Pripadan tebi

PROGNANIK

Matija Zori je dugi niz godina bio gospodar trogirske općine. Na njegovu zapovijed plemeniti trogirski građanin Gojislav Desa morao je napustiti Trogir. Zori ga je mrzio zbog njegove odanosti banu Mladenu Šubiću i zbog toga što je bio omiljen u gradu.
Desa je za novo odredište odabrao Split tako da bar iz daljine može gledat rodni grad.





Više puta porukama je pokušao ublažiti Zorijev gnjev. Izgubio je nadu u povratak i u godinu dana se toliko promijenio da su ga i prijatelji jedva prepoznavali.
Iz poljudskog samostana je gledao siluetu Trogira i prisjećao se djetinjstva, roditelja, prijatelja, svoje Sandre i dana kad ju je morao napustit.





Tog dana došao je na obalu kod benediktinskog samostana blizu visoke kule gdje je lijepa Sandra Vituri čeznula za njim usprkos protivljenju svojih roditelja. Pred očima mu se tako živo pokazalo Sandrino lice da mu se činilo da je osjetio dodir njenih usana. Među samostanskim zidinama prolomio se strašan krik pa su fratri dotrčali da mu pomognu.








Glasnik iz Trogira mu je rekao da je Sandra poručila da će mu bit vjerna do smrti, da je prose ugledni građani i Mlečani ali da ih ona odbija i da se nada da će se uskoro promijeniti uprava pa da će se moći oženiti.





Na dan Svih Svetih doznao je da će na Mrtvi Dan u Trogir otploviti jedna galija. Zamolio je kapetana da ga sakrije i povede sa sobom. Želio je još jednom vidit svoj grad. Imao je visoku temperature i u jesensko popodne prenijeli su ga na galiju. Kad su se primakli Trogiru kapetan je naredio da bolesnika iznesu vani. Slutio je da su mu to zadnji sati a i Gojislav je rekao da će umrijeti kad ugleda svoj grad.





Kad je Gojislav vidIo most, crkve, kuće stao se tresti od uzbuđenja.
Pogledao je na Sandrinu kulu. Pričinilo mu se da je vidio na uskom prozoru kako mu domahuje.
I nakon toga je umro.





Kad je galija pristala na obalu, u gradu se pročulo da je na brodu umro plemeniti Gojislav. Vijest je doprla i do Sandre koja se nakon toga uputila u benediktinski samostan i život posvetila Kristu.
Unatoč zabrani tijelo Desino pokopano je u crkvi Svetog Ivana Krstitelja a Zorijevi pristaše su pod otkriljem noći odnijeli nadgrobnu ploču i bacilli u more.