kada smo već kod ovoga fragmenta 64, a rekli smo da je to fragment B odjeljka Heraklit o prirodi u Dielsovim Predsokraticima koji glasi : “ Svijetom upravlja grom, to jest ravna njime. Pod gromom podrazumijeva vječnu vatru a drži I da je ta vatra razumom obdarena I uzok upravljanja Svemirom “, onda bih ja htio reći par riječi o Teslinoj zavojnici na koju se čekalo od ovoga fragmenta, a on je nastao otprilike u 5 stoljeću pne. čekalo se otprilike dvije I po tisuće godina dok čovjek nije uspio proizvesti gromove, munje, svjetlost a to je pošlo za rukom našem Nikoli Tesli. Važno je spomenuti ovdje da sada to više nije igra Bogova, munje više nisu igra Bogova nego su one igra prirodnih sila pred kojima čovjek stoji u nekakvom odnosu . On je prije svega promatrač , onda pokušava razumjeti I objasniti pojave u prirodi I konačno on njima pokušava ovladati . A to je ono po čemu je Tesla tako specifičan , da je on uspio ovladati jednim prirodnim fenomenom . U tome smislu je važan I Descartesov stav da se čovjeku, spoznajnom subjektu ili, kako bi on rekao, ingenijumu ne smiju postavljati nikakve granice odnosno da smo upravo po spoznaji beskonačni , a to je u neku ruku I stav Biblije iz Knjige postanka jer je čovjek jeo plodove sa stabla spoznaje , ali nije jeo plodove sa stabla života, odnosno vječnosti ili vječnoga života. I kao što sam već rekao , ovladati tim prirodnim silama uspjelo je našem Nikoli Tesli . On je jedan dio svojih razmišljanja o tome kako je došao do munja I gromova, kako je njima uspio ovladati , jednim dijelom iznio u svojoj knjizi Moji pronalasci koja je objavljena u Školskoj knjizi u Zagrebu 1979, odnosno pojavljuje se kasnije 1990 kao 6 izdanje. Originalno to je serija tekstova objavljena u Americi 1919 godine...Ono što sam ja htio reći jest da ovu knjigu svakako treba poznavati cijelu. Ona nije velika, nju svakako treba isčitati cijelu , možda čak I nekoliko puta kako bismo dobili apsolutni uvid ne samo u biografiju Nikole Tesle nego I u njegove ideje kojima se on rukovodio cijeloga svoga života. I on na stranici 55 ovoga djela ove svoje autobiografije piše: “ Godine 1856 lord Kelvin iznio je teoriju o pražnjenju kondenzatora ali bez praktičke primjene toga važnoga saznanja . Uvidio sam mogućnost I poduzeo sve za razvoj indukcijskoga aparata na tome principu. Napredak je bio tako brz da mi je na predavanju 1891 godine uspio pokus sa zavojnicom koja je bacala iskru od 5 inča. Tom prilikom upozorio sam inženjere na nedostatak...ovim novim načinom a to je gubitak u iskrištu . Iduća istraživanja pokazala su isti učinak” I Tesla dalje razmatra koje su poteškoće bile sa tom zavojnicom. I kasnije nastavlja: “ Kada sam 1900 godine postigao snažne izboje od stotinu stopa “, znači on je uspio stvoriti generator koji je bacao iskru 30 metara, I kada je poslao struju oko zemljine kugle “sjetio sam se prve male iskre koju sam primijetio u laboratoriju u Grand streetu I bio sam potresen osjećanjima poput onih koje sam doživio kada sam otkrio rotacijsko magnetno polje”.
Ja odmah moram reći da je Teslin transformator ili Teslina zavojnica da je nju lord Kelvin pokazao britanskom udruženju u kolovozu 1897 godine. Taj mali I kompaktni instrument visok samo nekih 20tak centimetara razvio je snop svjetlosti od dvije kvadratne stope s pomoću 25 watta istosmjernoga strujnog izvora od 110 volti. Instrument ima Teslin primarni I sekundarni kondenzator I strujni upaljač. Kasnije je on uspio dobiti I veće snage naravno od po nekoliko milijuna volti . On je kasnije na stranici 60 pisao: “ Proučavajući ponašanje visokofrekventnih struja zadovoljio sam se sa saznanjem da se električno polje dovoljne jačine može proivesti u sobi I da je u stanju osvjetliti...cijev bez elektroda. Prema tome transformator je bio napravljen da bi provjerio teoriju I prvo ispitivanje je završilo sa izvanrednim uspjehom “ Znači Tesla nije imao samo praktičkih namjera da proizvede transformator I da proizvede munje nego je htio provjeriti teoriju koju je on bio formulirao tijekom vremena. On je isto tako znao da bi veće elektromotorne sile postigao aparatima većih dimenzija ali on je osjećao da se to može riješiti odgovarajućim projektom razmjerno maloga kompaktnoga transformatora. I on onda piše : “ Vršeći ispitivanja sekundarom u obliku spljoštene spirale kao što je to pokazano u mojim patentima odsutnost izboja me iznenadila a nedugo prije toga otkrio sam da je to zbog položaja zavoja I njihova međudjelovanja . Koristeći se time sto sam vidio upotrijebio sam visokonaponski vodič s zavojima velikoga promjera dovoljno odvojenih da održavaju distribuirani kapacitet niskim a da u isto vrijeme sprečavaju neželjenu akumulaciju naboja na bilo kojem dijelu . Primjerak toga principa omogućio mi je da proizvedem napon od 4 milijuna volti što je bilo blizu granice mogućeg u mome laboratoriju u Huston streetu jer se pražnjenje vršilo na udaljenosti od 16 stopa. Nadalje u namjeri da napredujem u tom smislu morao sam izači na otvoren prostor I u proljeće 1899 nakon što sam završio pripreme za podizanje stanice za bežićno emitiranje otišao sam u Colorado gdje sam ostao više od godinu dana. Tu sam pripremio nova poboljšanja I usavršavanja koja su mi omogućila stvaranje struje na napone kakve sam želio.” I mi tu sada ukratko vidimo kako je Tesla uspio doći do svoje zavojnice I što je ona konkretno značila. Ona ne samo da je značila stvaranje struja, munja, gromova I svega onoga što se u Antici pripisivalo Bogovima nego je stvaranje I otkriće te Tesline zavojnice trebalo potvrditi teoriju a u toj teoriji jedan jako važan moment je takozvani rezonantni transformator. Što je to rezonantni transformator? To je pojačalo odašiljač. Ja neću puno govoriti o tome jer ima ljudi koji se time profesionalno bave a jedan od njih je I gospodin Abramović, ja bih samo htio reći da je to rezonantni transformator sa sekundarom pod visokim potencijalom čiji dijelovi zapremaju veliki prostor …. I onda Tesla tumači tu problematiku toga rezonantnoga transformatora na stranici 65. Ja neću sada detaljno navoditi sve te karakteristike ovog transformatora. Samo bih htio reći da ovdje dolazimo do jednog jako važnog momenta a to je moment takozvanoga Teslinog svjetskoga sistema koji se osnova na ovim važnim Teslinim izumima, to je Teslin transformator, to je Teslino pojačalo odašiljač , to je poseban transformator prilagođen da iskoristi Zemlju koju u odašiljanju električne energije. Znači to je instrument istoga važenja kao I teleskop u astronomiji . Upotreba ove sprave pokreće električne struje veće jakosti nego munje koje su dovoljne da se upali više od 200 snažnih žarulja smještenih oko zemaljske kugle. Znači Tesla nije samo stao na zavojnici , nije stao samo na transformatoru nego je krenuo dalje prema pojačalu odašiljaču I konstrukciji takozvanoga svjetskoga sistema. Taj njegov projekt , posljednji njegov projekt koji je trebao biti kruna njegovih napora nije uspio I to zato što, kako I sam kaže, zato što čovječanstvo nije bilo spremno na njega. Ali smo mi svejedno dobili jednu prekrasnu ljudsku igru , jednu igru prirodnih I ljudskih sila prema kojima čovjek jest onaj kreator I stvaratelj. Hvala!