Pripadan tebi

nedjelja, 31.07.2011.

KAMEN TEMELJAC

ILI… DI JE NESTA MOST TROGIR – ČIOVO?

Već puno, puno godina čiovljani I trogirani sanjaju o novom mostu. Ovaj stari prilično je klimav i odavno, odavno preuzak za ovoliki broj vozila. Iz godine u godinu a pogotovo u predizborno vrime obečava se gradnja novog mosta. Pa se tako sprema dokumentacija, lokacijska, građevinska, pristupni putevi i svašta nešto. I tako iz godine u godinu.
Prije nekog vrimena karnevalska udruga Rašpin Jute pozvala je društva i ostale udruge u gradu na sastanak da se razmotri šta se da napravit po pitanju mosta.
Zaključak je naravno bija udrit brigu na veselje, zabavit se, zapivat i zaplesat, organizirat litnji karneval.
Okupljanje je bilo na škverovom parkiralištu, pa priko mosta.




















Glas o problemu zvanom Novi most stigao je i do samog rimskog cara koji je ovom prilikom posjetio Trogir i dao podršku izgradnji mosta i donio kamen temeljac.











Priko rive.








Okupljanje i predstavljanje isprid Kule.














Moji Kvadriljaši. Ja sam večeras dobila slobodnu večer pa sam glumila fotoreporterku.











Malene ritmičarke napravile su novi Most.








Zabava se nastavila uz jiće, piće, pismu i ples.
- 12:46 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

petak, 29.07.2011.

KAMERLENGOVA KĆI




U crkvi Svetog Dominika, ispred sarkofaga Sobotinog sina tiho je molila mlada, lijepa djevojka, Zora Dragačeva.
Iz prikrajka ju je promatrao Diego Morin, momak nedavno pristigao iz Venecije.
Njih dvoje su se kasnije, uz pomoć Zorine zaštitnice, često sastajali i uskoro su svi Mlečani saznali za njihovu ljubav.
Diegovi roditelji bili su poštovani zbog podrijetla i otmjenosti i uskoro im je javljeno za ljubav Diega i Zore. Diegov otac je stigao u Trogir i prisilio sina da prekine vezu sa Zorom. Uskoro je Diego postavljen na visoku čast trogirskog kamerlenga i roditelji su mu pronašli zaručnicu, stasitu i bogatu Mlečanku Orsolu koja je imala raskošnu palaču u Velikom Kanalu.





Vjenčanje se proslavilo u Mlecima i Mlečani su dugo pripovijedali o velikom i raskošnom piru.
Dok je Diego pirovao Zora je obukla vjenčanu haljinu, okitila se cvijećem i uzela bočicu otrova. Legla je na krevet i ispila otrov. Stara Ivka, Zorina zaštitnica stigla je prekasno. Našla je Zoru mrtvu.





Diego je doznao za Zorinu smrt prije nego se vratio u Trogir. Neumornim radom htio je prigušiti grižnju savjesti.
Žena mu je rodila kćer i prvih godina mala Diana bila je zdrava i jaka. Nakon nekog vremena smršavila je i probljedjela. Često je sjedila u dvorištu tvrđave Kamerlengo i sanjala o nečem dalekom. Živjela je od snova. Sa dvanaest godina vršnjakinjama je pričala o svojim snovima, čudesnim događajima u nepoznatim svjetovima.
Govorilo se da Diana sliči Zori Dragačevoj pa je tako Orsola zamrzila kćer, napustila nju i Diega i otišla u Veneciju.
Pred Uskrs, Diegove sluge su Dianu prenijele iz dvorišta na krovište Kamerlenga. I ona je pričala svoj posljednji san:
- S neba pada cvijeće, na zemlju se slaže, gomila i već počinje ljudima stizati do koljena. Toliko je sag od latica narastao i dalje se dizao da su se ljudi prestrašili i u strahu kričali. Padale su latice i sve, sve pokrile: ljude, kuće, kopno, more…..





Kad je sunce utonulo Diana je zaspala i nije se više probudila.
Diego do smrti više nije progovorio.
Zanijemio je od boli.
- 08:02 - Ostavi trag (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.07.2011.

NE DA MI SE




U zadnje vrime postovi su mi postali šturi, kao novinska izvješća.
Fale mi moje nježne i romantične riči, vrckave i zafrkantske još i više, pa čak i one grintave i ljute.
A nije da ne grintam i da se ne ljutim. Samo šta mi se jednostavno više ne da pisat o tome. Čemu?
Nema svrhe. Nitko me ne čuje, odnosno, čuje ali ne obada. Nitko ne čuje malog, običnog čovika. Moje kritike i zamjerke nisu zlonamjerne, ali su zamjerke samo jedne obične @čiovke, najobičnije blogerice, nekompetentne za neke stvari. E, da…. pa tko mi je kriv šta neke stvari vidim na drugačiji način.
Ljuta sam?
Ma ne, nisam uopće. Možda samo malo razočarana. Samo malo. Jer uletile su mi u oko neke riči.
Hmm… da, talent!
Da, talent…. i to neosporan. Ali ima još talentiranih ljudi, dice. Nažalost, nema svatko istu šansu, priliku.
Ali, šta se uopće čudim.
Uvik je bilo i bit će, ma koliko se neki zaklinjali da će bit drugačije, da bolje misu čuje tko je bliže oltaru, odnosno, dobit ćeš šansu ako je netko tvoj blizu oltara.
I ne, nisam ljuta.
Ne da mi se bit ljuta.
- 13:07 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

srijeda, 27.07.2011.

NA KVASINU

- Dobar dan. Imate li bilu vinsku kvasinu?
- Pa to ne postoji.
Imamo samo alkoholni ocat.
- Postoji.... od bilog vina bila vinska kvasina!
Ajte, bog.

U drugom dućanu skoro isti razgovor.

Odustala sam i sama tražila po policama.
I nisam našla.
Samo jabučna kvasina, a ta mi je bljak.

I ako ne postoji šta je onda ovo?
- 10:28 - Ostavi trag (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.07.2011.

ČOBANAC

Šetajući tako priko rive pogled mi je privuklo nešto neobično. Dim kraj Kule. Uputim se pomalo prema tamo a kraj Kule puno kotlića. Pa naravno, sprema se čobanac.














Desetu godinu zaredom Udruga tjelesnih invalida TOMS organizira humanitarnu akciju “ Vinskom cestom do humanosti I dobrote” na kojoj se prodaju vina koja su donirali vinari iz Hrvatske. Ovu godinu akciji su se pridružili i Vukovarci koji su sa sobom donijeli riječnu ribu i spremali prvu večer fiš paprikaš a drugu čobanac.














Akciju su, kao i svake godine podržali Narodna glazba Trogir, Segetske mažoretkinje, ženske klape „Mindula“ i „Stivanja”, Mandolinski orekestar iz Okruga, KUD „Kvadrilja“, Trogirski kanti a ovu godinu sudjelovali su i članovi HKGD „Dunav“.








Uz Trogirske kante pivalo se i plesalo dugo u noć.
- 12:42 - Ostavi trag (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.07.2011.

VRIME NEVRIME

Jučer oko podne zahvatilo nas je veliko nevrime. Spojilo se nebo sa zemljom, grmilo je i sijevalo, nebo se rastvorilo. Padala je tolika kiša da se nije vidija prst prid nosom. A uz kišu padala je i krupa. Voda je došla do vrata od auta.
Stanje u gradu bilo je još gore. Pričaju moje dvi da in je u dućanu propustila ponistra i da su vodu izbacivale metlom, nosilo je suncobrane, kidalo grane.
Nekoliko sličica sa mobitelom je ulovila moja Starija.











Kad se sve smirilo izašlo je sunce. Sad će svi turisti umisto na plažu izgamižat u razgledavanje grada i lutanje po dućanima, suvenirnicama.
Obukla sam patike i uputila se lagano put grada.
Trg, riva, kafići su puni. Sa aparatom u ruci lako se utopit u šarenilo boja, šeširića, dičji smih, sladolede…….




















Oživile su kalete.
Ko zna, da nije pala kiša možda neki od ovih gostiju ne bi ni privirili kroz grad.
Napravim još nekoliko đireva priko rive i uputim se kući.
- 10:12 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.07.2011.

AMORINA

Subotnje je jutro, vruče. Grad zagušen automobilima, ljudima. Gužva na svakom koraku.Provlačim se, zaobilazim, kupujem spizu i žurim kući. Uobičajene su to litnje sličice.
Po kući isto sasvim obično, kuhanje, spremanje. U podne manje deset ostavljam sve i trknem na taracu. Čuje se muzika, govori, himna.

11.55.










Podne.


























Mirno ti more, Amorina.
- 07:58 - Ostavi trag (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.07.2011.

NA MUČINI




A ne, ne….. nisam položila nikakav zavjet šutnje niti sam upisala tečaj mučanja. Tako su naši stari govorili kad bi išli na Pantan.
Idemo u Blato.
Ili…. Idemo na Mučinu.





Povremeno se idem kupat na Pantan. Ustvari, ne kupat. Ne volim se tamo kupat jer je plitko. Ali zato volim šetat kroz pličak, pijesak. A još mi je draže leć u debelu hladovinu, ispod bora. Slušat ptice, cvrčke. Čitat. Pustit mozak na pašu. Bacit malo oko naokolo, gledat dičicu kako se brčkaju po pijesku.
Izvuč fotoaparat i sliknit šarenilo, kantice, lopatice, kola, balune, šugamane.
- 10:11 - Ostavi trag (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.07.2011.

LITNJE SLIJE










S kišnim kapima ušli smo u sedmi misec. Sve nekako pomalo, kola fjaka. Vrime je baš po mome guštu. Ujutro i navečer pomalo friškasto a po danu se može utočat umore.
Dani prolaze sasvim uobičajeno. Ujutro spiza, đir po gradu. Još uvik nije previše gužvasto .Po gradu uglavnom sretnem autobusne goste, promišam se s njima, poslušam šta kaže vodič ili vodička. Još uvik me sve to ne nervira, još uvik je sve to podnošljivo i nije za grintanje. Dobro aj, mogla bi ja odgrintat svoje radi recimo pravljenja nogostupa i asfaltiranja u sedmom misecu, bagera isprid crkve Svetog Dominika i koječega još. Ali grintat ću kad pripeče četrdesetak stepeni.











Nego, čujem da ovi naši turistički djelatnici pričaju o povečanju broja gostiju. A šta ja znan, moje informacije sa terena i nisu baš takve. Ovo nešto malo ljudi šta poznajem šta se bave turizmom kažu da i nema baš nešto svita. Još uvik se može bez problema s autom proč kroz grad pa čak i doć do Čiova, po gradu ima slobodnih apartmana.








Ali pustimo sad sve to. Meni je isto najlipše malo ranije ujutro napravit đir priko rive. Onako u miru. Pa sist na klupu, sa “ aparatičem “ u krilu i malo pročakulat. I to šta sidite na klupi i imate aparat onim ženama šta prodaju stolnjake dovoljno je da zaključe da ste furešti. Pa vas nude na talijanskom, njemačkom…. Mi se smiješimo, nasmijemo, progovorimo. Pa šta niste odma rekli…. kažu one!








Vrime je ovo i dolazaka jahti za trogirsku rivu. Plijene te jahte poglede. I muške I ženske. Ma ja mislin da nema onoga koji se ne slika pored jahti. Često prođem sasvim ravnodušno niti ne bacim pogled. Pih… neš ti, često bude moj komentar. Ali ponekad zaplijene i moj pogled i aparat.








Ocean Emerald.
Nekoliko podataka skinutih sa interneta.
Jahta duga 41 metar napravljena prije dvije godine. Posebna je pažnja posvećena kvaliteti rasvjete i pogledu sa jahte. Svi veći prostori imaju odličan pogled prema naprijed. Glavni apartman ima dva skrivena balkona (za nju i njega) sa prekrasnim pogledom. Koristeći ogromne prozore, od poda do stropa, vanjski i unutarnji prostori povezani su u jednu cjelinu. Na glavnoj palubi nalazi se tikovina koja se nastavlja i u unutarnji salon, dok je pod panoramskog salona na gornjoj palubi obložen materijalom od kokosa. U kabinama na donjim palubama zidovi slijede zaobljeni oblik trupa s umetnutim svijetlima kako bi se naglasio „jajasti“ oblik. Svi prostori obiluju prirodnim svijetlom, a na donjim palubama sjajne bijele površine dodatno pojačavaju taj dojam. Cijela jedna strana glavnog apartmana zapravo je staklena stjenka, što u kombinaciji sa odličnim položajem omogućava prekrasan pogled za vrijeme putovanja. Tijekom noći prozori su izvana neprozirni, što u kombinaciji sa odličnom rasvjetom daje dovoljno privatnosti. S druge strane, tijekom dana, dnevno svijetlo preplavljuje cijelu unutrašnjost. Odlična sunčana paluba osim udobnih ležajeva sadrži i prostor za masažu, bar te udobne fotelje. Može se prekriti sa motoriziranim sjenilima od karbonskih vlakana kako bi se gosti mogli zakloniti od sunca ili kiše.
- 09:41 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević