Pripadan tebi

ponedjeljak, 31.10.2011.

VIKEND

Dva dana vikenda provela sam na dva skroz različita mista.
Oba prekrasna, jedno veličanstveno lipo, drugo posebno na svoj način.
Još uvik u glavi vrtim slike, udišem zrak, u glavi mi pršte boje, slažem dojmove.
Lako bi mi bilo onako novinarski ispisat krenuli smo tad i tad i išli smo tamo, nabacit slije. Ali napravit ću to ipak malo drugačije.
Možda slike neće uspit pokazat lipotu, šarenilo, vatromet boja, maglu ali poslužit će kao lipi podsjetnik na jesenju šetnju .

Jesen u Lici
- 08:24 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

petak, 28.10.2011.

NA CILJU

A sad malo zaozbiljno.
Uskom cestom uz more, pa okolnim putićima, jer se naravno uz more kopa, i na kraju zavojitom cestom uz brdo došla sam do Žednog. U samom mistu nalazi se crkva Svetog Ivana Trogirskog. I to je jedino šta o njoj znam, nikakve druge podatke nisam uspila iskopat u bespuću interneta.











Krajnji cilj je jedna mala crkvica za koju znam da postoji ali do nje nikad nisam bila. Nakon krivog skretanja nije bilo druge nego potražit pomoć i zapitat.
- Skužajte, šjor……
- Ajme, di ste njega našli. On van je agnostik!
- Dobro, dobro!
I onda me jedna bakica uputila na pravi put.





Da se ne bi ponovilo kretanje po stramputicama i da ne bi opet glumila Kerumovu ćer još sam jedan put priupitala.
- Nastavite dalje i kad dođete na križanje onda desno.
E, vidite onde di se pali…. E, ne tamo nego desno. I vidite tamo put kroz one borove.
- A ha….
Fala lipa!





I tako krenem laganini niz brdo, kroz masline, usput prateći planinarske markacije spustila sam se do borova. Pa pomalo kroz gustiš, zaobilazeći bršljan prepun pčela, do malog proplanka.





A tu, u maloj dolinici nalazi se crkvica Svetog Mavra.











1997. godine počelo se sa obnovom crkve, čistio se okoliš i kopalo oko temelja crkve. Otkriveni su neki kameni ulomci i ostaci ljudskih kostura pod kamenom pločom.
Pronađeni su i ostaci keramike, novca i temelji gospodarskih zgrada iz kasnijeg razdoblja.








Nakon toga nastao je prekid života i u 12. Ili 13. stoljeću na ostacima prijašnjeg zdanja podignuta je crkvica Svetog Mavra.
Na kraju su oko crkve živjeli pustinjaci koji su uz crkvu podigli manju zgradu za boravak. Crkva je produljena i obnovljena u doba baroka. Sada se koristi samo 15.siječnja na blagdan Svetog Mavra.











Nakon obilaska i fotografiranja krenula sam pomalo uz brig i kući svojoj.
- 13:06 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.10.2011.

I TO TRIBA ZNAT

Lipo ja govorin, šta za koga nije nije.
I zaključila san da stvarno neznan čitat karte. Ustvari, pročitan ja to ali na svoj način. lud

Nekidan san mailom dobila kartu, skicu i objašnjenje. Sve mi je bilo lipo zabilježeno, nacrtano i ja san opet sve zbrljala.
E, a nisan ja kriva šta je karta stala nakrivo i šta u mojoj glavi nalivo znači put Splita. nut
Doduše, da je bilo upotrebit mozak mogla san odma skontat da san na krivome putu.
Ali, i objašnjenje mi se lipo uklopilo.
Prolaziš kroz maslinik.
Gledan okolo i sve maslina do masline i bome su lipo rodile. thumbup
I onda bi tribala proć kroz neke borove.
Ova dva borića mislin da to nije to.





Helikopteri se nigdi ne spominju.





Dobro, skontala san da san falila i da se triban vratit. Uopće me to nije zabrinilo, ni ovde nisan nikad bila a baš san lipo protegla noge.

Osim šta san zabucala put, povremeno mi se činilo ka da san u krivome godišnjem dobu.








I onda san pronašla pravi put a tamo su me dočekale planinarske markacije.
A majketimile, ja, planinarenje i oznake dva pojma. Ili tri.
Konačno je bija red uključit mozak i spojit skicu, usput dobivene upute i markacije.








Nastavlja se....... kiss
- 08:16 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

utorak, 25.10.2011.

CRVENO JE IN







Baš mi gode ovi ranojesenski zvuci, šuškanje lišća, tiho padanje kiše.
Volim miris kore rastvorene mandarinke, slatki sok.
Volim otvarat šipak, gušt mi je kad pucketa kora i kad gledamo je li zril, crven.





E, da…. ima bit da je ovu zimu crvena boja IN.
Osim šta se političari svaku malo sjete crvenila čini mi se da sam nekidan na nekom portalu vidila manekenke kako prešetavaju po pisti obučene u crveno. Suknjice, košuljice, kaputići, jaknice.








Hmmm…. evo baš se mislin šta iman u ormaru.
Crvena dolčevita, đemper….. đilet bi mogla počet nosit na drugu stranu.
A mogla bi poć obič ove dvi ipo butige šta se nisu zatvorile i počastit sebe sa novim komadićem robe. sretan
- 08:52 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

subota, 22.10.2011.

NASTAVAK.......

Šetnju sam nastavila laganim korakom uz cestu. Uska je ovo i nikakva cesta, kuće sagrađene uz sami rub, svakodnevno niču nove i nove zgrade, apartmani, vile. Najgore je liti kad se broj automobile višestruko poveča i kad se u koloni zna stajat do besvjesti.
Pomalo, s noge na nogu, došla sam do kampa, napravila đir okolo i nastavila prema Okruku.











Uz samu cestu, uz more, nalazi se crkvica Svetog Teodora ili kako je narod zove Tudora, koji je bio zaštitnik bizantske vojske.
Crkva se spominje 1439. god. Imala je jedan posjed i svog upravitelja a pripadala je Stolnom kaptolu u Trogiru.
Današnja je crkva sagrađena na mjestu srušene starohrvatske crkve od koje su ostali djelovi kamenog namještaja; dva pluteja s pleternom ornamentikom i kamena trenzena.
1963. god crkva je proglašena spomenikom kulture.








U crkvi se nalaze tri oltara. Na glavnom oltaru nalazi se vrijedna barokna slika koja pokazuje Svetog Teodora. Pobočni oltari posvećeni su Bezgrešnom Začeću Marijinu i Svetom Ivanu Krstitelju.
Dužina crkve je 6 metara a širina 4. Iznad pročelja je preslica na 1 zvono.











Danas je to grobljanska crkva i na groblju se vide nadgrobne ploče iz hrvatskog srednjeg vijeka.
Na groblju je podignuta mrtvačnica na čijem je prozoru ugrađena kamena trenzena iz starohrvatske crkve.
Okrug se od 1575.god. spominje kao župa Sv. Tudora a od 1638. kao kapelanija Sv. Tudora koji je bio naslovnik župe sve do druge polovice 19.stoljeća. 0d tada pa do danas zamijenio ga je Sveti Karlo Boromejski ali je zaštitnik župe i općine i dalje Sv. Tudor.











Nakon fotografiranja došlo je pomalo vrime za povratak.
Za povratak biram drugi put, prečicom priko Rožca, malo cestom, pa ponovno uz brdo, drugim putem priko Balana.
Nije ovo više Balan mog djetinjstva. Povremeno se čak mislim di skrenit. Svuda oko mene su kuće a onde di smo se nekad klizali i parali gaće na puzavici, vatali tiće, sad su zgrade. Putić kojim smo se nekad pentrali i skakutali sad je asfaltiran. Ono nešto malo neizgrađenih parcela zagrađeno je žicon. Nigdi dičje vriske, smija i veselja. A biće se druže po fejsu.
Tek malo podalje i to samo zahvaljujući ovom mom super zoomu uhvatila sam dašak jeseni.
- 08:36 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.10.2011.

NA BALANU

Zadnji put kad sam bila na drugu stranu Čiova, kraj crkvice Gospe od Prizidnice, nečeg sam se sitila. Naravno, povratkom u gužvu i civilizaciju to nešto vrlo brzo je isparilo i ostalo negdi u nekom kantuniću sivih stanica. Čekalo pravi trenutak.
I tako, nedavno nam je Brod na vrlo duhovit način objasnio netrpeljivost Mandrila i Blitvara i kako je u spomen na primirje sagrađena Gospa kraj mora, Gospica. Isti tren sitila sam se onog nečeg i u glavi pribrojala čiovske crkvice. Onako na brzinu zbrojila sam ih 14 a kad sam sve lipo posložila na papir ispalo je da ih ima 17.
Uz ove dvi, upoznali ste i crkvicu Sv.Ante.

Lip i sunčan vikend taman je bio kao stvoren za obuč patike, stavit ruksak sa fotoaparatom na leđa i uputit se u šetnju.
Sasvim slučajno, i ne znajuć, oblježila sam Dan pješačenja. I to baš pošteno.
Uputila sam se tako uz Balan, cestom kojom sam prošla bezbroj puta. Jer, kad smo se pristali kupat na Mali Mul, sljedeće kupalište bilo je u Šaldunu. A osim toga, kao dica, vikendom smo se obavezno pentrali po Balanu.
Na vrh Balana, sakrivena među kućama, nalazi se crkvica Svetog Andrije. Iako sam tu prošla mali milijun puti nikad nisan bila pored same crkvice.





Crkvica Sv. Andrije nalazi se na malom brežuljku Balan i nekada je to bio položaj od strateške važnosti. Jer nekad davno, da bi se domoglo Trogira trebalo je najprije osvojit Čiovo, pa se tako neprijateljsko brodovlje skrivalo u Šaldunu čekajući povoljan trenutak da se krene u trogirsku luku.





Vjeruje se da tragovi prvotne crkve potječu iz 6. i 7. stoljeća kada se na našoj obali širilo štovanje Sv.Andrije, posebno za vladavine bizantskog cara Justinijana I. Velikog. Čini se da je na tom mjestu bila podignuta bizantska utvrda i promatračnica u čijem sklopu je bila i crkvica Sv. Andrije.





S vremenom su crkvu preuzeli redovnici pustinjaci, a potom je uz crkvu bio smješten ženski benediktinski samostan.
Samostan se spominje i u legendi Bitkula i Agape.
Gašenjem redovničkog života o crkvi se neko vrijeme brinula ribarska bratovština.








Cijela crkvica duga je 13 metara. Na zapadnom, romaničkom dijelu, su vrata koja možda potječu od stare crkve i dva para prozora sa zvonikom na preslicu.











Na sjevernom su zidu naknadno otvorena vrata.





U apsidi je uski prozor sa kamenom rešetkom koji je pronađen u istraživanjima 1995. god.





Uz ovu crkvu vezani su neki pučki običaji pa se tako vjerovalo u čudesnu moć ozdravljenja valjajući bolesne na grobnoj ploči pred crkvom.





Nakon obilaska, skakanja po ogradi i fotografiranja spustila sam se i uputila dalje cestom.





Nastavak slijedi……




- 08:16 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

srijeda, 19.10.2011.

BI-NEBI










Nikako prsti da krenu po tipkovnici. Misli i riči stoje mi zapetljane, zarobljene. Doduše, nikad i nisam bila neka velika pričalica, ni ovde ni inače. Uvik sam više volila čitat i slušat.
A baš sam i mogla nešto napisat, onako po svoju. Ionako je mirno ovde kod mene u zadnje vrime. Tek tu i tamo netko svrati.








Mmm…. Da, mogla sam. Da nije opet one dosadne Bi-Nebi faze., da nije ove neke glupe tupe glavobolje.
Miseca i srebrenih zraka.
A možda samo ćutin jugo.
- 15:22 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.10.2011.

NAKON EUROPE I SVIJET

S dolaskom malo hladnijih dana mislili smo da je prestala i sezona dolazaka velikih brodova. Prije nekoliko dana uplovljavanjem nas je iznenadio The World. Brod je sagrađen u norveškom brodogradilištu, dug 196 metara a visok 28,9. Kapacitet je 150 - 200 putnika o kojima se brine 250 članova posade. Specifičnost broda je šta se na njemu nalazi 165 stambenih jedinica od toga 106 apartmana, 19 studio apartmana, 40 studija, sve u privatnom vlasništvu.
Na brodu se nalazi niz malih prodavaonica hrane i slastica, casino, teniski tereni, golf simulatori, trim staza, wellnes, fitness dvorana, 5 restorana, kino dvorana, knjižnica, glazbena dvorana.

Uplovljavanje u Šaldunski zaljev














Noćni pogled





Iz Kampa Rožac











Sa vrh brda





Trogir sa Balana








A šta me natiralo na penjanje po Balanu?
Odnosno Tko?
Eee.... o tome u nekom od sljedećih postova! wink
- 13:52 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.10.2011.

LIPO LI JE......

"Trogir je u pličini naopaka slika."
" Trogir je utvara od koje se može živjeti i umrijeti."
Napisao je naš pjesnik Mirko Slade Šilović.

Lipo sunčano jutro, skoro bonaca, mir.
- 09:59 - Ostavi trag (3) - Isprintaj - #

srijeda, 12.10.2011.

LJUBAV JE......

Ljubav je
šaputanje





micanje





gugutanje





okretanje leđa





mušenje





gledanje





maženje





igranje





Ljubav je čudna





Ljubav je ljubav.
- 08:04 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

utorak, 11.10.2011.

PROGNANIK

Matija Zori je dugi niz godina bio gospodar trogirske općine. Na njegovu zapovijed plemeniti trogirski građanin Gojislav Desa morao je napustiti Trogir. Zori ga je mrzio zbog njegove odanosti banu Mladenu Šubiću i zbog toga što je bio omiljen u gradu.
Desa je za novo odredište odabrao Split tako da bar iz daljine može gledat rodni grad.





Više puta porukama je pokušao ublažiti Zorijev gnjev. Izgubio je nadu u povratak i u godinu dana se toliko promijenio da su ga i prijatelji jedva prepoznavali.
Iz poljudskog samostana je gledao siluetu Trogira i prisjećao se djetinjstva, roditelja, prijatelja, svoje Sandre i dana kad ju je morao napustit.





Tog dana došao je na obalu kod benediktinskog samostana blizu visoke kule gdje je lijepa Sandra Vituri čeznula za njim usprkos protivljenju svojih roditelja. Pred očima mu se tako živo pokazalo Sandrino lice da mu se činilo da je osjetio dodir njenih usana. Među samostanskim zidinama prolomio se strašan krik pa su fratri dotrčali da mu pomognu.








Glasnik iz Trogira mu je rekao da je Sandra poručila da će mu bit vjerna do smrti, da je prose ugledni građani i Mlečani ali da ih ona odbija i da se nada da će se uskoro promijeniti uprava pa da će se moći oženiti.





Na dan Svih Svetih doznao je da će na Mrtvi Dan u Trogir otploviti jedna galija. Zamolio je kapetana da ga sakrije i povede sa sobom. Želio je još jednom vidit svoj grad. Imao je visoku temperature i u jesensko popodne prenijeli su ga na galiju. Kad su se primakli Trogiru kapetan je naredio da bolesnika iznesu vani. Slutio je da su mu to zadnji sati a i Gojislav je rekao da će umrijeti kad ugleda svoj grad.





Kad je Gojislav vidIo most, crkve, kuće stao se tresti od uzbuđenja.
Pogledao je na Sandrinu kulu. Pričinilo mu se da je vidio na uskom prozoru kako mu domahuje.
I nakon toga je umro.





Kad je galija pristala na obalu, u gradu se pročulo da je na brodu umro plemeniti Gojislav. Vijest je doprla i do Sandre koja se nakon toga uputila u benediktinski samostan i život posvetila Kristu.
Unatoč zabrani tijelo Desino pokopano je u crkvi Svetog Ivana Krstitelja a Zorijevi pristaše su pod otkriljem noći odnijeli nadgrobnu ploču i bacilli u more.
- 08:34 - Ostavi trag (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.10.2011.

EJ, ČOVJEČE

Ej čovječe vrati se sebi, dok još imaš kome! Zar nismo ovdje večeras, i ovdje i drugamo, i večeras i svaki dan i svaki dah radi onoga našeg posebnog, onoga pojedinačnog, osobnog!? Jerbo, može li opće, može li općenitost postati, ili već postaje, nadređena mjera svemu što jest naše pojedinačno, svemu što jest naše posebno; jer posebno, pa i ovdje i ono vaše baštinsko a šta li je nego upravo ono najvrjednije, duhovno, ono vaše neslično drugomu, ono što jest samo u tvome glasu, pjevu i koraku; to vaše osobno postojano što ima svoj opstanak i egzistenciju, svoj bitak! Ali ovdje, u ovom vremenu, čini se da u glasnicama ukorjenjenim u vaša grla, a nasljedovanima, od generacijama pribrajanih nizova genetskih osnova i kominskih i zabrđanskih i povika i pjeva s kamena, polja, oranica, s planine i s falkuše, čini se da takve vaše glasnice postaju sve spravnije čuti, pamtiti i prenositi zapuhe nekih drugih vjetrova iz onoga općega svijeta, iz raspoloženja nekih drugih kićenja i svadbi i tuđih radovanja i tugovanja i podičenja radosti i slamanja tugovanja.
Ovdje nemoj olako mimoiči ono zrelo pitanje: ako iz tvoga grla otima se pjesma, bježi i grabe je, a iz zjena tvojih zatiru i izbljeđuju ornamentiku s odjeća tvojih starih, tu ustavi hod i pamet i vikni, krikni: tko mi to hoće naseliti moje vidokruge, maštu, zamišljanje, moju moć predođaba, slikovito predočavanje, tko mi to postupno i razorno u razumu preinačuje onaj moj, samo moj istinski, nasljedovani, živi svijet stoljeća i zamjenjuje ga ozvučenim sličicama iz svijeta tlapnje i pričina. Pa mi moje vlastite iluzije, a ostvarene, grubo zamjenjuje s teoretskim iluzionizmom, s vladavinom njegovih pričina nad mojom imaginacijom koja tebe i nas čini posebnim, neponovljivim.
Stoga kada se strepnjom poručuje: Ne dajmo te pismo naša – onda se hoće doviknuti da neko grabi tu pismu našu i da neko pripomaže grabežu!
Tko grabi? Tko pripomaže? Onaj koji na mjesto njezino nameće svoju tvorevinu, iz dalekih, dalekih krajeva: Tko pripomaže? Odgovara ova pučka pričica!
U gustu šumu odnekuda se dokotrlja sjekira..... nasta muk među drvima...... Mlada stabla zacvokotala i uzdrhtala u strahu.....
Stara stabla ih ohrabre: « Ne bojte se sjekire u vašoj šumi! Sjekira, ma kako oštra bila, bezopasna je sve dok joj se neko drvo između vas ne ponudi postati njezina drvena ručka!!!»Tako podučiše starija drva preplašenu šumu mladih stabala.

Ej čovječe, probudi se iz tuđega sna – i vrati se sebi dok još imaš kome!!!!!

LJUBO STIPIŠIĆ DELMATA





Počivaj u miru, barba Ljubo.
- 08:19 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

subota, 08.10.2011.

CRVENO, ZLATNO

Dok kapljice lagano klize i šuškaju po škurama a palma se svija pod udarom vitra, tiho, tiho kuckam po tipkovnici..
Pišem, bilježim, slažem. Brišem. Najčešće.
Skidam i vrtim sličice.
Odmaram oči na suncu, tihom predvečerju.
Ponovno napravim đir priko rive, zamišljeno.
- 08:13 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

petak, 07.10.2011.

BRZO ĆE KRAJ

Lipa i topla jesen ugodila je i fureštima. Grad je još uvik pun autobusnih gostiju, a dolaze i veliki brodovi.
Guštaju u suncu, zaviruju po kaletama, slikaju.
Uskoro će jesen pokazat drugo lice.
Naoblačilo se.
Jugo će, kažu.
- 08:21 - Ostavi trag (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.10.2011.

SLATKE BOBICE

Miriše jesen u zdili.
Zlatne, slatke bobice.














Suvice.
Fritulice.
- 08:06 - Ostavi trag (3) - Isprintaj - #

utorak, 04.10.2011.

SNIMA SE!

Prolazim jutros uobičajeni đir priko Grada i isprid Katedrale gledam i ne virujem očima. Sve mi se čini kao da sanjam. Na Cimatoriju naslagano nekakvo kamenje. Produžim još malo. Kamenje sliči na kapelicu i na njoj je nekakva spomen ploča. Stvarno mi ništa nije jasno i mislim kako je netko prolupa.
Bacim pogled na stolove, sve neki furešti svit. Pogledam prema Općini…. a ha…. Znači, snima se film.
A to je izgledalo ovako:













Pa sam prošla malo s druge strane.





Uglavnom, koliko sam uspila shvatit, cura u bež suknji dolazi kraj ove kapelice. Ova mala, slatka curica skakuče i igra zogu. Cura stavlja ispred kapelice cviće.
































I onda sam morala kući.
Umjesto mene nastavili su slikavat turisti sa Dalekog Istoka.




- 13:09 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Siječanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (3)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."







  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević