Pripadan tebi

petak, 30.09.2011.

PA PA.....

Volimo se sunce i ja u tihim predvečerjima.
Magično me vuče i doziva.
Privlači pogled.
Izvadi aparatić, slikaj me!
Neću.
Sve je to već viđeno. Slikano bezbroj puta.
Ma dajjjj.
Pogledaj……. Svi čekaju moj počinak.
Dobro, dobro.
Prošetat ću.
Otpratit te na spavanje.
Pa pa……
Pozdravi......
Hoću.
Laka ti noć.
Lipo sanjaj.
Dođi mi opet.
- 07:24 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

srijeda, 28.09.2011.

RUPICE







Prije nekoliko dana sidila sam sa prijateljicom na rivi, čakulale smo, malo šetuckale okolo.
I kaže ona meni:
- Znaš, gledam one tvoje slike i moran priznat da se zamislim di si to uspila vidit?
- Ha ha…. Da te utješim dikod ni sama neznan di san nešto ulovila. Da ne govorin kako me jedan čovječuljak stalno proganja. Znala san da sam ga negdi stalno viđala ali nikako se sitit di.








Nema tome dugo susid mi je malo privrtija fotoaparat i kaže:
- Bila si u Šibeniku?
- Pa i nisan odavno.
- Odakle ti onda ove glave?
- Aaaa too. Zvonik Svetog Mihovila!
- Nikad nisan iša za tin.








Da, ponekad nam je puno toga isprid nosa a ne vidimo. Zamišljeno i najčešće zabrinuto prolazimo kaletama. Uz tešku svakodnevnicu, probleme, jednostavno se ne obazirmo na ono oko nas.
Ne znam, meni baš to zvirkanje, gledanje i držanje fotoaparata u ruci pomaže da mi vrime malo brže prođe, da ne mislim baš na svaku.








U prolascima kroz grad često podignem pogled i poviše prozora uočila sam ove kamene konzolice s rupama. Ponekad bi se zapitala koja im je bila svrha.





Nedavno, tražeći nekakve podatke po bespućima interneta, sasvim slučajno naišla sam na odgovor.
Kamene konzolice, prstenovi služile su da se kroz njih provuče drveni štap i da se na njega razapne platno koje je štitilo od sunca.
- 14:36 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

subota, 24.09.2011.

STAT NA ŠTRADU







Volim ovaj dil godine. Toplo je, ne prevruće. Još uvik je ugodno za kupanje a nije pregužvasto na plaži.
Noći su tako lipe, friškaste. Taman za zamotat se u lancun.
Lipo je proć gradom malo ranije. Tek tu i tamo poneko sidi na rivi.
Kroz grad sretnem tek neku mačku.





U jednoj kaleti ćutin miris crne kave.
U drugoj se već kuva brujet na kvasinu. Biće od gavuni.
Iza kantuna se čuje dičji smij.











I dok lovan ove štipajike čujen:
- Dica, mogli ste i mene zaposlit.
- A šta biste vi radili?
- Šta i vi! Stat na štradu i čakulat.
Eee.... ovo mi je baš razveselilo jutro.
- 14:36 - Ostavi trag (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.09.2011.

ĆUTI SE.....

Uz šuškanje kiše, gromove i munje s neba, lito je lagano počelo prilazit u jesen.
Zelena boja pretvara se u toplo smeđu.





Na granama se ljuljaju slasni šipci.








S trsova vise zrile bobe grožđa.











Bunguvila minja vešticu. Iz vesele roze u nježno šuškavu bež.











Lozica u prilipu crvenu.





S jednog krova, između crijepova proviruje kaktusić.





Jesen je u gradu. Ćuti se u jutarnjem miru.
- 08:26 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.09.2011.

VANZEMALJCI

Svemir i svemirsko prostranstvo nikad me nije nešto posebno privlačilo. Osim u izuzetnim prilikama kad bi dobila inspiraciju nekog tamo lansirat. U jednom smjeru, naravno.
Svemirski brodovi, letjelice, NLOi nisu me nikad zanimali i uopće ne razmišljam o tome da li smo sami i da li nas netko odozgar gleda. Ne znači to da nisam nikad pogledala Zvjezdane Staze. Jesam, ali čisto onako usput. I svi oni čudni likovi, bića, stvorenja samo su mi izazivali osmijeh na lice. A šta ću, kad se nisan mogla uživit.
Zvijezde su mi privlačne jedino kad ležim na plaži, slušam more i kotrljanje oblutaka. ( I usput, nisam ovo odavno napravila. )
Ležeći ispod bora, u debeloj hladovini slušala sam pismu cvrčka, čitala i gledala more.
A ova čudna bića asocirala su me na svemirce.
- 12:46 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

subota, 17.09.2011.

PIVA KLAPA.....




Prolazim kroz grad. Vruče je, lito je uporno, još uvik se ne da. Još uvik je gužvasto. Zaobilazim turiste, fotiće.
Prolazin ispo volta. Piva klapa. Gledan okolo.... nije ispo volta.
A ha.... u Loži su.
Pridružim se turistima, poslušam vodiča. Priča na češkom. Šta ima veze ionako znam da priča o firentinčevom reljefu, o banu Berislaviću.....
I onda zapiva klapa.
- 13:48 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

petak, 16.09.2011.

MOJE DITE










S velikim osmijehom izašla je na hodnik. Ljubimo je, grlimo, nervozniji i zbunjeniji od nje. Sa srićom u očim i gropom u grlu jer i ova fešta, velika, najveća do sad prolazi bez Tate.
Dok ljubim i slušam moju diplomiranu curu slike mi se vrte prid očima.
I čini mi se kao jučer da je zaplakalo malo, plavo biće u trogirskom rodilištu.











Prve riči, koraci, zgode i nezgode.
Prvi dan u vrtiću i plakanje do besvjesti jer nema mame.
Škola, pričest, krizma, ekskurzije. Lete slike.








Upis na fakultet.
I evo je sad tu, sa buketićem cvića, nasmijana. Okrenila je još jednu stranicu.
Moje malo dite, moja velika cura. kiss
- 14:53 - Ostavi trag (14) - Isprintaj - #

utorak, 13.09.2011.

BRUJETADA

Nakon utrke lađara napravila sam đir priko rive i privukle su me naslagane hrpe drva i trinoge kraj kule. Usput se tu našla i poznata ekipa tako da sam skroz neplanirno ostala gledat početak priprema za brujetadu.


Košara sa grožđem i suhim smokvama





Čisti se riba




















Riže kapula





Pune se crne teče











Ekipa iz Ploča oko svoje teče





Pomalo se loži vatra





Zadimilo je.





Na red su došli i kunpiri.





Pa se sve triba dobro izmišat.





Pomalo je pala noć.








Povremeno triba puhnit u vatru.





Brujeti su se pomalo kuvali a ja se uputila kući.
- 10:27 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.09.2011.

LAĐARI

Nedilja popodne. Ja i Starija zauzele svaka svoj dvosjed i gledamo neki film. Bezveze, smijemo se glupostima. I onda zapipijuće mobitel.
- Ej, di si?
- Doma.
- A mogla si dograda.... počela je.....
- A šta ja znan.... aj, eto me.
Malo san zakasnila, ali ulovila san najvažnije.

Neretvanski lađari.












































Slovo po slovo, rič po rič i sa lađarima sam došla do okruglog posta. 700. Bilo je u ovoj brojčici svega i svačega, jako, jako osobnog, romantičnog, uvijenog, zavijenog, zafrkantskog, štufog i grintavog, tužnog i veselog, ponekad na samom rubu brisanja, sa strelicom na križiću.
I nakon svega i nemam baš nešto pametno za reč osim:
Hvala.
Hvala svima vama šta još uvik svratite a posebno onima šta su sa mnom od početka ovog mog piskaranja.
- 08:14 - Ostavi trag (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.09.2011.

MARIN




Marin Kjudis se na Ćipikovoj galiji borio protiv Turaka i nakon dugo vremena vratio se u Trogir. Gradsko vijeće ga je na svećanoj sjednici pohvalilo radi junačkih djela. Marin je sa Istoka donio poklone roditeljima i prijateljima a svojoj zaručnici Mariji skupocjene svilene haljine protkane zlatnim i srebrenim žicama, kupljene na Kreti. Marija je bila iznenađena i sretna a Marin veseo zbog njene sreće.. Planirali su i skoro vjenčanje.





Međutim Marija se razbolila a gradski liječnik je ustanovio da boluje od kuge, koju je vjerovatno prenio Marin sa skupocjenim poklonima. Uskoro, u susjedstvu se pojavilo još slučajeva oboljelih. Usprkos zabrani, Marin je , lud od boli i grižnje savjesti i dalje posjećivao zaručnicu, ljubio je želeći da skupa s njom umre.








Marija mu je umrla u naručju a on je pao u nesvjest i kad je došao sebi nije progovorio ni jeo nekoliko dana. Kuga je zahvatila cijeli grad, obolio je i Marin. Bogatiji građani su počeli bježat u okolicu. Kako je postojala prijetnja od Turaka, Gradsko vijeće je izdalo naredbu da plemići ne smiju napuštat grad.
Marin je ozdravio od kuge ali sebe je smatrao zločincem zbog gubitka zaručnice i zbog svega šta se dogodilo u gradu.
Čitav svoj imetak ostavio je crkvi Svetog Sebastijana, zaštitnika od kuge.





Jedne večeri Marin se uputio na more sa brodom punim drva prema crkvici Sv. Tome. Tamo je bilo Groblje kužnih. Iznio je drva i slagao ih na hridi koja se diizala iznad jame gdje su u živom vapnu ležala tijela umrlih od kuge a među njima i njegove Marije.





Kad je složio drva ušao je u crkvicu i na uljanici upalio komad borovine.Potpalio je naslaganu hrpu drva, popeo se na vrh lomače i izgorio.
Neki pustinjak iz obližnje kolibe promislio je – Mora da je bio veliki griješnik kad tako skončava život.
Pustinjak je šaptao molitve dok se pjesma umirućeg Marina pretvarala u bolne krikove.
- 08:06 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

utorak, 06.09.2011.

IZ ŠKATULICE

Deveti je misec i vrime je to kad obično počnem prislagat robu, neupotrebljivo bacat, upotrebljivo pospremat u kese i odlagat u veliki žuti kontejner.
Istramakala sam tako i istumbala sobu, podigla postelju. Naravno, ne radim to baš svaki drugi dan, ali svaki put osim šta usisam prašinu sidnem i privrtim malo po škatulicama.
A u jednoj od škatulica nalazi se:





























A ljudi moji koliko točkića, brojčica, strelica, pa se vrte brojčice na objektivima, ma svašta nešta.
E, s ovim je stvarno tribalo znat fotografirat. A mene dikod zamanta onih nekoliko opcija šta ih ima moj fotić.
- 10:11 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.09.2011.

U ATRIJU

Trogir, grad spomenik, grad u kojem svaki kamen ima svoju priču, gdje je isti kamen različit ujutro, u podne i navečer.
Grad u kojem domaći često prođu i ne vide. Navikli smo da smo okruženi ljepotom pa jednostavno više ne primjećujemo.
Puno puta sam se zatekla na ulici I slušala zadivljene uzvike, uzdahe kad bi s grupom provirili iza kantuna i vidili Katedralu, Ložu, Sat. Grupe obično svrate i u Knežev dvor, prođu kroz Vrata od Grada, tu i tamo sretnem ih i kroz kalete.
Kroz kale uglavnom lutaju i istražuju individualni turisti.
Trogir je grad starih palača, svugdje se spominju i uvijek se hvalimo Velikom i Malom Palačom Ćipiko, tu je i palača Lucić, Statileo, Andreis.
I svaka od ovih palača zaslužuje poseban fotozapis. Sad ćemo napravit samo jedan brzinski.
Ponukana zavirivanjem turista kroz portale i njihovim fotografiranjem, ne portala, nego unutrašnjosti odlučila sam napravit isto. Zavirit.I pokazat.
Velika palača Ćipiko.
Južni portal. ( O samom portalu ćemo malo više drugi put. )





Pogled kroz portal.





Atrij palače.







Mala palača Ćipiko.








Palača Lucić.
Portal.




Atrij.











Rodna kuća bana Berislavića.
- 08:01 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.09.2011.

ULIPŠAT DAN

Šta mi ulipša dan?





Kad ujutro još pomalo snena otvorim vrata a susid pruži ruku.
- Daj pet!
Ima li koja nova slija?
A sa balkona mi veselo repićem maše Đina.





Kad sa štekata čujem:
- Ej zlato….. fala na slici!
- Ma nema našto!





Kad čujem tiho prebiranje po gitari a svirač me pozdravi:
- Di ste gospođo? Cilo lito vas nisan vidija.
- Prolazila san okolo radi gužve.





Kad mi prijatelj maše i kaže:
- Prijo, nešto ti iman reč.
Kad zavoni telefon, dobijem porukicu, mail.
RazIgran, veseli dječji smijeh.





Kad me se pozdravi:
- Vidimo se bella.
- 10:33 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević