna revolucija može trajati čak 30 u sekundi do 100 u sekundi I više I to je za nas pomalo nerazumljivo istina . Također smo rekli da se sastoji od magneta preostalih u ultrakompaktnim galaksijama , preostaloga kozmičkoga materijala ali prema Boyleovom zakonu obujam nekoga tijela odnosno plina zavisi od tlaka I temperature pa pretpostavljamo da se obujam smanjuje ukoliko se smanjuju I temperature. Ovo smanjivanje temperatura u toplinskoj smrti svemira znači da se plinoviti oblaci kozmičkoga materijala kondenziraju u tekuće stanje procesom likvefikacije plinova . Znači što su pritisci veći to je potrebno da temperatura bude mnogo manja da bi plin prešao u tekuće agregatno stanje . Dakle što su pritisci veći to su I temperature manje da bi plin prešao u tekuće agregatno stanje kao što zaključujemo da su potrebne jako niske temperature za neke elemente kao što je to na primjer helij. Iz toga zaključujemo da se središte kozmičkoga jajeta sastoji od metala dok se gornja ljuska kozmičkoga jajeta sastoji od tekućih plinova I da su temperature neobično niske a jaje se obrće kao kod Teslinoga Kolumbovog jajeta. Dakle ono se sastoji točno onako kako je mišljeno kod starih Grka kada je rečeno da je voda počelo svega I da se od ljuske jajeta razvilo Nebo a od bjeljanjaka Zemlja I točno onako kako to navodi grčka mitologija , da posljednji sloj čine plinoviti oblaci.
Ja bih htio sada reći par riječi o jednoj interesantnosti a to je kako I na koji način mi doživljavamo to kozmičko jaje I zašto ga tako doživljavamo posebno s obzirom na filozofiju koja je prva postavila problem Bitka. Pa ja kada zamišljam ovaj filozofski pojam Bitak onda ga zamišljam kao veliku crnu kuglu ili jaje I to nije ništa neobično ukoliko imamo na umu da je ovdje pribjegnuto mitskom mišljenju I izražavanju a ono je produkt fantazije, ono je tvorevina uma koji fantazira, koji Bit čini svojim predmetom ali koji još nema nekog drugoga organa osim osjetnog načina predstavljanja . Tako su Bogovi kod starih Grka u ljudskom obliku I ovdje kao I u mome slučaju izlažu se slike I u isto vrijeme njihovo značenje ili su pak slike u uskoj vezi sa njihovim značenjem. Znači mi kada razmišljamo o pomu Bitak onda ga obično doživljavamo kao veliku crnu kuglu ili jaje. Vidjet ćemo kako je to kod Parmenida I kako je to postavljeno kod starih Grka . Slično se događa I u religijama gdje postoji kolebanje između slikovitosti I mišljenja ali se drži da to još uvijek nije filozofija. Ovo slikovito predstavljanje , dakle ovo predstavljanje Bitka kao jajeta ili velike crne kugle istina ima pravo na to da predstavlja neku vrstu filozofiranja . Bilo je jako puno filozofa koji su se služili mitskim slikama da bi svoje filozofije približili fantaziji kako bi se iskazala Istina, kao što je to na primjer slučaj kod Platona za kojeg mnogi vjeruju kako su njegovi mitovi izvrsniji od apstraktnoga načina izražavanja . I to je kod Platona jedno lijepo izražavanje . Isto tako ideje I mišljenje se može izraziti brojevima, crtama, geometrijskim figurama I tu su simboli oni kojima se izlaže neka filozofija ili neko mišljenje . Ukoliko su nam ove slike Bitka kao kugle ili jajeta, ako su nam one dovoljno razumljive onda je svakako potrebno da upozorimo na slučaj starog grčkog filozofa Parmenida koji je također pokatkada koristio slike u tumačenju svoje filozofije. Kod njega imamo isto tako slikovitih izlaganja I prema Dielsu I predsokratičkim fragmentima ona izgledaju ovako. Diels u Predsokraticima u odjeljku o Parmenidu kaže:”A jer ima krajnju granicu sa svih strana konačno nalik na masu lijepe okrugle kugle posvuda od sredista jednako daleko , potreba nema ovdje I ondje da bude sto vece ili sto manje nebica nema koje bi sprijecilo suvislost njemu nema nebica koje bi bilo tu vise a tamo manje od bica je sve neokrnjeno postoji sebi o svuda isto jednako doseze mede”. Ili na jednom drugom mjestu izlaze njegovo ucenje “ I ako je Parmenid pretpostavljao da je sve jedinstveno,vjecno,nenastalo I kugloliko ipak ni sam ne izmice shvacanju mnogih kada kaze da su varta I zemlja pocelo svega, zemlja kao materija a vatra kao uzrok I cinitelj, za kozmos je rekao da propada ali nije kazao na koji nacin. Sam je kazao da je sve vjecno , da nije nastalo, da je kugloliko I jednako, da nema u sebi mjesta, da je nepokretno I omedeno” Tako je Simplicius svojevremeno zaključio da se ne smijemo čuditi ovome što je on zbog svog poetskoga stava podržao jednu mitološku fikciju, a Plotin veli da on uspoređuje Biće sa kuglom budući da ona sve obuhvaća a mišljenje nije izvan njega već se nalazi u njemu .
I što bih ja sada tu dodao , da jest malo neobično . Ova se slika kugle počesto predstavlja sasvim nesvjesno ili kao da nam je urođena slika, ali tih neobičnosti ima kod starih Grka neobično mnogo. I ako ostanemo kod Parmenida onda se ta začudnost otkriva u tome da je I on razmatrao Prstene na svoj način kako smo mi to radili u Kozmologiji zlatnoga prstena jer Simplicius također otkriva da je “ nakon malog broja stihova opet progovorise o dvama elementima I zakljucuje ovako opisuje sposobnost stvaranja: “Prsteni uzi ( uzitka , op.ZGK) upravlja svima I on drzi da je jedan zajednicki uzrok stvaranja Boginja stavljena u sredini svega uzrocnica svega nastanka”
Pa jest malo čudno da filozofi I nakon više od 2,5 tisuće godina imaju slične ideje I slično doživljavanje Bitka kao velike kugle. A nama je isto tako interesantna činjenica da se Prsteni oko Zemlje, a o njima čemo govoriti u idućim predavanjima, koji se vezuju za ime Kanta I Tesle, nalaze također I na popisu pojmova stare grčke filozofije. I to jest jako interesantno. Hvala!

ovo je moja najnovija slika PORT LINCOLN, to je akrilik boja na drvetu

a ovo su dokazi da sam godinama predstavlja svoje radove na radio stanicama 5EBI FM i radio stanici ENA ovdje u Adelaideu

moja najnovija slika ima ime PORT LINCOLN. To je grad u Južnoj Australiji poznat po ribarstvu i po značajnoj i uticajnoj hrvatskoj dijaspori koja je tu od ledine napravila raskoš.

Ovdje se postovanom čitateljsvu dostavljaju dokumenti koji govore o tome da ne bulaznim kada mislim da cijelu našu psihijatriju treba odvesti pred sud

Htio sam reći par riječi o onome što se nikako ne može raditi danas kad uživamo plodove tolikog civilizacijskog i kulturnog razvoja.

Potaknut prije svega diskusijom koju je V. Putin imao jučer s predstavnicima organizacija invalida koji su i sami invalidi pa je bilo interesantno s ruske državne televizije vidjeti i čuti o jednoj praksi koja je sasvim različita od one koja se provodi širom našeg planeta u obliku stajališta o drugorazrednosti ljudi oštećenog i limitiranog zdravstenog stanja.

Tako je Putin razgovarao s gluhim ljudima, sa slijepim ljudima, sa ljudima amputiranih ruku, sa vojnim ratnim invalidima, sa ljudima koje karakteriziraju problemi mišljenja, ali i s ministrima zaduženima za zdravstvenu politiku u Rusiji koji su također sudjelovali u ovoj panel diskusiji. Mene je posebno tangirala psihijatrijska problematika pa sam bio više nego oduševljen stajalištem Putina da su za mnoga konstruktivna rješenja zaslužne upravo osobe koje pate od psihičkih poremećaja kao što je Putin spomenuo i oca ruske aeronautike Ciolkovskoga koji je bio gluh, dakle, zdravstveno i tjelesno hendiikepiran.

Na taj je način htio posebno istaknuti činjenicu da tjelesni hendikep ne mora nužno značiti gubitak naših sposobnosti niti može producirati podcjenjivački stav prema invalidima, jer se u odnosu prema ovoj kategoriji stanovništva najbolje ogleda socijalni razvoj i dosegnuta razina ukupnog kulturnog napretka.
To bi ukratko bilo moje zapažanje ŠTO SE NIKAKO DANAS NE MOŽE, da se nikoga ne može praviti budalom na pravdi Boga i istine koji suvereno upravljaju cijelim svjetskim događanjem. Sasvim, dakle, suprotno ideji da je za upravu cijele svjetske građevine odgovoran politički čovjek zajednice. Dakle, tradicionalnoj psihijatriji treba osporiti pravo prvenstva u rasuđivanju psihičkih stanja ljudi i pojedinaca koje ona uporno proglašava socijalno nedostatnima i teško bolesnima pa onda nije čudno da se danas kod nas i u svijetu obična neuroza tretira kao ozbiljno i teško psihičko stanje, a razlozi brkanja nivoa složenosti i težine nekog pojedinačnog slučaja često su motivirani banalnim razlozima kao što je stupanj osobne simpatije psihijatra, njegove educiranosti i opće kulturne razine, interesima koji ga vode medicinom u zavisnosti od ljubavi prema ljudima ili pak u zavisnosti od socijalnog prestiža, ugleda i novca kojeg psihijatrija i cijela medicina uzima u obzir kao nepobitnu činjenicu, jer oni svi misle da mogu, cijela psihijatrija misli da može neodgovorno i neprofesionalno dijeliti medikamente kao i lekcije cijelom kulturnom čovječanstvu, da može sudjelovati u vojnim okršajima kao što su to radili psihijatar Karadžić i Rašković ili na drugoj strani kao što je radio Kulenović i Bartul Matijaca, da može u forenzičkim slučajevima petljati i mazati oči cijelome sudu i advokatima u zavisnosti od veličine mita koji je primljen ili pak iz nekih osobnih razloga animoziteta ili spolne razlike.

Zato ja mislim da je suđenje psihijatru Karadžiću u Hagu za ratne zločine počinjene nad nevinim ljudima zapravo suđenje cijeloj svjetskoj psihijatriji, jer se naša psihijatrija malo razlikuje od zapadne što dokazuje i slučaj upravo spomenutoga Karadžića koji se obrazovao u Engleskoj i tu stekao stručno psihijatrijsko znanje. Na žalost!!!

Dakle, oni svi misle da mogu, kao što može sokol nad golubom, ali im je jučer V. Putin rekao da NE MOGU i u tome vidim veliki internacionalni doprinos jučerašnje diskusije koja se ovdje u Adelaideu gledala i slušala sa posebnom pažnjom.

dr Zlatan Gavrilović Kovač