Pripadan tebi

NA CILJU

A sad malo zaozbiljno.
Uskom cestom uz more, pa okolnim putićima, jer se naravno uz more kopa, i na kraju zavojitom cestom uz brdo došla sam do Žednog. U samom mistu nalazi se crkva Svetog Ivana Trogirskog. I to je jedino šta o njoj znam, nikakve druge podatke nisam uspila iskopat u bespuću interneta.











Krajnji cilj je jedna mala crkvica za koju znam da postoji ali do nje nikad nisam bila. Nakon krivog skretanja nije bilo druge nego potražit pomoć i zapitat.
- Skužajte, šjor……
- Ajme, di ste njega našli. On van je agnostik!
- Dobro, dobro!
I onda me jedna bakica uputila na pravi put.





Da se ne bi ponovilo kretanje po stramputicama i da ne bi opet glumila Kerumovu ćer još sam jedan put priupitala.
- Nastavite dalje i kad dođete na križanje onda desno.
E, vidite onde di se pali…. E, ne tamo nego desno. I vidite tamo put kroz one borove.
- A ha….
Fala lipa!





I tako krenem laganini niz brdo, kroz masline, usput prateći planinarske markacije spustila sam se do borova. Pa pomalo kroz gustiš, zaobilazeći bršljan prepun pčela, do malog proplanka.





A tu, u maloj dolinici nalazi se crkvica Svetog Mavra.











1997. godine počelo se sa obnovom crkve, čistio se okoliš i kopalo oko temelja crkve. Otkriveni su neki kameni ulomci i ostaci ljudskih kostura pod kamenom pločom.
Pronađeni su i ostaci keramike, novca i temelji gospodarskih zgrada iz kasnijeg razdoblja.








Nakon toga nastao je prekid života i u 12. Ili 13. stoljeću na ostacima prijašnjeg zdanja podignuta je crkvica Svetog Mavra.
Na kraju su oko crkve živjeli pustinjaci koji su uz crkvu podigli manju zgradu za boravak. Crkva je produljena i obnovljena u doba baroka. Sada se koristi samo 15.siječnja na blagdan Svetog Mavra.











Nakon obilaska i fotografiranja krenula sam pomalo uz brig i kući svojoj.