Marketing
TELEOLOGIJA I BOG
11. predavanje TELEOLOGIJA I BOG
Zlatan Gavrilović Kovač
Dobar dan,
u prošlom predavanju mi smo govorili o svrsi I kako je to I na koji način shvaćeno kod predsokratika odnosno Aristotela I doveli smo to u svezu sa Teslom. Ja bih htio međutim reći da mi ne možemo potpuno razumjeti Teslina nastojanja ukoliko se ne obratimo filozofiji I ovaj problem svrhe proširimo I na Kantovu teoriju. Mi ne možemo posve shvatiti Teslina nastojanja u tom slučaju pa bih ja htio reći par riječi o tome kakav je odnos teleologije I Boga. U Predgovoru svoje Teorije neba iz 1755 godine Kant je iznio mišljenje da materija ne odstupa od svojega plana savršenstva I da se nalazi podložna najmudrijoj nakani a ta najmudrija nakana jest Bog jer priroda I u kaosu ne postupa drugačije nego pravilno I uredno. I tu se događa da kod branitelja religije da oni naglašavaju da je u prirodi sve slaganje , ljepota I da su u prirodi sve svrhe I potpuni odnos sredstava za te svrhe. Ali se tako, primjećuje Kant, priroda uzdiže na sve strane što onda izaziva drugu stranu koja tu prirodu umanjuje iz čega proizlazi kako priroda prepuštena općim zakonima proizvodi samo nered. Ako se za svaki red svjetske gradnje mogu otkriti prirodni razlozi koji taj red mogu proizvesti iz vlastitosti materije tada bi bilo nepotrebno pozivati se na najvišu upravu. Ali u savršenom slaganju stvari I njihovoj ljepoti I u svim njihovim svrhama koje se donekle nalaze izvan opsega materije ali u korist ljudi I životinja otkrivamo zajednički izvor, naime beskonačan razum u kojem su bitna svojstva svih stvari zacrtana odnosom. U svojoj Kritici moći suđenja koja je nastala 35 godina kasnije Kant se nanovo vratio ovoj problematici odnosa svrha I Boga u Dodatku drugoga dijela pod naslovom Metodologija teleologijske moći suđenja ali zapravo u cijeloj toj Kritici gdje je došao do istine da svako pitanje o svrhama završava konačno na pitanju egzistencije Boga. Nakon toga je napravio razgraničenje teleologije u odnosu na prirodnu znanost I u odnosu na teologiju. U Enciklopediji filozofskih znanosti svaka znanost mora imati svoje određeno mjesto a kod teleologije se radi o tome da je ona pripadala ili prirodnoj znanosti ukoliko prosuđuje ono što može biti predmet iskustva kao što su znanosti o tijelu, o duši I općoj znanosti o svijetu, ili u teologiju koju Kant razumijeva kao znanost o prauzroku svijeta kao cjelokupnosti svih predmeta iskustva. Onda zaključuje kako ona ne pripada u teologiju jer ima za svoj predmet prirodne tvorevine I njihov uzrok Iako upućuje na taj uzrok kao onaj koji leži izvan I iznad prirode pa ga razumijeva kao božanskoga začetnika. Ali ona također ne pripada ni prirodnim znanostima jer raspravlja o svrhama prirode ukoliko one sačinjavaju sistem, pripada samo opisivanju prirode gdje čovjek obavlja koristan I poučan posao ali o postanku ne daje nikakvo razrješenje. A o tome se zapravo radi u teorijskom prirodnoj znanosti. Dakle teleologija za Kanta je prije svega Kritika a to jednostavno znači prije svega filozofija. I on kaže u paragrafu 80 : “ Ima razloga da čovjeka prosuđujemo ne samo poput svih organiziranih bića kao prirodnu svrhu nego ga prosuđujemo ovdje na Zemlji kao posljednju svrhu prirode” Na svijetu ima samo jedna vrsta bića kojoj je kauzalitet teleološki tj upravljen na svrhe I koja je takva da zakone kojima određuju svrhe predočuje kao neuvjetovane I nezavisne od prirodnih uvjeta ali ipak nužne. Biće te vrste je čovjek- kaže Kant. Jedino prirodno biće kod kojeg u pogledu njegove vlastite osobine možemo otkriti jednu nadosjetilnu moć a to je za Kanta , filozofski izraženo ,sloboda kao najviša svrha a to je najviše dobro na svijetu. To znači da čovjek egzistira kao moralno biće I da njegov opstanak ima najveću svrhu. To isto tako znači da je on kadar podvrći cijelu prirodu tako da sebe ne smije smatrati podvrgnutim. Pa onda Kant raspravlja valjanost moralnog, ontologijskog I teleologijskog dokaza Boga. Ako hoćemo da mislimo neko nadosjetilno biće onda je to ujedno u izvjesnom pogledu nama ne samo dopušteno nego I neminovno ali ga ne možemo spoznati razumom
Ja bih htio reći da je ovako izgledala filozofija prije otprilike 250 godina. Danas već razmišljamo drugačije I sa mnogim ovim Kantovim tezama se ne slažemo ili ih dovodimo u sumnju. Na primjer ne vjerujemo da je čovjek moralno biće bez ostatka jer nas doista ima svakakvih. I konačno ne vjerujemo da je čovjek krajnja svrha svijeta kojoj je cijela priroda teleologiski podređena jer ima mnogo slučajeva u našem kozmosu koji ne odgovaraju planu savršenstva I koje ne možemo razumjeti odnosnim razmišljanjima. Odatle je veliko pitanje da li je čovjek krajnja svrha prirode I da njegov opstanak ima najveću svrhu. To je samo jednim dijelom točno I vrijedi za nas ali treba također računati na aktualnost kozmičkih slučajeva I prirodnih katastrofa gdje se ne pokazuje jasnoga traga organizacije nego samo djelovanje pukog mehanizma sirove materije zbog koje kao I zbog promjenjivosti nekih prosto slučajnih formi I odnosa nema razloga da se zaključi neki razuman začetnik pa onda ne bi bilo povoda ni za neku fizičku teleologiju.
Međutim teleologija nije samo to, nije samo ovo Kantovo razmišljanje. Teleologija je telos,svrha , ono što u sebi ima neki cilj, neki zadatak, neku svrhu, neku nakanu. Ona označava svrhu stvari, ona se tumači kao osobit razlog postojanja neke pojave. U tom smislu se onda ona unekoliko dovodi u svezu sa pojmom fizis, fizis je ono što raste, ono što se razvija, ono što u sebi ima moć samorazvoja. I konačno kažemo da je teleologija ono što je živo I tu se slažemo sa Hegelom , da je ona život kojem je krajna svrha samoodržanje . S obzirom na ova pitanja teleologije, s obzirom na pitanja fizisa, telosa I života...postavlja se pitanje kako I na koji način onda možemo shvatiti Teslina nastojanja. I to ćemo vidjeti u slijedećem predavanju. Hvala!
Post je objavljen 25.12.2022. u 04:46 sati.