Pripadan tebi

srijeda, 31.08.2011.

U SMIRAJU DANA......




U kasnoljetnom smiraju ćuti se mir.
Nagovještaj tišine. Jeseni.





Ide vrime.
Poklopljene su škvere.





Najlipšim zrakama okupan je moj Grad.
I kamen je drugačiji, tako topal.
- 11:19 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.08.2011.

U OČEKIVANJU.......

Ma ne Godoa, ni Binga ( iako bi mi dobro doša dobitak ). rofl
Čekajući dugo najavljivano zahlađenje.
Sve mi se čini da ćemo mi ovde doli još malo pričekat. A stvarno bi mi dobro došlo 5- 6° manje.
Zaželila san se na miru proć kroz Grad, bez da mašen ventulicon i zapinjen za furešte.
Zaželila san se proć kroz ulice bez da se sklanjam fotoaparatima.
Majketimile, koliko su me samo puta pitali za dozvolu da me slikaju. A di je ono bez dozvole i kad uletim u kadar.
I više se ne sklanjam nikome. Eto baš na! thumbup
Žal mi je jedino šta mi je prevruće da se penjem na Katedralu pa da iz ptičje perspektive vidite kako to izgleda kad je Trg, Cimatorij i ulica puna turista i sve vrvi od fotoaparata. Svi samo škjlocaju, škljocaju…..
Ali zato evo jedan šetajući fotozapis.
- 16:13 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.08.2011.

JEDAN LETEĆI

Zadnji put kad san se bila kupat na Pantan, a bilo je to prije više od misec dana, nisan slikavala zvizdarijie, šugamane i tako to, nego san se malo podigla, prošetala i gledala u nebesa. Nisan ulovila nikakvi NLO nego nekakve leteće traktore i kantice.





























Povremeno su me ometale ove šarene grdosije.











I dok san tako zvirkala unebo zamalo san nagazila na pomidoru. A štaš…. biće i ona tila malo više pocrvenit. cerek





A na drugom kraju uletili su mi u objektiv veseli padobranci.








Kad god ih vidim sitin se priče moje Mlaje.
- Mama, ja bi letila sa padobranon.
- Nema šanse.
- Pa dobila san plaću.
- Maloljetna si i tačka.
- Dobro.
Sljedeće godine napunila je osamnaest.
Ležin ja tako na plaži u Okruku a na drugom kraju, u Medenoj, poletija crveni padobran. Prvi to lito. Slikala san ga jer je to bija prvi let, nagovještaj da su počeli stizat turisti.
Navečer, za stolon, pitam je li ima šta furešti.
Ma slabo nešto…. kažu njih dvi.
- Pa letija je danas padobran.
Mlaja se sve nešto smijulji i kaže:
- Ono san ti ja letila!
Mislin da netriban napominjat da je isprobala sva ona ostala čuda, ono veliko kolo, bananu, skuter. Ma, dikod je bolje svašta i ne znat.
A čini mi se da bi i Pape moga imat društvo za rafting. I kanjonig. Kad ga uvati lito doma.
- 14:02 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.08.2011.

NA SLICI SAM VIDILA.......

Kad sam slagala slike za onaj prošli post ova slika mi i nije bila baš nešto. More se uznemirilo I napravilo niz žvrljotina.





Nakon slaganja ponovno sam je gledala. I trenutak inspiracije je tu.
Kao da gledam u talog crne kave.
Fotoaparat, možda onaj Brodov.
Spajdermen pokušava spasit fotić.
Samo nemam pojma šta tu radi prsten.





Dupin i pseća glava.





Sirena i gušter.





Slonić i majmun.
Pravo malo životinjsko carstvo.





Kategorija: Vještičarenje..... upssss... toga nema.
Onda ide u Paranormalno.
Jer, ko to normalan na ovu vručinu ide pisat post! nut
- 13:38 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.08.2011.

OBOJANI SNOVI




Misec me viri kroz otvorene škure.
Srebrene niti prostire po postelji.
Pozdravlja me i ispraća u san.





Zlatnim ribicama poželim laku noć.
Snovi se polako bojaju.





Obojaju u prilipe boje.





Pa se uznemire.





Zbrčkaju.





Doplove ribice, dovedu nekog u san.
I sve se smiri. Zbonaca.





A sad jedno pitanje. Da vam ne bude dosadno.
Pogledajte petu sliku.
Šta na njoj vidite?
- 14:06 - Ostavi trag (15) - Isprintaj - #

petak, 19.08.2011.

BROD, ZLATNA RIBICA I JOŠ NEŠTO

Prije dva dana idem pomalo doma a iz dućana mi maše Starija i daje mi kesicu.
- Aj, znan da ti je vruće. Provaj doma ovu vešticu.
- A dobro.
Ubacila mi je lipu modru vešticu na špaline, sa tri, četiri bile rige. I malin brodićen.
I tako, sad samnom u grad ide moj brod.
Nego baš se nešto mislin. Na onaj moj cvjetni kostim se zalipila osa. A da se ne bi na ovu moju vešticu zalipija neki brod? nut





A sinoć, oko 8 uri, kaže moje dite Starije, opet,:
- Amo ća do grada u kupovinu?
- U ovu uru?
- E!
- Ma dajjjjj!
- A maaaa maaaaaaa!
- Ali meni ništa ne triba!
- E baš si neka!
I šta ćeš….. da ne buden neka, obučen se na brzinski.
Šta mislite di me odvela?
Donje rublje.
- I ti misliš da ću ja sad provavat i kupovat riđipete?
- Ja oću!
- Znan! Zato si me i dovela!
- A vidi šta ti je ovi lip!
Naravno, kupila san dva smišna riđipetića, dezeni neka ostanu tajna.
-Jel da da miritan da i meni kupiš ?
- A e!
I kupila sam kratke gaće, hlaće, kako li se to već zove za spavanje, na zlatne ribice.
He he…. Sad kad iden leć svaki put ću poželit neku željicu. cerek

A onda smo išle u još jedan dućan. I tamo sam Možebitnog Zeta ubjeđivala da mu lipo stoji majica tamnopetrolej boje, i boje matuna i… i….
I onda san išla ća.
Bija mi je pun kufer šopingiranja.
Išla sam slušat klapu Tragos.











I Neverinke.








Nisam baš neka obožavateljica ženskih klapa, ali šta ove žene pivaju. Jednostavno ostave bez daha.





I sad bi tribala odredit kategoriju posta.
Kategorija udrobljeno ne postoji.
Moglo bi proć pod paranormalno, ali da ne uvodin zbunjozu: Osobno, fotografija. Po običaju.


- 18:28 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

srijeda, 17.08.2011.

LEONIS



U palači pokraj samostana Svetog Petra živio je mlad i lijep plemić Marko Leonis. U ženski samostan na nauk je često dolazila Mara, kći bačvara Ivana. Do samostana bi je uvijek pratio brat Jakov.
Kad je Leonis ugledao Maru poželio je za sebe pa djevojka više nije dolazila u samostan. Jedne večeri kad je djevojka dolazila sa vode Marko ju je oteo uz pomoć svojih ljudi.





Ni roditelji ni brat nisu znali gdje je Mara ali se ubrzo počelo govorkat da se nalazi zatočena u palači Marka Leonisa. Zasljepljen očajem i mržnjom brat je pokušao uči u palaču ali mu sluge nisu dozvolile.
Marko je Maru držao zatočenu i stalno tražio njenu ljubav. Kad je video da ga ona mrzi i ne pristaje na njegove želje dao ju je živu zazidati. Mara je radije prihvatila smrt nego da bude Markova ljubavnica.





Jakov je mrzio Marka i želio mu se osvetit ali ovaj je bio pažljiv i uvijek je izlazio u pratnji velikog broja slugu.
Međutim, Jakov se sprijateljio sa jednim od slugu, plaćao mu piće u krčmi i jednog dana u pijanstvu mu je otkrio tajnu. Jakov je sve rekao majci i ocu i smišljao osvetu.





Jedne olujne noći Jakov se šuljao ispod prozora Leonisove palače gdje ga je čekao sluga plemića Marka i pustio u potkrovlje palače. Tu je Jakov ostavio goruču baklju i izašao. Nakon nekog vremena iz palače su se čuli povici i pucketanje. Jakov je promatrao cijeli prizor. Vjetar je raspirivao vatru koja je osvjetljavala prostor oko samostana. Ljudi su uzalud nosili vodu i pokušali zgasiti vatru u Leonisovoj palači. U požaru je stradao i Marko. Jakovu je bilo drago iako je znao šta ga čeka.





Vrlo brzo saznalo se da je Jakov podmetnuo vatru da osveti sestru. Po gradskom statutu bio je osuđen na lomaču.
Lomača je bila podignuta ispred crkve Svetog Mihovila. Jakov je mirno izašao i izgorio u plamenu.
- 16:57 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.08.2011.

ŠETNJA SAMOSTANSKIM DVORIŠTEM

Blagdan je Velike Gospe. Kao i svake godine misa i procesija su u Crkvi Svetog Dominika. Došla sam malo ranije i vrime iskoristila za kratku šetnju samostanskim dvorištem.
- 12:56 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

srijeda, 10.08.2011.

BOCANJE

Općepoznata je stvar da ja ne volin šopingiranje. Živcira me obilaženje dućana u potrazi za komadom robe.
Zimi mi je hladno i tlaka mi je jer sa sebe triban skidat tonu robe a liti ima malo robe ali je vruče i ide mi na živce kad mi se sve prilipi za kožu.
A tek one kabinice, majketimile, stvarno ne znan za koga su napravljene. Možda za Štrumfove.
Ne znan kako je vama, ali moji ormari čudnovato se ponašaju. Ka da ih je neko ušteka u struju i upalija na 95 stupnjevi. ( Kvragu, di je na tipkovnici kružić za stupanj? )
A ha…. našla san…. 95°. Plus na centrifugu. A šta ja znan, nekako mi je roba počela ulazit use i još se cila žgincala.
I zato najviše volin kad moje dvi Štrumfete slažu i prislažu svoje ormare. Obavezno ulete sa:
- Mamaaaaa…. Evo ti, provaj ove rebe.
I njima se ormari povremeno čudno ponašaju. Ponekad stisnu robu, nekad rasklapaju, ili im se jednostavno više ne nosi.
A i skroz mi je cool kad donesu robu doma za provat.
Nekidan je Mlaja donila doma super kupaći kostim.
- Nisan imala vrimena provat, ali mislin da će mi bit mali.
- Meni će bit taman. Hmmm… Jedino možda donji dil.
I tako ja kupim novi kupaći.





I odem na kupanje. Lipo se okupan, legnem ispod bora. Ali skitnja po hladovini svidila se i jednoj osici koja je moj kostim zamjenila za buket šarenog cvića i ubola me. Zbrojila san sve nepostojeće zvizdice i u roku odma se uputila doma.





Bilo mi je bezveze ić na Hitnu pa sam primjenila narodnu medicinu: led – poma – led, pa malo kamagela. Ne triban ni napominjat kako san postala predmet zajefrkancije. Ma bogami, kako je taj ubod postajao sve crveniji i veći morala san prošetat do likarice. A njena reakcija je bila:
- Aaaaa …. Budite sritni šta vas nije ubola negdi po glavi. Brzo, odma injekciju, tablete, mast.
Pa sutradan opet injekcija. Ovo mi je stvarno bila potvrda da san alergična na ubode. A i skroz mi je dobra skuža za ne odit na peškariju.
- 14:33 - Ostavi trag (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.08.2011.

TRADICIONALNI POST




Mislin da je došlo vrime za tradicionalni litnjo grintavi štufi post. Kritična temperatura od 32° je tu, sparno je, vruče.
I stvarno san više štufa toga da sam cila lipljiva, znojna, da priko grada prolazin sa ventulon, noću šetan po kuću ka zombi.
Ide mi na živce ova gužva priko mosta, trumbetanje, sviranje, beštimanje, nervožjasti vozači, naporni motoristI i berlavi pješaci.





Znate šta?
Baš mi je palo napamet….. dogodine ću kupit gliser. Položit ću onaj ispit za voditelja brodice. Valjda se to tako zove.
Pa šta!
Ionako svaka šuša vozi štramce, daske, skutere, brodiće, brodove i jahte.
Jedna više, kog briga…. Neće se ni primjetit. ( Ako ne udren u rivu i ne pometen sve isprid sebe! )








I napustit ovi ludi grad bar priko dana. I doć doma samo leć.
Evo, taman gledan emisiju “ More “. Ajmeee liposti na Palagruži.

I dosadno mi je više se gužvat i stiskat kroz Grad, zapinjat za ljude, sklanjat se fotoaparatima i raznim topovima. Ni kroz kalete više ne moš proć.
Ma, volin ja lito…. Ali, samo mi je malo vruče.





I sad nekoliko slija za razladit se.

















Iden upali klimu i štogod čitat.





- 14:28 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

petak, 05.08.2011.

OBOJANA JUTARNJA ŠETNJA

Polusneno prolazim kaletama.
Ključić mi otvara oči.





Mašu mi veseli patuljci.





Pozdravljaju šareni pineli.





I crvena kantica među cvićem.





Sa tiramole roba.





I bocasti kaktusi u veselim lončićima.





Šuškaju ribice na konopcima.





U istoj zdili gurkaju se malanguli, kumpiri i limuni.





Tožno me gleda ostavljena tirkizna slamčica.





I osamljena, žuta krpica.





Namiguje slikarska stolica.





Sa jedne ponistre zove me suncem obasjana kapara.





Baš mi je lipo obojano ovo jutro.
- 12:52 - Ostavi trag (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2011 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević