Marketing
NA BALANU
Zadnji put kad sam bila na drugu stranu Čiova, kraj crkvice Gospe od Prizidnice, nečeg sam se sitila. Naravno, povratkom u gužvu i civilizaciju to nešto vrlo brzo je isparilo i ostalo negdi u nekom kantuniću sivih stanica. Čekalo pravi trenutak.
I tako, nedavno nam je Brod na vrlo duhovit način objasnio netrpeljivost Mandrila i Blitvara i kako je u spomen na primirje sagrađena Gospa kraj mora, Gospica. Isti tren sitila sam se onog nečeg i u glavi pribrojala čiovske crkvice. Onako na brzinu zbrojila sam ih 14 a kad sam sve lipo posložila na papir ispalo je da ih ima 17.
Uz ove dvi, upoznali ste i crkvicu Sv.Ante.
Lip i sunčan vikend taman je bio kao stvoren za obuč patike, stavit ruksak sa fotoaparatom na leđa i uputit se u šetnju.
Sasvim slučajno, i ne znajuć, oblježila sam Dan pješačenja. I to baš pošteno.
Uputila sam se tako uz Balan, cestom kojom sam prošla bezbroj puta. Jer, kad smo se pristali kupat na Mali Mul, sljedeće kupalište bilo je u Šaldunu. A osim toga, kao dica, vikendom smo se obavezno pentrali po Balanu.
Na vrh Balana, sakrivena među kućama, nalazi se crkvica Svetog Andrije. Iako sam tu prošla mali milijun puti nikad nisan bila pored same crkvice.
Crkvica Sv. Andrije nalazi se na malom brežuljku Balan i nekada je to bio položaj od strateške važnosti. Jer nekad davno, da bi se domoglo Trogira trebalo je najprije osvojit Čiovo, pa se tako neprijateljsko brodovlje skrivalo u Šaldunu čekajući povoljan trenutak da se krene u trogirsku luku.
Vjeruje se da tragovi prvotne crkve potječu iz 6. i 7. stoljeća kada se na našoj obali širilo štovanje Sv.Andrije, posebno za vladavine bizantskog cara Justinijana I. Velikog. Čini se da je na tom mjestu bila podignuta bizantska utvrda i promatračnica u čijem sklopu je bila i crkvica Sv. Andrije.
S vremenom su crkvu preuzeli redovnici pustinjaci, a potom je uz crkvu bio smješten ženski benediktinski samostan.
Samostan se spominje i u legendi Bitkula i Agape.
Gašenjem redovničkog života o crkvi se neko vrijeme brinula ribarska bratovština.
Cijela crkvica duga je 13 metara. Na zapadnom, romaničkom dijelu, su vrata koja možda potječu od stare crkve i dva para prozora sa zvonikom na preslicu.
Na sjevernom su zidu naknadno otvorena vrata.
U apsidi je uski prozor sa kamenom rešetkom koji je pronađen u istraživanjima 1995. god.
Uz ovu crkvu vezani su neki pučki običaji pa se tako vjerovalo u čudesnu moć ozdravljenja valjajući bolesne na grobnoj ploči pred crkvom.
Nakon obilaska, skakanja po ogradi i fotografiranja spustila sam se i uputila dalje cestom.
Nastavak slijedi……
Post je objavljen 20.10.2011. u 08:16 sati.