Trogir, grad spomenik, grad u kojem svaki kamen ima svoju priču, gdje je isti kamen različit ujutro, u podne i navečer.
Grad u kojem domaći često prođu i ne vide. Navikli smo da smo okruženi ljepotom pa jednostavno više ne primjećujemo.
Puno puta sam se zatekla na ulici I slušala zadivljene uzvike, uzdahe kad bi s grupom provirili iza kantuna i vidili Katedralu, Ložu, Sat. Grupe obično svrate i u Knežev dvor, prođu kroz Vrata od Grada, tu i tamo sretnem ih i kroz kalete.
Kroz kale uglavnom lutaju i istražuju individualni turisti.
Trogir je grad starih palača, svugdje se spominju i uvijek se hvalimo Velikom i Malom Palačom Ćipiko, tu je i palača Lucić, Statileo, Andreis.
I svaka od ovih palača zaslužuje poseban fotozapis. Sad ćemo napravit samo jedan brzinski.
Ponukana zavirivanjem turista kroz portale i njihovim fotografiranjem, ne portala, nego unutrašnjosti odlučila sam napravit isto. Zavirit.I pokazat.
Velika palača Ćipiko.
Južni portal. ( O samom portalu ćemo malo više drugi put. )
Pogled kroz portal.
Atrij palače.
Mala palača Ćipiko.
Palača Lucić.
Portal.
Atrij.
Rodna kuća bana Berislavića.
Post je objavljen 05.09.2011. u 08:01 sati.